kako pomoci ljudima koji stalno kukaju,misle da se njima sve lose desava i sl..

gost 189815

Iskusan
Poruka
5.826
e ovako,u mom okruzenju imam stariju musku osobu od pedeset i kusur godina.
on ume da bude pozitivan i sl al najcesce se i na najmanju sitnicu stresira.i cesto govori kako se samo meni ovo dogadja,(na foru ja sam baksuz,i meni se samo lose stvari desavaju).cesto je pod stresom i zbog toga ume i impulsivno da reaguje,sto me dodatno nervira..
njemu su se stvarno desavale neke lose stvari u zivotu,ali ima ljudi koji su i go8re doziveli ali se trude da ostanu pozitivni,ili da se sale.
isto tako mislim da se nervira na gluposti i to ubraja u svoje kolo stresa i nesrece..
sveziji primer bi bio: ja mu kazem vidi sto se polomilo..(a on dodje uhvati se za srce,ali bukvalno,jer je mislio da se polomio prozor).ili ja vrisnem zbog neke gluposti(tipa buba il me neko prepao,al to nije onaj:besna: vrisak) on dotrci sav usplahiran i pita sta je bilo..a ostali primeri su jos banalniji od ovih..
i da ponekad ume da kaze kako mi njemu namerno nanosimo psihicki bol(al ovo je moja blaza inerpretacijaXDal to redje kaze) kako nikako da mu se posreci(naravno da pare igraju veliku ulogu u njegovim problemima,jer u danasnje vreme izdatci su veliki).

e sad mene zanima da li ja njemu mogu ikako da pomognem da se on bolje psihicki oseca tipa da kazem( npr:kad se pokvari nesto..)da se takve stvari i drugima desavaju,nekima i vise ,i da mu to svaki put ponovim,dok ne pocne da razmislja bar malo drugacije,da ne misli da je jedini u svojoj nesreci i da tu nesrecu ne ocenjuje sa 10(dok je 6tica)i ne gleda na nju kao na sok bombu:neutral:..
mislim dal je uopste moguce da bar malo promenite neciji pogled na svet.posebno starije osobe sa oslabljenim zivcima..
ili je najvise sto mogu da uradim jeste da mu stvaram sto prijatnije okruzenje u kuci(tipa skuvam mu kafu sredim mu nesto..) i svedem nivo rasprave sa drugim ukucanima na minimum(i pri tom da ne podizem glas)jer je to sve ono sto mu smeta..
glavno pitanje je da li ja verbalnim putem mogu da promenim njegov odnos prema zivotnim situacijama,i time uticem na poboljsanje njegovog psihickog stanja???
ili je za to kasno.ako nije onda kako?gore navedenim primerima ili kako jos?
 
Poslednja izmena:
Takav mu je mentalni sklop. Tesko da ce se promeniti ... osim ako u okruzenju nema osobu sa izrazito pozitivnom energijom koja ce ga povremeno filovati optimizmom. Jer, optimizam ume da bude zarazan i deluje terapeutski, makar na kratke staze.

Sniclo, ne mozemo bas uvek da se distanciramo od takvih ljudi, jer moze biti otac, muz, brat ... neko blizak, drag, neko kome bismo zeleli da pomognemo.
 
jednostavno postoje ljudi kojima se stalno nesto lose desava i ne znam sta tu nije jasno... :confused:


ako nekome smeta da se druzi sa takvim ljudima neka ih jednostavno izbjegava :(

Ne postoje ljudi kojima se stalno nešto loše dešava ali postoje ljudi koji jednostavno ne primećuju kada im se nešto lepo desi, zaokupljeni svojim negativnim stavom prema životu.
 
e ovako,u mom okruzenju imam stariju musku osobu od pedeset i kusur godina.
on ume da bude pozitivan i sl al najcesce se i na najmanju sitnicu stresira.i cesto govori kako se samo meni ovo dogadja,(na foru ja sam baksuz,i meni se samo lose stvari desavaju).cesto je pod stresom i zbog toga ume i impulsivno da reaguje,sto me dodatno nervira..
njemu su se stvarno desavale neke lose stvari u zivotu,ali ima ljudi koji su i go8re doziveli ali se trude da ostanu pozitivni,ili da se sale.
isto tako mislim da se nervira na gluposti i to ubraja u svoje kolo stresa i nesrece..
sveziji primer bi bio: ja mu kazem vidi sto se polomilo..(a on dodje uhvati se za srce,ali bukvalno,jer je mislio da se polomio prozor).ili ja vrisnem zbog neke gluposti(tipa buba il me neko prepao,al to nije onaj:besna: vrisak) on dotrci sav usplahiran i pita sta je bilo..a ostali primeri su jos banalniji od ovih..
i da ponekad ume da kaze kako mi njemu namerno nanosimo psihicki bol(al ovo je moja blaza inerpretacijaXDal to redje kaze) kako nikako da mu se posreci(naravno da pare igraju veliku ulogu u njegovim problemima,jer u danasnje vreme izdatci su veliki).

