Marko Vidojković

Ma vas dvoje ste preslatki. ;-)

Evo vam nesto o Heseu sto ne verujem da ste znali. Naime, covek je celoga zivota pokusavao da prevazidje svoju sujetu, koja nije bila mala. Pred starost, kada je vec bio jako slavan i citan, povukao se na jedno imanje, ogradjeno visokim zidinama (k'o kod nas na Kosovu). I na kapiji tih zidina okacio je tablu, sa otprilike sledecim tekstom: "Svi koji ste se uputili ovamo, sada se slobodno vratite".

Nije bio mizantrop, ali je shvatio da ce sopstvenu sujetu moci da prevazidje samo ako se potpuno odvoji od drugih ljudi.

Uzivajte, necu vam vise smetati :p
 
Snezana67:
Ma vas dvoje ste preslatki. ;-)

Evo vam nesto o Heseu sto ne verujem da ste znali. Naime, covek je celoga zivota pokusavao da prevazidje svoju sujetu, koja nije bila mala. Pred starost, kada je vec bio jako slavan i citan, povukao se na jedno imanje, ogradjeno visokim zidinama (k'o kod nas na Kosovu). I na kapiji tih zidina okacio je tablu, sa otprilike sledecim tekstom: "Svi koji ste se uputili ovamo, sada se slobodno vratite".

Nije bio mizantrop, ali je shvatio da ce sopstvenu sujetu moci da prevazidje samo ako se potpuno odvoji od drugih ljudi.

Uzivajte, necu vam vise smetati :p

A sto da se ne smeta kada su oboje tako stidljivi? Pa tu treba pomoc, a ti Sneki si izvrsna za to, ja mogu da im sviram grcku muziku sledece godine ako zajedno letuju u Solunu...

E a sto se tice Hermann Hessea i njegovog prebivalista, pa to je bilo u Montagnoli, jedna planina iznad Lugana, dole prema italijanskoj granici, i tu je on ziveo dugi niz godina, a te zidine su postavljene 1960. godine kada se iskljucivo druzio samo sa mestanima sa Montagnole i nije hteo nikoga da vidi.
 
Dont_Break_The_Oath:
E a sto se tice Hermann Hessea i njegovog prebivalista, pa to je bilo u Montagnoli, jedna planina iznad Lugana, dole prema italijanskoj granici, i tu je on ziveo dugi niz godina, a te zidine su postavljene 1960. godine kada se iskljucivo druzio samo sa mestanima sa Montagnole i nije hteo nikoga da vidi.

Bravo, The Oath, nisam znala sve te detalje, znam samo sustinu price. Super ;)
 
Za india_girl

Zamisli imam tu knjigu ;) ...ima lepih pričica...sviđaju mi se naslovna"Sreća", "Tajne"...kad bolje razmislim...sve...
Nedavno je izašla slična knjiga...pod nazivom "Samovolja"...takođe u izdanju "Svetovi"...isti prevod (Jasmina B.)...
...sadrži 4 autobiografije, od kojih su 3 neobjavljivane prethodno...raznorana neobjavljena pisma, među kojima i pismo Heseove poslednje žene Heseovim prijateljima povodom njegove smrti...govore prilikom dodele Nobelove i Geteove nagrade
(čijem uručenju Hese nije prisustvovao, ali ih je prihvatio za razliku od drugih nagrada, koje nije...)...i razne eseje među kojima u naslovnom "Samovolja" kaže "Postoji vrlina koju veoma volim, a jedna je jedina. Njeno ima je samovolja...."
...veoma zanimljiva knjiga...ja sam je našao u Dereti...
...da da Demijan...a Stepski Vuk?
...što se mene tiče...tj. mene i Hese'a...tu ne mogu biti mnogo objektivan jer obožavam sva njegova dela...ali recimo da pokušam da izdvojim neka...Stepski vuk, Igra staklenih perli (Heseovo ključno delo), Sidarta...Narcis & Zlatousti...zatim Heseov najtužniji roman Roshalde...i tako dalje...da ne nabrajam...
...a godine...pa recimo da bi mogli ići na isti fakultet...figurativno naravno ;) ...
pozz
 
A sto svi zaboravljate njegove radove pre 1912. godine? Setite se njegovog prvog remek dela "Hemann Lauscher" ili "Peter Kamencid", "Gertruda",..... i sve ono sto je pisao dok je ziveo u Bazelu.
Ali i kod njega stoji jedna neosporna stvar kao kod Thomas i Heinrich Manna, Novalisa, von Kleista i Göethea: da pravi dozivljaj dela ipak dolazi od citanja na nemackom jeziku. U to sam se definitivno uverio, jer je to toliko specifican jezik da je svaki prevod zapravo smanjeni kvalitet dela.
Kod ostalih podgermanskih jezika nije taj slucaj jer se Selma Lagerlöf, Johan August Strindberg, Jälmar Bergman, Bjørnstjerne Bjørnson, Knut Hamsun, Trygve Gulbranssen, i ostali skandinavski pisci izuzetno verno prevode na srpski.
 
