frootsman
Buduća legenda
- Poruka
- 25.505
.
Drugi slave srpske ustanke
Nekada je u Srbiji mesec jul obeležavan kao početak borbe protiv okupatora, a danas država nema antifašistički praznik.
Srbija, uprkos velikim žrtvama protiv nemačkih i drugih okupatora u Drugom svetskom ratu, zvanično ne proslavlja početak oružanog otpora.
To što su predstavnici jedne od partija vladajuće koalicije, SPS, 7. jula učestvovali u obeležavanju 72-godišnjice antifašističke borbe u Srbiji, samo je ponovo otvorilo polemike o tome da li bi čuveni događaj u Beloj Crkvi zaista trebalo da slavimo kao dan ustanka ili se tada zapravo odigrao zločin u kojem je jedan Srbin iz političkih motiva ubio drugog.
Posle petooktobarskih promena, Dan ustanka u Srbiji 7. jul je ukinut kao praznik, a očekivalo se da će tačku na slučaj staviti i presuda Okružnog suda u Šapcu. Ona je rehabilitovala dvojicu žandarma, koje su komunistički heroj Žikica Jovanović Španac i Cvetin Soldatović upucali na seoskom vašaru u Beloj Crkvi. Pretresanjem događaja, dokumenata i propitivanjem svedoka stiglo se do dokaza da na "Dan ustanka" nisu ubijeni okupatori, već nedužni predstavnici tadašnjeg državnog sistema. I da Žikičin čin nije bio herojski, nego bratoubilački.
"Srbija bi trebalo da uspostavi novi Dan ustanka, ali ga je teško odrediti s obzirom na to da su podele između četnika i partizana i dalje snažne. Činjenica je da su u samoj Srbiji, ustanak protiv okupatora podigli i partizani i Jugoslovenska vojska u otadžbini, kao i da se partizanski i četnički odredi nisu sukobljavali sve do pred kraj 1941. godine. Čak je bilo i zajedničkih akcija", objašnjava istoričar dr Dragan Petrović.
Istoričar dr Momčilo Pavlović ističe da antifašizam ne može da se prišije isključivo jednom pokretu ili vođi, već da je u pitanju antifašizam naroda.
"Možda bi dobar datum za Dan ustanka bio 27. mart kada je došlo do erupcije antifašističkih osećanja, kako komunista, tako i monarhista. Doduše, sam događaj je po mnogima bio i nepromišljeni čin, ali je ipak poslao nedvosmislenu poruku da srpski narod ne prihvata fašizam", kaže Pavlović.
Komunistički režim u bivšoj Jugoslaviji poigravao se činjenicama i kada su u pitanju ostali julski ustanci u bivšim republikama.
To što su Srbi podigli ustanak protiv ustaškog režima u Srbu 27. jula 1941. danas ne sprečava državu Hrvatsku da ovaj datum obeležava kao Dan antifašizma u Hrvatskoj. Nedavno je pokrenuta i inicijativa da 27. jul ponovo postane državni praznik u najmlađoj članici EU.
Dan ustanka je i dalje zvanični praznik u Sloveniji, dok se u BiH ne slavi, iako se ove godine navršava 70 godina od bitaka na Sutjesci i Neretvi. U Crnoj Gori Dan ustanka 13. jul se slavi kao Dan državnosti, jer je na ovaj datum 1878. godine na Berlinskom kongresu priznata nezavisnost Knjaževine Crne Gore.
"Svi ustanci u bivšim jugoslovenskim republikama, izuzev onog u Sloveniji, uglavnom su bili antifašistički pokreti srpskog naroda, a ne hrvatskog, muslimanskog ili crnogorskog, kako se to kasnije interpretiralo. Jer, upravo su Srbi bili najviše ugroženi okupacijom strane vojske, ali i od marionetskih tvorevina na njegovom etničkom prostoru kao što je NDH. U Crnoj Gori se srpski narod masovno odlučio na ustanak baš 13. jula, samo dan posle proglašenja marionetske vlade pod Sekulom Drljevićem na Cetinju", ističe Dragan Petrović.
Nažalost, ulogu srpskog naroda u antifašističkim ustancima poslednjih godina falsifikuju i pojedini zapadni istoričari.
"Stručni istoričari u Evropi znaju istinu, ali postoje i oni poput Žorž - Mari Šenija, prvog ambasadora Francuske u Zagrebu, a zatim i visokog predstavnika EU za Mostar. On je 2002. godine objavio naučni rad sa stavom da je, "suprotno tradicionalnom uverenju u Francuskoj kako su Srbi izneli na Balkanu i Prvi i Drugi svetski rat, najveći deo partizana zapravo bio iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i da su etnički partizani najčešće bili Hrvati, Bosanci i Jugosloveni". Upravo zbog toga naša država mora da promoviše sve relevantne istorijske podatke o Drugom svetskom ratu, ali i da posveti veću pažnju datumima koji obeležavaju našu borbu protiv fašizma", zaključuje Petrović.
Славити/обележавати све ове датуме? Неки од њих? Неки сасвим други, неспоменут у тексту?
.
Drugi slave srpske ustanke
Nekada je u Srbiji mesec jul obeležavan kao početak borbe protiv okupatora, a danas država nema antifašistički praznik.
Srbija, uprkos velikim žrtvama protiv nemačkih i drugih okupatora u Drugom svetskom ratu, zvanično ne proslavlja početak oružanog otpora.
To što su predstavnici jedne od partija vladajuće koalicije, SPS, 7. jula učestvovali u obeležavanju 72-godišnjice antifašističke borbe u Srbiji, samo je ponovo otvorilo polemike o tome da li bi čuveni događaj u Beloj Crkvi zaista trebalo da slavimo kao dan ustanka ili se tada zapravo odigrao zločin u kojem je jedan Srbin iz političkih motiva ubio drugog.
Posle petooktobarskih promena, Dan ustanka u Srbiji 7. jul je ukinut kao praznik, a očekivalo se da će tačku na slučaj staviti i presuda Okružnog suda u Šapcu. Ona je rehabilitovala dvojicu žandarma, koje su komunistički heroj Žikica Jovanović Španac i Cvetin Soldatović upucali na seoskom vašaru u Beloj Crkvi. Pretresanjem događaja, dokumenata i propitivanjem svedoka stiglo se do dokaza da na "Dan ustanka" nisu ubijeni okupatori, već nedužni predstavnici tadašnjeg državnog sistema. I da Žikičin čin nije bio herojski, nego bratoubilački.
"Srbija bi trebalo da uspostavi novi Dan ustanka, ali ga je teško odrediti s obzirom na to da su podele između četnika i partizana i dalje snažne. Činjenica je da su u samoj Srbiji, ustanak protiv okupatora podigli i partizani i Jugoslovenska vojska u otadžbini, kao i da se partizanski i četnički odredi nisu sukobljavali sve do pred kraj 1941. godine. Čak je bilo i zajedničkih akcija", objašnjava istoričar dr Dragan Petrović.
Istoričar dr Momčilo Pavlović ističe da antifašizam ne može da se prišije isključivo jednom pokretu ili vođi, već da je u pitanju antifašizam naroda.
"Možda bi dobar datum za Dan ustanka bio 27. mart kada je došlo do erupcije antifašističkih osećanja, kako komunista, tako i monarhista. Doduše, sam događaj je po mnogima bio i nepromišljeni čin, ali je ipak poslao nedvosmislenu poruku da srpski narod ne prihvata fašizam", kaže Pavlović.
Komunistički režim u bivšoj Jugoslaviji poigravao se činjenicama i kada su u pitanju ostali julski ustanci u bivšim republikama.
To što su Srbi podigli ustanak protiv ustaškog režima u Srbu 27. jula 1941. danas ne sprečava državu Hrvatsku da ovaj datum obeležava kao Dan antifašizma u Hrvatskoj. Nedavno je pokrenuta i inicijativa da 27. jul ponovo postane državni praznik u najmlađoj članici EU.
Dan ustanka je i dalje zvanični praznik u Sloveniji, dok se u BiH ne slavi, iako se ove godine navršava 70 godina od bitaka na Sutjesci i Neretvi. U Crnoj Gori Dan ustanka 13. jul se slavi kao Dan državnosti, jer je na ovaj datum 1878. godine na Berlinskom kongresu priznata nezavisnost Knjaževine Crne Gore.
"Svi ustanci u bivšim jugoslovenskim republikama, izuzev onog u Sloveniji, uglavnom su bili antifašistički pokreti srpskog naroda, a ne hrvatskog, muslimanskog ili crnogorskog, kako se to kasnije interpretiralo. Jer, upravo su Srbi bili najviše ugroženi okupacijom strane vojske, ali i od marionetskih tvorevina na njegovom etničkom prostoru kao što je NDH. U Crnoj Gori se srpski narod masovno odlučio na ustanak baš 13. jula, samo dan posle proglašenja marionetske vlade pod Sekulom Drljevićem na Cetinju", ističe Dragan Petrović.
Nažalost, ulogu srpskog naroda u antifašističkim ustancima poslednjih godina falsifikuju i pojedini zapadni istoričari.
"Stručni istoričari u Evropi znaju istinu, ali postoje i oni poput Žorž - Mari Šenija, prvog ambasadora Francuske u Zagrebu, a zatim i visokog predstavnika EU za Mostar. On je 2002. godine objavio naučni rad sa stavom da je, "suprotno tradicionalnom uverenju u Francuskoj kako su Srbi izneli na Balkanu i Prvi i Drugi svetski rat, najveći deo partizana zapravo bio iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i da su etnički partizani najčešće bili Hrvati, Bosanci i Jugosloveni". Upravo zbog toga naša država mora da promoviše sve relevantne istorijske podatke o Drugom svetskom ratu, ali i da posveti veću pažnju datumima koji obeležavaju našu borbu protiv fašizma", zaključuje Petrović.
Славити/обележавати све ове датуме? Неки од њих? Неки сасвим други, неспоменут у тексту?
.