Osnovna jedinica vremena;

zainteresovana:
Znači, stiglo vreme da i čika Alberta i njegovu teoriju relativiteta - da svako, baš svako može videti istu brzinu svetlosti (uprošćeno) - ubacimo u koš za otpatke? Koš, koš, koš, hoćemo još!!! :P

Pa da vidimo - da li to znači, da ako postoje četiri dimenzije, i neko se pomeri u vremenu, on se pomeri i u onoj četvrtoj dimenziji i može da bude nevidljiv? Ali, ...ako se ne pomeri recimo ceo, nego npr. samo pola, onda se druga polovina zamenjuje, tj.dopunjuje energijom koja se pretvori u materiju. Po Ajnštajnovoj teoriji E=m*c2 (na kvadrat, 'ebi ga ne znam kako da ga otkucam). Znači, energija jednako masa puta brzina svetlosti u vakuumu na kvadrat.
Ha, zar ne bi onda bilo, kada se taj vrati iz tog drugog veremena u ovo da imamo dva lika, tj. dupliranu osobu? :P


Ja sam naleteo na sebe na exitu! I mnogo sam se uplasio. Preziveo sam srecom. Mnogo neprijatno iskustvo. Sav sam se odseko bio.
 
Draga Lexo,
ostavio sam ti onaj link, jer sam i mislio da ce ti biti koristan.Na zalost, nemam vremena, a trebalo bi
mi najmanje mesec dana i brdo clanaka da proucim sve sta je tamo napisano i da to sve onda makar pokusham da povezem sa tvojom idejom.
Vidim da si je dosta razradjivala sve to, razumeo sam sad, kako sve to zamisljas u svojoj teoriji.
Sve zavisi ko bi nas posmatrao.Mozda budemo jednog dana "usporeni" tako za superkomjutere.
Sto se tice vremenske rupe, citao sam na jednom popularnom sajtu, da dimenzije takve rupe/kojom bi se
moglo putovati bi bile najvishe jednog atoma, a brzina da se u nju upadne razume se mnogo veca od brzine svetlosti.
Setio sam se josh neceg, profesor Dr Milosh Arsenijevic sa Filozofskog fakulteta je napisao jedan rad/knjigu koju nisam citao, zove se "Prostor, vreme, Zenon".
I josh neshto, ako budesh u svom razradjivanju stigla do neke formule ,ti je zapishi, eventualno ,zashtiti, a u medjuvremenu
najvishe bi mogli da ti pomognu oni koji "barataju" sa ogromnim vrednostima prostora i vremena, a to su entuzijasti, profesionalci i amateri, okupljeni oko Astronomske opservatorije u Beogradu, gde je i pomenuti profesor, koliko sam video na Net-u, cest gost.
 
Ja moram da priznam da ne razumem o čemu se ovde pokušava da govori....

Ako pokušavate o realnim stvarima da pričate , onda se fizika i te kako pita , a onda nije nemoguće ni brzina bliska brzini svetlosti , ni iskrivljenje prostora, ni gledanje prošlosti.

Ako je u pitanju misaoni eksperiment, onda i bez uvodjenja kvanta vremena imamo NEREALAN SVET, VIZIJU STVARNOSTI.(viziju ili verziju)
Realnost i stvarnost, mada se meni čini da je apsurdno razglabati tu suprotnost dok se ne ukine hijararhijski pristup ljudi i sujeta koja proizilazi iz tog....Meni to izgleda kao nerazumna moć. Kao kad imate pištolj u rukama deteta. Ili će sebe povrediti , ili će naučiti da ga koristi i kad god ga neko ne posluša i povredi mu sujetu , napravi pokolj po dvorištu....Samo što u ovom slučaju rane nisu smrtonosne tj. nema tela, pa nema ni ubistva...Kao slučaj terora u dvorištu. Svi će biti poslušni jer se plaše pištolja, u nekim razmacima će se javiti novi kapone koji će smeniti ili pokušati da primeni isti metod .....

Kao interesantan misaoni eksperiment za letnje popodne i plaža razgovore možda nije loš , ali za stvarno kreiranje analognog sistema i stvaranju nekog novog sistema pećina (ekv. Bekonu) mislim da je više demagogija....
 
