povinovati se zelji

blizance:
Da li je u zivotu dopustivo i opravdano povinovati se licnim zeljama ili je to direktan akt na sopstvenu licnost?

Jeste akt na sopstvenu licnost ukoliko smo robovi sopstvenih zelja....

zavisi kakve su nam zelje ...nisu sve zelje zle, mozda zelimo da radimo na svojoj licnosti, na svom duhu, takve zelje nas izgradjuju...(duhovne zelje)
a telesne zelje ... su uglavnom protiv duha...( ne znaci da su sve one stetne)


Tanja 8)
 
Draga blizance,
vrlo zagonetno lichno pitanje, kao tvoje pitanje.Hteo sam da te pitam u kom smislu, ali umesto tvog odgovora, napisacu "moj" odgovor, na jedno pretezno psiholosho pitanje, a tebi prepushtam njegovo razabiranje.
U pitanju je precutno pokazano da je i zelja konstitutivna u licnosti, cak postoji misljenje Deride da je filosofsko misljenje odgovor prema zelji.
Ako se doslovno prati onako kako je postavljeno tvoje pitanje vidi se rad dijalektike, hocu da kazem da se zelja suprostavlja prema razumu/umu.Pri tome se ocekuje njihovo ponishtavanje!
Do toga mozda ne dolazi.
Postoji josh jedan noviji pogled na zelju od Nicea pa do Deleza i Gatarija, koji nisam bash dovoljno upucen, pa cu pokusati delimicno da ga opishem.
Zelju oni posmatraju uvek kao afirmaciju(afirmativnu snagu) bilo chega, chega se ona-zelja dotakne.Pri tom to ne mora biti racionalno, ali ni anti-racionalno.
Zelja je vrlo bliska sa samom silom zivota kao aktivnog Zivota, a Zivotu se ne moze suditi.Ako se tako postave stvari, nema ponistavanja zelje.
Na zalost, cesto se zelja poistovecuje samo sa seksualnoshcu(u uzem smislu)i u danasnjem sistemu seksualnosti se redukuje pogreshno na seks.
 
Empedokle:
Draga blizance,
vrlo zagonetno lichno pitanje, kao tvoje pitanje.Hteo sam da te pitam u kom smislu, ali umesto tvog odgovora, napisacu "moj" odgovor, na jedno pretezno psiholosho pitanje, a tebi prepushtam njegovo razabiranje.
U pitanju je precutno pokazano da je i zelja konstitutivna u licnosti, cak postoji misljenje Deride da je filosofsko misljenje odgovor prema zelji.
Ako se doslovno prati onako kako je postavljeno tvoje pitanje vidi se rad dijalektike, hocu da kazem da se zelja suprostavlja prema razumu/umu.Pri tome se ocekuje njihovo ponishtavanje!
Do toga mozda ne dolazi.
Postoji josh jedan noviji pogled na zelju od Nicea pa do Deleza i Gatarija, koji nisam bash dovoljno upucen, pa cu pokusati delimicno da ga opishem.
Zelju oni posmatraju uvek kao afirmaciju(afirmativnu snagu) bilo chega, chega se ona-zelja dotakne.Pri tom to ne mora biti racionalno, ali ni anti-racionalno.
Zelja je vrlo bliska sa samom silom zivota kao aktivnog Zivota, a Zivotu se ne moze suditi.Ako se tako postave stvari, nema ponistavanja zelje.
Na zalost, cesto se zelja poistovecuje samo sa seksualnoshcu(u uzem smislu)i u danasnjem sistemu seksualnosti se redukuje pogreshno na seks.
Evo ovako,vise sam mislila na duhovnu zelju.Cini mi se ponekad da umna zelja cesto dovodi i do fizicke a ona moze biti razarajuca za nas um.Ja bi vrstu umne zelje koja dovodi do neke vrste fizicke zelje/ljubomora,zavist,patnja/svrstala u grupu negativnih,pa me zanima da li covek kao svesno i racionalno bice moze i sme sebi da dozvoli ovu vrstu zelje.Rekla bih da je povinovanje nasim zeljama ili cesto osecanjima vrlo pogubna za nas um a samim tim i dovodi do gubljenja neke vrste identiteta tj.unistava ono nase i svojstveno.Vise bih se okrenula filozofskom razmatranju nego tumacenju zelje kao fizicke jer bi onda postavila temu na zdravlju.Pokusavam da kazem da imam utisak da covek sto se vise povinuje umnim zeljama a one su cesto negativne pada u ponor mnogo dublji no sto ga moze uzdici ispunjenje pozitivnje zelje.Nadam se da sam sad malo jasnija u svom izlaganju.
 
Draga blizance,
kad sam rekao da je pretezno psiholosko pitanje, nisam mislio da je to psihijatrijsko pitanje ili
pitanje za klinickog psihologa,vec na tvoj recnik-jezik koji koristish u postu sa recima licnost i identitet.
Kad napises te reci nalazimo se u krugu psihologije gde ima mnogo bolje informisanih od mene.
Pokushao sam da ti opisem sta se desava u tvojim mislima, ali me ti nisi razumela iako sam cini mi se,
pokusao sve da ti lepo objasnim.
samo obrni ono sto si ti zakljucila, a to je da zelja treba da slusha um, ne , obrnuto je, um slusha zelju, s tim sto to ne mora automatski da znaci divljanje zelje vec posao uma je da afirmise zelju tako da ona nikad nepadne u gnev.
Iluzorno je u svetu bola i patnje pobeci od patnje, ali se sve to moze afirmisati do radosti zivljenja.
Ako neko drustvo, kao nase, boluje od zavisti, bolovace i pojedinac.
Afirmisati, afirmisati, podici, uzdici zelju, a ne voditi rovovsku bitku izmedju zelja i umstvenog.
Tako rade samo asketski idealisti u teologiji.
Ili ovako kako Nice jos kaze:"Formula moje srece:jedno Da, jedno NE,, prava linija, cilj...".
I josh nesto , ako malo blize ispitash sve to uvideces da sve stvari nisu tako crne ni bele kao sto se na prvi pogled cine, dakle, spoznaj samu sebe.
 
Empedokle:
Draga blizance,
kad sam rekao da je pretezno psiholosko pitanje, nisam mislio da je to psihijatrijsko pitanje ili
pitanje za klinickog psihologa,vec na tvoj recnik-jezik koji koristish u postu sa recima licnost i identitet.
Kad napises te reci nalazimo se u krugu psihologije gde ima mnogo bolje informisanih od mene.
Pokushao sam da ti opisem sta se desava u tvojim mislima, ali me ti nisi razumela iako sam cini mi se,
pokusao sve da ti lepo objasnim.
samo obrni ono sto si ti zakljucila, a to je da zelja treba da slusha um, ne , obrnuto je, um slusha zelju, s tim sto to ne mora automatski da znaci divljanje zelje vec posao uma je da afirmise zelju tako da ona nikad nepadne u gnev.
Iluzorno je u svetu bola i patnje pobeci od patnje, ali se sve to moze afirmisati do radosti zivljenja.
Ako neko drustvo, kao nase, boluje od zavisti, bolovace i pojedinac.
Afirmisati, afirmisati, podici, uzdici zelju, a ne voditi rovovsku bitku izmedju zelja i umstvenog.
Tako rade samo asketski idealisti u teologiji.
Ili ovako kako Nice jos kaze:"Formula moje srece:jedno Da, jedno NE,, prava linija, cilj...".
I josh nesto , ako malo blize ispitash sve to uvideces da sve stvari nisu tako crne ni bele kao sto se na prvi pogled cine, dakle, spoznaj samu sebe.
Hvala ti na odgovoru,sad mi je jasnije.
 
OK, sada meni malo razjasnite, a pošto mi loše ide tumačenje nečije terminologije, pitaću vas primerom:
Ako osoba nije svesna onoga što joj je, na neki način "u podsvesti", onoga što uporno radi, a zbog čega je nesrećna, da li je to vaša "želja"?
Empedokle kaže da treba upoznati sebe, sa čime se slažem, jedino ne znam - ŠTA POSLE?
Pretpostavimo da je neko otkrio šta radi sam sebi, da je zbog toga nesrećan, ali da je svestan DA JE TO DEO NJEGOVE LIČNOSTI koji, i kada bi mogao, ne bi valjalo menjati, jer će se u toj promeni on izgubiti i napraviće više štete nego koristi?
Uporno govorite - nesklad želja sa umom. Ako sam vas dobro razumela, ja bih to pre nazvala neskladom uma sa nečijim ličnim životom (a život je, između ostalog, sačinjen i od želja, samo svesnih).
Za taj nesklad sam tražila rešenje, i nisam ga pronašla. Mislim da nikada neću.
Prvi korak je, dakle, upoznavanje sebe. A šta ako ti ne valjaš?
 
valjda zato ljudi i beze od upoznavanja sebe...da se ne isprepadaju kad se napokon upoznaju...
sta posle...pa to je rizik...nositi se sam sa sobom...

a pitanje mi nije jasno...kako licne zelje mogu da budu u neskladu sa licnoscu? odakle onda te zelje ako ne iz tebe - licno?

mislim da treba obratiti paznju na zelje...one mogu da kazu mnogo o nama...pogotovo stvari koje nam se ne svidjaju...
 
