Pas kao član porodice, a onda jednog dana...

Ona Marge

Veoma poznat
Poruka
10.580
Gotovo od samog svog postojanja je sa nama. Blesavi žuti labrador vesele naravi, privržen celoj porodici, pomalo halav i vragolast.
Onda, posle 11 godina shvatiš da nešto nije u redu, sve slabije jede, tužan, suze mu u očima... Kaže veterinar, probaćemo sa jednim inekcijama, pa sa drugim, pa sa tabletama, i konačno izjavi da je u pitanju tumor debelog creva. Sledi njegov predlog da se "uspava"...kakva čedna reč za ubistvo...ili možda i nije, možda je tako bolje ?
Samo, kaže, nema inekciju za eutanaziju, imaće je tek za par dana, jer je bio vikend. I tako, čekamo da sutra dođe i "uspava" ga. Zamolila sam da mu pre te inekcije da anesteziju koja će ga stvarno uspavati da bi bila sigurna da ga neće boleti. I ova tri dana stalno razmišljam o tome šta je u redu a šta nije. Ko smo mi da odlučujemo kada će naš ljubimac umreti, a opet, ko smo mi da odlučujemo da on pati.
I tako...sutra...a danas nemam hrabrosti da ga pogledam u oči dok dolazim do njega da ga nahranim a on onako slab i mršav maše repom od radosti što sam došla do njega...:sad2:
 
Gotovo od samog svog postojanja je sa nama. Blesavi žuti labrador vesele naravi, privržen celoj porodici, pomalo halav i vragolast.
Onda, posle 11 godina shvatiš da nešto nije u redu, sve slabije jede, tužan, suze mu u očima... Kaže veterinar, probaćemo sa jednim inekcijama, pa sa drugim, pa sa tabletama, i konačno izjavi da je u pitanju tumor debelog creva. Sledi njegov predlog da se "uspava"...kakva čedna reč za ubistvo...ili možda i nije, možda je tako bolje ?
Samo, kaže, nema inekciju za eutanaziju, imaće je tek za par dana, jer je bio vikend. I tako, čekamo da sutra dođe i "uspava" ga. Zamolila sam da mu pre te inekcije da anesteziju koja će ga stvarno uspavati da bi bila sigurna da ga neće boleti. I ova tri dana stalno razmišljam o tome šta je u redu a šta nije. Ko smo mi da odlučujemo kada će naš ljubimac umreti, a opet, ko smo mi da odlučujemo da on pati.
I tako...sutra...a danas nemam hrabrosti da ga pogledam u oči dok dolazim do njega da ga nahranim a on onako slab i mršav maše repom od radosti što sam došla do njega...:sad2:

Молим те, не размишљај, трпео би грозне болове и боље је тако.
 
Gotovo od samog svog postojanja je sa nama. Blesavi žuti labrador vesele naravi, privržen celoj porodici, pomalo halav i vragolast.
Onda, posle 11 godina shvatiš da nešto nije u redu, sve slabije jede, tužan, suze mu u očima... Kaže veterinar, probaćemo sa jednim inekcijama, pa sa drugim, pa sa tabletama, i konačno izjavi da je u pitanju tumor debelog creva. Sledi njegov predlog da se "uspava"...kakva čedna reč za ubistvo...ili možda i nije, možda je tako bolje ?
Samo, kaže, nema inekciju za eutanaziju, imaće je tek za par dana, jer je bio vikend. I tako, čekamo da sutra dođe i "uspava" ga. Zamolila sam da mu pre te inekcije da anesteziju koja će ga stvarno uspavati da bi bila sigurna da ga neće boleti. I ova tri dana stalno razmišljam o tome šta je u redu a šta nije. Ko smo mi da odlučujemo kada će naš ljubimac umreti, a opet, ko smo mi da odlučujemo da on pati.
I tako...sutra...a danas nemam hrabrosti da ga pogledam u oči dok dolazim do njega da ga nahranim a on onako slab i mršav maše repom od radosti što sam došla do njega...:sad2:

Sve ima svoj kraj pa i PSECI ZIVOT....:sad2:
 
Gotovo od samog svog postojanja je sa nama. Blesavi žuti labrador vesele naravi, privržen celoj porodici, pomalo halav i vragolast.
Onda, posle 11 godina shvatiš da nešto nije u redu, sve slabije jede, tužan, suze mu u očima... Kaže veterinar, probaćemo sa jednim inekcijama, pa sa drugim, pa sa tabletama, i konačno izjavi da je u pitanju tumor debelog creva. Sledi njegov predlog da se "uspava"...kakva čedna reč za ubistvo...ili možda i nije, možda je tako bolje ?
Samo, kaže, nema inekciju za eutanaziju, imaće je tek za par dana, jer je bio vikend. I tako, čekamo da sutra dođe i "uspava" ga. Zamolila sam da mu pre te inekcije da anesteziju koja će ga stvarno uspavati da bi bila sigurna da ga neće boleti. I ova tri dana stalno razmišljam o tome šta je u redu a šta nije. Ko smo mi da odlučujemo kada će naš ljubimac umreti, a opet, ko smo mi da odlučujemo da on pati.
I tako...sutra...a danas nemam hrabrosti da ga pogledam u oči dok dolazim do njega da ga nahranim a on onako slab i mršav maše repom od radosti što sam došla do njega...:sad2:

