Ljubav ka mudrosti

ranjeni Zoro

Elita
Poruka
21.565
U sopstvenoj neodlučnosti da li da uopšte pričam radi priče, tj da li da se uopšte kvasim jer je voda ladna..polu-slučajno, okliznuo sam se o ivicu i pao u vodu. Ali, opraštam sebi, jer sam neodlučan i često puštam da neke druge stvari ili situacije odluče umesto mene.

Možda treba da malo bolje naglasim to da sam neodlučan..

Čak i kao dečak, nisam mogao da odlučim šta želim da budem kad porastem. Svi su hteli da postanu kauboji, piloti ili brus li, ja sam međutim, mislio da je najbolje što čoveka može da strefi – da bude u trafici i da sve one stripove i časopise čita za dž.

Da, mislim da je postojao momenat kada sam želeo da nikad ne odrastem i da živim - u trafici.
Ali mi je smetala činjenica da bih stalno morao da prodajem novine i cigare i pazim na kusur i tako te stvari..tako da se taj san tu i završio.
Elem, takav, neodlučan, često bacam paru da , po sistemu kruna-pismo, para odluči umesto mene.
Ili pratim „znake“, šta god da ja prepoznam kao „znak“.
pretpostavljam da je to za nekoga kao ja, ok.

Ovog puta nije bilo ni pare ni znaka, nego neki tupi, gotovo anestezirani automatizam. Samo sam krenuo da pišem.
Možda je tome doprinela činjenica da je na mom poslu i dalje dosadno, ali i da opet imam pristup ovom sajtu.
videću dokle će to da me drži.
A vidim (i da se vratim na temu konačno) da vi imate ljubav prema mudrosti.

Razumem da neki imaju ljubav prema fotografiji, životinjama, kolima, biljkama, putovanjima..ali, ljubav ka mudrosti mi nije baš jasna.
Razumem da neko kaže „što volim da jedem..“, „što volim da skijam“..i to su nekakve radnje koje prijaju, ili neke stvari „što volim visoke štikle“..ali „što volim da budem mudar“ (?!)
ili „Što volim mudrost..“ m?

Ovo drugo mi je čak prihvatljivije.
Neko voli mudrosti pa pronalazi citate, ide na predavanja, sluša mudre mudrace, ali..to mi se nekako ne gađa sa ovim forumom ovde.

šta vi zapravo tačno volite ovde?
Ima li ovde nekih mudrosti koje vam služe u životu (i čemu služe mudrosti uopšte?)
 
kao klinac su mi govorili
ne diraj ringlu rukom nipošto
opeći ćeš se
boleće te
i kad bih se probližio toj ringli
osećao bih toplotu
znao sam da je to loše za mene
da dodirnem tu ringlu
ali jednog jutra kad je moja majka skuvala kafu
stajao sam ispred te ringle
sa koje je džezva tek sišla
stao sam iznad nje
i pritisnuo celim dlanom na nju
posle toga je bilo potrebno više sati da dođem sebi
imao sam 4, najviše 5 godina


čemu služe mudrosti? Ničemu, zanimaciji mozga.
 
o keeej...samo imamo i npr ukrštene reči kao zanimaciju mozga.

i umesto ukrštenih reči, ti biraš forum filosofija.
zašto

takav mi je senzibilitet
Igra slučaja je proizvela moju babu koja roka ukrštene reči ali i mene koji posećujem ovaj forum
meni više odgovara da budem ovde nego da rešavam ukrštene reči
kao što njoj više odgovara da rešava ukrštene reči nego da posećuje forum
 
takav mi je senzibilitet
Igra slučaja je proizvela moju babu koja roka ukrštene reči ali i mene koji posećujem ovaj forum
meni više odgovara da budem ovde nego da rešavam ukrštene reči
kao što njoj više odgovara da rešava ukrštene reči nego da posećuje forum

pravi je filosofski a i psihološki izazov odgovoriti na pitanje - zašto nekome nešto odgovara, a nekome ne?

Ili, zašto mu je takav senzibilitet.

samo da podsetim da je pitanje Zašto, ujedno i najveće filosofsko pitanje.

m?
 
pravi je filosofski a i psihološki izazov odgovoriti na pitanje - zašto nekome nešto odgovara, a nekome ne?

