HELENA33
Buduća legenda
- Poruka
- 27.231
ja i pored preporuke trenutno nemam snage da ga prochitam...
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Svi smo culi taj izraz za nekog, da je mrgud, da nista ne voli, nista mu ne odgovara, sve manje-vise mrzi.
E sada, sta se krije u glavama tih ljudi? Zasto sve "mrze", tj. zasto im skoro nista ne odgovara?
Jesu li oni pesimisti, razocarani u zivot, ljude, mizantropi, ili samo mrgudi po prirodi?
ти"мргуди"су углавном они који виде истину,а они којима нису допадљиви нису схватили да-sun always shines on TV
to su ovi sto vredjaju pljuju druge po forumu jer su nezadovoljni svojim zivotom
nidje veze
I ja mislim da to nije nuzno povezno. Tu frazeologiju o 'nezadovoljstvu sosptvenim 'ja' kao uzroku negativne interakcije sa okolinom' su plasirali pojedini psihoanaliticari poput Froma i Frojda, koji su pokusavali suvise simplifikovano da daju objasnjenje za neslaganja medju ljudima. From na bazi 'opsteg nezadovljstva, opste neostvarenosti necijeg 'ja' a Frojd na bazi 'nezadovoljstva seksualnim zivotom'. Zato me psihoanalize cesto iritiraju jer su kao voajerske projekcije, zaviivanja u tudje a davanje objasnjenja za tudje na bazi svojih nekakvih promisljanja. Mislim ne kazem ja pshilogija jeste uvazena naucna disciplina, ali cesto preteruju. Mislim, ispada da ako se osoba A ne slaze sa stavom(ili stavovima) osobe B i ako se prosto oseca iritacija u komunikaciji, onda kao ispada da je to zato sto su 'nezadovoljni svojim zivotom'. Mislim..nonsens. Kao da je pod obavezno da se 'svi ljudi moraju voleti'. Mislim, To Nije realno. Niti ostvarivo. Shvatimo jednom: Ljudi su Razliciti. I po navikama i po karakterima, i nacinima zivota, i misljenjima, stavovima, pogledima na zivot, na svet, na zivotne problema, u reakcijama na iste. Kao i u nacinu interakcije sa okolinom. Nemoguce je napraviti neki sveospti mirnodopski obrazac ponasanja, nasmejan, umiven, lirski i prozaican. Po receptu Branka Kockice 'tatatatira u svetu postoji jedno carstvo u njemu caruje drugarstvo' i sl. Mislim, prvi bih voleo kada bi to moglo, al ne moze. A plus toga i dosadno je. Nekakva sveopsta ljubav i nekakva sveopsta tolerancija, nekakva utilitaristicka koncepcija i egzaltiranost istom, ume to da smori, da ubije sve ostale nagone i instikte.
Nekad jeste povezano a nekad nije. Po mom misljenju. I ne bih se saglasio da ako je neko mrgud da je a priori 'zao'. Ako ne smislja pakost drugima i ako ne cini nista konkretno lose, sta druge briga to sto je neko 'mrgud'. Ne postoji 'obaveza' da se bude druzeljubiv, veseo.
I ja mislim da to nije nuzno povezno. Tu frazeologiju o 'nezadovoljstvu sosptvenim 'ja' kao uzroku negativne interakcije sa okolinom' su plasirali pojedini psihoanaliticari poput Froma i Frojda, koji su pokusavali suvise simplifikovano da daju objasnjenje za neslaganja medju ljudima. From na bazi 'opsteg nezadovljstva, opste neostvarenosti necijeg 'ja' a Frojd na bazi 'nezadovoljstva seksualnim zivotom'. Zato me psihoanalize cesto iritiraju jer su kao voajerske projekcije, zaviivanja u tudje a davanje objasnjenja za tudje na bazi svojih nekakvih promisljanja. Mislim ne kazem ja pshilogija jeste uvazena naucna disciplina, ali cesto preteruju. Mislim, ispada da ako se osoba A ne slaze sa stavom(ili stavovima) osobe B i ako se prosto oseca iritacija u komunikaciji, onda kao ispada da je to zato sto su 'nezadovoljni svojim zivotom'. Mislim..nonsens. Kao da je pod obavezno da se 'svi ljudi moraju voleti'. Mislim, To Nije realno. Niti ostvarivo. Shvatimo jednom: Ljudi su Razliciti. I po navikama i po karakterima, i nacinima zivota, i misljenjima, stavovima, pogledima na zivot, na svet, na zivotne problema, u reakcijama na iste. Kao i u nacinu interakcije sa okolinom. Nemoguce je napraviti neki sveospti mirnodopski obrazac ponasanja: 'uvek pomirljiv sa svima i svakim, uvek trpeljiv prema svima i svakom, uvek druzeljubiv sa svim i svakim, uvek vedar, raspolozen, nasmejan, umiven, lirski i prozaican'. Po 'receptu' Branka Kockice, u stilu: 'tatatatira u svetu postoji jedno carstvo u njemu caruje drugarstvo' i sl. Mislim, prvi bih voleo kada bi to moglo, al ne moze. To ne mora da znaci da su ljudi uvek nezadovoljni svojim zivotima, vec prosto ih smara takav lirsko-prozaicni koncept u medjuljudskim odnosima. Koncept bez ikakvih potresa. Osim toga, kada smo i kod zivotnih problema Ponekad se pitam, da li su neki ljudi svesni koliko problema zivot sa sobom nosi. Da li su svesni cinjenice da je prosto nemoguce uvek ostati vedar, nasmejan, pozitivan, trpeljiv, blagonaklon. A plus toga... i dosadno je. nekakva sveopsta ljubav i nekakva sveopsta tolerancija, nekakva utilitaristicka koncepcija i egzaltiranost istom, ume to da smori, da ubije sve ostale nagone i instikte. S'druge strane, treba se cuvati i konstantne negativnosti, jer i to ume da smori. Neku sredinu treba pronaci.