e sad mene zanima da li ja njemu mogu ikako da pomognem da se on bolje psihicki oseca tipa da kazem( npr:kad se pokvari nesto..)da se takve stvari i drugima desavaju,nekima i vise ,i da mu to svaki put ponovim,dok ne pocne da razmislja bar malo drugacije,da ne misli da je jedini u svojoj nesreci i da tu nesrecu ne ocenjuje sa 10(dok je 6tica)i ne gleda na nju kao na sok bombu:neutral:..
mislim dal je uopste moguce da bar malo promenite neciji pogled na svet.posebno starije osobe sa oslabljenim zivcima..
ili je najvise sto mogu da uradim jeste da mu stvaram sto prijatnije okruzenje u kuci(tipa skuvam mu kafu sredim mu nesto..) i svedem nivo rasprave sa drugim ukucanima na minimum(i pri tom da ne podizem glas)jer je to sve ono sto mu smeta..
glavno pitanje je da li ja verbalnim putem mogu da promenim njegov odnos prema zivotnim situacijama,i time uticem na poboljsanje njegovog psihickog stanja???
ili je za to kasno.ako nije onda kako?gore navedenim primerima ili kako jos?

Razmaženko koji nikad nije bio gladan,oko koga nisu padale granate u neposrednoj blizini...e to bi ti savjetova,da se nekim čudom nađe u takvoj situaciji,ili bar sličnoj, pa će mu ti njegovi problemčići izgledati smješno,tip je razmažena pussy:kafa:
 
Vrlo jednostavno, potreban je balans. Nauci ga kako da primecuje pozitivne stvari. Pocni od toga da je srecan sto se uopste probudio danas, sto ima jos jedan dan zivota vise, nego sto je imao juce. Reci mu da je srecan sto zivi u mirnodopskim uslovima, i da se nije probudio u koncentracionom logoru. Zvuci apsolutno morbidno, ali je ziva istina, da se shvati koliko je srecan i da ceni slobodu. Posmatrajte izlazak i zalazak sunca. Idite uvece na mesto koje je udaljeno od gradskih svetala, pa posmatrajte zvezde. Izvedi ga na pice u neki lepsi kafic, sa opustenom i smirenom atmosferom. Odvedi ga na balet, ili operu, ili koncert ozbiljne muzike. Nauci ga da gleda zivot i sa pozitivne strane, kako bi se napravio balans. Da upija i da se hrani se svim pozitivnim.
 
Poslednja izmena:
Razmaženko koji nikad nije bio gladan,oko koga nisu padale granate u neposrednoj blizini...e to bi ti savjetova,da se nekim čudom nađe u takvoj situaciji,ili bar sličnoj, pa će mu ti njegovi problemčići izgledati smješno,tip je razmažena pussy:kafa:

nije razmazen,i doziveo je smrtni slucaj u porodici,i borac je za sve i trudi se..
al opet ko sto kazem drugacije se nosi sa stvarima u zivotu,i ja bi recimo primera radi:da mi se pokvari masina za ves i cak da nemam pare da je popravim rekla jbg pracu na ruke i sl..mislim moja kostrukcija je takva da se uvek trudim da budem pozitivna(tu i tamo puknemXD)i da sam u fazonu resice se problem na ovaj ili onaj nacin al necu da se nerviram zbog toga..
il kad se desi sra*e ja se salim..on nije takav..

- - - - - - - - - -
 
nije razmazen,i doziveo je smrtni slucaj u porodici,i borac je za sve i trudi se..
al opet ko sto kazem drugacije se nosi sa stvarima u zivotu,i ja bi recimo primera radi:da mi se pokvari masina za ves i cak da nemam pare da je popravim rekla jbg pracu na ruke i sl..mislim moja kostrukcija je takva da se uvek trudim da budem pozitivna(tu i tamo puknemXD)i da sam u fazonu resice se problem na ovaj ili onaj nacin al necu da se nerviram zbog toga..
il kad se desi sra*e ja se salim..on nije takav..

- - - - - - - - - -

Nije razmažen hmm,a šta je onda ako kuka i zbog najmanje sitnice i gluposti kao što kažeš..
 
e ovako,u mom okruzenju imam stariju musku osobu od pedeset i kusur godina.
on ume da bude pozitivan i sl al najcesce se i na najmanju sitnicu stresira.i cesto govori kako se samo meni ovo dogadja,(na foru ja sam baksuz,i meni se samo lose stvari desavaju).cesto je pod stresom i zbog toga ume i impulsivno da reaguje,sto me dodatno nervira..
njemu su se stvarno desavale neke lose stvari u zivotu,ali ima ljudi koji su i go8re doziveli ali se trude da ostanu pozitivni,ili da se sale.
isto tako mislim da se nervira na gluposti i to ubraja u svoje kolo stresa i nesrece..
sveziji primer bi bio: ja mu kazem vidi sto se polomilo..(a on dodje uhvati se za srce,ali bukvalno,jer je mislio da se polomio prozor).ili ja vrisnem zbog neke gluposti(tipa buba il me neko prepao,al to nije onaj:besna: vrisak) on dotrci sav usplahiran i pita sta je bilo..a ostali primeri su jos banalniji od ovih..
i da ponekad ume da kaze kako mi njemu namerno nanosimo psihicki bol(al ovo je moja blaza inerpretacijaXDal to redje kaze) kako nikako da mu se posreci(naravno da pare igraju veliku ulogu u njegovim problemima,jer u danasnje vreme izdatci su veliki).

e sad mene zanima da li ja njemu mogu ikako da pomognem da se on bolje psihicki oseca tipa da kazem( npr:kad se pokvari nesto..)da se takve stvari i drugima desavaju,nekima i vise ,i da mu to svaki put ponovim,dok ne pocne da razmislja bar malo drugacije,da ne misli da je jedini u svojoj nesreci i da tu nesrecu ne ocenjuje sa 10(dok je 6tica)i ne gleda na nju kao na sok bombu:neutral:..
mislim dal je uopste moguce da bar malo promenite neciji pogled na svet.posebno starije osobe sa oslabljenim zivcima..
ili je najvise sto mogu da uradim jeste da mu stvaram sto prijatnije okruzenje u kuci(tipa skuvam mu kafu sredim mu nesto..) i svedem nivo rasprave sa drugim ukucanima na minimum(i pri tom da ne podizem glas)jer je to sve ono sto mu smeta..
glavno pitanje je da li ja verbalnim putem mogu da promenim njegov odnos prema zivotnim situacijama,i time uticem na poboljsanje njegovog psihickog stanja???
ili je za to kasno.ako nije onda kako?gore navedenim primerima ili kako jos?

Istina je da je svakom svoja nesreca najveca, pa tako i tom tvom prijatelju. Poznajem par takvih ljudi, koji sve vide crno u zivotu, a kad na to dodas njihove vec oslabljene zivce, nema tu mnogo pomoci. Tesko ce se on nesto drasticno promeniti, ali sta ti mozes da uradis je da sednes i lepo popricas s njim, kazes mu da i pored svih losih stvari koje su se desile ima jos toliko lepih stvari zbog kojih vredi ziveti i radovati se, i mozes da se potrudis da svedes sveopsti stres u kuci na minimum kad je on tu. I samo lepim, bez nervoze :)
 
Nije razmažen hmm,a šta je onda ako kuka i zbog najmanje sitnice i gluposti kao što kažeš..

dosadilo mu da mu se stalno desavaju gluposti, mozda :confused:

Ne postoje ljudi kojima se stalno nešto loše dešava ali postoje ljudi koji jednostavno ne primećuju kada im se nešto lepo desi, zaokupljeni svojim negativnim stavom prema životu.

mene su bili ubijedili da umisljam i da sama svojim ponasanjem prizivam ili upadam u nevolje, i taman kad sam rijesila da se opustim i mislim samo na lijepe stvari sljedece jutro me je udario auto :confused:

tako da ja jok, nema vise da se opustam ni sekundu :ceka: i ja trpim tudje svakojake gluposti pa nek trpe i mene, a ko nece siroko mu polje :ceka:
 
e ovako,u mom okruzenju imam stariju musku osobu od pedeset i kusur godina.
on ume da bude pozitivan i sl al najcesce se i na najmanju sitnicu stresira.i cesto govori kako se samo meni ovo dogadja,(na foru ja sam baksuz,i meni se samo lose stvari desavaju).cesto je pod stresom i zbog toga ume i impulsivno da reaguje,sto me dodatno nervira..
njemu su se stvarno desavale neke lose stvari u zivotu,ali ima ljudi koji su i go8re doziveli ali se trude da ostanu pozitivni,ili da se sale.
isto tako mislim da se nervira na gluposti i to ubraja u svoje kolo stresa i nesrece..
sveziji primer bi bio: ja mu kazem vidi sto se polomilo..(a on dodje uhvati se za srce,ali bukvalno,jer je mislio da se polomio prozor).ili ja vrisnem zbog neke gluposti(tipa buba il me neko prepao,al to nije onaj:besna: vrisak) on dotrci sav usplahiran i pita sta je bilo..a ostali primeri su jos banalniji od ovih..
i da ponekad ume da kaze kako mi njemu namerno nanosimo psihicki bol(al ovo je moja blaza inerpretacijaXDal to redje kaze) kako nikako da mu se posreci(naravno da pare igraju veliku ulogu u njegovim problemima,jer u danasnje vreme izdatci su veliki).

e sad mene zanima da li ja njemu mogu ikako da pomognem da se on bolje psihicki oseca tipa da kazem( npr:kad se pokvari nesto..)da se takve stvari i drugima desavaju,nekima i vise ,i da mu to svaki put ponovim,dok ne pocne da razmislja bar malo drugacije,da ne misli da je jedini u svojoj nesreci i da tu nesrecu ne ocenjuje sa 10(dok je 6tica)i ne gleda na nju kao na sok bombu:neutral:..
mislim dal je uopste moguce da bar malo promenite neciji pogled na svet.posebno starije osobe sa oslabljenim zivcima..
ili je najvise sto mogu da uradim jeste da mu stvaram sto prijatnije okruzenje u kuci(tipa skuvam mu kafu sredim mu nesto..) i svedem nivo rasprave sa drugim ukucanima na minimum(i pri tom da ne podizem glas)jer je to sve ono sto mu smeta..
glavno pitanje je da li ja verbalnim putem mogu da promenim njegov odnos prema zivotnim situacijama,i time uticem na poboljsanje njegovog psihickog stanja???
ili je za to kasno.ako nije onda kako?gore navedenim primerima ili kako jos?
To moze biti poremecaj raspolozenja, depresivni poremecaj, mada kazes da tu ima i neke paranoje, a mozda je takav odnos prema sebi i svom zivotu stekao jos u detinjstvu, samo su sada iz nekih razloga jace manifestacije takvog odnosa. Ako je imao stresan period vrlo moguce.
Verujem da se moze pomoci ako si dobar i strpljiv sagovornik, ali je potrebno i odredjeno znanje i iskustvo da prepoznas o cemu se tacno radi. U suprotnom moze biti vise cak vise stete nego koristi.
 
zato sto ga je stres(...+zivot situac.+ godine) iscrpeo i postao je zivcano osetljiviji na spoljasnje nadrazaje..
neki ljudi su slabiji sa zivcima neki su jaci,i svako ima razlicita shvatanja..i drugacije tumaci ono sto mu se desava..

Eto ti odgovor na tvoje pitanje.Za svako pitanje koje postavis ja verujem da odmah i znas odgovor samo ga treba naci.Ovim potvrdjujes moju tezu.Ali ajd sad da odgovorim nezavisno od toga.Ne mozes nista,imam slican slucaj.Mozes da se povlacis,ublazavas bilo koji vid frustracije i to ti je to.Dokle izdrzis.Covek nije masina da bude isprogramiran do kraja,nekad prsnes na takve stvari.Poenta je,zarad sebe,ovo nemoj ni pokusavati da menjas,neces uspeti.Pogotovo u tim godinama.Samo nauci kako da to prihvatis.
 