Znači retrospektiva:

-pretpostavka postoji kvant vremena , najmanja jedinica vremena u kojoj se nešto može desiti (recimo meškoljenje kvarkova u neutronu)

-pretpostavka moguće je pod nekim uslovima menjati veličinu vremenskog kvanta u lokalnom sistemu

-posledica: izmedju kvantova vremena se u sistemu ne može ništa dešavati , ama baš ništa.
-posledica: dešavanje nije isto što i vidjenje (pa i misaono) dešavanja (trenutno fizika dozvoljava da vidimo prošlost , ali ne i da se vraćamo u prošlost)
-posledica: ovo nema veze nikakve sa pokušajem da se ovo pretvori u još jedan vid subjektivnog kod uočavanja procesa i taj deo ove teme je filozofija,demagogija u najgorem obliku
-posledica: veza e=mc2 izmedju energije i mase je samo posledica nuklearnih sila i važi samo u tom slučaju tj prilikom menjanja nuklearnih veza i sila i energije koja je pri tome upletena. Ona nije univerzalna veza tipa imaš energiju oćeš masu , važi , nema problema...

-posledica: da li nešto vidimo je mnogo slabija, sporija aktivnost nego dešavanje istog. Vrlo je moguće učiniti nešto nevidljivim a da se ima mnogo , "mnogo prostora" u vremenu da se to izdešava polako i opušteno.Pokretanje predmeta i ruke je prema tome gledano kao gledanje biljke kako izrasta, ako ne ubrzamo snimanje niti ćemo šta videti , niti šta saznati i razumeti...

-posledica: naš "pogled,vid" je podešen na brzinu koja nama ljudima ima smisao i zaštitu u smislu preživljavanja, da je "brži" bili bi gluplji za stvarno potrebne zaključke i reakcije.Zato se i ne može očekivati dubokomislenost i dugoročno razmišljanje od ljudi u globalu, jer im to "vremenski vid" ne omogućava...

-posledica: ljudi sve više polažu u "originalnost" vidjenog, tj. mnogo više veruju u ono što vide jer su im ostali izvori utisaka sve više zagadjeni. To jeste bitno za filozofiju i nauku uopšte. Recimo primer, kada vidite voditeljku "najslabije karike" u jutarnjem programu SVAKOG TRENUTKA OČEKUJETE KAD ĆE GOSTA DA OPSUJE ILI GA CINIČKI PONIZI.Uslovni refleks kod ljudi prosto traži da se desi očekivano čak i ako nije verovatno.
Tada ljudi predrasudno i stereotipno provociraju nastanak onoga što uopšte nije izvesno niti sudjeno.
I ovde dodjosmo do sudbine , kažnjive sudbine. A odavde je mali korak i do vere i religije i nade...A krenuli smo od uočavanja sličnosti i razlika i stvaranju povećane verovatnoće dogadjaja . Od uočavanja do psihološkog efekta stvaranja vizualnih lažnih prikaza koji upravo poništavaju prvo , realnost uočavanja.
 
Lexa:
Već sam nekoliko puta navodila primer dve linije koje bi trebalo da se seku ali, dok iscrtavamo presečnicu mi, matematički, ne možemo nikada da je presečemo.

Ja, nisam upucena, pa mi nije bas najjasnije.Kako mislis "matematicki, ne mozemo da je presecemo", zbog cega?Ona je presecena istog momenta kad dodirne drugu-ili postoje neki dodatni uslovi mozda?


Ako mi iscrtavamo liniju koja će na udaljenosti od jednog metra preseći drugu, mi ćemo je večno iscrtavati?!? Jer se razdaljina beskonačno smanjuje.

ok, razdaljina se beskonacno smanjuje ali samo kad delimo liniju.U ovom slucaju je ne delimo vec samo iscrtavamo.
Nista mi nije jasno.A tema je mnoogo primamljiva.MOzes li nekako da mi pojasnis ideju, please :roll: ?
 
