U ljubavi i ratu je sve dozvoljeno, ili pak povlačite neku svoju granicu?
širinu teme nisam hteo da usmerim pa nek je svako komentariše kako shvata.
ps. oni koji će me ubeđivat da ljubav ne postoji nek ne troše vreme
Ljubav jeste precenjena. Ali, postoji. I nije sve dozvoljeno, neka kaže ko šta hoće. Da jeste, verovatno više ne bih bila od onih, koje dišu. To samo kažu, oni, koji i sami znaju da nije sve dozvoljeno, ali im ovako više paše i odgovara. Mada, živimo u dobu, gde vladaju dvostruki aršini.
Moja granica je moja granica. Poštenje i čist obraz iznad svega. Mirna savest. Nikada ništa otela, razrovala, povredila. Na ičijoj nesreći gradila sviju nazovi sreću. Čista savest i beli dlanići, su moj parametar i reper života, po kojem ja živim.
Zbog mene, niko nije plakao.
Ono što mi po prirodi stvari pripada ili ne, je moje ili nije i to mi niko ne može oduzeti. A niti nadomestiti.
Znači, stvar je jasna..Šta si sejao, to ćeš i da žanješ.
Ja verujem, u onoga od gore, na nebu. I neko to zaista, vidi sve. Ja duboko mislim, da tako jeste.
Koji poravna(va) sve.