Moramo li da robujemo zabludama?

Ribar

Poznat
Poruka
9.164
Postoji uvreženo društveno shvatanje da je ženski roditelj uvek savršen - ma šta radio.
To je shvatanje, ustvari nametnuta predrasuda, toliko jako da čak i deca čija je majka sadista prema njima, obično celog veka ne shvate tu činjenicu!
Ukoliko neko ipak shvati da je njegova majka sadista koji teroriše sve oko sebe - i decu i odrasle - neće čak ni smeti da to kažu naglas. I oni koji poznaju tu ženu, neće opovrgnuti tu izjavu nego će reći: "Kako možeš to da kažeš? Pa ona je tvoja majka!" Dakle činjenica da je sadista postaje nebitna pred činjenicom da je rodila dete!
Da li je time što je nekoga rodila stekla pravo da ga teroriše!?
Svi zločini koje žene učine (ubijanje novorođenčadi, ostavljanje u kontejneru, ostavljanje u bolnici) pravdaju se depresijom ili kakvim drugim razlogom.
Najnoviji je i najdrastičniji objavljeni primer potresna sudbina Nevenke Španović: "Ja sam beba ostavljena u parku!"

Citiraću delove iz tog teksta:
„Imala sam samo tri dana kada me je majka ostavila na klupi u parku i nikad se nije vratila. Bila je vrućina, avgust, a ja bebica, slaba, tek rođena i bolesna“,

"Da li ste ikada saznali nešto o majci?
- Pronašla sam je... Svuda sam tražila, na kraju se obratila i novinama. Tako me i našao ujak i odveo kod nje."

"Kako je prošao susret?
- Loše. Imala sam 20 godina. Kada me je videla, samo je pitala ujku: „Zašto si mi doveo idiota?“. To je bio jedini put da sam je videla."

"Mora da vas je to mnogo povredilo. Zamerate li majci što vas je napustila?
- Oprostila sam joj, verujte mi."

Da li iko misli da je Nevenka oprostila zato što je njena majka to zaslužila?
Ne verujem! Oprostila joj je pod pritiskom predrasuda jer, zaboga, "ona je majka"!

Ako je "majka" zaista bar malo dobra kako to društvo nameće, osoba koja je rodila Nevenku svakako nije "majka" i nikako nije zaslužila da joj iko oprosti!
 
Nisam sigurna da se majkama uvek tolerise sve samo zato sto su majke. U mnogim slucajevima se od majki upravo vise ocekuje nego od oceva, jer se podrazumeva da ce se majka zrtvovati za porodicu, a od oca se ocekuje manje. Obe generalizacije su glupe, a iz tvog posta deluje da si bas ljut na neku zenu, a od objektivnosti ni traga ni glasa.
 
Nisam sigurna da se majkama uvek tolerise sve samo zato sto su majke. U mnogim slucajevima se od majki upravo vise ocekuje nego od oceva, jer se podrazumeva da ce se majka zrtvovati za porodicu, a od oca se ocekuje manje. Obe generalizacije su glupe, a iz tvog posta deluje da si bas ljut na neku zenu, a od objektivnosti ni traga ni glasa.

Naravno, cak sta vise, za svaki problem koji dete ali i odrastao covek ima ili pravi okrive majku, i oca doduse ali majku na prvom mestu. Otac koji odvoji samo sat dnevno da bude sa decom, da ih vodi u park, cita im prica ili sl. ostaje u najlepsem secanju deci a okolina ga smatra idealnim ocem, majka koja bi samo sat dnevno zanemarila decu i otisla da spava npr. ili da sedne za racunar bila bi najgora majka na svetu.
Biti majka i biti otac ovde jos uvek nije isto, mnogo teze je biti majka, od nje se toliko vise toga ocekuje.
 
Otkud ti znas zasto je oprostila. Ti se ljutis sto je oprostila? Izneverila te je?

Covek treba da oprosti jer nije dobro da gaji u sebi teske emocije i ogorcenje i generalno ako pokazes milost dobices milost jer svi mi gresimo i o nekoga si se ogresio i ti.

Ko zna kakvu uslugu joj je ucinila majka sto ju je ostavila nekom drugom na brigu.
 
iz tvog posta deluje da si bas ljut na neku zenu
Tačno. Upravo zbog nametanja ovih društvenih predrasuda, tek sam mnogo godina posle smrti moje majke, shvatio koliki je bila sadista.
Da li sam srećan zbog toga? Nisam!

Ko zna kakvu uslugu joj je ucinila majka sto ju je ostavila nekom drugom na brigu.
Pročitaj tekst čiji sam link naveo pa ćeš videti koliko grešiš.
Sasvim je sigurno da joj nije učinila uslugu!
 
Poslednja izmena:
nisam čitala tekst, nemam stomak trenutno za to. Oprostila, a? :think: Oprostila sam i ja, mogu to da kažem tako...
Ma sve su to pro.se.ra.va.nja! Nisi oprostio, jer zapravo nemaš kome da oprostiš. Pomirio si se da bi nastavio život, pomirio si se sam sa sobom i svojom sudbinom i svojim životom. Prihvatio si da ti je tako kako ti je.
I sve to lepo i fino traje tako dok ne stasaš, ne osnuješ svoju porodicu i ne dobiješ svoju decu. E, onda svo zavaravanje padne u vodu... Onda znaš kako je imati dete, onda znaš kako je biti roditelj ( pogotovo ako si žensko, kao ja, pa si majka kao i ona, rodila si kao i ona što je rodila tebe ) i ništa ti tek onda nije jasno... Kako je mogla, mamu joj ebem, kako je samo mogla, odakle joj duša, mamu joj okrutnu.... I tako se osećaš jedno vreme, u neverici si, pa gledaš svoje dete i nije ti jasno da je tebe kada si bio/bila tako mala beba neko rodio i ostavio...
... i onda joj opet oprostiš... ili bolje rečeno "oprostiš", pod navodnicima. Moraš, jer moraš da nastaviš svoj život, sa svojom decom, sa svojim partnerom, u ovom trenutku, sadašnjem, u ovom vremenu, u ovim godinama. Opet se pomiriš da je tako kako je.

Nema tu opraštanja, nemaš kome da oprostiš. Samo se miriš i olakšavaš sebi. Ko ne "oprosti", taj se shebao do kraja, taj ostaje gorak dok diše, i ne valja ni sebi ni svojoj porodici, ni bilo kome.

I sve to nema veze sa tim što je "majka" u pitanju. Jednostavno - nema nikakve veze. Ima veze sa tobom, ne sa njom. Muško ili žensko, majka ili otac, isti ti je put ka daljem životu.
 
Tačno. Upravo zbog nametanja ovih društvenih predrasuda, tek sam mnogo godina posle smrti moje majke, shvatio koliki je bila sadista.
Da li sam srećan zbog toga? Nisam!

Pročitaj tekst čiji sam link naveo pa ćeš videti koliko grešiš.
Sasvim je sigurno da joj nije učinila uslugu!

Kao sto je neko rekao nemam stomak za to. Kad sam rekla da treba da bude zahvalna sto ju je takva majka ostavila nisam se prevarila. Kakva bi majka bila ta zena? Mislis da bi beba ako je bolesna prezzivela pod negom te majke... Ako bi u kakvu bi osobu izrasla? Sta bi sve morala da trpi?

Mozda bi i ti bio srecniji da si imao drugu majku.

Primeri su ekstremni, ali evo ja mogu da kazem da sam ja uvek bila kao "jaca" diskriminisana i da su moji roditelji uvek stitili moju sestru koja bas nikad nije mogla ocima da me vidi ... I ja sam odrasla misleci da me rodilji vole manje mnogo manje. Danas kad imam svoju decu razumem da su hteli da se ona oseca bolje i da su pokusavali da joj nadoknade to sto nije toliko jaka i mozda jos vaznije toliko lepa kao ja.

I moj stariji sin bi bolje funkcionisao sa nekom drugom mamom, jednostavno nismo kompatibilni... Uopste nisam losa prema njemu nego prosto vidim da bi drugacija zena migla da mu da ono sto mu treba. To je izazov... Videcemo koliko ce me on prezirati kad odraste, a zaista dajem sve od sebe.
 
ulazis u generalizacije, jer drustvo uvek vise ocekuje od majke, nego od oca. mozda je to tako, jer je zena ta koja nosi dete 9 meseci, kroz koju dete dise, jede i razvija se. a nakon porodjaja majka je u prvo vreme i bitnija i potrebnija detetu, nego otac. on je potreban toliko da prehrani majku, a time i dete i omoguci opstanak. zakoni prirode, utkani u drustvo.

sto se oprastanja tice...ne bih oprostila u onom pravom smislu prastanja, ali bih se sabrala i oduzela i prihvatila da mi je takva karta pala i nastavila da zivim svoj zivot. ne bih sebe trovala gorcinom. a ako bi se ta zena, samo bioloski majka i nista, pojavila u mom zivotu bila bi odyebana, jer jednom propusteno se ne moze nadoknaditi kada se dodje u neke godine. niti treba da se nadoknadjuje, jer veza se stvara kroz vreme, a ne na silu i pod moranje samo zato sto je neko bioloska majka ili bioloski otac.
 
Mozda bi i ti bio srecniji da si imao drugu majku.
Sasvim sigurno!
Nisam toliko besan na nju koliko na društvo čije mi predrasude nisu dozvolile da ranije sagledam istinu.
Od kako sam sagledao istinu veoma sam se promenio, mnogo se bolje osećam, uvek sam (skoro!) raspoložen i odlično se slažem sa svojom okolinom.

ulazis u generalizacije, jer drustvo uvek vise ocekuje od majke,
Grešiš! Ne generalizujem nego pokušavam da razbijem generalizaciju koja prikriva stvarnost.
Ne tvrdim, nisam čak ni pomislio nikada da su sve majke "majke". Nažalost, društveno shvatanje je upravo takvo.
Tvrdim da biti ženski roditelj ne znači automatski biti dobar roditelj. Za to ima mnogo primera ali sam pomenuo upravo najdrastičnije.
 
Sasvim sigurno!
Nisam toliko besan na nju koliko na društvo čije mi predrasude nisu dozvolile da ranije sagledam istinu.
Od kako sam sagledao istinu veoma sam se promenio, mnogo se bolje osećam, uvek sam (skoro!) raspoložen i odlično se slažem sa svojom okolinom.

Grešiš! Ne generalizujem nego pokušavam da razbijem generalizaciju koja prikriva stvarnost.
Ne tvrdim, nisam čak ni pomislio nikada da su sve majke "majke". Nažalost, društveno shvatanje je upravo takvo.
Tvrdim da biti ženski roditelj ne znači automatski biti dobar roditelj. Za to ima mnogo primera ali sam pomenuo upravo najdrastičnije.
jos bolje ces se osecati kad oprostis
 
Tačno. Upravo zbog nametanja ovih društvenih predrasuda, tek sam mnogo godina posle smrti moje majke, shvatio koliki je bila sadista.
Da li sam srećan zbog toga? Nisam!

Pročitaj tekst čiji sam link naveo pa ćeš videti koliko grešiš.
Sasvim je sigurno da joj nije učinila uslugu!


Svasta; a ti si kao neki Bosanac sta li pa treba da neko umre i da posle toga prodje mnogo godina pa da shvatis kakav je bio? Sporo palis ili ti je neko otvorio oci i objasnio ti je kakva je rodjena majka bila?
 
Mnogo ljudi krive druge za sopstvene gredke i ne prihvataju odgovornost. Zbog toga je jako tesko progutati izjavu da je majka bila sadista zato sto vecina majki ce uraditi bas sve za svoje dete. Ima majki koje su manje spremne sa daju ali sadista... To je prilicno retko. Uostalo zena je umrla i ne moze da isprica svoju pricu, a ni njen sin ne daje razloge za takve prozivke.
 
Nevezano za majke, ali roditelji se uvek idolizuju, jer bolje da su mama i tata savrseni, oni vicu na mene jer nisam dobar, ja sam kriv a ne jer oni su nezreli imaju problema sa mozgom i ne znaju kako da odgajaju dete.

