U većini katoličkih zemalja brak je sa sestrom/ bratom od strica.
Prirodno je... nigde u prirodi se takvi odnosi ne poštuju. Ni mi ljudi do skoro takve odnose nismo poštovali...
Verovatnoća za poklapanjem genetskih mutacija jeste veća, ali ne toliko frapantno velika koliko vi mislite... za to bi morali malo da se razumete u genetiku.
Ukoliko su rođeni u pitanju verovatnoća je veća, ukoliko su srodnici tipa deca od dve sestre, dva brata, sestre i brata verovatnoća je ista kao i kod bilo kog drugog para koji nije u genetskom srodstvu...
A incest je bio sasvim normalna stvar hiljadama godina i tek od pre par vekova se srodnici poštuju u tom smislu.
Tako da za ove odnose možete reći da su vama čudni, da su izopačeni ( meni lično jesu), ali ne možete reći da su neprirodni i nešto novo.
Rimokatolici su (mozda je pravilnije reci jer su i pravoslavni Srbi teoloski katolici, kao i svi hriscani koji drze do Simbola vjere) na Cetvrtom lateranskom koncilu pod papom Inocentijem III uveli zabranu braka do 4. stepena po germanskom odnosno 7. po rimskom pravu. Sto se tice germanskog prava, ima jak uticaj u rimskom obredu jos od upada Langobarda u 6. v. (prvi dokument germanske komputacije u zapadnoj Crkvi potice od 603. g., odgovor pape Grgura na pismo misionara Avgustina iz Engleske) i koristi skicu ljudskog kostura, ne drzi do broja rodjenja vec broja generacija - pobocna linija se dosta razlikuje od rimskog dok su ushodna i nishodna slicne. Rimsko pravo se sluzi skicom stepenica, fakticki, koliko rodjenja - toliko stepena, pa je papa Aleksandar II 1069. odlucio da se na duze staze upotrebljava computatio germanica.
Odluka navedenog Lateranskog koncila ostaje na snazi do Tridentskih sabora u 16. st. kad Crkva dobija pravo da izdaje posebne dozvole (dispensatio) u 3. i 4. stepenu, tj. 5, 6, i 7. po rimskom pravu. Javlja se podjela na neuklonjive i uklonjive smetnje. Ovo je samo stvaralo zbunjozu pa se na koncilu u Pistoi donijela odluka da se brak zabranjuje srodnicima do drugog stepena odn. 4. stepena u rimskom pravu sto znaci da se zabranjuje brak sa sestrom od strica, tetke ili ujaka, a sve ostalo van toga moze da se savata.
Rimokatolicka Crkva se do 1918. g. drzala zbirke posebnih kanonskih propisa (Corpus Juris Canonici), a te godine je uveden Codex Iuris Canonici koji se vraca na principe cetvrtog Lateranskog sabora i dijeli smetnje, kao sto je vec receno, na neuklonjive i uklonjive.
U neuklonjive spadaju kod srodnika u ushodnoj i nishodnoj liniji, kao i kod brata i sestre dok su sve ostale uklonjive jer Crkva moze da izda posebno odobrenje.
Uklonjive smetnje se opet dijele u tri kategorije. U prvu kategoriju spada druga generacija ali 3. stepen po rimskom pravu, npr. brak izmedju strica i sinovice sto znaci da kanoni dozvoljavaju Crkvi da se izda dozvola ali su izgledi mali da ce se nesto tako desiti. U drugu kategoriju spada 4. stepen po rimskom pravu, to je brak sa sestrom od strica, tetke ili ujaka, a treca je brak po 5. i 6. stepenu rimskog prava koji Crkva smatra smetnjom nizeg stupnja (impendimentum gradis minoris) gdje se po kanonu br. 1042 (s. 2) izdaje posebna dozvola.
Kod nas je nesto drugacije, da ne idem previse u istoriju (Peto-sesti ili Trulski sabor iz 692. zabranjuje brak u 4. stepenu, nakon toga car Lav Isavrijanac jednim Eklogom prijeti svima u 6. stepenu srodstva, itd, itd.), SPC se 7. septembra 1933 g. vraca na Sinodalni ukaz Ruske crkve iz 1810 g. (nastao pod uticajem gradjanskog prava) u kojem se 4. stepen smatra kao neuklonjiva smetnja dok se posebna dozvola moze izdati mladencima u 5, 6, i 7. stepenu. Naravno, ovo je samo dio price jer imamo i cognatio spiritualis - duhovno srostvo (kum kumici k'o junac junici, itd.) Ne mogu vise, totalno sam osamucen...