nikako.
to su tragičari koji će i u najsrećnijim mogućim okolnostima i u najopuštenijoj atmosferi i u najmirnijem od svih najmirnijih trenutaka u životu, pronaći razlog za brigu, sumnju, strepnju i očaj..oni ne mogu da se opuste, da uživaju jer je za njih to krajnje neprirodno stanje...
ali zapamti, problem - to je njihova životna pozornica.
bilo kakav, najbanalniji mogući tipa "pokvarena veš mašina"...to je onda idealan povod za njihove jadikovke: eto, baš sad kad sam u penziji, svi uređaji mi crkavaju, sad mogu i ja zajedno sa njom,
kritike: snajka, video sam ja kako ti nemilosrdno pališ tu mašinu i dva puta na dan,
ozbiljne optužbe: sine, jesam li ti rekao da ne kupuješ u toj prodavnici, jesam li rekao????
dok o krivici države, tita, miloševića, kralja, komšije, desetara u vojsci pedestosme u bileći i slično, ne vredi ni trošiti papir.

takvi ljudi su teški i sebi i okolini.
njih je nemoguće promeniti, ali ih je potrebno ignorisati...kulirati, razumeš.
znači, sve ono što je potrebno da ga se kao starijeg ukućanina ispoštuje, to odraditi i posle toga bukvalno staviti čepove u uši.
veruj mi, takvi ljudi iscrpljujuće i negativno utiču na druge.
ne treba ih urnisati ili se sa njima raspravljati, prosto, oni su takvi kakvi su, ali ti ipak gledaj da nekako spasiš sebe.
 
e ovako,u mom okruzenju imam stariju musku osobu od pedeset i kusur godina.
on ume da bude pozitivan i sl al najcesce se i na najmanju sitnicu stresira.i cesto govori kako se samo meni ovo dogadja,(na foru ja sam baksuz,i meni se samo lose stvari desavaju).cesto je pod stresom i zbog toga ume i impulsivno da reaguje,sto me dodatno nervira..
njemu su se stvarno desavale neke lose stvari u zivotu,ali ima ljudi koji su i go8re doziveli ali se trude da ostanu pozitivni,ili da se sale.
isto tako mislim da se nervira na gluposti i to ubraja u svoje kolo stresa i nesrece..
sveziji primer bi bio: ja mu kazem vidi sto se polomilo..(a on dodje uhvati se za srce,ali bukvalno,jer je mislio da se polomio prozor).ili ja vrisnem zbog neke gluposti(tipa buba il me neko prepao,al to nije onaj:besna: vrisak) on dotrci sav usplahiran i pita sta je bilo..a ostali primeri su jos banalniji od ovih..
i da ponekad ume da kaze kako mi njemu namerno nanosimo psihicki bol(al ovo je moja blaza inerpretacijaXDal to redje kaze) kako nikako da mu se posreci(naravno da pare igraju veliku ulogu u njegovim problemima,jer u danasnje vreme izdatci su veliki).

e sad mene zanima da li ja njemu mogu ikako da pomognem da se on bolje psihicki oseca tipa da kazem( npr:kad se pokvari nesto..)da se takve stvari i drugima desavaju,nekima i vise ,i da mu to svaki put ponovim,dok ne pocne da razmislja bar malo drugacije,da ne misli da je jedini u svojoj nesreci i da tu nesrecu ne ocenjuje sa 10(dok je 6tica)i ne gleda na nju kao na sok bombu:neutral:..
mislim dal je uopste moguce da bar malo promenite neciji pogled na svet.posebno starije osobe sa oslabljenim zivcima..
ili je najvise sto mogu da uradim jeste da mu stvaram sto prijatnije okruzenje u kuci(tipa skuvam mu kafu sredim mu nesto..) i svedem nivo rasprave sa drugim ukucanima na minimum(i pri tom da ne podizem glas)jer je to sve ono sto mu smeta..
glavno pitanje je da li ja verbalnim putem mogu da promenim njegov odnos prema zivotnim situacijama,i time uticem na poboljsanje njegovog psihickog stanja???
ili je za to kasno.ako nije onda kako?gore navedenim primerima ili kako jos?

njima uglavnom nema pomoci
oni i ne zele pomoc, oni zele nekoga kome ce da prospu svoju jadikovku
mozes pomoci samo sebi, tako sto pokazes da nisi prijemciv/va za beskonacno slusanje o zivotu ispunjenom teskim nedacama
znaci-blagi ignor, sa tu i tamo nezainteresovanim "aha" i "pa, dobro, proci ce"
 

Back
Top