Ona Marge
Veoma poznat
- Poruka
- 10.580
Gotovo od samog svog postojanja je sa nama. Blesavi žuti labrador vesele naravi, privržen celoj porodici, pomalo halav i vragolast.
Onda, posle 11 godina shvatiš da nešto nije u redu, sve slabije jede, tužan, suze mu u očima... Kaže veterinar, probaćemo sa jednim inekcijama, pa sa drugim, pa sa tabletama, i konačno izjavi da je u pitanju tumor debelog creva. Sledi njegov predlog da se "uspava"...kakva čedna reč za ubistvo...ili možda i nije, možda je tako bolje ?
Samo, kaže, nema inekciju za eutanaziju, imaće je tek za par dana, jer je bio vikend. I tako, čekamo da sutra dođe i "uspava" ga. Zamolila sam da mu pre te inekcije da anesteziju koja će ga stvarno uspavati da bi bila sigurna da ga neće boleti. I ova tri dana stalno razmišljam o tome šta je u redu a šta nije. Ko smo mi da odlučujemo kada će naš ljubimac umreti, a opet, ko smo mi da odlučujemo da on pati.
I tako...sutra...a danas nemam hrabrosti da ga pogledam u oči dok dolazim do njega da ga nahranim a on onako slab i mršav maše repom od radosti što sam došla do njega...
Onda, posle 11 godina shvatiš da nešto nije u redu, sve slabije jede, tužan, suze mu u očima... Kaže veterinar, probaćemo sa jednim inekcijama, pa sa drugim, pa sa tabletama, i konačno izjavi da je u pitanju tumor debelog creva. Sledi njegov predlog da se "uspava"...kakva čedna reč za ubistvo...ili možda i nije, možda je tako bolje ?
Samo, kaže, nema inekciju za eutanaziju, imaće je tek za par dana, jer je bio vikend. I tako, čekamo da sutra dođe i "uspava" ga. Zamolila sam da mu pre te inekcije da anesteziju koja će ga stvarno uspavati da bi bila sigurna da ga neće boleti. I ova tri dana stalno razmišljam o tome šta je u redu a šta nije. Ko smo mi da odlučujemo kada će naš ljubimac umreti, a opet, ko smo mi da odlučujemo da on pati.
I tako...sutra...a danas nemam hrabrosti da ga pogledam u oči dok dolazim do njega da ga nahranim a on onako slab i mršav maše repom od radosti što sam došla do njega...