Други славе српске устанке

frootsman

Buduća legenda
Poruka
25.505
.
Drugi slave srpske ustanke

255x160_41199-cetnici_i_partizani.jpg


Nekada je u Srbiji mesec jul obeležavan kao početak borbe protiv okupatora, a danas država nema antifašistički praznik.

Srbija, uprkos velikim žrtvama protiv nemačkih i drugih okupatora u Drugom svetskom ratu, zvanično ne proslavlja početak oružanog otpora.

To što su predstavnici jedne od partija vladajuće koalicije, SPS, 7. jula učestvovali u obeležavanju 72-godišnjice antifašističke borbe u Srbiji, samo je ponovo otvorilo polemike o tome da li bi čuveni događaj u Beloj Crkvi zaista trebalo da slavimo kao dan ustanka ili se tada zapravo odigrao zločin u kojem je jedan Srbin iz političkih motiva ubio drugog.

Posle petooktobarskih promena, Dan ustanka u Srbiji 7. jul je ukinut kao praznik, a očekivalo se da će tačku na slučaj staviti i presuda Okružnog suda u Šapcu. Ona je rehabilitovala dvojicu žandarma, koje su komunistički heroj Žikica Jovanović Španac i Cvetin Soldatović upucali na seoskom vašaru u Beloj Crkvi. Pretresanjem događaja, dokumenata i propitivanjem svedoka stiglo se do dokaza da na "Dan ustanka" nisu ubijeni okupatori, već nedužni predstavnici tadašnjeg državnog sistema. I da Žikičin čin nije bio herojski, nego bratoubilački.

"Srbija bi trebalo da uspostavi novi Dan ustanka, ali ga je teško odrediti s obzirom na to da su podele između četnika i partizana i dalje snažne. Činjenica je da su u samoj Srbiji, ustanak protiv okupatora podigli i partizani i Jugoslovenska vojska u otadžbini, kao i da se partizanski i četnički odredi nisu sukobljavali sve do pred kraj 1941. godine. Čak je bilo i zajedničkih akcija", objašnjava istoričar dr Dragan Petrović.

Istoričar dr Momčilo Pavlović ističe da antifašizam ne može da se prišije isključivo jednom pokretu ili vođi, već da je u pitanju antifašizam naroda.

"Možda bi dobar datum za Dan ustanka bio 27. mart kada je došlo do erupcije antifašističkih osećanja, kako komunista, tako i monarhista. Doduše, sam događaj je po mnogima bio i nepromišljeni čin, ali je ipak poslao nedvosmislenu poruku da srpski narod ne prihvata fašizam", kaže Pavlović.

Komunistički režim u bivšoj Jugoslaviji poigravao se činjenicama i kada su u pitanju ostali julski ustanci u bivšim republikama.

To što su Srbi podigli ustanak protiv ustaškog režima u Srbu 27. jula 1941. danas ne sprečava državu Hrvatsku da ovaj datum obeležava kao Dan antifašizma u Hrvatskoj. Nedavno je pokrenuta i inicijativa da 27. jul ponovo postane državni praznik u najmlađoj članici EU.

Dan ustanka je i dalje zvanični praznik u Sloveniji, dok se u BiH ne slavi, iako se ove godine navršava 70 godina od bitaka na Sutjesci i Neretvi. U Crnoj Gori Dan ustanka 13. jul se slavi kao Dan državnosti, jer je na ovaj datum 1878. godine na Berlinskom kongresu priznata nezavisnost Knjaževine Crne Gore.

"Svi ustanci u bivšim jugoslovenskim republikama, izuzev onog u Sloveniji, uglavnom su bili antifašistički pokreti srpskog naroda, a ne hrvatskog, muslimanskog ili crnogorskog, kako se to kasnije interpretiralo. Jer, upravo su Srbi bili najviše ugroženi okupacijom strane vojske, ali i od marionetskih tvorevina na njegovom etničkom prostoru kao što je NDH. U Crnoj Gori se srpski narod masovno odlučio na ustanak baš 13. jula, samo dan posle proglašenja marionetske vlade pod Sekulom Drljevićem na Cetinju", ističe Dragan Petrović.

Nažalost, ulogu srpskog naroda u antifašističkim ustancima poslednjih godina falsifikuju i pojedini zapadni istoričari.

"Stručni istoričari u Evropi znaju istinu, ali postoje i oni poput Žorž - Mari Šenija, prvog ambasadora Francuske u Zagrebu, a zatim i visokog predstavnika EU za Mostar. On je 2002. godine objavio naučni rad sa stavom da je, "suprotno tradicionalnom uverenju u Francuskoj kako su Srbi izneli na Balkanu i Prvi i Drugi svetski rat, najveći deo partizana zapravo bio iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i da su etnički partizani najčešće bili Hrvati, Bosanci i Jugosloveni". Upravo zbog toga naša država mora da promoviše sve relevantne istorijske podatke o Drugom svetskom ratu, ali i da posveti veću pažnju datumima koji obeležavaju našu borbu protiv fašizma", zaključuje Petrović.


Славити/обележавати све ове датуме? Неки од њих? Неки сасвим други, неспоменут у тексту?
.
 
Па ми Срби јесмо дали највећи допринос тој борби, али нисмо били јединствени. Партизани су убијали Србе и кукавички нападали Немце, а затим бежали пуштајући да се ови свете над цивилима. Недићевци и Љотићевци су били сарадници нациста. Док су четници такође сарађивали са њима, али и ратовали против њих.