Zhozzy:
Ja, nisam upucena, pa mi nije bas najjasnije.Kako mislis "matematicki, ne mozemo da je presecemo", zbog cega?Ona je presecena istog momenta kad dodirne drugu-ili postoje neki dodatni uslovi mozda?
Ova tema je prilično razvijena, možeš pročitati sa Empedoklove adrese o tome.
Ako imaš metar, i podeliš ga na pola, pa opet na pola, postaje ti jasno da ga možeš deliti večno.
Kad iscrtavaš liniju, ti iscrtaš pola, pa pola od pola i t. d.
Što se tiče prostora, to se može, doduše glupo, objasniti, ali vreme ne. Na potpuno istom primeru:
Iscrtavaš liniju minut, pa pola minute, pola od pola, pola od pola od pola...
I taj minut nikako da se završi. Ako tako gledamo. A ako ne gledamo tako to onda dovodi u opasnost izvesne teoreme na osnovu kojih se danas vrši veliki broj praktičnih proračuna. :(
 
Recimo da malo razmisljamo u Neeuklidskom, Nenjutnovskom i Nekartezijanskom maniru. Kakvo svetogrdje - sala mala!_:))) Nekada i nije bila jer se moglo zavrsiti u zatvoru, a bogami i bez glave ostati, doduse ne zbog pomenute Ne-Gospode, ali iz istovetnog razloga.

Prvo pitanje koje se postavlja jeste da li uopste mozemo da nacrtamo beskonacnu pravu liniju, tj. da li postoji korektan dokaz da mozemo bilo koje dve tacke u Univerzumu spojiti bezuslovnom pravom i da li egzistira referentna prava koja bi bila u svakom svom segmentu na identcnoj ortogonalnoj udaljenosti od nacrtane?

Sta bi sa opazanjem, tj. mestom sa koga utvrdjujemo "pravost" tj. "paralelnost" i od koliko prethodno definisanih uslova to zavisi. Da li je sve uzeto u obzir?

Za kraj ostaje pitanje kretanja referentnih sistema tj. kako da iz nase perspektive sa sigurnoscu utvrdimo stanje i odnose objekata u drugom sistemu, a jedni nam je oslonac odnos svi prema svima, ili aprosimativno odnos prema jako udaljenima.
Do Keplera se "znalo" da Mars ima putanju slicnu cigri tj. ide amo-tamo i kada se uzmu detaljna opazanja pocevsi od Ptolomeja, preko Tiha Brahea, pa do dana danasnjeg Mars se krece po "cigrastoj" putanji - fakat - fakat - fakat - svako ko zeli moze vlastitim ocima to da vidi!! Eto, a od Keplera svi ovi "ludaci" tvrde da Mars ima elipticnu putanju oko Sunca.

Mozda da se postavi problem ovako:

Imamo dve prave linije i treba da sa sigurnoscu utvrdimo jako veliku duzinu (kazu da je Kosmos konacan) i istovremeno da utvrdimo da su pomenute dve prave na istom ortogonalnom razmaku. Kako govorimo o dva simultana dogadjaja, pitanje je da li se moze izvesti da su oba stoprocentno verovatna, ili je magija kvantnih ogranicenja na sve i svasta i uvde uzela danak :twisted: , pa ne mozemo sa sigurnoscu tvrditi ni presecanje, ni neparalelnost tj. ne mozemo tvrditi ni da se seku niti da nisu paralelne, a da stvar bude crnja ocigledan zakljucak :!: da su u stvari paralelne ne stoji i nije korektan.
 
Lexa:
Zhozzy:
Ja, nisam upucena, pa mi nije bas najjasnije.Kako mislis "matematicki, ne mozemo da je presecemo", zbog cega?Ona je presecena istog momenta kad dodirne drugu-ili postoje neki dodatni uslovi mozda?
Ova tema je prilično razvijena, možeš pročitati sa Empedoklove adrese o tome.
Ako imaš metar, i podeliš ga na pola, pa opet na pola, postaje ti jasno da ga možeš deliti večno.
Kad iscrtavaš liniju, ti iscrtaš pola, pa pola od pola i t. d.
Što se tiče prostora, to se može, doduše glupo, objasniti, ali vreme ne. Na potpuno istom primeru:
Iscrtavaš liniju minut, pa pola minute, pola od pola, pola od pola od pola...
I taj minut nikako da se završi. Ako tako gledamo. A ako ne gledamo tako to onda dovodi u opasnost izvesne teoreme na osnovu kojih se danas vrši veliki broj praktičnih proračuna. :(

Bili jednom zec i koranjaca i jedan lik u vidu cika Zenona. Cika Zenon se jednom zamislio na ovim zivotinjama i pomislio - zec je deset puta brzi od kornjace, ali sta se zbiva ako taj isti zec dzentlmenski da "fore" od deset metara sporijoj dami? Da li ce uspeti ikada da je stigne? Od tog doba Zenonov zec jos uvek nije stigao kornjacu ili mozda jeste, ne znam, ali znam da je Zenon postavio problem koji se kasnije pretvorio u muku za djake i studente. Stari Grci su znali monoge stvari, koje su ili zaboravljene ili, sto je jos gore zabranjene, da bi 15-ak vekova kasnije ponovo bile otkrivene.
 