Dragi prijatelji,
sve zavisi kako se shvata zelja.Ona je u pocetku difuzna, ali se pod uticajem drustva ili pojedinca skuplja i ogranicava.
Zelja uvek tezi da se spoji kao veza(link) sa "necim" u spolnjem svetu.
Napor pojedinca je da zelju ucini "kreativnim procesom njene aktualizacije" bez teznje ka rigidnosti zelje(do koje dolazi u pozudi, alkoholizmu), gde se gubi kreativnost u pravilima.
Rigidnost zelje i njeno svrstavanje u pravilo dovodi do gubitka stvaranja novih veza.
Kad upoznash sebe draga Lexo kad se uveris da nema jednoznacne istine to ti je nagrada i plata.
Onda ti polako stavljas stvari na svoje mesto, makar, u svojim mislima.
Onda zadajes vrednosti stvarima i dogadjajima.Istovremeno je to preduzimanje najvece odgovornosti za svoje postupke.
Spoznaj samog sebe-kaze delfijsko prorocanstvo/pismo Sokratu, to sam uzeo kao pocetnu poziciju za nekog kome to moze biti korisno ili ono Senekino..."nemoj nista da krijes od sebe".
 
Sizif:
Tuzni_patak:
Misliš recimo rob svoje p..... ili svog k.....
Apelujem na sve članove ovog foruma da se kulturnije izražavaju!

Misliš recimo rob svoje p..... ili svog k.....
Ili hir.....
??????????

Moje pitanje je na jasan i ne dvosmislen način (ima u sebi polnog i vulgarnog) bilo postavljeno da razjasni obim i oblast na koje se pitanje odnosi , jer odgovor vrlo mnogo zavisi od ovoga...

Umotano , da li se pitanje odnosi na osnovne želje (nit je jasno , nit da kažem nagoni, niti su instinkti, derivati nagona bi moglo da se kaže)

ili indukovane , sintetisane želje, hirove, želje trenutka....

-------------------------------------------
E u ovakvim trenucima, kada zbog finoće gubim efektnost i jasnoću izražavanja , radije biram efektno i jasno , pa makar bilo i sa nepriličnim rečima , prihvatajući to kao doktor na pregledu, znači bez vulgarnosti.

P.S. Šta je nekulturnije?
Penis ili ud ili k..... ili splovilo.....

Izvinjavam se svima na upotrebljenim izrazima , ali će te motive i smisao upotrebe , koji nije ni malo vulgaran , naslutiti....
 
Citiram tanju Bošković

Telo treba da bude bezuslovno poslušno , da bi omogućile čoveku duhovni napredak i kreativnost.
Zato mu treba posvetiti toliko pažnje koliko je potrebno da bi ono bilo bezuslovno poslušno...

To je jedini smisao svakodnevne nege i treninga tela......


P.S.
Retko koja glumica je u mojim očima imala takav status svesnog, duhovnog erotizma , kao Tanja, pored tela , kome se ne može ništa zameriti, ali pored tog "dara Boga" , Tanja je i dete ljubavi, kupana u ljubavi svojih roditelja i takve osobe su večito nevine (dobronamerne, nemajući vremena za zlo od lepote života)....

Ovde je mesto ipak zaradila svojom izjavom , a ne svojim telom (koje je sad prilično starijoj ženi , kao i njen odnos prema svemu)
 
blizance:
Da li je u zivotu dopustivo i opravdano povinovati se licnim zeljama ili je to direktan akt na sopstvenu licnost?
Povinovati se licnim zeljama moze predstavljati mac sa dve ostrice.
S jedne strane moze biti jako pogubno,a s druge,moze ti doneti ogromno zadovoljstvo.
Mislim i da je neprestana kontrola uma nad zeljama jako opasna stvar.Treba pronaci neki balans,a da bi se doslo do toga, treba doci do neke svoje sustine.
U svakom slucaju treba slediti svoje zelje.Neko izadje iz svega toga kao pobednik,neko udari glavom u zid pa vidi da ne moze dalje.
Ukoliko se poklopi zelja i mogucnost-prava stvar!
 
blizance:
Da li je u zivotu dopustivo i opravdano povinovati se licnim zeljama ili je to direktan akt na sopstvenu licnost?
Bez licnih zelja mi bi postali manje masine kojima rukovode vece itd.Chovek mora da bude sebican da bi preziveo pa makar to znacilo i gubitak dragih osoba,"Stvoreni smo radi zadovoljenja sopstvenih ciljeva!"...
 

Back
Top