Ne razumem do kraja tvoj stav I licno iskustvo u vezi apostrofiranja uloge muza.
Da li mislis da sva komunikacija (ili sve oko kljucnih stvari) treba da ide preko muza kada su u pitanju njegovi roditelji, tipa zena kaze svom muzu trebalo bi da.../mislim da ...pa onda to on prenese svojim roditeljima, ili I snaja direktno oko nekih stvari, pa makar bile I neprijatne o tome komunicira sa svekrom I svekrvom jer su jelte svi odrasli ljudi?
Ne mislim da komunikacija treba ide preko muza osim u drasticnim slucajevima, a kako ova situacija njih toliko pogadja, ovo spada u te slucajeve. Jesu svi odrasli ljudi, ali je mnogo emocija upleteno u pricu, a na pocetku braka i kad se rodi dete, jos su svi novi u svojim ulogama i dogadja se cesto da se nepotrebno trosi energija na nesto sto ne mora. U relativno su boljoj poziciji baba i deda jer su iskusni i odmorni, a mladi roditelji su jos neiskusni, premoreni i sami se jos uklapaju. Dakle, uslovno receno mladi imaju pred sobom "jakog protivnika".
Ako pretpostavimo da svi zele da budu u dobrim odnosima (a uglavnom je tako), da je to cilj, onda
kad je frka treba glavnu rec da vodi onaj sa cijim roditeljima postoji problem. U suprotnom, ako zet ili snaja vode glavnu ili jedinu rec u toku konflikta, to babi i dedi izgleda kao da njihovo dete (sin ili cerka) nije dovoljno postovano u toj zajednici, da trpi pritiske, a zet ili snaja deluju kao agresivni drznici i onda nije vise
fokus na resavanju konkretnog problema, vec se skrece na sporedne koloseke.
Ako konflikt resava sin ili cerka (u prisustvu ili ne zeta ili snaje -bolje bez), onda je prostor za roditeljsku manipulaciju mali, i tada moraju da se fokusiraju na konkretan problem. Ne osecaju se napadnuto kao kada intervenisu snaja ili zet i situacija se lakse resava.
U svom braku sam imala slicnu situaciju sa svekrvom koja je insistirala da prisustvuje kupanju bebe, sto je nas jako uznemiravalo jer smo bili jako mladi i neiskusni. Ziveli smo u zajednici. Mm je pokusao da joj na lep nacin skrene paznju da to ne zelimo, ali kada nije vredelo, na kraju smo zakljucavali sobu u kojoj smo kupali dete. Sobu je zakljucavao ON, da je to bila moja majka to bih bila JA.
Da je on cutao i cekao da ja resavam to sa njima, zaista bih bila razocarana, ali pre svega njim koji nije u stanju da me odbrani cak ni od svojih roditelja, a kamo li od nekog drugog. Dakle,
iako ga mnogo volim, u dubini duse ga ne bih postovala ni ja, a ni roditelji jer je slabic.
U mom prisustvu za njega niko nikada nije smeo nista lose da kaze, veoma je postovan i voljen zet, ali velikim delom i zato sto je mojima bilo ocigledno da ga ja veoma volim i postujem i da sam pre svega majka i supruga, pa tek onda cerka. Tako je bilo i sa njegovima i evo posle toliko godina imamo ISTINSKI dobre odnose sa obe porodice, jer nije bilo nikakve sanse da se razmasu neciji negativni uticaji.
Kazes svi smo odrasli ljudi... da... mozes da mi verujes ili ne, ali osecam se veoma suvereno u svim vrstama odnosa i sposobna da obrazlozim bilo koji problem koji imam bilo kome - dakle i svekrvi i svekru. Dakle nije problem ni u tome da sam obespravljena, niti da sam mutava, medjutim, cilj mi je bio i jeste istinski dobar odnos, a to podrazumeva posmatranje tih odnosa iz svih uglova i na duge staze. Ovo sto sam preporucila Neizrecivoj da glavnu rec sa njegovima treba da vodi on kada je problem u pitanju, bilo je receno iz tog razloga.
Kasnije, kada prodje vreme, kada sve legne na svoje, vise nije toliko vazno ko ce reci to sto ima, tada ce biti jasno gde je ko pozicioniran i nema povoda za neku narocitu borbu. Sada, na pocetku, posle tako malo zajednicki provedenog vremena, posle svega nekoliko susreta sa bebom i u sinovljevom prisustvu, ne vidim nikakav razlog da on cuti, a da Neizreciva treba da ima govori sta im oboma smeta.
Kad zamislim scenu u prostoriji, baba i deda, beba, Neizreciva i njen muz, ona objasnjava sta im smeta, a on cuti... Nije to lako nikome, ali mora
svako (muz i zena) da preuzme svoj deo odgovornosti i da sam podnese teret sukoba sa svojim roditeljima.
Izvinjavam se na opsirnosti, ali je mnogo pogresnih zakljucaka izvedeno iz m ojih porethodnih postova
PS smatram da iskljucivo roditelji treba da odlucuju kako ce se postupati sa detetom, pa makar ko se ljutio zbog toga i kako god im izgledala ta pravila