Dusevna bolest

cecalana

Ističe se
Poruka
2.511
Na ovoj temi bih zelela da postavim neke korisne odlomke iz teksta Arhimandrita Rafaila Karelina o tome sta je to dusevna bolest. Zanimljiv mi je posebno iz razloga sto navedene simptome mogu jasno da uocim kod nekih korisnika koji bitisu na ovom pdfu - "Religija". Pa da pocnemo:

"Друга врста безумља је безумље које овладава човеком због његове гордости."

" Желимо да се зауставимо на безумљу које потиче од неискорењених страсти."

"Безумље је разарање правилне интеракције између душе и света. Кад у човековом сигналном систему настане кратак спој, кад се он руши, човек губи способност да адекватно доживљава спољашњи свет. Он губи самоспознају, погружава се у некакав бездан хаоса. Шта се с њим дешава?

Човек има инстинкт самоодржања. Човек, рећи ћемо овако, има јаку подсвесну способност да у тешким околностима процењује све варијанте и бира ону коЈа му чува живот. У овом смислу безумље је покушај човека да сачува свој живот, да побегне у болест, сакрије се њој, створи илузорни свет и живи у њему као у љуштури, оградивши се од стварног света, који је за њега постао неиздржив. Узрок овога је, сликовито говорећи, микроб гордости, који се уселио у њега од самог детињства (тако најчешће бива) и затим се неприметно развио до огромних размера.

Основа човековог психичког мира јесте смирење: смирени човек је легао на земљу и јак ветар је прохујао изнад њега, а гордељивац је стао колико год је висок и ветар га је бацио на камење. Исто се дешава и с буром страсти. Човек се смирио, признао своју немоћ, признао је своју греховност, и јак ветар је протутњавши прошао. Гордељивац за сва искушења окривљује друге, па чак и Самог Бога, страсти кипте у његовом срцу, може се рећи да се он налази у сталној борби - само не са својим страстима, већ с умишљеним непријатељима. "
 
Nastavak:

" Горд човек је увек незахвалан Богу, незахвалан је за живот који му је дарован, незахвалан је људима који га окружују, јер у дубини душе сматра да је за њих велика част и срећа да опште с њим. Он верује да поседује таленте и способности које више нико нема. Тешко га погађа кад неко према њему покаже не само најмање непоштовање, већ и равнодушност. Чини му се да му је дато некакво нарочито право да управља другим људима, а кад му се пружи отпор, негодује против њих, као против незахвалних и глупих животиња, које нису могле да схвате његову велику душу, Уосталом, гордост је многолика, може да се гура у туђе ствари и добија по носу, али може да ћути и презире људе сматрајући да су они у поређењу с њим ништа више од паса који лају.

Најстрашнија гордост је духовна гордост, кад човек устаје против Бога, кад сматра да је Бог неправичан према њему; он као да каже: „Зашто људи који су гори од мене уживају Твоја добра, а ја сам неправично оштећен?"“

Ако је неверујући, чини му се да се цео свет ујединио у борби против њега. У срцу гордељивца је стално узбуна, у души гордељивца је стално страх. Људи су сједињени љубављу; гордељивац губи љубав, а губитак љубави је већ почетак безумља. Овде се долази до унутрашњег конфликта: ако је човек верујући, сматра да га је Бог као сурови отац избацио из куће, у његовом срцу је присутна нема мржња према Богу; ако је неверујући, сматра да је он једини достојан човек који живи међу подлацима и нитковима, да живи у кући у којој по зидовима пужу шкорпије спремне да га убоду, зато је у хроничној нервној напетости. У дубини душе је убеђен, иако то не признаје, да су људи заслужили да се земаљска кугла напуни динамитом и затим минира. "

Toliko za sada. Prepoznajete li neke sa ovog pdfa u ovom opisu ?
 
STARAC SAVA PSKOVO-PEČERSKI "GOSPODE, TI SI ŽIVOT MOJ!":
Gordost je odstupanje od Boga, demonski izum koji je pogubio pronalazača, odgonjenje Božje pomoći, izvor gneva, vrata licemerja, čuvarka grehova, koren hule, tvrdoglavost u svojim razmišljanjima.

Ko se preuznosi i gordi time što je pričasnik blagodati, makar i da mrtve vaskrsava, ako ne kaže za dušu svoju da je nečasna i ništavna, a sebe ne smatra za niščeg po duhu i gadnog, on i sam ne znajući za to biva potkradan zlobom.

Gordosti se protivi skrušenost srca, a najviše samoprekorevanje. Krajnja je bezumnost - kočoperiti se Božjim darovima, takvi ih se kao nedostojni lišavaju.

Gord čovek je nalik na jabuku koja spolja sija lepotom, a iznutra je istrulela.

Đavo nema potrebe da iskušava gordog, jer je on sam sebe učinio neprijateljem i protivnikom.

Zaslepljeni gordošću, neki sebe smatraju za svete i tek na smrtnom času, nesrećnici, postaju svesni svoje pogibelji.

Bludnike ispravljaju ljudi, lukave - Anđeli, a gorde jedino Bog.

Onaj koji traži zemaljsku slavu - taj se neće naslađivati nebeskom.

Ko je ispunjen gordošću, u tome se nastanjuje lukavi.

Ne puštaj u sebe bolest gordosti da ti neprijatelj ne bi iznenada oduzeo razum. Smirenomudrijem očisti um svoj od ovog smrtonosnog otrova.

Početak i kraj zloga je oholost.

Gordost je gubitak ljubavi prema Bogu i bližnjima, bogoodstupništvo, pomračenje uma, lažna, takozvana filosofija, smrt duše.

Ako prihvataš Sina Božjeg kao Spasitelja, Iskupitelja, Nastavnika i Učitelja svog, onda prihvati i Njegovo učenje: "Naučite se od mene, jer sam ja krotak i smiren srcem" (Matej. 11,29).

Da li živimo u blagostanju? Ona (gordost) nam dosađuje sa samoveličanjem i nadimanjem, prezirom i ponižavanjem bližnjih. Da li nas nesreća pohodi? Kroz negodovanje, roptanje i huljenje se pokazuje ova zmija. Želimo li da se naučimo trpljenju, krotosti i ostalim vrlinama - kočoperenjem farisejskim ona ustaje na nas. Nigde i nikako se od nje ne možemo izbaviti; uvek s nama ide, uvek hoće da gospodari i vlada nad nama.

Samoljublje i gordost naša se ispoljavaju neprimetno, naročito u ogorčenosti kada nam i najmanju neprijatnost pričine drugi, namerno ili nenamerno, kao i u netrpljenju i razdražljivosti zbog najnevažnijih razloga.

Samoljublje i gordost naša bi sve hteli da prisvoje, da okruže sebe svim počastima, udobnostima privremenog života.

Od gordosti nastaje nadmenost, hladno, bez ikakve iskrenosti obraćanje prema onima koji su ispod nas i od kojih ne očekujemo nikakvu korist.

Bog ima ovakav zakon: blagonaklon je prema onima koji plaču i saseca krila nadmenima.
 
Toliko za sada. Prepoznajete li neke sa ovog pdfa u ovom opisu ?

Ima ih dosta, ne bih znao odakle da pocnem.
Ali počeću od činjenice da je gordost upravo ovo što si uradila/o

Teško čovek vidi svoje visokoumlje.

СПЦ има своје схватање гордости и инсистира на понизнсти, покорности, снисходљивости. А супротно своме ставу траже да их верници љубе у руку, да им се обраћају скрушено, са погнутом главом, са прекрштеним шакама на трбуху, да их не гледате у очи, да се удаљавате ходом унатраг! Чак старице и старци љубе у руку свештенике који би им могли бити синови, или чак унуци. Чак се украшавају бљештавом, златастом одећом, круном на глави, ношењем огромних ланаца са крстом који је украшен драгим камењем! Њихово обраћање вернику је са висине, са позиције да су изнад верника!
 
Poslednja izmena:
" Горд човек је увек незахвалан Богу, незахвалан је за живот који му је дарован, незахвалан је људима који га окружују, јер у дубини душе сматра да је за њих велика част и срећа да опште с њим. Он верује да поседује таленте и способности које више нико нема. Тешко га погађа кад неко према њему покаже не само најмање непоштовање, већ и равнодушност.