I vreme i prostor su postojali pre ovakvih ideja i postojace. I ja sam o tome razmisljao i dosao do zakljucka da ne treba preterano razmisljati jer cesto mozes upasti u rupu koju si sam iskopao.
Ili treba promeniti pristup problemu. Ne trba prostor doslovno deliti na sastavne elemente. Recimo liniju na tacke. Tako se unistava sam prostor. Posto tacka ne postoji vec je samo odrednica polozaja, ne moze sama ucestvovati u gradnji linije. Linija je jednostavno rastojanje izmedju dve tacke. Tako te niko ne tera da od tacke A do tacke B ides 1m, pa 1/2m, pa 1/4m i tako dalje vec jednostavno predjes rastojanje od dva metra i stignes u tacku B bez nekih filozofija. Sto se tice vremena: vreme je za nas u toj brzini i za nas je sekunda trenutak. Za neki drugi svet, mozda svet insekata ta ista sekunda je mnogo vise od trenutka. Ona jeste isto trajala ali su je oni mozda drugacije doziveli. Kad tako pocnemo da delimo vreme i dodjemo do nekih sitnih jedinica mnogo sitnijih od sekunde i mislimo da smo dostigli kraj u deljenju, opet ce za nekog i taj trenutak znaciti nesto krupno, i vreme ce i dalje teci. Deljenjem vremena mi ne usporavamo nista, samo ce sitni podeoci sve brze da se smenjuju a vreme ce i dalje da tece. Ono ne zastaje kod svakog podeoka da se odusevljava kako je uspelo da predje sa predhodnog na trenutni vec jednostavno tece. Vreme i prostor nemaju mernu jedinicu sami po sebi, oni postoje tako i neizmenljivi su. Merenjem nista ne menjamo, samo posmatramo. Filozofi nemaju sta da rade pa razbijaju glavu kojekakvim glupostima... :wink:
Salu na stranu, ovo je veoma ozbiljna tema i mnogi su verovatno zivot posvetili tome a ja je ovako olako razmatram... izvinjavam se ako sam kao laik uvredio neciju diplomu. Mislim, odakle mi pravo...
 
krejzi_dajmond:
I vreme i prostor su postojali pre ovakvih ideja i postojace. I ja sam o tome razmisljao i dosao do zakljucka da ne treba preterano razmisljati jer cesto mozes upasti u rupu koju si sam iskopao.
Ili treba promeniti pristup problemu. Ne trba prostor doslovno deliti na sastavne elemente. Recimo liniju na tacke. Tako se unistava sam prostor. Posto tacka ne postoji vec je samo odrednica polozaja, ne moze sama ucestvovati u gradnji linije. Linija je jednostavno rastojanje izmedju dve tacke. Tako te niko ne tera da od tacke A do tacke B ides 1m, pa 1/2m, pa 1/4m i tako dalje vec jednostavno predjes rastojanje od dva metra i stignes u tacku B bez nekih filozofija. Sto se tice vremena: vreme je za nas u toj brzini i za nas je sekunda trenutak. Za neki drugi svet, mozda svet insekata ta ista sekunda je mnogo vise od trenutka. Ona jeste isto trajala ali su je oni mozda drugacije doziveli. Kad tako pocnemo da delimo vreme i dodjemo do nekih sitnih jedinica mnogo sitnijih od sekunde i mislimo da smo dostigli kraj u deljenju, opet ce za nekog i taj trenutak znaciti nesto krupno, i vreme ce i dalje teci. Deljenjem vremena mi ne usporavamo nista, samo ce sitni podeoci sve brze da se smenjuju a vreme ce i dalje da tece. Ono ne zastaje kod svakog podeoka da se odusevljava kako je uspelo da predje sa predhodnog na trenutni vec jednostavno tece. Vreme i prostor nemaju mernu jedinicu sami po sebi, oni postoje tako i neizmenljivi su. Merenjem nista ne menjamo, samo posmatramo. Filozofi nemaju sta da rade pa razbijaju glavu kojekakvim glupostima... :wink:
Salu na stranu, ovo je veoma ozbiljna tema i mnogi su verovatno zivot posvetili tome a ja je ovako olako razmatram... izvinjavam se ako sam kao laik uvredio neciju diplomu. Mislim, odakle mi pravo...

