Ovdje je, kako mi se čini, u pitanju neshvatanje upotrebe riječi i pojma rad. Riječ rad je uveliko zloupotrijebljena i izopačena od svog izvornog značenja.
Raditi bi trebalo da znači kretati se i kroz kretanje manifestovati pojavu. Međutim, čovjek je svojim razumom uspio da iskrivi ovo značenje do te mjere da kada se pomene ili pomisli riječ-pojam 'rad' mi vidimo i zamišljamo prisilnu aktivnost. Ovo iskrivljenje je posledica shvatanja. A šta bi to bilo onda što je namjereno a što je iskrivljeno shvatanjem? Rad je Izraz Sebe kroz kretanje, kroz akciju. Kao takav, neminovan je za stvaranje bilo kojeg iskustva bića. Ali upravo neshvatanje svoje suštine, neshvatanje prirode realnosti, neshvatanje strukture, kako našeg tijela tako i naše realnosti, dovodi do percepcije koja je uzročnik projektovane realnosti baziranje na tom neshvatanju.
A šta je prva i osnovna postavka tog neshvatanja postojanja u ovom tijelu?
To je vjerovanje (ubjeđenje) da se naše tijelo mora hraniti kako bi moglo da opstane u životu. Samim tim se javlja i drugo veoma upečatljivo iskrivljenje-neshvatanje istine o sebi a to je da naše tijelo, a s tim i mi, opstajemo u životu radije nego li postajemo svojim izborom, svojom voljom. Ovo prvo ubjeđenje iziskuje ovo drugo ili pak obrnuto. "Da bi opstao moram da jedem.". Iz toga slijedi treća zabluda koja uveliko učvršćuje trijadu uvjerenja (ubjeđenja) što shvatanje zablude o postojanju u tijelu čini nemogućim a uvjerenje neoborivim. Ta zabluda je da upravo zbog ova dva razloga moramo da radimo da bi smo se hranili kako bi smo opstajali. Ovdje pojam 'rad' dobija svoju punu moć u iskrivljenju. Dakle, pod pojmom 'rad' sad se (podrazumijevajući ova tri ubjeđenja) smatra nužnost koja nas goni u neželjeno. Rad je postao kazna a ne daR.
.
RAD=DAR.
Ove dvije kratke riječi imaju za osnovu isto značenje, jedna objašnjava drugu i to postane jasno kada se analizira njihova glasovna struktura.
U srpskom pismu RAD=R-znači KRETANJE, A-znači JA JESAM, D-znači DOBRO.
RAD znači KRETANJE JA JESAM DOBRO.
DAR= D znači DOBRO, A znači JA JESAM, R znači KRETANJE. Čitajući unazad riječ RAD dobijam riječ DAR koja i u jednom i u drugom slučaju znači jedno te isto: Kretanje omogućava nešto dobro. A šta je to što je dobro? To je manifestacija ŽIVOTA. DAR stoga znači: DOBRO JA JESAM KRETANJE (u kretanju). DAR je dakle 'dobro' koje se manifestuje kretanjem. RAD je dakle nešto što kretanjem čini dobro.
Ali kako se onda desilo da na pomen riječi, koja uistinu znači nešto dobro, mi osjećamo negodovanje, negativnost, potrebu za bijegom?
Razlog je neshvatanje riječi i pojma RAD-DAR. U neshvatanju istinskog značenja riječi RAD=DAR, ljudskim razumom, biće je stvorilo vezu između onog trojstva ubjeđenja sa značenjem ove riječi. Dakle, rad je shvaćen kao prinudna aktivnost proizašlja iz potrebe za opstankom. Dakle, pojam rad se izjednačio sa pojmom prinuda i dobili smo potpuno iskrivljenje inicijalnog značenja što nas od tog momenta drži u konstantnoj zabludi. U čemu je zabluda? Zabluda je u tome da kada pomislimo na rad mislimo na prinudu a ne na DAR koji nam je darivan od 'Boga' (Sebe) u cilju samorealizacije.
.
Ja za sebe kažem da sam 'nezaposliv' (što u prevodu znači da ne radim za opstanak). U isto vrijeme radim u ateljeu, crtam, slikam, pišem i drugo. To činim s radošću ali čak sam i ja sam bježao od riječi rad (očigledno poveden izjednačenjem termina rad sa terminom prinuda i umjesto riječi rad koristio sam riječ IZRAZ. To je bilo s namjerom da potpuno izbjegnem moguću zabludu po kojoj bi se mogao dati i najmanji znak da je ono što radim rad za opstanak. Međutim, zabluda se ne može izbjeći sve do momenta dok se sve oko te zablude ne prosvijetli. Iako za sebe kažem da sam 'nezaposliv', svoje slike prodajem i shvatam to kao razmjenu. Razmjena se mjeri u novcu, a ponekad i u uslugama, ponekad u 'dobrima'. Novac pri tome ne shvatam kao nužno zlo već kao sredstvo razmjene.