Moja dalmatinka se sa 12 godina prvi put razbolela...probdela sam citave zime pored nje, nekako dogurala do sledece, pa opet sve isto, stigle je godine, a ja sve mislim bice bolje jos samo ovo, pa ovo, pa ovo,... a ona kao prava starica, ne moze vise. Kad je moj muz izgovorio "sta mislis, bolje da je uspavamo" toliko sam vikala na njega, kao da je on bio kriv sto je ona stara i bolesna... Tacno sam znala noc kad ce uginuti, jer nije zelela da udje u kucu, trazila je sebi mesto da je ostavimo na miru... Posle svega, shvatila sam da je mozda muz bio u pravu, ali ja opet nisam sigurna da bih imala hrabrosti za takvu odluku.
Pre par dana, nasi prijatelji su uspavali svoju bolesnu kerusu...Prijateljica je rekla "nek dostojanstveno ode, previse se muci"... ja sam se ubila od plakanja i zbog njih i zbog keruse, i svaki put tako, a celog sam zivota sa psima, znam sve i nisam naucila da iskontrolisem sebe. :(
 
Imali smo kuce, dvorište bez ograde i želju da im, pored ljubavi, pružimo i slobodu - hebeš psa koji je na lancu po ceo dan!
Neko od komšija je odlučio koliko će oni živeti (otrovali su ih).. Jedno je donešeno kod nas kao štene, drugo je bilo njena kuca.. Baš sam malopre gledala neke slike sa njom..
Kad se radi o eutanaziji, ja sam za i kad su ljudi u pitanju i to sam sto puta rekla - ne za druge, već za sebe: desi li mi se nešto da ostanem nepokretna od vrata na dole i da se ne mogu izlečiti, ubijte me odmah.
Serrem ti se na takav život. Kad kažu - bolje sretan razvod, nego nesretan brak, kod mene važi i: bolje sretna smrt nego nesretan život.
P. S. Ako neko hoće da se pravi pametan i ako se dobro sećam, pravilno je i "sretan" i "srećan", samo što je prva verzija kod nas ređa.
 
Gotovo od samog svog postojanja je sa nama. Blesavi žuti labrador vesele naravi, privržen celoj porodici, pomalo halav i vragolast.
Onda, posle 11 godina shvatiš da nešto nije u redu, sve slabije jede, tužan, suze mu u očima... Kaže veterinar, probaćemo sa jednim inekcijama, pa sa drugim, pa sa tabletama, i konačno izjavi da je u pitanju tumor debelog creva. Sledi njegov predlog da se "uspava"...kakva čedna reč za ubistvo...ili možda i nije, možda je tako bolje ?
Samo, kaže, nema inekciju za eutanaziju, imaće je tek za par dana, jer je bio vikend. I tako, čekamo da sutra dođe i "uspava" ga. Zamolila sam da mu pre te inekcije da anesteziju koja će ga stvarno uspavati da bi bila sigurna da ga neće boleti. I ova tri dana stalno razmišljam o tome šta je u redu a šta nije. Ko smo mi da odlučujemo kada će naš ljubimac umreti, a opet, ko smo mi da odlučujemo da on pati.
I tako...sutra...a danas nemam hrabrosti da ga pogledam u oči dok dolazim do njega da ga nahranim a on onako slab i mršav maše repom od radosti što sam došla do njega...:sad2:

Marge... osim tuge i bola kroz koji prolazis pogodilo me je i to sto si napisala da si ti vetu rekla da ga prvo uspava nekim sedativom... To nema potrebe da govoris ozbiljnom vetu, prvo ide jak sedativ, pa nakon njega T61. Nikako odmah, jer ce pas uginuti u najgorim mukama.
 
Marge... osim tuge i bola kroz koji prolazis pogodilo me je i to sto si napisala da si ti vetu rekla da ga prvo uspava nekim sedativom... To nema potrebe da govoris ozbiljnom vetu, prvo ide jak sedativ, pa nakon njega T61. Nikako odmah, jer ce pas uginuti u najgorim mukama.
HM. Ovaj veterinar ima oko pedeset godina, kaže da je samo nekoliko pasa uspavao na ovaj način. Prvo mu je dao inekciju za opuštanje mišica, pa anesteziju za operacije pa tek onda " to ". Zar je moguće da vlasnicima nije važno kako ce umreti njihov pas ? Ili im je možda žao 2000 dinara ?
 

Back
Top