Ili, zašto mu je takav senzibilitet.

samo da podsetim da je pitanje Zašto, ujedno i najveće filosofsko pitanje.

m?

tačno je da je to izazov, rekao bih više psihološki nego filozofski
no moje je znanje oskudno, sačekaću nekog pametnog
 
Gimnastika uma, ima potpuno isti efekat kao i verati se ceo dan po planini.
Nakon te šetnje, gimnastičar se oseća umorno ali rasterećeno, mirno, zadovoljno.

sad bih ja mogao da postavim isto pitanje, samo jednostvnije nacrtano:

zašto se neko vere po planini a neko radi sklekove ili diže tegove?

ako im je već do gimnastike

dakle zašto ljubav baš ka mudrosti?
 
Још једна, ко зна која по реду,тема у којој се неко збуњен пита "чему служи филозофија"? Очито да је аутор теме збуњен, јер је навикао да тражи у животу оно што користи циљевима његове индивидуалне воље тј. оно што може ставити у се, или пода се. А пошто филозофија не може дати ништа од тога пита се чему она служи?


Вероватно се и када уђе у музеј пита чему служе све оне скулптуре када се нити могу јести нити размножавати са њима?

Па даклe да одговорим и овде чему служи филозофија... или преведно љубав ка мудрости:

Filozofija sluzi da nam da odgovore na suštinska pitanja o svetu i zivotu a koja su se postavila sama od sebe kada je covek došao do svesti. Sta je svet, sta smo mi , sta je smrt, sta je zivot, sta je realno a sta idealno? Dati odgovor na pitanje "šta", a ne na pitanje "kako" posao je filozofije.
Pitas se cemu sluze ti odgovori? Prakticnim banalnim stavrima u zivotu ne sluze. Filozof je kao covek sa durbinom, kako je govorio Sopenhauer, moze da vidi zvezde, ali tim durbinom ne vidi nista ispred sebe. Ali to znanje "o zvezdama" mnogo je vrednije od banalnog znanja "kako". Kako izorati njivu, kako napraviti bunar i doci do vode, kako uloviti divljac, kako napraviti luk i strelu? Ta pitanja su kao sto vidis banalnosti, a pitanje sta je sustina sveta i zivota ne sluzi nicemu prakticnom i svakidasnjem, ali sluzi tome da znanjem dodjemo do spoznaje sustine sveta i zivota. Nema vaznijeg znanja od toga. Hocu da znam kako da napravim luk i strelu i ulovim divljac..HOCU.. ali hocu da znam i sta su ovaj svet i zivot u svojoj sustini a ne u nacinu svog pojavljivanja.
Mozda usled urodjene covekove lenjosti kao i zazora prema takvim pitanjima, izgleda da su oni prvi ciljevi vazniji, ali gresis. Metafizicka potreba izdvaja se iz mora svakidasnjeg zivota kod svakog coveka. Niko nije ravnodusan pred time.
Ako je išta na ovom svetu poželjno, toliko poželjno da bi to čak i sirova i tupa gomila u svojim prosvetljenijim trenucima više cenila od srebra i zlata, to je da zrak svetlosti padne na tamu našeg postojanja i da saznamo nešto o ovom svom zagonetnom životu, u kome ništa nije jasno sem njegove bede i njegove ništavnosti. Sopenhauer Svet kao volja i predstava 2

Ziveti sa slikom o svetu i zivotu gde je svet objekata realan, gde moja svest nestaje a ovaj svet objekata ostaje ovakav kakvim ga vidimo, gde smo mi nasa tela pri cemu ta tela nastaju i nestaju, da je posle smrti za nas "nista", da je kretanje i trajanje isto sto i linija i tome slicno. Ziveti sa takvim skupom neverovatnih APSURDA u vreme kada je filozofija dosla vec odavno do svog vrhunca i dala odgovore na sva pitanja koje je covek u osvitu svesti postavio... neshvatljivo je.
Zato je vazna filozofija..jer je ona razbila sve ove zablude koje sam nabrojao, a coveku omogucila susret sa transcendentnim, sa njegovom pravom sustinom izvan pojave koju je zaboravio.
Shvatiti da sanjas, da je svet predstava a da je realnost nesto drugo "stvar po sebi", to omogucuje filozofija. A kada u snu shvatis da sanjas imas sansu da se probudis. Razbiti zablude uobicajenog misljenja uz pomoc filozofije ...vec je pocetak budjenja.
 
Resavanje ukrstenih reci
i "bavljenje filozofijiom"
imaju isti cilj:
resavanje i uklapanje necega sto nije uklopljeno.

