Kad dete razočara

mekflaj

Poznat
Poruka
8.254
Roditelji imaju neka očekivanja, standarde, kad je reč o detetu koje je došlo na svet.
Neki od njih se vremenom razočaraju u svoje dete.
Mogu se razočarati u njegov izgled, ličnost, postignuće....

Da li su se vaši roditelji razočarali u vas i kako se nosite sa tim?
 
ne bih znao reci...otac mi nije zhiv,a sa majkom ne komuniciram...
u svakom sluchaju,mislim da sam je razocharao jer previshe lichim na pokojnog oca,
a oni su bili razvedeni,i to je do jaja nervira! :mrgreen:

- - - - - - - - - -

ako su roditelji lepši od dece, onda je tu priroda napravila jedan korak nazad.... i šta tada

nije priroda nego komshija! :hahaha:
ili ako bash hocesh,majka priroda i otac karikaturista! :rotf: :hahaha:
 
Da bi neko mogao da se razocara, prvo mora da bude ocaran, ja nisam bio predmet divljenja ni kad sam bio beba, prema tome niko se nije ni mogao razocarati u odnosu na mene, a veruj mi tako je najbolje. Ko visoko leti, nisko pada.
 
Не бих то назвао разочарањем.
Васпитаван сам да је најважније у животу: школа, школа и само школа.
Да све друго дође само по себи.
Тако и јесте било у њихово време, у епохи социјализма, они су ме тако учили, јер су мислили да је то пут ка успеху.
Одабрао сам другачији пут, одрекао сам се високог образовања (што не значи да не читам и да се не образујем приватно, само ето немам формално диплому неког факултета) што није баш наишло на одобравање у први мах, али после неког времена су ме подржали. Обично деца сељака покушавају да нађу неки "фини" посао у граду, а код мене је било обрнуто, из градске инжењерско/лекарске породице отишао сам у сељаке.
:pivce:
 
Mladje dete me razocharalo do sad nekoliko puta...ne znam, mozda ja imam prevelika ochekivanja...a opet potpuno sam ocarana shto je zdrav i lep,znachi nishta mu ne fali,nisam pametna gde je fali kockica...:roll:
 
Не бих то назвао разочарањем.
Васпитаван сам да је најважније у животу: школа, школа и само школа.
Да све друго дође само по себи.
Тако и јесте било у њихово време, у епохи социјализма, они су ме тако учили, јер су мислили да је то пут ка успеху.
Одабрао сам другачији пут, одрекао сам се високог образовања (што не значи да не читам и да се не образујем приватно, само ето немам формално диплому неког факултета) што није баш наишло на одобравање у први мах, али после неког времена су ме подржали. Обично деца сељака покушавају да нађу неки "фини" посао у граду, а код мене је било обрнуто, из градске инжењерско/лекарске породице отишао сам у сељаке.
:pivce:

nisi ti otishao u seljake vec eventualno u zemljoradnike,shto je za svaku pohvalu.
to nije razocharenje...radish,stvarash...to je ok...
 
Mislim da su se donekle razocarali jer nisam drustvenije bice, snalazljiviji, sposobniji, verovatno se plase da ne budem (socijalni) hendikep jednog dana, ili da ostanu bez unucica.

Donekle mi je krivo zbog toga, jer razumeo bih razocarenje da sam kockar, propalitet, losa osoba, ali dobro, sta ces.
U nekim oblastima me postuju i vrednuju, tako da jedno neutralise drugo, ali bi mi vise znacilo, i meni i mom samopouzdanju da su malkice vise vrednovali neke moje uspehe, eventualno dali malo cesce neku rec hvale, umesto da kritikuju moje nedostatke i slabosti, mada sve to je bilo sa dobrom namerom koja nije toliko urodila plodom po mom misljenju.

