Poremecaj licnosti - Socijalna fobija

peki2

Početnik
Poruka
6
Cao i pozdrav svima.

Imam jedan problem koji me bas muci i kako vreme prolazi sve je vise izrazeniji i ne vidim neki izlaz iz njega za sada. Voleo bih da se ukljuce clanovi koji bi da mi nekako pomognu ili da mi daju neki savet.

Naime vrlo sam stidljiva i povucena osoba do te mere da prosto u nekim situacijama pogotovu kada sam u centru paznje neumem da se inskontrolisem. Nekako sam sebi pocnem da delujem smotano i imam utisak da me ljudi ismevaju.
Pa onda pocnem da razmisljam o tome sta ce tamo neki nebitni ljudi pricati o meni, kakvo ce misljenje imati, takodje ako primetim da me neko malo duze gleda i posmatra, odmah pocinjem da se opterecujem time, e sto me sad ovako gleda, sta li misli o meni itd.. To je meni pocelo toliko da utice na dalji tok zivota, da ja stvarno ne znam sta cu da radim. Ne mogu slobodno ni da izadjem, vise volim kuci da sedim i tako po ceo dan da ne izadjem. I kad idem ulicom sve mislim da me neko posmatra i gleda ono sto radim i gde idem i takodje mislim da me ljudi negativno ocenjuju bas zbog toga sto sam miran i povucen.
To naravno nije normalno, ja sam svestan toga. Citao sam na internetu o socijalnoj fobiji ili anksioznosti, kao i o poremecajima licnosti i ono sto sam procito u mnogome sam se pronasao
Sumnjam da imam izbegavajuci poremecaj licnosti.:roll: Sta vi mislite o tome. Ja se plasim da mi se to i ne dijagnostikuje i sta cu onda da radim.:dash:

Imam i malo prijatelja, tako reci nemam ih uopste, osiim blize rodbine i brata. Komunikacija sa ljudima mi je bolesno losa, stidljivost preterana da se prosto i zbunim kada cu nesto da pitam narocito nepoznatu osobu. To mi utice na zaposlenje, ne mogu da se zaposlim jer se plasim da necu ispasti glup ili da me neko vredja bez razloga, a ja to ne podnosim i mnogo utice na moje raspolozenje.

Sve sam mislio da ce se to vremenom ublaziti, ali kod mene kako vreme ide i kako sam stariji tako mi je sve losije.
 
Trebalo bi postepeno da se izlazes tim situacijama koje ti izazivaju nelagodnost,
i vremenom ce ti biti bolje. Pa sta ima veze sto te neko gleda dok ides ulicom?
Za 10 minuta taj te se vise nece ni secati a ni ti njega. Pa zar je ond bitno sta on o tebi misli?
Najgore sto mozes da uradis je da se sve vise i vise povlacis u kucu i da prestanes da izlazis.

Ovo ti nije neki strucni savet, vec savet iz iskustva.
Da sam pre godinu-dve procitao ovaj tvoj post pomislio bih da sam ga ja napisao.
 
Cao i pozdrav svima.

Imam jedan problem koji me bas muci i kako vreme prolazi sve je vise izrazeniji i ne vidim neki izlaz iz njega za sada. Voleo bih da se ukljuce clanovi koji bi da mi nekako pomognu ili da mi daju neki savet.

Naime vrlo sam stidljiva i povucena osoba do te mere da prosto u nekim situacijama pogotovu kada sam u centru paznje neumem da se inskontrolisem. Nekako sam sebi pocnem da delujem smotano i imam utisak da me ljudi ismevaju.
Pa onda pocnem da razmisljam o tome sta ce tamo neki nebitni ljudi pricati o meni, kakvo ce misljenje imati, takodje ako primetim da me neko malo duze gleda i posmatra, odmah pocinjem da se opterecujem time, e sto me sad ovako gleda, sta li misli o meni itd.. To je meni pocelo toliko da utice na dalji tok zivota, da ja stvarno ne znam sta cu da radim. Ne mogu slobodno ni da izadjem, vise volim kuci da sedim i tako po ceo dan da ne izadjem. I kad idem ulicom sve mislim da me neko posmatra i gleda ono sto radim i gde idem i takodje mislim da me ljudi negativno ocenjuju bas zbog toga sto sam miran i povucen.
To naravno nije normalno, ja sam svestan toga. Citao sam na internetu o socijalnoj fobiji ili anksioznosti, kao i o poremecajima licnosti i ono sto sam procito u mnogome sam se pronasao
Sumnjam da imam izbegavajuci poremecaj licnosti.:roll: Sta vi mislite o tome. Ja se plasim da mi se to i ne dijagnostikuje i sta cu onda da radim.:dash:

Imam i malo prijatelja, tako reci nemam ih uopste, osiim blize rodbine i brata. Komunikacija sa ljudima mi je bolesno losa, stidljivost preterana da se prosto i zbunim kada cu nesto da pitam narocito nepoznatu osobu. To mi utice na zaposlenje, ne mogu da se zaposlim jer se plasim da necu ispasti glup ili da me neko vredja bez razloga, a ja to ne podnosim i mnogo utice na moje raspolozenje.