Za Hesse-a
Ja nisam znala to za Hesea da se povukao iz drustvenog zivota.I nikada ne bih pretpostavila na osnovu njegovih knjiga da je bio sujetan.Ali pretpostavljam da je pogresno procenjivati piscev karakter na osnovu onoga sto je napisao.
Stepski vuk je prvo njegovo delo koje sam procitala i ono je uticalo da dalje trazim njegove knjige.Kao neko otkrovenje, razlicito od svega sto sam dotada procitala (ja za razliku od tebe volim i lagane knjige zabavnog karaktera).
U Domu sindikata traje neki mini sajam knjiga i prvo sto mi je danas zapalo za oko bile su Heseove knjige (valjda tvoj uticaj :-) ) pa sam uzela Igru staklenih perli.I sad saznajem da je to njegovo kljucno delo.
Ti bas volis Hesea....Super je kada neko ima pisca koji ga toliko odusevljava.Jos ako je to vrhunski pisac....
Nisam procitala sva njegova dela.Sad definitivno hocu.

Ti si bas tajnovit.A ja kratko i jasno odgovorim sta god me pitas.

Hajde malo jos o nekom piscu koga volis...
 
Nezaboravljamo (govorim u svoje ime)...ali smatram da kvalitetom Laušer (koji je prvobitno bio objavljen pod istoimenim pseudonimom) i Petar Kamencid ne mogu da se porede sa onim ostalim, u ovom slučaju i poznatijim delima)...Pod točkom i Gertruda to je već malo zreliji period...
 
NEEEEEEE !!!!!!!

Cekajte, cekajte.

"Das Glasperspiel" ili ti "Igra staklenih perli" se ne moze citati bez uvoda u ovu knjigu (ovo sam ponovio milion puta), a to je Hermannova prethodna knjiga "Hodocasce" koja predstavlja uvod u Perle i samim tim znatno olaksava samo razumevanje Perli.
Ova dva dela su neraskidiva, bukvalno neraskidiva, sa tim sto u "Hodocascu" Hesse je upotrebio milion metafora, alegorija, poredjenja, upotrebljavao cak i latinski, tako da je maltene potreban tumac ovog dela.
Tu je onaj primer kada hodocasnici na putovanju na Istok dolaze u dolinu koja se zove "Morbio inferiore". Morbio znaci niskost u duhovnom pogledu, a inferiore u ovom kontekstu bolest.
Sam Hermann Hesse prilikom ponovog citanja oba dela 1957. godine nije bio zadovoljan Perlama sasvim, dok za "Hodocasce" apsolutno nije imao nikakve zamerke i smatrao je to svojim najuzvisenijim delom.
Ali zaista su ova dela neraskidiva i jako dugo traje ta zabluda da one mogu jedna bez druge.
 
Za india_girl

Hese je zapravo čitav život proveo kao individualac. Novac i moć mu nisu ništa značili. Bio je počasni doktor nauka dva fakulteta, i ako nije imao visoko obrazovanje (mislim na školu, inace sam se obrazovao)...bio je kratko vreme član Akademije nauka (po nagovoru njegovog lektora) iz koje je nrzo istupio...čak ni Tomas Man nije mogao da ga ubedi da se vrati...kada je postao popularan sav svoj honorar je ustupio svom izdavaču, iako su on i žena živeli u kući svog prijatelja, koji mu je ustupio na korišćenje kuću na neograničeno vreme...ima mnogo toga zanimljivog oko Hesea...samo se ne sme reći da je bio sujetan, jer to nipošto nije tačno...
...e a za Igru staklenih perli jedan savet...ostavi tu knjigu za kraj...tj. pre nje pročitaj ostale njegove knjige...Igru staklenih perli je pisao preko deset godina...za nju je i dobio Nobelovu nagradu...to je vrhunac njegovog stvaralaštva...posle toga nije više pisao ništa ozbiljnije...tačnije pokušao je da napiše nastavak Perli...i napisao je 4. životni tok Jožefa Knehta...to je i objavio...a priznao je da je dugo radio na petom, u kojem je hteo da prikaže bezvremenski životni tok...ali to je ostao samo fragment...sad sam baš udavio sa Heseom :)
...dakle ostali pisci...Milorad Pavić?
 
Dont_Break_The_Oath:
NEEEEEEE !!!!!!!

Cekajte, cekajte.