Mozda bih bio malkice uspesniji da je bilo drugacije, mozda bi vise vrednovao sebe kao osobu, ali dobro, gledam kakvih roditelja ima, i shvatam da mi je pruzeno mozda i daleko vise nego drugima. Znam da su dali neki svoj maksimum i na tome im hvala.
 
i znash shta se onda desi!?
onda se deca razocharaju u roditelje a to je mnooogo gore! :P
mislish oko nagovaranja...mjok, mrka kapa...ko iz onog vica zashto kamila ne jede pesak...nece pa nece:lol:dakleM kad neshto necesh niko na ovom svetu ne moze da te nagovori...bice kad budu hteli, mogli i josh svashta neshto...a do tad docekacu ja starost ovde na Krsti:zcepanje:
 
Moji u mene verovatno jesu ali to nece da priznaju prvo sebi pa onda ni bilo kome drugom. Sve moje neuspehe prepisuju sudbini, ratu, nesreci, mladosti i tako nekim stvarima u koje ni sami ne veruju.

Samo jednom sam se razocarala u jedno od svoje dece kad sam saznala da pusi. Sve drugo su greskice normalne za dob u kojoj su. Mnogo puta sam bila ponosna na njih, sa razlogom.
 
Roditelji imaju neka očekivanja, standarde, kad je reč o detetu koje je došlo na svet.
Neki od njih se vremenom razočaraju u svoje dete.
Mogu se razočarati u njegov izgled, ličnost, postignuće....

Da li su se vaši roditelji razočarali u vas i kako se nosite sa tim?
malopre na adi deda vice na malog kakav si to muskarac..nemoj da si zaplako slucajno..da nisi zucno...kukavice..i tako jedno pola sata koliko sam bio u blizini..znaci doslo mi da sutnem dedi 1 samar i da kazem sta je sad bilo sto places ko devojcica
 
Roditelji imaju neka očekivanja, standarde, kad je reč o detetu koje je došlo na svet.
Neki od njih se vremenom razočaraju u svoje dete.
Mogu se razočarati u njegov izgled, ličnost, postignuće....

Da li su se vaši roditelji razočarali u vas i kako se nosite sa tim?

razočarati se u izgled deteta je..bzvz
nadam se da se neću razičarati u svoju decu
i mislim da se moji nisu razočarali u mene
 
Roditelji imaju neka očekivanja, standarde, kad je reč o detetu koje je došlo na svet.
Neki od njih se vremenom razočaraju u svoje dete.
Mogu se razočarati u njegov izgled, ličnost, postignuće....

Da li su se vaši roditelji razočarali u vas i kako se nosite sa tim?
Тата је задовољан, мама је тип особе који је свим и свачим незадовољан. ;)

Кад порастеш, у неком тренутку, дођеш у ситуацију да критички проанализираш своје родитеље и схватиш да су они људи од крви и меса, често са неадекватним очекивањима и прохтевима, различитим потребама и гледиштима од твојих и полако почнеш да прихваташ чињеницу да је могуће и размимоићи се са раодитељским потребама и тежњама. ;)
Тако да се ја одлично носим са тим што моја мајка мисли да неке ствари нисам и не радим како треба. Јер то је само њено мишљење. :)

Вероватно ћу бити захтеван родитељ али ћу оставити деци пуно право да живе свој живот како им се допада. Уз, нормално, мале упадице и смернице.
 
Djeca se vole bezuslovno... moguće je privremeno se razočarati u dijete, ali do brzo splasne...

- - - - - - - - - -



svako se nekada razočara u roditelje i svi za svoje neuspjehe krive njih...

Tacno tako,moze se roditelj razocarati itekako u svoje dete,ali mu i pored toga ne zeli nikakvo zlo,tj i dalje ga voli.
A razocarenje moze uslediti nakon nekih postupaka njihovog deteta ili inertnosti,sto ne mora uvek biti krivica samih roditelja ili bar ne oba.
 
Moji u mene verovatno jesu ali to nece da priznaju prvo sebi pa onda ni bilo kome drugom. Sve moje neuspehe prepisuju sudbini, ratu, nesreci, mladosti i tako nekim stvarima u koje ni sami ne veruju.

Samo jednom sam se razocarala u jedno od svoje dece kad sam saznala da pusi. Sve drugo su greskice normalne za dob u kojoj su. Mnogo puta sam bila ponosna na njih, sa razlogom.
Sad bi mnogi rekli da si ti kriva za to,samo ja jos ne sretoh roditelja koji savetuje i vaspitava svoje dete da je pusenje zdravo!
 

Back
Top