uf imala sam i ja isti problem, toliko se stegnem od panike da me jedva bodu
to je tako do neke 20. god i onda se vremenom opustila
a kako je proslo...pa sto sam vise pridavala znacaja tom strahu i hranila ga to je bio sve jaci...kad se preseklo jednom onda se smanjivao i sad nemam toliki problem
kod mene je bilo tako da sam bila jedina kobila sa mamom koja ceka na bocu, znaci sestra me gleda u cudu imas 20 godina dosla si sa mamom za inekciju, a meni suze krokodilske niz lice i pocinjem se tresem, pa me mama drzi za ruku pa muke....
a inace sama idem kod lekara od 15 godine, ali kad treba inekcija tu je morala mama
i jednom odem kod dr u nadi da cu dobiti oralnu terapiju medjutim desi se da mora inekcije, a otisla bez mame, i ja pocinjem da se zentam, pocinjem se tresem i brzo je zovem, secam se na govornicu isperd dza, ona kaze necu, kobilo jedna kolika si idi sama nemam noge sad da dolazim, ja pocinjem da placem i naljutim se na nju
....odem na bocu da umrem od straha sestra ne zna dal da mi se smeje il da me zali...izguram nekako,govorim sebi suvise si matora za to prenemaganje...i tako pregrmim prvu, sutradan mama u fazonu kad si isla juce sta ti fali sad...i tako je pocelo moje navikavanje...sad vise nemam strah... posle sam shvatila da je bila u pravu, jednom je moralo da se kaze - dosta bre!!!
imam blagi strahna vadjenje krvi ali i to idem sama pa stisnem zube, tu bar moze da se stegne
i dalje mi je ostalo stezanje misica dok primam inekciju sto nije dobro ali ebi ga
poenta je da moras da preseces, nemoj da juris nikoga da ide sa tobom jer tako hranis strah, taj te neko podrzava mazi bla bla u stvari cini ti medvedju uslugu
znaci sama idi stisni zupe caskaj sa sestrom ....kad probijes led posle ce ti biti lakse
da napomenem nemam niti sam imala strah od igle, vec od bola koji ona nanosi, kako pomislim na bol dok me ubada tako se sva zgrcim i krene strah uzasan....