apsolutno. lepo i prosto si rekao to za razlicitu referentnu poziciju. ja bih samo ispravio jednu "sitnu", ali u ovom diskursu "krupnu" stvar - merenjem ne menjamo, merenjem stvaramo fenomene.
 
pojasnjavam: ako merite duzinu puta gorenavedenim postupkom a SA CILJEM DA GA KORISTITE ZA PRELAZAK PUTA, putem pretpostavke da ta duzina ima manje sastavne delove, sigurno je da taj put nikada necete preci. zato, kada hocete da taj put predjete - uzimate njegovu ukupnu duzinu (npr. 560 m) kao minimalnu jedinicu puta u svojoj "predjenosti" (1pp - predjeni put:) ).
 
krejzi_dajmond:
I vreme i prostor su postojali pre ovakvih ideja i postojace. I ja sam o tome razmisljao i dosao do zakljucka da ne treba preterano razmisljati jer cesto mozes upasti u rupu koju si sam iskopao.
Ili treba promeniti pristup problemu. Ne trba prostor doslovno deliti na sastavne elemente. Recimo liniju na tacke. Tako se unistava sam prostor. Posto tacka ne postoji vec je samo odrednica polozaja, ne moze sama ucestvovati u gradnji linije. Linija je jednostavno rastojanje izmedju dve tacke. Tako te niko ne tera da od tacke A do tacke B ides 1m, pa 1/2m, pa 1/4m i tako dalje vec jednostavno predjes rastojanje od dva metra i stignes u tacku B bez nekih filozofija. Sto se tice vremena: vreme je za nas u toj brzini i za nas je sekunda trenutak. Za neki drugi svet, mozda svet insekata ta ista sekunda je mnogo vise od trenutka. Ona jeste isto trajala ali su je oni mozda drugacije doziveli. Kad tako pocnemo da delimo vreme i dodjemo do nekih sitnih jedinica mnogo sitnijih od sekunde i mislimo da smo dostigli kraj u deljenju, opet ce za nekog i taj trenutak znaciti nesto krupno, i vreme ce i dalje teci. Deljenjem vremena mi ne usporavamo nista, samo ce sitni podeoci sve brze da se smenjuju a vreme ce i dalje da tece. Ono ne zastaje kod svakog podeoka da se odusevljava kako je uspelo da predje sa predhodnog na trenutni vec jednostavno tece. Vreme i prostor nemaju mernu jedinicu sami po sebi, oni postoje tako i neizmenljivi su. Merenjem nista ne menjamo, samo posmatramo. Filozofi nemaju sta da rade pa razbijaju glavu kojekakvim glupostima... :wink:
Salu na stranu, ovo je veoma ozbiljna tema i mnogi su verovatno zivot posvetili tome a ja je ovako olako razmatram... izvinjavam se ako sam kao laik uvredio neciju diplomu. Mislim, odakle mi pravo...

Nemam pojma zasto,al svidja mi se ova teorija... :)
 
Lexa:
Ovu rečenicu koju si napisao ironično uopšte nije trebalo pisati tako.
�*to se tiče «da vam ja svima pokažem» metode razjašnjavanja našeg problema, mislim da mu ovde nema mesta. Ali, hej, drago mi je da ovaj podforum dobija nove članove, u svakom slučaju...

Ali ja nisam to napisao ironicno. Meni je glupo da se uplicem u takve teme previse, plasim se da nisam kompetentan ili sta ja znam. Mada svako ima pravo da razmislja... Ali opet, sta ja student nefilozofije znam o vremenu i prostoru...
 
