Kako izmislili kada je taj zakon zapisan pre nekoliko hiljada godina u svakoj bibliji se nalazi ?
Ok ti mozes da ne priznas ali cinjenice su drugacije
Lepo, izmislili vladari da bi oskrnavili stoku (podanike). Kakve veze ima kada je šta zapisano, pre bilo koliko hiljada godina, u bilo kojoj knjizi, pa čak i u Bibliji. Veruješ u Bibliju, koja je X puta prepravljana.
Nema veze da li ja priznajem, ili ne, ili neko priznaje, ili ne, činjenice su upravo ovakve...
Biblija nije božja reč iz prostog razloga što su ljudi iz nje izbacili između 35 i 60 jevanđelja koja govore o Isusovom 17-godišnjem boravku u Indiji, njegovom braku sa Marijom Magdalenom i njegovom potomstvu. Najnoviji primer prekrajanja Biblije je ovo što sledi...
Prevod Daničić-Karadžić:
Novi zavet, Prva poslanica Jovanova, 5:7-8.
7. Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i sveti Duh; i ovo troje je jedno.
8. I troje je što svjedoči na zemlji: duh, i voda, i krv; i troje je zajedno.
Prevod Lujo Bakotić, Emilijan Čarnić i Novi Svet:
7. I troje je što svjedoči na zemlji:
8. duh, i voda, i krv; i troje je zajedno.
Ovo je lako proveriti.
Prevod Daničić-Karadžić:
Jevanđelje po Luci, 23:43
43. I reče mu Isus: zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju.
Prevod Lujo Bakotić, Čarnić i Novi Svet:
43. I reče mu Isus: zaista ti kažem danas: bićeš sa mnom u raju.
Ovo su mali, ali i veliki, primeri ljudskog prekrajanja Biblije samo u XX i XXI veku. A koliko se vekova Biblija prekraja?
Ovo nijedan hrišćanin ne može da pobije. Razmisli malo više o tome.
A upravo najjača činjenica je to da su bog i priroda stvorili sve delove tela za neku funkciju, a ne za seckanje. Kraj priče.
- - - - - - - - - -
Slažem se, o tome sam i ja razmišljao, samo sam na kraju došao do drugog zaključka. Istina je, ako pogledamo mrave, kolektivni duh i požrtvovanost pojedinca za dobit zajednice jesu prirodni. Ako pogledamo ptice, monogamija i jedna ljubav za ceo život jesu prirodni. Ako pogledamo slonove ili orke (kitove ubice), jeste, briga za potomka i godinama nakon što dostigne pubertet jesu prirodni. Ali, čovek je sisar, primat i takve stvari mu nisu prirodom određene, nego ih on svojom voljom i svojim razumom određuje. Čovek traži Boga, priroda ga ne traži, priroda je sama sebi dovoljna. Zmija ne menja košuljicu od svoje volje, već zato što joj se stvara nova. One zmije kojima se nije stvarala nova, umirale su ako bi ovu oštetile. Nije Bog stvorio čoveka gotovog, stvorio ga je na drugi način. Svako od nas u majčinoj utrobi kroz fetalni razvoj prolazi kroz riboliki i majmunoliki razvoj. Ako je pre 3000 godina ljudima bila potrebna jednostavnija priča, to je zbog toga što je ljudima neophodna objava i osmišljenje, podatak da je Bog tvorac svega. Za mehanizam nastanka i objašnjenje kako se to dogodilo, nije potrebna spoljna intervencija, dovoljna je nauka i samo ljudsko razmišljanje. Što reče Lazar Milin, kao odgovor jednoj devojčici na pitanje kako to na veronauci uči da je Bog stvorio čoveka, a na biologiji da je nastao evolucijom, biologija daje odgovor na pitanje kako?, a teologija na pitanje ko?
Mi pagani (vikani) smo stariji od bilo koje religije (hrišćanstvo i islam su za nas male bebe), i mi imamo sopstvenu verziju stvaranja svih svetova, pobune i pada...
* * *
Pokretačka energija univerzuma kreće se brže od svetlosti rušeći sve pred sobom, sve ono što je zajedno sa najprosvetljenijim bićem nekada sagradila. Svi svetovi su se udaljili od njih, odvojili i urušili sami u sebe.
Najprosvetljenije biće, nezainteresovano i bespomoćno, okovano nekontrolisanim protokom vremena, posmatra potpuni raspad svega onoga što je nekada sagradilo. Granica između dva svemira, koja su se nekad prožimala i dopunjavala, kao da se zakrivljuje, te se ne zna gde počinje jedan a gde drugi svemir.
Poremećena je mnogovremenska ravnoteža između duhovnog i materijalnih svetova. Univerzum je krenuo putem bez povratka.
Najveće zvezde u svojim svetovima, ostarele i umorne, urušiše se u sebe; počeše da gutaju sve što ih okružuje. Svetovi udaljeni od njih bejahu bezbedni sve dok i njihove susedne zvezde ne ostariše i urušiše se u sebe.
Žitelji materijalnih svetova masovno nastradaše. Njihove reinkarnirane duše krenuše u seobu na druge, za neko vreme bezbedne svetove. Univerzum koji se nekada širio poče da se skuplja.
Na granicama svetova, gde se sudariše duh i materija, blesak izazva haos. Uruši se i duhovni svemir i većina njegovih žitelja utonu u san.
Svi svetovi, nastali u vatri, vraćaju se u vatru. Najstarije i najjače zvezde progutaše sve svoje susede, a onda počeše da gutaju jedna drugu. Blesak proguta sve duše.
Na kraju ostadoše tri velike zvezde, jedine u univerzumu, i najprosvetljenije biće između njih. Sva ostala bića, i duhovna i telesna, zarobi blesak jedne od tri zvezde. Svi utonuše u beskrajno dug san.
Najprosvetljenije biće privuče ka sebi sve tri zvezde i utonu u san. Uz veliki blesak, od tri zvezde nastade jedna. Sve prestade da postoji. Zaustavi se i vreme.