Likvidacija 19-godišnjaka metkom u potiljak nije tako težak zločin da se za njega odreže minimalna kazna za ubojstvo. Jer ne radi se o čovjeku, nego o Srbinu. Piše Sandi Blagonić.



Vrhovni je sud nedavno u cijelosti potvrdio presudu Županijskog suda u Splitu po kojoj je Vinko Budiša zvan Mrki osuđen na četiri godine i jedanaest mjeseci za ubojstvo 19-godišnjeg Milenka Đekića.

Budiša je sudionik Domovinskog rata s dijagnozom PTSP-a, otac maloljetnog djeteta, dosad nekažnjavan – to su olakotne okolnosti koje je sudac Slavko Lozina, a kasnije i Vrhovni sud, pronašao Budiši. Otegotna okolnost za bivšeg zapovjednika splitske specijalne policije, koji službenim pištoljem, s leđa, hicem u potiljak ubija mlađeg, nenaoružanog punoljetnika, pa bježi s mjesta egzekucije, uza svu već poslovičnu profesionalnost suca Lozine, nije pronađena.

Ako "otegotnost" ne postoji za Budišu, postoji za Đekića. On je naime - da se slobodnije izrazimo – Srbin. A Srbi su - kako je to svojevremeno precizno definirala ugledna hrvatska kolumnistkinja Maja Freundlich - nama posve nerazumljiva, udaljena civilizacija koja, po svojim krvavim užicima, pokazuje znake divljaštva i ljudožderstva.

Unatoč toj, za Milenka Đekića, neslavnoj činjenici, neumoljivi je sudac Lozina Budiši odrapio kaznu tek mjesec dana manju od zakonskog minimuma za takvo kazneno djelo.

Dok su sankcije u slučaju obitelji Zec bile slične sankcijama za lov na zečeve u sezoni lova, sada se mladi Srbin tretira kao evolucijska "karika koja nedostaje": tek mjesec dana zatvorske kazne dijeli njegovog ubojicu od (minimalne) kazne predviđene za ubojstvo pripadnika vrste homo sapiensa. Mali je to korak za hrvatsko sudstvo, ali veliki za Srbe: oni su, u samo nekoliko godina, od beštija postali skoro-pa-ljudi. Stoga će, za razliku od ubojica obitelji Zec, koje su u pritvoru tek predahnule, nesretni Budiša u zatvoru odležati 1800 dana. Naravno, pod uvjetom da se u priču ne umiješa zatvorski deus ex machina u liku Stipe Mesića.

Humanističkim patosom prožeta misao s Vrhovnog suda da će ovakva presuda rezultirati "poticanjem građanske svijesti" koja će "uvidjeti da ovakvi zločini nisu isplativi" uistinu ima smisla. Ako se ubojicama obitelji Zec egzekucija isplatila jer su iza rešetaka proveli možda onoliko koliko ćete danas odležati ako novčanu kaznu za nenošenje kacige na motociklu zamijenite zatvorskom, sada će probuđena "građanska svijest" uvidjeti da "ovakvi zločini nisu isplativi".

Građanska će tako svijest u vama izračunati da vam je – ako, pretpostavimo, baš uživate u vožnji motociklom bez kacige - isplativije u tom prekršaju biti uhvaćen 365 puta i novčanu kaznu od 255.000 kuna zamijeniti s "Budišinih" 1800 uzničkih dana, nego se okomiti na kakvog pripadnika nama posve udaljene i nerazumljive civilizacije.

Jedina je, pritom, neugodnost što institut pomilovanja baš i ne misli na prekršitelje u prometu, pa će Budiša iz zatvora možda izaći prije vas, motociklističkog kriminalca bez kacige.

TOLIKO O AGRESIJI HRVATSKIH SRBA NA HRVATSKU.