Lexa:
Ovu rečenicu koju si napisao ironično uopšte nije trebalo pisati tako.
�*to se tiče «da vam ja svima pokažem» metode razjašnjavanja našeg problema, mislim da mu ovde nema mesta. Ali, hej, drago mi je da ovaj podforum dobija nove članove, u svakom slučaju...
Da li zaista misliš da niko od nas nije razmotrio pređeni put kao konačnu dužinu??? A u tome i leži paradoks.
Ovo je «filozofija» pa nam i priliči da ovde ispravljamo krive Drine, kao što si i rekao.
A nekoliko puta sam objasnila da je ovo pitanje nešto što muči i daleko veće umove od mog, i da bi eventualno rešenje ovog problema imalo za rezultat pobijanje ili menjanje teorija o limesu, bla bla, ili dokaz o – konačnosti brojeva, ili (u najfantastičnijoj i istovremeno najverovatnijoj varijanti) shvatanje vremena i prostora (koji nisu isto, ali su usko povezani, bar u ovoj priči) na način koji nam sada deluje nadrealno i koji bi izazvao revoluciju u nauci (hm, ne, mislim da ne preterujem).
Dakle, dajte umu na volju, on voli kada ga forsirate, posle toga se osećate kao da ste pretrčali deset kilometara...
Ja, ustvari, očekujem od vas da za trenutak prihvatite «svet trenutaka» kao dokazanu istinu i da pomislite na životne činjenice koje bi izmenio...
I da nađete način da ga dokažete ili opovrgnete.
Ovaj citat je obično PRIHVATANJE serviranog, zato mi se, valjda, i ne dopada.
Ako si želeo da kažeš da temi nedostaje praktičnosti – uveravam te, priča je više nego praktična. Njena suština je u praktičnoj primeni, koju ja veoma cenim. Zato nikada ne bih bila dobar folizof.
Pozdrav;

ne razumem. covek je dokazao ocigledno i potvrdio realnost, a to je jedini istinski zadatak filozofije.
 
Realnost postoji samo subjektivno.
Ona je nepotvrdiva.
Filozofija trazi istinu, sushtinu, bit.


Uostalom [kad smo vec kod toga] verme se ne opaza kontinuirano.
Nash psihichki aparat radi u koracima.

A atom vremena jednostavno ne moze da postoji iz prostog razloga shto ni samo vreme ne postoji.
Tako je meni potpuno apsurdno da razmishljam o nejmanjem, nedeljivom vremenskom intervalu.
 
NaraYan:
Realnost postoji samo subjektivno.
Ona je nepotvrdiva.
Filozofija trazi istinu, sushtinu, bit.


Uostalom [kad smo vec kod toga] verme se ne opaza kontinuirano.
Nash psihichki aparat radi u koracima.

A atom vremena jednostavno ne moze da postoji iz prostog razloga shto ni samo vreme ne postoji.
Tako je meni potpuno apsurdno da razmishljam o nejmanjem, nedeljivom vremenskom intervalu.

Fino receno. Mada vreme postoji, ali ga ne bih nazvao vremenom nego razmakom izmedju dva dogadjaja (prihvaticu ako neko ima bolju terminologiju, bitno da se mi razumemeo).
Tako je beskonacno mala "cestica" energije iz koje je nastao veliki prasak pre 12 milijardi godina bila beskonacno malo stara, u stvari nije ni trajala jer tada nije postojalo NISTA. A posto nije bilo nicega da pravi promene (dogadjaje) nije bilo ni vremena. Ona se jednostavno prosirila niizcega i od sebe (ciste energije) stvorila materiju i antimateriju koje imaju dimenziju, dale su prostor i sa prostorom - vreme. Izmedju takva dva praska (ako ih je bilo) vreme nije teklo. Cim je jedan svemir implodirao - drugi je eksplodirao. Ono izmedju nije bilo vreme. Bilo je "nevreme" - anti vreme - NISTA.

Inace, od malena sam se pitao zasto kazaljka za sekunde na satovima ne "klizi" vec sve nesto secka. Kao da se izmedju nista ne dogadja. Ali tad sam bio mali. Sada znam da je sam sat glupost. Barem za ovakve rasprave i za filozofiju. Za hvatanje busa u me da bude i koristan.
 
krejzi_dajmond:
Tako je beskonacno mala "cestica" energije iz koje je nastao veliki prasak pre 12 milijardi godina bila beskonacno malo stara, u stvari nije ni trajala jer tada nije postojalo NISTA. A posto nije bilo nicega da pravi promene (dogadjaje) nije bilo ni vremena. Ona se jednostavno prosirila niizcega i od sebe (ciste energije) stvorila materiju i antimateriju koje imaju dimenziju, dale su prostor i sa prostorom - vreme. Izmedju takva dva praska (ako ih je bilo) vreme nije teklo. Cim je jedan svemir implodirao - drugi je eksplodirao. Ono izmedju nije bilo vreme. Bilo je "nevreme" - anti vreme - NISTA.

