Linejna
Veoma poznat
- Poruka
- 10.879
Prosto ne znam gde da napisem ovo sto me muci.
Izvinjavam se unapred moderatorima, samo moram sa nekim da podelim sta se juce dogodilo sa mojom Milicom, havanezerkom.
Ko je pratio moje postove, zasigurno znam da je mimi`s mom upoznata sa mojim problemom, zna da je Milica imala operaciju patele zadnje leve noge polovinom marta ove godine.
Ona ima sedam godina, napunila sad u avgustu, na polovini je zivotnog puta, jer havanezeri zive oko 12 do 14 godina, bar po oficijelnom sajtu o ovoj rasi...
Sta se juce desilo.
Pocela je da hripti, kasljuca, bila je prilicno uznemirena, sakrivala se po budzacima po stanu i odmah sam videla da nesto ne valja.
Prvo da pomenem da se koliko toliko rehabilitacija posle operacije patele odvijala onako kako je Bog zapovedio, posle operacije naravno nije bilo ispadanja kosti i hramanja, oporavljala se dosta dugo, smrsala malo, jer je to beskrajna prica, trebala je posle operacije da seta sto vise, a da jede sto manje, a ona zbog operacije nije bas bila toliko mobilna. Uglavnom je oslabila, a oslabila sam i ja finansijski pa joj nisam mogla kupovati antiartrozin, a ni adekvatnu hranu za njen joint deseas problem, tako da se sve tako namestilo da nije moglo gore.
Uglavnom, posle odlaska veterinaru koji joj je davao injekcije jednom, a razgovarao na mobilni drugom rukom, vratili smo se kuci.
Ona se smirila pod dejstvom antibiotika, leka za opustanje i vitamina, ali kada je ustala kada je moj prijatelj usao u stan da ga pozdravi kao sto je to redovno cinila, ona je odjednom opet pocela da sepa i sve je opet po starom.
Ja vam ne mogu opisati svoju bol i zaista ne znam sta da radim sada. Sta se to moglo desiti tako odjednom sa tom nogom koja je operisana.
I to tako naglo.
Odmah smo zvali veterinara koji ju je operisao i danas idemo kod njega da je pogleda i sigurno snimi rentgenom.
Sta da ocekujem? Da li je moguce da je ovo kraj.
Ona od juce vise nije ona ista kuca. Stalno lezi i vuce se, sva se iskrivila, da nije nekako sve to preslo na karlicu, kuk ili sta?
Ja ne znam sta sada mogu da ocekujem i sta ce mi vet reci jer ne zelim da ona trpi ikakav bol.
Ako ja vec moram da trpim bol, ne zelim da bespomocna zivotinja, ona za mene i nije zivotinja nego moj najbolji prijatelj, ako me razumete, ja ne mogu da dozvolim da ona vise nema koliko-toliko kvalitetan zivot i da mora da se pati i da se vuce na tri noge.
Sta da radim?
Znam da sam kriva sto joj nisam za ove mesece posle operacije pruzila svu mogucu pomoc, ali sta cu, nisam zaposlena ni ja, a ni moj prijatelj sa kojim zivim, na ivici smo egzistencije i ja zaista vise nisam pametna sta dalje da radim.
Ionako sam depresivna zbog cele situacije, ostala sam i bez oca u maju, ni do cega mi nije, nema ko da mi pomogne, nemam posao, ostaje mi samo izgleda da popijem neke tablete i zavrsim sa zivotom jer ne mogu da gledam da se tako muci jedino bice koje je bilo uz mene kada mi je bilo najteze, a muci se jer to vidim svojim ocima.
Naravno da bih za sobom povela i nju, jer ona osim mene nema koga koji bi se brinuo o njoj.
STA DA RADIM? LJUDI MOJI???
Izvinjavam se unapred moderatorima, samo moram sa nekim da podelim sta se juce dogodilo sa mojom Milicom, havanezerkom.
Ko je pratio moje postove, zasigurno znam da je mimi`s mom upoznata sa mojim problemom, zna da je Milica imala operaciju patele zadnje leve noge polovinom marta ove godine.
Ona ima sedam godina, napunila sad u avgustu, na polovini je zivotnog puta, jer havanezeri zive oko 12 do 14 godina, bar po oficijelnom sajtu o ovoj rasi...
Sta se juce desilo.
Pocela je da hripti, kasljuca, bila je prilicno uznemirena, sakrivala se po budzacima po stanu i odmah sam videla da nesto ne valja.
Prvo da pomenem da se koliko toliko rehabilitacija posle operacije patele odvijala onako kako je Bog zapovedio, posle operacije naravno nije bilo ispadanja kosti i hramanja, oporavljala se dosta dugo, smrsala malo, jer je to beskrajna prica, trebala je posle operacije da seta sto vise, a da jede sto manje, a ona zbog operacije nije bas bila toliko mobilna. Uglavnom je oslabila, a oslabila sam i ja finansijski pa joj nisam mogla kupovati antiartrozin, a ni adekvatnu hranu za njen joint deseas problem, tako da se sve tako namestilo da nije moglo gore.
Uglavnom, posle odlaska veterinaru koji joj je davao injekcije jednom, a razgovarao na mobilni drugom rukom, vratili smo se kuci.
Ona se smirila pod dejstvom antibiotika, leka za opustanje i vitamina, ali kada je ustala kada je moj prijatelj usao u stan da ga pozdravi kao sto je to redovno cinila, ona je odjednom opet pocela da sepa i sve je opet po starom.
Ja vam ne mogu opisati svoju bol i zaista ne znam sta da radim sada. Sta se to moglo desiti tako odjednom sa tom nogom koja je operisana.
I to tako naglo.
Odmah smo zvali veterinara koji ju je operisao i danas idemo kod njega da je pogleda i sigurno snimi rentgenom.
Sta da ocekujem? Da li je moguce da je ovo kraj.
Ona od juce vise nije ona ista kuca. Stalno lezi i vuce se, sva se iskrivila, da nije nekako sve to preslo na karlicu, kuk ili sta?
Ja ne znam sta sada mogu da ocekujem i sta ce mi vet reci jer ne zelim da ona trpi ikakav bol.
Ako ja vec moram da trpim bol, ne zelim da bespomocna zivotinja, ona za mene i nije zivotinja nego moj najbolji prijatelj, ako me razumete, ja ne mogu da dozvolim da ona vise nema koliko-toliko kvalitetan zivot i da mora da se pati i da se vuce na tri noge.
Sta da radim?
Znam da sam kriva sto joj nisam za ove mesece posle operacije pruzila svu mogucu pomoc, ali sta cu, nisam zaposlena ni ja, a ni moj prijatelj sa kojim zivim, na ivici smo egzistencije i ja zaista vise nisam pametna sta dalje da radim.
Ionako sam depresivna zbog cele situacije, ostala sam i bez oca u maju, ni do cega mi nije, nema ko da mi pomogne, nemam posao, ostaje mi samo izgleda da popijem neke tablete i zavrsim sa zivotom jer ne mogu da gledam da se tako muci jedino bice koje je bilo uz mene kada mi je bilo najteze, a muci se jer to vidim svojim ocima.
Naravno da bih za sobom povela i nju, jer ona osim mene nema koga koji bi se brinuo o njoj.
STA DA RADIM? LJUDI MOJI???
Poslednja izmena: