...ili još gore, kada počnu da vas simultano napuštaju... kako lečite rane?
I kada se raspadate jer je i dalje obožavate?
Kad ostanete sami , bez iluzija, bez nje…?
Kada prestanete da se smejete i kada vam se pogled zamrači?
Klonete li? Crtate li satima njen lik zureći u plafon, potežući sve što u sebi ima alkohol do delirijuma u kome je samo ništavilo…?
Da li pokušavate da oživite u svojoj uobrazilji razgovore, poljubce, one nejlepše momente ili terorišete sebe u nedogled pitanjem zašto, zašto, zašto…?
Cvilite li u sebi dok vam izmiče i poslednji razlog da verujete kako ima spasa od potpunog potonuća u tamu i najgoru samoću – onu u kojoj još uvek osećate a znate da nema utehe?
Šta uradite kada oližete patos uzduž i popreko?
Gušite li sve jer je ona otišla u trenutku kada ste je najviše voleli?
Ili pozovete omiljenu prostituku i pokušate da izlažirate još koji sat sa onom koja vas je odbacila jer vi niste više taj ili zbog viših ciljeva, svejedno je?
Ja dosledno pratim Canetovu misao: …ljute dane provodim sam, sam ližem svoje rane… zbog čega mi je još i teže ali bar kraće traje... Ili bar sebe obmanjujem da je tako…
Kako ustajte posle nje? Ustanete li ikada do kraja?
p.s. Još jednom apelujem na emotivno retardirane da se ne zadržavaju ovde i verbalno distribuiraju svoje teške poremećaje.
I kada se raspadate jer je i dalje obožavate?
Kad ostanete sami , bez iluzija, bez nje…?
Kada prestanete da se smejete i kada vam se pogled zamrači?
Klonete li? Crtate li satima njen lik zureći u plafon, potežući sve što u sebi ima alkohol do delirijuma u kome je samo ništavilo…?
Da li pokušavate da oživite u svojoj uobrazilji razgovore, poljubce, one nejlepše momente ili terorišete sebe u nedogled pitanjem zašto, zašto, zašto…?
Cvilite li u sebi dok vam izmiče i poslednji razlog da verujete kako ima spasa od potpunog potonuća u tamu i najgoru samoću – onu u kojoj još uvek osećate a znate da nema utehe?
Šta uradite kada oližete patos uzduž i popreko?
Gušite li sve jer je ona otišla u trenutku kada ste je najviše voleli?
Ili pozovete omiljenu prostituku i pokušate da izlažirate još koji sat sa onom koja vas je odbacila jer vi niste više taj ili zbog viših ciljeva, svejedno je?
Ja dosledno pratim Canetovu misao: …ljute dane provodim sam, sam ližem svoje rane… zbog čega mi je još i teže ali bar kraće traje... Ili bar sebe obmanjujem da je tako…
Kako ustajte posle nje? Ustanete li ikada do kraja?
p.s. Još jednom apelujem na emotivno retardirane da se ne zadržavaju ovde i verbalno distribuiraju svoje teške poremećaje.
Poslednja izmena: