Filozofija na nemačkom

tgdanijela

Poznat
Poruka
7.092
Ako izuzmemo grčke filozofe najveći broj činili su nemci ili su ostavili najupečatljiviji trag.
Na ovoj temi mozete postaviti citat na nemackom i prevod na srpskom, bilo vlastiti prevod, bilo prepisani.
Tema podrazumjeva i uočavanje bitnih razlika pri prevodima ...

Die Lehrer vom Zwecke des Daseins — Ich mag nun mit gutem oder bösem Blicke auf die Menschen sehen, ich finde sie immer bei Einer Aufgabe, Alle und jeden Einzelnen in Sonderheit: Das zu thun, was der Erhaltung der menschlichen Gattung frommt. Und zwar wahrlich nicht aus einem Gefühl der Liebe für diese Gattung, sondern einfach, weil Nichts in ihnen älter, stärker, unerbittlicher, unüberwindlicher ist, als jener Instinct, — weil dieser Instinct eben das Wesen unserer Art und Heerde ist. Ob man schon schnell genug mit der üblichen Kurzsichtigkeit auf fünf Schritt hin seine Nächsten säuberlich in nützliche und schädliche, gute und böse Menschen auseinander zu thun pflegt, bei einer Abrechnung im Grossen, bei einem längeren Nachdenken über das Ganze wird man gegen dieses Säubern und Auseinanderthun misstrauisch und lässt es endlich sein. Auch der schädlichste Mensch ist vielleicht immer noch der allernützlichste, in Hinsicht auf die Erhaltung der Art; denn er unterhält bei sich oder, durch seine Wirkung, bei Anderen Triebe, ohne welche die Menschheit längst erschlafft oder verfault wäre. Der Hass, die Schadenfreude, die Raub- und Herrschsucht und was Alles sonst böse genannt wird: es gehört zu der erstaunlichen Oekonomie der Arterhaltung, freilich zu einer kostspieligen, verschwenderischen und im Ganzen höchst thörichten Oekonomie: — welche aber bewiesener Maassen unser Geschlecht bisher erhalten hat. Ich weiss nicht mehr, ob du, mein lieber Mitmensch und Nächster, überhaupt zu Ungunsten der Art, also „unvernünftig“ und „schlecht“ leben kannst; Das, was der Art hätte schaden können, ist vielleicht seit vielen Jahrtausenden schon ausgestorben und gehört jetzt zu den Dingen, die selbst bei Gott nicht mehr möglich sind. Hänge deinen besten oder deinen schlechtesten Begierden nach und vor Allem: geh’ zu Grunde! — in Beidem bist du wahrscheinlich immer noch irgendwie der Förderer und Wohlthäter der Menschheit und darfst dir daraufhin deine Lobredner halten — und ebenso deine Spötter! Aber du wirst nie den finden, der dich, den Einzelnen, auch in deinem Besten ganz zu verspotten verstünde, der deine grenzenlose Fliegen- und Frosch-Armseligkeit dir so genügend, wie es sich mit der Wahrheit vertrüge, zu Gemüthe führen könnte .....

Učitelj o svrsi postojanja. — Mogu da na ljude gledam dobrim ili zlim pogledom,uvek ih nalazim kod jedng zadatka, sve i svakog pojedinca posebno: da čine to što koristi održanju ljudskog roda. I to doista ne iz nekog oseća-nja ljubavi za taj rod, nego, jednostavno, zatošto ništa kod njih nije starije, jače, nepomirljivije,nesavladljivije od tog instinkta — jer je taj instink tupravo suština naše vrste i našeg stada. Mi već brzo možemo sa uobičajenom kratkovidnošćuna pet koraka razdaljine da svoje bližnje čisto de-limo u korisne i štetne, dobre i loše ljude, prilikom preračunavanja u velikom, prilikom dužegrazmišljanja o celini postaćemo sumnjičavi prematom čišćenju i razdvajanju i konačno ćemo toostaviti. Čak i najštetniji čovek možda je još uvek najkorisniji s obzirom na održanje vrste; jer on je održava kod sebe ili svojim delovanjem, i kod drugih nagona, bez kojih bi čovečanstvo odavno omlitavelo ili istrulilo. Mržnja, zluradost, grabež-ljivost i vlastoljublje i sve što se inače naziva zlim spada u zapanjujuću ekonomiju održanja vrste,naravno u skupu, rasipničku i u celini krajnje ludu ekonomiju — ali koja je u dokazanim metama do sada održala naš rod. Ja više neznam da li ti, moj dragi bližnji, možeš uopšte živeti na štetu roda, dakle »nerazumno« i »loše«;ono što je rodu moglo škoditi je možda već prenekoliko milenijuma odumrlo i sada spada u stvari, koje čak ni bogu nisu više mogućne. Drži se svojih najboljih ili svojih najgorih požuda i presvega: propadni! - U oba slučaja si verovatno uvek još nekako unapređivač i dobročinitelj čovečan-stva i smeš sebi zatim držati svoje hvalioce — a isto tako svoje rugaoce! Ali nikad nećeš naći nikoga,koji bi tebe, pojedinca, i kada si najbolji znao dati se podruguje, jer tvoje beskrajno muvlje i žablje siromaštvo tebi je toliko dovoljno, kao što to se slaže sa istinom, mogao voditi duši...