Ma taj Veliki Prasak nikako ne drzi vodu.
Nishta je samo po sebi takodje nemoguce.
Uvek je postojalo neshto.

E sad, ti kazesh:
"Cim je jedan svemir implodirao - drugi je eksplodirao. Ono izmedju nije bilo vreme. Bilo je "nevreme" - anti vreme - NISTA." i to je lepo, ali samim tim je nash univerzum, sa svim njegovim univerzalnofizichkim i ostalim osobinama, nastao kao deo nekog drugog i zasigurno zadrzao neshto od njegovih osobina ili antiosobina. Jednostavno, neshto ne moze nastati ni iz chega.
Mozda se sa svakim radjanjem novog univerzuma u Vaseljeni, broj dimenzija smanjuje ili povecava [pre svega mislim na prostorne dimenzije] i naravno da je vrlo teshko, praktichno nemoguce zamisliti neki svet od 5 ili 6 dimenzija ili od 1 - 2!
Vreme je konstrukt, skala, nematerijalno i neenergetsko i kao takvo se nikako ne moze podvesti pod neke fizichke zakone.
Ono je povezano sa sveshcu jer smo mi svesni da postojimo bash zbog toga shto mozemo da opazimo trenutak nasheg bivstvovanja sada, za dva sata za tri godine kao i shto se secamo proshlih dogadjanja.
A zar secanje ima bilo kakvu vezu sa vremenom?! Vreme jedino moze postojati sada, u ovom trenutku, a poshto je trenutak [u nedostatku boljeg termina] neshto imaginarno, neopipljivo i nesvodljivo na konkretno i opshte - takva je karakteristika vremena samog!
 
Samo želim da se zahvalim Lexi za postavljanje ove teme. Izuzetno.
Ovo je jedno pitanje kod kojeg nisam video drugačiji pristup osim fizičkog do postavljanja ove teme.
Sada medjutim zahvaljujući Lexi, Ajštajnovu relativnost protoka vremena mogu da primenim i za filozofske i biološke sisteme, što daje mogućnost da se protok vremena "optuži" za subjektivnost i neprimećivanje i neshvatanje pojava čija "brzina dešavanja" nije približna "brzini opažanja" pojedinca,jedinke.

Shvatio sam da većina podržava sledeći stav , a to je da čovek nije u stanju da opaža pojavu ako je ona brža od "kvanta vremena na kojoj radi njegova psihološka i logička jedinica" .
Moj stav je , ne samo brža već i sporija, kao primer sam uzeo rast drveta, koji je neprimetan dok se ne snima usporenim vremenom/frekvencijom.

Čovek je lepo iskoristio, i preskočio svoja ograničenja i pomalo zagazio i u drugačije vremenske domene osim svog matičnog, malo zbog bolesti i mikro sveta koji ga je pogadjao.

Inače ne bi danas bili svesni miliona sitnih životinjica u jednoj kapi vode.

Evolucija je ipak našla primere , možda nesvesno za njih, za primenu različitih frekvencija posmatranja tj. različitih kvantova i brzine protoka vremena za različita bića....
 
Tuzni_patak:
Shvatio sam da većina podržava sledeći stav , a to je da čovek nije u stanju da opaža pojavu ako je ona brža od "kvanta vremena na kojoj radi njegova psihološka i logička jedinica" .

Psihichki aparat radi u koracima:
subjektivno vreme je diskontinuirano, diskretan kontinuum. Jedinice te diskretne promene nazvane su perceptivni trenuci. Razni nauchnici su to istrazivali i nashli da on traje oko 60-70 milisekundi. Znachi, sadashnjost traje oko 70ms.

Drugo, moze se opaziti pojava ako je brza ili sporija od 'kvanta' vremena koji opazamo [iliti perceptivnog trenutka], ljudi [kao i zivotinje] su sposobni da vrlo precizno registruju vremenske intervale, ali nisu sposobni da objasne na osnovu chega su znali kako da reaguju. [To je bio jedan od eksperimenata sa uslovljavanjem na odlozenu reakciju].
 

Back
Top