po nekom unutrasnjem osjecaju se vodim, mada Time Travelling Bunny i justEKV su sve rekle sto bi i ja.
Sidney Lumet- 12 angry men. Jednostavna prica, sablonizirani likovi (sto u ovom slucaju nije mana, jer je sam film studija karaktera),ril tajm, ali zahvlajujuci njegovoj reziji, taj film je
apsolutno remek djelo ako mene pitate. Pasje popodne je takodje remek djelo,ali sad nije bitno za ovu temu toliko
Sad, smijesno ce biti sto ova dva filma pominjem u istoj poruci
ali Horrible Bosses- toliko ocajno reziran film da te boli glava,ali scenario je dobar (za komediju) i gluma je super ,pa prezivis nekako.A ono kadriranje ,majko sveta...
Kad smo vec kod kadriranja,pomenula bi i tursku seriju Asi...ili blio koju...bijah kod babe prije neki dan, time se drogira, znaci, ova Asi kopca onaj pojas u avionu to traje jedno pet minuta nego sto bi trebalo, jos joj se ne vidi pola face , ni njoj ni ljubljenom zbog loseg kadriranja... a u toj sceni, reditelj pokusava da stvori neku tenziju, ne znam ni ja sta, kako bi mi vidjeli tu bujicu ljubavi koju njih dvoje djele, neiskazanu...i sta radi?Produzava scenu nepotrebno za jedno 5 minuta, pojacava muziku kao debil i samo nas smara. I da, dolazi ovaj frajer i sad, kako mi znamo da je on dosao?
Tako sto je bacio casopis na sjediste .Reditelj koji zna sta radi, akcentovao bi nesto drugo,a ne nesto tako banalno. I krecu bubnjevi, k'o pred gladijatorsku bitku zato sto je bacio casopis na sjediste aviona.I tako ona veze onaj pojas, sva se potresla sto putuje sa svojim dragim i umjesto, kad vec scenario nalaze na patetiku , da kadrira njihova lica ,izraze ,pa poneki slucajni dodir pri sjedanju ( naravno, sve je ovo nemoguce jer ne umiju da glume je li) gospodin kadrira- pojas, koji ni ne simbolizuje neku njenu zarobljenost u zaljubljenosti ili sta vec, vec je samo -pojas.
ima logike, fala ti ko bratu što si mi razrešio misteriju.