Прави и најважнији устанак Срба није овај антифашистички, као ни антикомунистички, већ антимуслимански устанак против Турака Османлија.
 
Hrvati ako su uzivali u tome da budu marionetska drzava nacisticke Nemacke, ako su uzivali u blagodetima fasizma i nacizma, ako su uzivali u ubijanju 'nizih' rasa zarad spasa 'visih', ne vidim zasto bi i mi to morali da cinimo

i ne vidim cemu poredjenje sa Hrvatima kad ih ne podnosimo, ni njih ni njihova dela koja su cinili... zasto bi onda bili kao oni?
 
Hrvati ako su uzivali u tome da budu marionetska drzava nacisticke Nemacke, ako su uzivali u blagodetima fasizma i nacizma, ako su uzivali u ubijanju 'nizih' rasa zarad spasa 'visih', ne vidim zasto bi i mi to morali da cinimo

i ne vidim cemu poredjenje sa Hrvatima kad ih ne podnosimo, ni njih ni njihova dela koja su cinili... zasto bi onda bili kao oni?

Gde ti vidis poredjenje?
 
Sve je pocelo tako sto je Srbin ubio Srbina, ne znam koliko je pametno to slaviti. To je bio pocetak ne samo borbe protiv okupacije, vec i bratoubilackog rata.

Dok su rvati punili logore srpskom decom, Srbi su se ubijali medjusobno, zasto? Radi ideologije. :udriglavu:

To je zalosno i tragicno.

pa jeste, kad nam je na celu partizanskog pokreta bio hrvat broz. dakle bratoubilacki rat, pa odmah potom komunizam. srbija i dan danas trpi posledice.
 
По мени би требало за тај дан узети неки датум када су четници и партизани заједно напали окупатора. Тиме би се ставила тачка на поделу из другог светског рата и ставио би се наш антифашизам у први план. И то треба прослављати на државном нивоу. Као Руси. Угледајмо се мало на њих. Они форсирају свој антифашизам а ми се свог скоро па одричемо. То користи само нашим непријатељима, а не нама Србима.
 
Svako ko postavlja kao kljucno to sto je Srbin ubio Srbina je nedicevac. To je taj pogled na stvari to je ta ideologija. I onda se moze uociti jasna nit Milan Nedic - Zoran Djindjic - Aleksandar Vucic. To su jedine vodje koje su u svojoj retorici zivote Srba pretpostavljali bilo kakvom otporu spoljnim uticajima.

Samo mi je cudno sto jos uvek veliki broj nedicevaca nesto kao pljuje Djindjica ili danas Vucica. Pa to su punokrvni naslednici Milana Nedica. Jedan kroz jedan, podanistvo Berlinu zarad toboznjeg ocuvanja srpskih zivota. Ne budite prevrtaci budite dosledni nedicevci podrzite Acu na izborima i zidanje Djikijevih spomenika
 
Problem je sto su i u tome nedosledni. Drugi rat i jeste svojevrsno nacionalno oslobodjenje i bas zbog toga postoji i veliki broj nacionalnih izdajnika.
Ali ocigledno iako Drugi rat shvatamo nacionalisticki izdajnike ne osudjujemo vec ih cak zalimo ili rehabilitujemo.

Jeste, ali to nije ono sto je glavna lekcija Drugog svetskog rata. Nije Hitler los zato sto je napao Poljsku, ili okupirao Francusku, Hitler je los zato sto je bio nacista. Naravno, organizacije poput UN doprinose tome da se ta lekcija zaturi negde, i da se u prvi plan istakne baljezgarija o nacijama i suverenitetu drzava.
 
Jeste, ali to nije ono sto je glavna lekcija Drugog svetskog rata. Nije Hitler los zato sto je napao Poljsku, ili okupirao Francusku, Hitler je los zato sto je bio nacista. Naravno, organizacije poput UN doprinose tome da se ta lekcija zaturi negde, i da se u prvi plan istakne baljezgarija o nacijama i suverenitetu drzava.

Pa to je lako reci sa danasnje distance i uznapredovale svesti o nacizmu ili pitanju ljudskih prava. Mnogi, zapravo vecina ljudi 1941 vodila se cisto patriotskim motivima.Ljudi nisu znali sta Hitler smera sa Jevrejima, mnogi su za Holokaust doznali tek zadnju godinu rata. Ali su dobro znali ko je napao njihovu zemlju, ko je brani a ko pristaje sluziti okupatoru
 
По мени би требало за тај дан узети неки датум када су четници и партизани заједно напали окупатора. Тиме би се ставила тачка на поделу из другог светског рата и ставио би се наш антифашизам у први план. И то треба прослављати на државном нивоу. Као Руси. Угледајмо се мало на њих. Они форсирају свој антифашизам а ми се свог скоро па одричемо. То користи само нашим непријатељима, а не нама Србима.

Tacno obzirom da je bilo dosta zajednickih akcija cetnika i partizana narocito do novembra 1941.
 
Pa to je lako reci sa danasnje distance i uznapredovale svesti o nacizmu ili pitanju ljudskih prava. Mnogi, zapravo vecina ljudi 1941 vodila se cisto patriotskim motivima.Ljudi nisu znali sta Hitler smera sa Jevrejima, mnogi su za Holokaust doznali tek zadnju godinu rata. Ali su dobro znali ko je napao njihovu zemlju, ko je brani a ko pristaje sluziti okupatoru

Sve to sto pises jeste tacno; kada ja kazem 'glavna lekcija' ne mislim na ono sto vecina ljudi na svetu misli.
 

Back
Top