Upravo tako. Umesto da zahvaljuju (Bogu) sto su zivi i zdravi, da se raduju svakom novom (poklonjenom) danu, neki se bacaju kamenjem na svetinju i onda im je krivo sto im ne ide u zivotu, ili sto su bolesni, ili nesto drugo....pa ne ide to tako.

Covek treba da bude zadovoljan onim sto ima, jer uvek moze i gore da bude.

Ali neki to ne znaju i ne zele da znaju u svojoj gordosti, pa kad izgube nesto, onda im je kriv djavo, i sto je jos gore, hule na Boga...pa tako stvaraju sebi jos vecu nevolju, muku i osudu.
 
Poslednja izmena:
neki se bacaju kamenjem na svetinju i onda im je krivo sto im ne ide u zivotu, ili sto su bolesni, ili nesto drugo....pa ne ide to tako.

Pa ne ide kad si gord i ne shvatas da si gord... gde je tu poniznost u tvome tekstu koja tvoja SPC propagira?

СПЦ има своје схватање гордости и инсистира на понизнсти, покорности, снисходљивости.

Neko ko insistira na poniznosti, je gord. Ne smatra jednakom osobu, vec je baca na kolena. Da mu ruke ljubi. U oci ne gleda, ledja ne okrece.
 
Ima ih dosta, ne bih znao odakle da pocnem.
Ali počeću od činjenice da je gordost upravo ovo što si uradila/o

Teško čovek vidi svoje visokoumlje.

Pa vidis, da bi dokazao da nisi gord trebalo je da pocnes od sebe. Ali ti si po svom starom losem obicaju krenuo od drugih - opet su svi drugi krivi, svi drugi su losi, vernici su ovakvi - onakvi, kriva je i ova sto se usudila da postavi ovakav tekst, kriv je Bog, krivi su svestenici... samo si ti potpuno nevin i idealan - vecita osuda drugih, samo ne sebe. Upecao si se u zamku. Ja nisam nikoga imenovala kada sam pitala da li preposnajete neke sa ovog pffa, tako da sam mogla mozda da mislim i na sebe, ali si se ti zato odmah izleteo i imenovao druge, a ne sebe.. Tako da zaista si u pravu kada kazes da covek tesko (a dodacu - u nekim slucajevima cak i nikako) ne vidi svoje visokoumlje.
 
Ima ih dosta, ne bih znao odakle da pocnem.
Ali počeću od činjenice da je gordost upravo ovo što si uradila/o

Teško čovek vidi svoje visokoumlje.

I usput, Crkva kada govori o poniznosti i pokornosti misli prvenstveno na poniznost i pokornost u odnosu na Boga, na svetinju, na Boziji Zakon, na shvatanje sopstvenih greha i borbu sa njima. S druge strane, nikako ne treba biti pokoran i ponizan pred svojim telesnim strastima i udovoljavati im i nikako ne treba biti pokoran i ponizan pred onim ljudima koji od tebe traze da gazis Boziji Zakon.
 
Pa vidis, da bi dokazao da nisi gord trebalo je da pocnes od sebe. Ali ti si po svom starom losem obicaju krenuo od drugih - opet su svi drugi krivi, svi drugi su losi, vernici su ovakvi - onakvi, kriva je i ova sto se usudila da postavi ovakav tekst, kriv je Bog, krivi su svestenici... samo si ti potpuno nevin i idealan - vecita osuda drugih, samo ne sebe. Upecao si se u zamku. Ja nisam nikoga imenovala kada sam pitala da li preposnajete neke sa ovog pffa, tako da sam mogla mozda da mislim i na sebe, ali si se ti zato odmah izleteo i imenovao druge, a ne sebe.. Tako da zaista si u pravu kada kazes da covek tesko (a dodacu - u nekim slucajevima cak i nikako) ne vidi svoje visokoumlje.

Ocigledno je da ne razumes sta je gordost, pa da ti pojasnim pojam gordosti. Gordost je sve ono sto tvoj pop od tebe zahteva, to je onaj koji te gleda sa visine, trazi da ga ljubis u ruku, da hodas unazad, kao da je on neki vladar, da klecis i ponizavas se ispred njega, da mu odas nekakvu postu koju je dobio cime? Radnim mestom?
Jel ti ja to trazim? Ne trazim, samo hocu da se spustis na moj nivo i ne dizes taj nos u oblake, da bi mogao s tobom pricati, to je sve. Zelim da se oboje osecamo ravni jedan drugome, i da smo ono sto jesmo a ne ono sto nismo. Gde je tu gordost?