Detetu su roditelji sve, tako da, nema nikog drugog, oni su uvek savrseni, od njih sve polazi, samopouzdanje, vapistanje, osecaj vrednosti, tako da oni su u detinjstvu bog u malom.

Kasnije vec, to se menja u nekoj meri i zavisi od osobe do osobe.

Sto sa majki tice, nekako sticem utisak da je zenskom polu dozvoljeno da bude "verbalni agresor". Cuo sam koliko puta da zena naziva muza, a i decu, idiotom, kretenom i svakakvim pogrdnim imenima, ili da reaguje burno, samo zato jer tako iskazuje svoja osecanja. A obicno muskarci koji tako iskazuju osecanja su vidjeni kao teski nasilnici i zlostavljaci.
 
Grešiš! Ne generalizujem nego pokušavam da razbijem generalizaciju koja prikriva stvarnost.
Ne tvrdim, nisam čak ni pomislio nikada da su sve majke "majke". Nažalost, društveno shvatanje je upravo takvo.
Tvrdim da biti ženski roditelj ne znači automatski biti dobar roditelj. Za to ima mnogo primera ali sam pomenuo upravo najdrastičnije.

pa i ne znaci da je zenski roditelj automatski bolji koa roditelj, ali ljudi zbog onog navedenog tako posmatraju, a time su i osude zena koje napuste dete vece, nego muskaraca.
 
mozda je diplomiranom duduku keva bila verbalni terorista, ali je njemu to smetalo u toj meri da je naziva sadistom....a postoje i mnogo suptilnije metode sadizma, nego sto je otovreno fizicko maltretiranje. msm, ne stajem ni na ciju stranu, ali mi ne znamo sta on pod sadistom podrazumeva.

i zasto drustvo ocekuje od dece da oproste roditelju koji im je na neki nacin ucinio zlo ili nesto sto dete dozivljava kao zlo? sto mora da se nekome oprosti samo zato sto te je taj neko napravio (otac) ili rodio (majka). ne mora i ne treba da se oprosti na nacin koji oprastanje podrazumeva, nego se treba osloboditi i prihvatiti da ti je takva karta pala. i ako taj roditelj ikada se pojavili ili zatrazi nesto, odhebati ga. deca roditeljima nista ne duguju, ako roditelji to ne zasluze, jer nisu ni trazila da se rode.
 
Poslednja izmena:
Nevezano za majke, ali roditelji se uvek idolizuju, jer bolje da su mama i tata savrseni, oni vicu na mene jer nisam dobar, ja sam kriv a ne jer oni su nezreli imaju problema sa mozgom i ne znaju kako da odgajaju dete.

Detetu su roditelji sve, tako da, nema nikog drugog, oni su uvek savrseni, od njih sve polazi, samopouzdanje, vapistanje, osecaj vrednosti, tako da oni su u detinjstvu bog u malom.

Kasnije vec, to se menja u nekoj meri i zavisi od osobe do osobe.

Sto sa majki tice, nekako sticem utisak da je zenskom polu dozvoljeno da bude "verbalni agresor". Cuo sam koliko puta da zena naziva muza, a i decu, idiotom, kretenom i svakakvim pogrdnim imenima, ili da reaguje burno, samo zato jer tako iskazuje svoja osecanja. A obicno muskarci koji tako iskazuju osecanja su vidjeni kao teski nasilnici i zlostavljaci.

Postavicu ti samo jedno pitanje? Da li iko zna kako treba da se dete odgaja? Da li postoji savrsen roditelj? Vaspitanje i odgajanje deteta je proces u kome roditelj treba da uci na greskama i da se trudi da ne pravi greske. Nepogresivost ne postoji.

Postoje zablude, ali one su deo svakog drustva. Post koji je osnova ove teme generalizuje, ali ne znaci da nije tacan. Drustvo vise ocekuje od majke, pa samim time kada majka se postavi tako, kao u postu, izaziva vecu reakciju. Samo je to u pitanju. Tezina ucinjenog bilo da je to uradio muskarac ili zena je ista.
 
@ Diplomirani Duduk
Kakva ti je bila majka to ti najbolje znas, i mi ovde nemamo sta da polemisemo o karakteru i postupcima zene kojoj ni oci nismo videli. Mislim da nisi kivan na majku vec na sebe jer nisi smeo ili zeleo da joj se odupres, a sad vise i ne mozes jer je pokojna. To je opet tvoj problem i ne znam kako da ti pomognem. Imam opsti utisak da je muskoj deci teze da se otrgnu uticaju roditelja. Posebno su specificni odnosi na relaciji majka - sin. Sta je tu je, nauci se da zivis sa tim. Nose ljudi mnogo teze breme kroz zivot od nesredjenih porodicnih odnosa.
 
Нормално да женски родитељ није увек идеалан, а што би и био. Одакле таква питања уопште?
Da li postoji savrsen roditelj?
Ovo je ustvari zamena teza i izbegavanje teme.
Nije pitanje da li je iko savršen nego da li se slika koju društvo prikazuje slaže sa stvarnošću!

Svasta; a ti si kao neki Bosanac sta li pa treba da neko umre i da posle toga prodje mnogo godina pa da shvatis kakav je bio? Sporo palis ili ti je neko otvorio oci i objasnio ti je kakva je rodjena majka bila?
Da, sporo palim kada me svi oko mene neprekidno ubeđuju da ona sve to radi iz ljubavi!
Tek kada shvatiš da svi koji te tako ubeđuju robuju nekoj predrasudi dođeš do istine.

Zbog toga je jako tesko progutati izjavu da je majka bila sadista zato sto vecina majki ce uraditi bas sve za svoje dete.
Samim tim što si rekla „većina“ priznala si da to ne čine sve.
Međutim društvo nameće shvatanje da su baš sve takve!

pa i ne znaci da je zenski roditelj automatski bolji koa roditelj, ali ljudi zbog onog navedenog tako posmatraju, a time su i osude zena koje napuste dete vece, nego muskaraca.
Upravo govorim o tome da se ženama sve prašta sa obrazloženjem „ona je majka“.
Žene se uvek manje osuđuju ma šta radile detetu – ako su ga rodile.
Upravo je na tome zasnovana i predrasuda o dobroj majci i zloj maćehi: ma kako da majka maltretira dete, društvo tvrdi da je to iz ljubavi.
Ako maćeha radi to isto, pa čak i ako manje maltretira dete ili ga ne maltretira uopšte – ona je zla jer ga nije rodila.

@ Diplomirani DudukMislim da nisi kivan na majku vec na sebe jer nisi smeo ili zeleo da joj se odupres,
Čim sam završio srednju školu otišao sam od kuće - ako to nešto znači.
Ipak je pritisak društva ostao i zbog tog pritiska dugo nisam sagledavao istinu.
 
stani, nije drustvo odgovorno sto si ti izabrao da ti je bitnije misljenje sveta nego tvoja osecanja.
shvati sad bar da je problem u tvojoj liniji manjeg otpora koju si na kraju prevazisao u vezi ovoga i nemoj drugi put da dozvolis sebi da slusas ljude koji imaju takvo shvatanje sveta, to je cisto trovanje sebe.
ok su tradicionalni odnosi za tradicionalne ljude, nisu za drugacije i ako ne mozes da joj oprostis, vala i ne moras. nisu svi ogorceni kada ne oproste, to su samo price koje te teraju da se lose osecas. nije sve za oprastanje.
 
stani, nije drustvo odgovorno sto si ti izabrao da ti je bitnije misljenje sveta nego tvoja osecanja.
shvati sad bar da je problem u tvojoj liniji manjeg otpora koju si na kraju prevazisao u vezi ovoga i nemoj drugi put da dozvolis sebi da slusas ljude koji imaju takvo shvatanje sveta, to je cisto trovanje sebe.
ok su tradicionalni odnosi za tradicionalne ljude, nisu za drugacije i ako ne mozes da joj oprostis, vala i ne moras. nisu svi ogorceni kada ne oproste, to su samo price koje te teraju da se lose osecas. nije sve za oprastanje.
Da li stvarno misliš da je moguće odupreti se pritisku društva kada ti svi, ali baš svi, od prvog dana govore nešto i da ti jedina treba da zaključiš da svi oni nisu u pravu?!
Priznajem ja stvarno nisam mogao da se oduprem tom pritisku i zato i pišem sve ovo.
I danas se većina neće složiti sa mojim tvrdnjama. („Većina je uvek u većini ali nije uvek u pravu!“)

Neprekidno se podržava kult majke zbog samog čina rađanja. Pri tome se gubi iz vida da je žena građena upravo za taj čin!

Jedan od vidova pritiska društva je recimo i priča o Pepeljugi, gde je ista žena, navodno dobra prema svojim kćerima a zla prema pastorki. Svi, odmalena, gutaju tu priču kao som udicu iako, kada pažljivije pogledaš, tako nešto uopšte nije moguće. Ili je ta žena zla prema svima – bila to njena deca ili pastorka – ili je dobra prema svima. Društvo joj unapred prašta sve što čini svojoj deci i tako ispada da je kćerima dobra a pastorki zla.

Ispada da je rađanjem deteta ili dece žena posebno zadužila čovečanstvo.
Svaka je dobra žena svojim postojanjem i svakodnevnim životom (ne mislim na naučnice i slične, mislim na "obične" žene!), iako nije rodila ni jedno dete, zadužila čovečanstvo mnogo više nego zla žena – pa makar ta zla žena rodila desetoro ili dvadesetoro dece!
 
Da li stvarno misliš da je moguće odupreti se pritisku društva kada ti svi, ali baš svi, od prvog dana govore nešto i da ti jedina treba da zaključiš da svi oni nisu u pravu?!
Priznajem ja stvarno nisam mogao da se oduprem tom pritisku i zato i pišem sve ovo.
I danas se većina neće složiti sa mojim tvrdnjama. („Većina je uvek u većini ali nije uvek u pravu!“)

Neprekidno se podržava kult majke zbog samog čina rađanja. Pri tome se gubi iz vida da je žena građena upravo za taj čin!

Jedan od vidova pritiska društva je recimo i priča o Pepeljugi, gde je ista žena, navodno dobra prema svojim kćerima a zla prema pastorki. Svi, odmalena, gutaju tu priču kao som udicu iako, kada pažljivije pogledaš, tako nešto uopšte nije moguće. Ili je ta žena zla prema svima – bila to njena deca ili pastorka – ili je dobra prema svima. Društvo joj unapred prašta sve što čini svojoj deci i tako ispada da je kćerima dobra a pastorki zla.

Ispada da je rađanjem deteta ili dece žena posebno zadužila čovečanstvo.
Svaka je dobra žena svojim postojanjem i svakodnevnim životom (ne mislim na naučnice i slične, mislim na "obične" žene!), iako nije rodila ni jedno dete, zadužila čovečanstvo mnogo više nego zla žena – pa makar ta zla žena rodila desetoro ili dvadesetoro dece!

Pa kako to da te sad uhvatila neka naknadna pamet koja ti je omogucila da shvatis kakva ti je bila pokojna majka, tako je isto moglo i trebalo davno pre dok je bila ziva. Tad bi mogla, ako ne da se brani od optuzbi, onda barem da pokusa objasniti postupke koje smatras losim, ovako deluje malo ... jedino ako ti psihijatar ili zena nisu objasnili kakva je zena koja te je rodila i odgojila.
 
Naravno, cak sta vise, za svaki problem koji dete ali i odrastao covek ima ili pravi okrive majku, i oca doduse ali majku na prvom mestu. Otac koji odvoji samo sat dnevno da bude sa decom, da ih vodi u park, cita im prica ili sl. ostaje u najlepsem secanju deci a okolina ga smatra idealnim ocem, majka koja bi samo sat dnevno zanemarila decu i otisla da spava npr. ili da sedne za racunar bila bi najgora majka na svetu.
Biti majka i biti otac ovde jos uvek nije isto, mnogo teze je biti majka, od nje se toliko vise toga ocekuje.

slazem se
 

Back
Top