Die fröhliche Wissenschaft.- F.Nietzsche
Vesela nauka - F. Niče
 
Š t a se sve n a z i v a l j u b a v l j u . — Gramzivost
i ljubav: kako se različito osećamo kod
svake te reči! — a ipak bi mogao biti isti nagon,
dvaput nazvan, jednom ružen sa stanovišta koji
već imaju, kod kojih se nagon donekle smirio i
koji se sada plaše za svoj »imetak«; drugi put sa
stanovišta nezadovoljenih, žednih, i stoga slavljen
kao »dobar«. Naša ljubav prema bližnjima — zar
ona nije neki nagon za novim p o s e d o m ? A isto
tako naša ljubav prema znanju, prema istini i uopšte
svaki onaj nagon za novostima? Nama postepeno
postaje mrsko ono staro, sa sigurnim posedovanjem,
i opet pružamo ruke; čak najlepši pejsaž
u kome živimo tri meseca nije više siguran u
našu ljubav, i neka dalja obala draži našu gramzivost:
posed posedovanjem biva najčešće manjim.
Naše uživanje u nama samima želi da se tako odr-
ži, da vazda nešto novo preobražava u n a m a sam
i m a — to upravo znači posedovanje. Postati sit
nekog poseda, to je: postati sit samog sebe. (Može
se patiti i od suviška — odbaciti i žudnju, podeliti,
može se sebi dodati počasno ime »ljubav«.) Ako
vidimo da neko pati, rado koristimo sada pruženu
okolnost da ga posednemo; to na primer čine dobročinitelji
i onaj ko sažaljeva, i On žudnju za novim
posedom probuđenu u sebi naziva »ljubavlju
« i uživa pri tome kao prilikom nekog novog
osvajanja što mu je u izgledu. Ali najjasnije otkriva
se ljubav polova kao težnja za posedom: onaj
ko voli želi buzuslovno da sam poseduje željenu osobu,
on želi isto tako bezuslovnu moć nad njenom
dušom kao i nad njenim telom, samo on želi da bude
voljen i da kao ono najviše i najpoželjnije bude i vlada
drugim dušama. Ako razmotrimo da to ništa drugo
ne znači do i s k l j u č i t i čitav svet iz jednog
dragocenog dobra, sreće i zadovoljstva; ako razmotrimo
to, da se onaj koji voli svodi na osiromašenje
i oskudevanje svih drugih natecatelja i hteo bi da
bude zmaj svog zlatnog blaga, kao najbezobzirniji i
najsamoživiji od svih »osvajača« i izrabljivača: ako
konačno pomislimo na to da onome ko voli čitav
drugi svet izgleda ravnodušnim, bledim i bezvrednim
i da je spreman da prinese svaku žrtvu, remeti
svaki red, da tome podredi svaki interes; onda
se u stvari čudimo što je ta vidljiva lakomost i
nepravičnost polne ljubavi u toj meri bila slavljena
i obožavana, kao što se to zbivalo u svim vremenima,
čak da se iz te ljubavi uzeo pojam ljubavi
kao suprotnosti egoizma, dok je ona možda
baš najprostodušniji izraz egoizma
. Ovde su se očigledno
oni koji ne poseduju i žude koristili jezikom—
beše ih svakako vazda veoma mnogo. Oni
kojima je na tom području bilo priušteno mnogo
poseda i zasićivanja tu i tamo su progovorili neku
reč o »besnom demonu«, kao onaj ljubazan i naj:
voljeniji od svih Atinjana, Sofokle: ali Eros (Erot)
se uvek smejao takvim huliteljima — oni su uvek
bili baš njegovi najveći ljubimci. — Postoji tu i tamo
na zemlji neki nastavak ljubavi, kod kojeg se
povukla ona samoživa želja dve osobe jednog za
drugim pred jednom novom žudnjom i samoživošću,
nekom z a j e d n i č k o m višom žeđi za idealom
što stoji nad njima: ali ko poznaje tu ljubav?
Ko ju je doživeo? Njeno pravo ime je p r i j a t
e l j s t v o .
 
evo, kao veliki germanofil
connie_mini_dance-2.gif
da započnem:

Lieber abends später ins Bett, als morgens früher aufstehen! (Ursprung unbekannt)

radije navečer kasnije u krevet, nego ujutro ranije ustati! (nepoznati izvor)
 

Back
Top