Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
... noćas se opet tuga gradom prosula
umesto kiše, lice mi je umila
a samoća se za srce primila
Tu, ispod kože, ona mi se sakrila
i njena slika pogled mi zamutila
a srce slomila …
Usamljeni koraci, pešače ulicama starih sećanja i nekih otrcanih,
otrovnih misli o tome, kako svaka zvezda ima svoju dušu i da greške
nikada ne postoje, samo blagoslov ... posle gaženja mog' postojanja ...
Pa šta ?Ja sam tako htela !
Čovek uvek ima neki izbor. Uvek !
Samo, Bože, odakle se prikrade onaj > moždaosećaj < ?,,...
koji u zadnji čas misli …... noć će sve da zbuni ! ...
Tražim imunitet !
Loši ljudi mi ne dodiruju duh ali kradu moje snove i uništavaju ih.
Dodiruju moje sjajne nade a žive u njihovim lažima i zatamnjuju
moju budućnost ali osmeh mi nikad' ne dodiruju ... jer ne plaču
iskrenim očima i čistim srcem.
Zla su mnogo skupuloznija dok se tolerišu!,,.. al' uvek ih pobedim !
Uzdana u svoju veru, uzmem ruže i odem odande, gde misle da sam pala ....
Sa neprevidivom sumnjom životarimo u suspektnom vremenu,
u kojem su desakralizovane sve ljudske čistote, pravde, iskrenosti,
kodeksi ponašanja i suptilne vrednosti jer su odbačeni snovi i iluzije !!,,...
rezervisani su samo za mali broj onih čudaka, kojima je ovaj ludi svet
i tako ne razumljivo pretežak da bi sa izbrisanog lica, uopšte, u njemu
znali realno da se snađu ...