Kad neko ima uzvisen stav i misli da je iznad drugog, to je gordost. Obrnuto od gordosti je poniznost. Imas poniznog, i gordog. Gordi je pop, ti si ponizni. e, ja te filozofije ne ebavam mnogo, za mene smo svi isti, glupi, pametni, lenji, radni, svi smo isti. Niko nema pravo da nekoga ponizava, niko nema pravo da vredja ljudsko dostojanstvo i da iz bilo kog razloga trazi od druge osobe poniznost i da ga baca na kolena.

Inace, crkva pojma nema sta je gordost, nisu oni izmislili taj izraz niti imaju pravo da ga oni oblikuju kako njima padne na pamet... za njih je gordost sve sto nije ponizno i na kolenima. Sta to onda njih cini u odnosu na druge, ako zahtevaju da ih ljubis u ruke? Tebi ravnima? U kom to paralelnom univerzumu? Jel se klanjas svom lekaru? Jel se klanjas onom sto ti djubre izbacuje svakog ponedeljka?

Cim pocne neko da prica o tome da ponizava druge kao licnosti, to je gordost. I ovde ne mislim na verovanje, verovanje je samo ideja, nije TI, nije fizicko TI. Nije isto reci da je ideja glupa i da je covek glup. Za ovo drugo moze se i u zatvor i zato se shvata ozbiljno, ovo drugo moze biti apsolutno bilo sta.
 
Poslednja izmena:
A sada da nastavimo :

" Гордељивац је увек незадовољан. Гордељивац не може да буде срећан, јер је срећан само онај ко се задовољава оним што има. Гордељивац живи у овом земаљском животу. Он не осећа вечност својим срцем, пошто се у њему гнезде непокајани грехови, страсти: јер гордељивац не може да се каје, он је у свему у праву. Он не може да се моли, чак и ако би читао речи молитве, зато што сматра да му је испод части да моли за нешто и преклиње; он жели да говори с Богом као равноправан.

А кад му ово не полази за руком, често долази до пада у окултизам и демонизам. Демонизам је један од испоручилаца живе робе у душевне болнице. Гордељивац стално долази у конфликт са свима, и овде његов психички апарат, истрошен и разорен, више не издржава. Овде или долази до смрти, или као алтернатива, до безумља.

За то време се активирају мрачне демонске силе и помажу човеку да створи свет безумља и хаоса, у који се он затим погружава. Доспевши у овај свет, човек више не може да изађе из њега. Најкарактеристичнији симптом у овом случају је одсуство љубави. Ако безуман човек плаче, то је само због себе; ђаво је хладан, и човек који је погођен безумљем постаје хладан, безосећајан. "
 
Ocigledno je da ne razumes sta je gordost, pa da ti pojasnim pojam gordosti. Gordost je sve ono sto tvoj pop od tebe zahteva, to je onaj koji te gleda sa visine, trazi da ga ljubis u ruku, da hodas unazad, kao da je on neki vladar, da klecis i ponizavas se ispred njega, da mu odas nekakvu postu koju je dobio cime? Radnim mestom?
Jel ti ja to trazim? Ne trazim, samo hocu da se spustis na moj nivo i ne dizes taj nos u oblake, da bi mogao s tobom pricati, to je sve. Zelim da se oboje osecamo ravni jedan drugome, i da smo ono sto jesmo a ne ono sto nismo. Gde je tu gordost?

Kad neko ima uzvisen stav i misli da je iznad drugog, to je gordost. Obrnuto od gordosti je poniznost. Imas poniznog, i gordog. Gordi je pop, ti si ponizni. e, ja te filozofije ne ebavam mnogo, za mene smo svi isti, glupi, pametni, lenji, radni, svi smo isti. Niko nema pravo da nekoga ponizava, niko nema pravo da vredja ljudsko dostojanstvo i da iz bilo kog razloga trazi od druge osobe poniznost i da ga baca na kolena.

Pa ne mozes ti meni da objasnis sta je to gordost, jer ti si nevernik, a ja vernik. Znas, ni ja nisam shvatala sta je to gordost dok nisam krenula putem vere. I ja sam nekada razmisljala kao ti da je za mene ponizenje da ljubim nekoga u ruku, da se klanjam pred ikonama u Crkvi itd. A onda sam vremenom shvatila da je to zbog toga sto sam ja gorda, a ne svestenici i vernici. Generalno, u Crkvi nike ne "insistira" na svemu tome sto ti kazes. To su saveti kako bi trebalo da se ponasas kada udjes u svetinju, ali ipak, ti sam odlucujes kako ces se ophoditi. I ne klanjas se ti svesteniku, kada to cinis nego Bogu, jer preko ikona svestenika, preko svih svetinja dolazi Bozija blagodat - znaci sve to coinis radi sebe -da iskazes postovanje i ljubav Bogu i primis blagodat Svetog Duha

I ne znam sta to znaci kada kazes da treba da se"spustim na tvoj nivo". Nije valjda da smatras da sam na visem nivou od tebe ? Ja ljude ne delim ni na kakve nivoe. I niko ne moze nikoga da ponizi, ako taj covek sam sebe ne ponizi. A ljudi se najvise ponizavaju kada se prepustaju svojim gresima i strastima.To je ono sto sam u zivotu naucila, jer imam iskustvo i kako je to ne ici putem za Hristom i kako je to slediti Hrista. I veruj mi, dusevni mir mozemo da nadjemo samo kroz odricanje od greha, kroz ispravljanje sebe. i jedini razlog sto ponekad nesto napisem ovde jeste taj sto bih volela da i svi ostali nadju taj put i postanu istinski radosni u dusi. Eto,mogu ti reci da mi je zaista zao sto smatras da su ti Hriscani neprijatelji i da time sto ti neko savetuje da krenes putem pokajanja ka Bogu zeli da te ponizi. Mi samo zelimo da i ti i svi ostali uvidite lepotu vere i da konacno nadjete mir i utehu u svojim dusama. Jednostavno nama je lepo zato sto verujemo, pa zelimo da i vi verujete da i vama bude lepo. Ipak izbor je na vama.
 
Ko sto rekoh, nije SPC izmislila, niti prisvojila, niti moze da redefinise sta znaci gordost. Znaci, dzabe mi pises sta tvoja crkvica smatra pod tom reci, zato sto ta rec nije tako definisana u recniku. Sinonim za gordost je nadmenost. Naravno, nepoznavaoci srpskog jezika to ne znaju, pa je zato slabije koriscena rec kidnapovana od strane kojekakvih poglevara u pokusaju da je redefinisu i dodaju sile zla u to.
Takodje, gordost nije permanentno stanje da bi bilo dusevna bolest, pojma nemam odakle ti ta informacija. Najveca lazovcina je onaj koji misli da nikad u zivotu nije zauzeo stav gordosti, osecaja da treba drugoga da ponizi da bi sebe digao. Deca su najgordiji ljudi koje mozes videti.

To sta ti mislis o tome, da li je to sto pop radi ili ne, gordost, je tvoje vidjenje. Prema opisu to JESTE upravo to.

Naravno, SPC, ko i sve ostale religije, prisvajace i oduvek su prisvajale filozofiju da je ateista sotona, los covek zato sto ne prima boga u srce, i automatski je sotona, okultista i razne druge nebuloze. Ne shvatas li koliko je to lucidno i retardirano? Pripisivati ljudsku emociju samo ateistima, kao da su hriscani operisani od toga? U isto vreme upravo insistirajuci na tome?

Znas, ni ja nisam shvatala sta je to gordost dok nisam krenula putem vere.

I jesi li bila okultista, prizivala sotonu i demone, dok si bila 'gorda' i nevernik?

Znas, za konflikt je potrebno dvoje, a ne jedan ;)
 
Poslednja izmena:
Ko sto rekoh, nije SPC izmislila, niti prisvojila, niti moze da redefinise sta znaci gordost. Znaci, dzabe mi pises sta tvoja crkvica smatra pod tom reci, zato sto ta rec nije tako definisana u recniku. Sinonim za gordost je nadmenost. Naravno, nepoznavaoci srpskog jezika to ne znaju, pa je zato slabije koriscena rec kidnapovana od strane kojekakvih poglevara u pokusaju da je redefinisu i dodaju sile zla u to.
Takodje, gordost nije permanentno stanje da bi bilo dusevna bolest, pojma nemam odakle ti ta informacija. Najveca lazovcina je onaj koji misli da nikad u zivotu nije zauzeo stav gordosti, osecaja da treba drugoga da ponizi da bi sebe digao. Deca su najgordiji ljudi koje mozes videti.

To sta ti mislis o tome, da li je to sto pop radi ili ne, gordost, je tvoje vidjenje. Prema opisu to JESTE upravo to.

Naravno, SPC, ko i sve ostale religije, prisvajace i oduvek su prisvajale filozofiju da je ateista sotona, los covek zato sto ne prima boga u srce, i automatski je sotona, okultista i razne druge nebuloze. Ne shvatas li koliko je to lucidno i retardirano? Pripisivati ljudsku emociju samo ateistima, kao da su hriscani operisani od toga? U isto vreme upravo insistirajuci na tome?



I jesi li bila okultista, prizivala sotonu i demone, dok si bila 'gorda' i nevernik?

Znas, za konflikt je potrebno dvoje, a ne jedan ;)

Ja ti govorim o tome kako su Sveti Oci (ljudi vodjeni Svetim Duhom) objasnili sta je to gordost, tacnije greh gordosti. Nevazno je sta pise u recniku, jer recnik je mogao da pise bilo ko i taj nije morao biti vodjen Svetim Duhom, niti objasnjavati taj pojam po Hriscanskom nacinu shvatanja. Uostalom, neki duhovnici smatraju da je ispravniji prevod - Oholost umesto gordosti. Uostalom, gordost i jeste nadmenost, ali Pravoslavna Crkva jos dublje tumaci taj greh, kao i posledice koje ostavlja taj greh na nasim dusama. Svi ljudi su zarazeni ovim grehom, neki manje, neki vise. Kod nekih to toliko uzme maha da prosto pocnu da se gube u odnosima sa ljudima, neki se bore sa ovim grehom, kaju se, neki nisu toliko gordi, ali ipak ispoljavaju tu osobinu s vremena na vreme... ali u potpunosti se osloboditi ovog greha je jako tesko i to je dug, mukotrpan posao. Retko ko uspe.
Ocigledno ne shvatas ucenje HRISTOVO - svi ljudi su gresni - i vernici i nevernici -bukvalno svaki covek. Ali jedini nacin da covek spase svoju dusu jeste kroz veru u Isusa Hrista, jer mu tako Gospod daje snagu za borbu sa gresima. Mi ljudi, sami za sebe smo previse slabi da bismo se bez Bozije pomoci izborili sa svojim strastima. Kada nemamo vere, nase duhovne oci su zatvorene i ne mozemo jasno da razlikujemo dobro od zlog. Zato nam se u takvom stanju cesto cini da su neki ljudi dobri i ne cine nista lose, ne vidimo ni svoje grehe, mislimo da smo dobri ljudi... Ali Bog koji je Cista Istina i Ljubav zna i vidi nasa srca i zna koliko smo zapravo prljavi i zli. Zato kada coveku pocnu da se otvaraju duhovne oci, on pocinje da uvidja i svo ono uzasno zlo u svom srcu i svo zlo celog ljudskog roda i pocinje gorko da place zbog propasti svih ljudi na planeti.
A sto se tice demona, mi svaki put privlacimo zle duhove kada cinimo neki greh - recimo, razbesneli smo se na nekoga i poceli stasno da ga grdimo i psujemo - demoni nam odmah prilaze i podgrevaju nasu ljutnju, dosaptavaju nam sve grdnije i grdnije reci da bismo se sto vise ogresili.
 
ma vi vec sudite sopstvenom bogu da je psihijatijski bolesnik....koliko znam postoje lekovi koji sprecavaju lucenje nekih hemikalija u mozgu (dopamin,adrenalin...) drugim recima bog je budala sto vas je stvorio sa tim hemikalijama pa ste sada dali odresene ruke medicini da ispraqvlja boziju gresku
 
ovako nekako...

izazovne-pandurke-14.jpg

Pa, tebi bi još moglo biti i zanimljivo. :lol:
 

Back
Top