Svi imamo tu potrebu.
Kada si mali daju ti lego kocke, i ti uklapas. Onda dodje endorfin.
Kada si veliki kocke su pogubljene, resavas ukrstenicu, ili pitanja smisla postojanja. Onda dodje endorfin.
Postoje ljudi kojima je zamena karika na juga ili busenje bunara jednako uklapanje. Onda dodje endorfin.
Bice da smo kao vrsta naviknuti na droge za spustanje.
 
resavanje i uklapanje necega sto nije uklopljeno.
.

šta u filosofiji nije uklopljeno?
jedan kaže ovo, drugi kaže ono, sutra će treći reći nešto sasvim treće.. i? šta je tu mudro i toliko vedno tvoje ili moje pažnje?

život ima toliko konkretnih, svakodnevnih izazova za um i telo, ali nama to kao da nije dovoljno?

Ali pustimo to
recimo da ovaj forum ima mnogo drugih podforuma.

recimo forum o gajenju cveća, ili kulinarstvu. Tu ljudi jedni drugima dele znanja i iskustva o cveću i hrani.

ali vi ste izabrali da mudrujete i da se nadmudrujete i da budete što mudriji..Zašto?
 
"jedan kaže ovo, drugi kaže ono, sutra će treći reći nešto sasvim treće" mozes uporediti sa penjanjem na planinu.
Svaki korak jeste napredak, ali samo jedan, onaj poslednji, onaj kome tezimo, je korak do cilja.
Ne mozes se pribliziti cilju i zabosti zastavicu ako nisi presao dugacak put "jedan kaže ovo, drugi kaže ono, sutra će treći reći nešto sasvim treće".
Korak po korak.
To sto ti ocekujes da posle svakog koraka dostignes ili makar vidis cilj, je nestrpljivost, cesto znak mladosti.
Mnogo koraka treba preci da bi dosao do onog jednog, do koraka ka cilju.

- - - - - - - - - -

Zasto ne kulinarstvo ili friziranje kucica? Zato sto je tamo cilj udaljen samo jedan korak, i sta kada ga predjes? Umes da cesljas pudlu?
Nedovoljno je to.
Zato ljudi traze daleke ciljeve.
Filosofiju.
 
Pa te korake.
Put.
Uspon.
Iluziju da cilj negde postoji i jedva ceka da ga otkrijemo. Da pobedimo. Zato sto nikada i nigde nismo, a to boli.
Tada postajemo vredni u sopstvenim ocima jer imamo svrhu.
A tada dobijamo endorfin.
I onda se sa jos vise strasti borimo, prelazimo taj uspon, put.
I tako u krug.

Nije zaista vazno da li cilj postoji.
Filosofija je put.
 
Posto sam prirodno , genetski, umno, emotivno, psiholoski, sa sve cetri strane ogradjena tj. ogranicena ne preostaje nista drugo nego da dodjem ovde, skupim poneki biser (a inace skupljam i markice, sesire, stara pisma, flase od votke i jos kojecega), zapisem to u svescicu, nabubam napamet, i kad mi ustreba pljusnem nekom u lice...tako popravljam svoj labavi renome ili na prvi udarac zakucam nekog o pod. Za sad me nisu provalili.
 
Не знам, мене је живот навео на филозофију, ко сам ја да се буним?

Већ први раскид ме је довео до Сиорана и Крика безнађа. Али није као да сам бирала коју ћу књигу. Једноставно сам дошла у библиотеку, и она је била на пулту.
И тако је све почело.

----

А заправо, кад поразмислим, није само тако почело. Две реченице које су такође утицале на то су:

Једна управо од те особе са којом сам се растала: "Зар ти се понекад не чини да све ове ствари које нам се догађају, ми сами себи негде иза завеса режирамо? Ми можда сад и не желимо да се растанемо, али ћемо морати, јер ово неће ићи; то је јаче од нас, отпор је бескористан, то мора да се деси - то баш тако мора да буде."

И друга од друге особе, која је потпуни материјалиста, свест је продукт мозга а природне науке су њена струка, али је имала неки тренутак транса и делиријума и изрекла следећу реченицу: "Кад узмем да читам историју, чини ми се да сам то некако све ... ја."

И како човек да игнорише то, тај позив духа из дубина? Не може стварно. То ме је навело да тражим одговоре и где ме је то одвело него Свету као вољи и представи.
 
Poslednja izmena:

Back
Top