"Das Glasperspiel" ili ti "Igra staklenih perli" se ne moze citati bez uvoda u ovu knjigu (ovo sam ponovio milion puta), a to je Hermannova prethodna knjiga "Hodocasce" koja predstavlja uvod u Perle i samim tim znatno olaksava samo razumevanje Perli.
Ova dva dela su neraskidiva, bukvalno neraskidiva, sa tim sto u "Hodocascu" Hesse je upotrebio milion metafora, alegorija, poredjenja, upotrebljavao cak i latinski, tako da je maltene potreban tumac ovog dela.
Tu je onaj primer kada hodocasnici na putovanju na Istok dolaze u dolinu koja se zove "Morbio inferiore". Morbio znaci niskost u duhovnom pogledu, a inferiore u ovom kontekstu bolest.
Sam Hermann Hesse prilikom ponovog citanja oba dela 1957. godine nije bio zadovoljan Perlama sasvim, dok za "Hodocasce" apsolutno nije imao nikakve zamerke i smatrao je to svojim najuzvisenijim delom.
Ali zaista su ova dela neraskidiva i jako dugo traje ta zabluda da one mogu jedna bez druge.

Apsolutno se slažem...moram se složiti jer skoro doslovce stoji u kritici Hodočašća...
...ali zaista idu jedno uz drugo...a i to ne predstavlja problem jer je Hodočašće, obimski mereno, odoka petnaestak puta kraće od Igre...
 
Takodje stoji i Hermannovo objasnjenje da je u "Naris i Zlatousti" previse zapostavio Narcisa i tu teznju ka duhovnom i da ga je to zapravo povuklo da napise "Hodocasce".

Slusao sam u Hamburgu predavanja o Hesseu, pa to je fenaomenalno cuti kako nemacki knjizevnici iznose svoje vidjenje o ovom, na zalost poslednjem velikom nemackom piscu.
 
U poslednje vreme sam cula dosta kritika na njegov racun.
Jedna kriticarka je napisala da je on postao vrsta brenda, dežurne paradigme za celu postmodernističku priču u savremenoj srpskoj književnosti. Kaze da je postao nekakav spisateljski guru. Dirati u njega na bilo koji način i dovoditi u pitanje genijalnost svega što je ikada stvorio je nesto na sta niko ne sme da pomisli, a kaze da jedino sto vredi od njega je Hazarski recnik. Rekla je jos da je on postao prezasticen pisac i da su za kriticare jedino njegove knjige neupitno dobre.
Jedan citalac je rekao da smatra da ga Pavic pravi budalom i da nije postmodernista i da nece trajati.
Ne mogu da dam neki dobar komentar jer nisam citala Hazarski recnik, procitala sam samo Sesir od riblje koze i dopala mi se knjiga.
Nije mi se dopala ova kritika. Verujem da su mu i druge knjige dobre, cak i da nije tako, jedno remek delo, dovoljno je.
Ne znam sto se stvorila tolika fama oko Pavica, sustina je valjda da on nije toliko dobar koliko je hvaljen i da zivi na slavi Hazarskog recnika.
Sta ti mislis o njegovim knjigama?
 
Pavic? Na moju veliku zalost imao sam prilike da ga upoznam i samo mogu da konstatujem da je odvratan.
Sve sam citao od njega ali poentu nikako nisam uspeo da uhvatim, tako da mi je ostao prilicno dalek i ......recimo nedorecen. Uradio je ono sto najvise mrzim: ostavio me ravnodusnim totalno.
Dok prilikom upoznavanja sa njim nije propustio priliku da gleda na mene kao na niskog kolegu koji nema pojma o knjizevnosti.
 
O Hazarskom recniku.

Svi se slazu da je najveci kvalitet Recnika upravo u stosu, fazonu recnika 9jer da je prica napisana u formi klasicnog romana, bila bi dobra, ali ne bi to bilo to). Elem, pocetkom 80-tih, kada je Pavic zavrsio pisanje romana o Hazrima (inace svojoj omiljenoj temi jos iz studentskih dana), odneo je oko 800 strana tog rukopisa na recenziju pokojnom Mihizu, vrhunskom umu, intelektualcu par exelance... kakvog tesko da cemo skoro imati. Uglavnom, Mihiz to procita i vrati Pavicu izvrljavsi mu 2/3 teksta kao suvisno. I Pavic pita: "Pa sta ja da radim sad s ovim?" A Mihiz, uvek spreman za salu, odgovori: "Otkud ja znam? Napravi nesto, napravi recnik."

Ovo je istinita prica, poznata je svima koji su se sredinom 80-tih kretali po knjizevnim krugovima.