Ne znam zbog cega ljudi imaju potrebu da ospu paljubu po 'mrgudima'. Mislim sad se vracam na kontekst postavljene teme, i na vecinu napisanih komentara o tzv mrgudima. Ja recimo 'mrgude' ne smatram losim ljudima. Samo konkretna dela mogu biti losa, al stanja sama po sebi ne moraju. Mrgude, vukove samotnjake, usamljenike, skrajnute od sveta, usamljene, tuzne, rzocarane ne smatram losim ljudima mozda i zato sto sam i sam u nekim fazama takav. Meni su takva stanja poznata, pa ih stoga mozda lakse prihvatam kod drugih, nego neki drugi ljudi.. A i ne secam se da sam kroz ta svoja neka stanja i faze(a nisu bile retke i sada ih ima tu i tamo) ikom ikad nesto posebno lose ucinio, nesto toliko strasno. Ako sam 'mrgud' onda sam to za sebe, ne mislim da je iko ikad imao odnosno trpeo nesto lose zbog mene(iako su mi prebacivali kritike, zbog tih mojih faza). A ne secam se ni da su meni neki mrgudi ucinili nesto lose. E sad ako sam 'prevideo', pa sta cu. Ali, mislim da nisam. Kada citam komentare o mrgudima, i uopste o ljudima koji su tuzni ili razocarani odnosno kako se kaze 'negativni', zapitam se onako iskreno... zasto ljudi ne dopustaju slabost. Zasto se ljudi toliko uzasavaju od tzv negativne energije, kao da oni sami to nemaju u sebi. Mislim..ima li osobe na Planeti sa 100% pozitivnom energijom, stalno vesele i vedre. Mislim da nema. Nemoguce je, s obzirom kakav je ljudski zivot, prepun uspona i padova. Al ako ima, Ako je neko toliko jak pa sve moz da izdrzi uz osmeh i vedrinu u zivotu, ok svaka njima cast. Al zasto misle da to mogu i svi ljudi. I zasto je uvek vazno sta je uzrok ili psiholoska konstanta nekg mrguda, tuznog ili razocaranog. Ako ne cini nesto lose onda ne vidim zasto je uopste vazna ta psiholoska analiza. Ako mozemo prihvatimo jedni druge onakvima kakvi jesmo, bez suvisnih pitanja, bez analiza, bez tih tako prisutnih(u svakodnevnom zivotu) 'uputa' o promenama i sl, ako ne mozemo, sklonimo se. Ja prihvatam cinjenicu da nekim ljudima moze puno da smeta kada je neko mrgud, usamljenik, ili razocarana osoba(iako ne razumem bas zasto im toliko smeta). Samo to i dalje ne znaci da je zlo nesto sto je eufemizam za mrguda, ili obrnuto da je mrgudno stanje eufemizam za zlo, i nemogucnost ljubavi. Ne vidim uvek vezu izmedju mgudnog stanja i odsustva ljubavi. Niti su veseljaci uvek, sami po sebi eufemizam za dobrotu i ljubav. Ispada ako nisi vedar, raspolozen i predusretljiv da kao 'mrzis ljude.Niti vidim povezanost izmedju 'zla' i neuvazavanja medju misljenjima. Mislim da to nije nuzno povezano, zaista. Sve je relativno, po mom misljenju. I kao sto rekoh vec: Ljudi Nisu o duznosti da se svi 'vole'. Niti sugerisem da ljudi treba da mrze. Zasto bi uostalom sve bilo obelezeno samo kroz dve opcije. Niche je recimo u Zaratrustri objasnio i mogucnost izdvajanja izvan te podele. Dakle, moguce je ne pripadati ni dobru ni zlu, niti bilo kakvoj podeli. Vec biti prosto svoj. Religiozan nesto nisam, imam distancu prema svim verskim institucijama bilo koje religije, prema dogmi, prema tom nacinu pogleda na svet. Tako da sa tog aspekta zaista ne bih se upustao u diskusiju o definisanju 'dobra i zla'. No, nisam ni psiholog, pa te necu dalje zamarati sa mojim razmisljanjima Licno, psihologiju(ma koliko god kao naucna disciplina bila uvazavana pa i zanimljiva i donekle korisna) cesto dozivljavam kao voajersku disciplinu, nepozvanog zavirivanja u druge.
Yebi se...Pogodio si slučajno,ali si hejterski izrekao...Znači-I ti si...zato sto su luzeri.
ja ne volem hejtere, je beni energetski vampiri
nisam ni ja pozitivna nonstop
ali bre, kad mi dođe da mrzim sve i svakog osamim se i čekam da prođe
Svi smo culi taj izraz za nekog, da je mrgud, da nista ne voli, nista mu ne odgovara, sve manje-vise mrzi.
E sada, sta se krije u glavama tih ljudi? Zasto sve "mrze", tj. zasto im skoro nista ne odgovara?
Jesu li oni pesimisti, razocarani u zivot, ljude, mizantropi, ili samo mrgudi po prirodi?