Inace, ja tu knjigu nisam nikako mogla da procitam sve dok mi do ruku nije dosao scenario za TV film po romanu, kojeg je trebalo da rezira Tomaz Pandur, proslavljeni slovenacki pozorisni reditelj i nasiroko poznat u evropskim pozorisnim krugovima, a glavnu ulogu, Kagana, trebalo je da igra pokojni Marlon Brando. Tomaz je napravio tako dobar scenario kojim je, neka mi niko ne zameri, uzdigao i sam roman. Da skratim pricu, projekat je propao jer producenti nisu na vreme obezbedili dovoljno novca, a onda je i MArlon umro.
 
Ja sam gledao pozorišnu predstavu, adaptaciju "Hazarskog rečnika" Tomaža Pandura u Sava Centru. To je odlična urađena predstava, sjajna scenografija. Zanimljivo je da ti je književni predložak manje zanimljiviji od scenarija, i da neko nije mogao da čita knjigu ali adaptaciju jeste. To prvi put čujem.
Inače, HR smo izbistrili ovde samo tako, mislim da je tema imala preko 10 strana i nije bilo chata.
 
HeBePoBaTaH_:
Ja sam gledao pozorišnu predstavu, adaptaciju "Hazarskog rečnika" Tomaža Pandura u Sava Centru. To je odlična urađena predstava, sjajna scenografija. Zanimljivo je da ti je književni predložak manje zanimljiviji od scenarija, i da neko nije mogao da čita knjigu ali adaptaciju jeste. To prvi put čujem.
Inače, HR smo izbistrili ovde samo tako, mislim da je tema imala preko 10 strana i nije bilo chata.


Eto, desava se i to. Hazarski mi je bila retko naporna knjiga za citanje (a citao se i Hajdeger, svojevremeno, dakle, nemam bas tako lenj mozak :) ). Inace, gledala sam predstavu u SC, sjajna je, kao i sve Pandurovo (gledala i Vavilonsku kulu, a i neka predstave na videu, mada to nikad nije to). Imala cast i da ga upoznam (zgodnjikav frajer:)). Ali taj scenario nije (razumljivo) isti kao onaj za film. Steta sto ga nemam, nije mi ni palo na pamet da ga kopiram. Ne bih sad javno od koga sam ga dobila.

P.s. Mozes ti jos svasta cuti od mene, a i puno toga moze da ti se ne dopadne u onome sto kazem/napisem, ali sam ja uvek krajnje iskrena, ne libim se da idem i protiv opstih misljenja, a imam i solidan "legitimitet" za to sto govorim. Recnik mi se nije dopao, scenario jeste - Ebiga.
 
Snezana67:
O Hazarskom recniku.

Svi se slazu da je najveci kvalitet Recnika upravo u stosu, fazonu recnika 9jer da je prica napisana u formi klasicnog romana, bila bi dobra, ali ne bi to bilo to). Elem, pocetkom 80-tih, kada je Pavic zavrsio pisanje romana o Hazrima (inace svojoj omiljenoj temi jos iz studentskih dana), odneo je oko 800 strana tog rukopisa na recenziju pokojnom Mihizu, vrhunskom umu, intelektualcu par exelance... kakvog tesko da cemo skoro imati. Uglavnom, Mihiz to procita i vrati Pavicu izvrljavsi mu 2/3 teksta kao suvisno. I Pavic pita: "Pa sta ja da radim sad s ovim?" A Mihiz, uvek spreman za salu, odgovori: "Otkud ja znam? Napravi nesto, napravi recnik."

Ovo je istinita prica, poznata je svima koji su se sredinom 80-tih kretali po knjizevnim krugovima.

A jel' ovo neki minus za samo delo, nije mi bas najjasnije sta si htela da kazes?
A tumacenje dela licnoscu pisca je OUT! Koga briga sto je Pavic uobrazen. :lol:
 
Ne, to je samo anegdota. Poenta je sto ce neko i od necijeg usputnog predloga, slucajne opaske i sl, napraviti nesto, ako ima dovoljno "sluha" da cuje i oseti pravu stvar. Pavicu se moze stosta osporavati, ali pamet sigurno ne (naravno, ni talenat).

A sto se Hazarskog tice, cinjenica je da je vise slave pobrao zbog originalnosti forme, nego zbog same price.

Inace, Pavica mnogo vise cenim kao pisca prica, one su ODLICNE, secam se svog odusevljenja kada sam procitala Ruskog hrta (zbirku)... nijedan njegov roman nije me se tako dojmio.
 
Usput, M.P. je sasvim fin čikica, onaj ko ima problema sa njim u ophođenju, ili je pijan ili je lud. O J.M. da ne govorimo.
Ko je pisao filmski scenario za Hazarski rečnik?
To jednostvno ne može da bude ekranizovano....
 

Back
Top