Sve sam mislio da ce se to vremenom ublaziti, ali kod mene kako vreme ide i kako sam stariji tako mi je sve losije.

Ako si svestan toga to je dobro za početak.
Ali svi mi imamo slične situacije i strahove, samo je razlika kako se nosimo s njima.
Ja čak mislim da bi bilo dobro da prođeš kroz to da te neko ogovara, ismeje, narugati se, da ispadneš smotan i sl. Onda ćeš videti kako izgleda i znaćeš gde grešiš, koji
ti je najveći problem.Dalje ćeš znati kako da se ponašaš i šta da menjaš. Mislim da ti je jedini pravi način sticanje iskustva, po principu klin klinom.
Takođe zavisi koliko godina imaš, ako si do 20 nije to strašno, imaš još vremena.
 
Poslednja izmena od moderatora:
@ Vitez Koja.

Citao sam o tome da je pozeljno izlagati se socijalnim strahovima, ali ne vredi to je jace od mene. Naravno da ce da zaborave jer svi ljudi imaju svoje zivote, ali taj trenutkak kada sam u centru paznje ili kada primetim da me neko gleda ili posmatra (sto je naravno i normalno), e tada se skroz zablokiram i krenem odmah da umisljam kako sam predmet ogovaranja ili ismevanja, pogotvu kod pripadnica lepseg pola, ali i kod muskaraca. Osecaj nelagodnosti jednostavno kada sam na otovrenom prostoru, na ulici kada idem, jer sve mislim da me neko posmatra i prati gde se krecem i sta ja radim.

@ bRu zLi

Pa nisam ja vise tako mlad, imam 27 god. i naravno da sam trebao ranije da iznesem svoj problem. Mislio sam da ce se problem ublazavati kako sam stariji i zreliji s godinama, medjutim to se kod mene ne desava, vec je sve gore. Razumem ja da je neko povucen, ima dosta takvih osoba, sto muskaraca sto devojaka, ali to sve ima granice neke, kod mene je to sve prevrsilo svaku meru.
Ne znam na koje jos podakte, eto napisao sam godine, ako treba jos nesto, slobodno cu izneti jer ja ne krijem nista.

@oralni terorista

Ja da dozvolim da mi se neko ismeje ili ruga, ma kakvi, mene dovoljno da neko malo duze gleda i odmah se opetrecujem glupostima sta ce on da misli, a kamoli da mi se smeje.
Trebalo bi sve da menjam, ali kako... Da izigravam nesto sto nisam, ne mogu, nije to ni malo jednostavno...
 
Можда да размислиш да ли си задовољан системом, пре свега системом вредности у друштву, нпр. све оно што се јавно пропагира да је људска срећа, да ли је то срећа и за тебе. Страх од друштва може значити да ниси задовољан стањем у друштву, да се не уклапаш у трендове, да ти је досадно и заморно у свакодневици... и много тога још... само нагађам, ти знаш најбоље шта ти смета.... Фармацеутска индустрија би ти најрадије преписала неке препарате за твој проблем, али чини ми се да би то била грешка.... Јер, када не бисмо имали страхове, зашто бисмо било шта мењали у животу? Поправљали, унапређивали...
 
@ Vitez Koja.

Citao sam o tome da je pozeljno izlagati se socijalnim strahovima, ali ne vredi to je jace od mene. Naravno da ce da zaborave jer svi ljudi imaju svoje zivote, ali taj trenutkak kada sam u centru paznje ili kada primetim da me neko gleda ili posmatra (sto je naravno i normalno), e tada se skroz zablokiram i krenem odmah da umisljam kako sam predmet ogovaranja ili ismevanja, pogotvu kod pripadnica lepseg pola, ali i kod muskaraca. Osecaj nelagodnosti jednostavno kada sam na otovrenom prostoru, na ulici kada idem, jer sve mislim da me neko posmatra i prati gde se krecem i sta ja radim.

@ bRu zLi

Pa nisam ja vise tako mlad, imam 27 god. i naravno da sam trebao ranije da iznesem svoj problem. Mislio sam da ce se problem ublazavati kako sam stariji i zreliji s godinama, medjutim to se kod mene ne desava, vec je sve gore. Razumem ja da je neko povucen, ima dosta takvih osoba, sto muskaraca sto devojaka, ali to sve ima granice neke, kod mene je to sve prevrsilo svaku meru.
Ne znam na koje jos podakte, eto napisao sam godine, ako treba jos nesto, slobodno cu izneti jer ja ne krijem nista.

@oralni terorista

Ja da dozvolim da mi se neko ismeje ili ruga, ma kakvi, mene dovoljno da neko malo duze gleda i odmah se opetrecujem glupostima sta ce on da misli, a kamoli da mi se smeje.
Trebalo bi sve da menjam, ali kako... Da izigravam nesto sto nisam, ne mogu, nije to ni malo jednostavno...


Upravo tako. U tome i jeste cela filozofija neurotskih poremecaja licnosti. Postoji puno takvih ljudi i to sa godinama dodje, prodje, ali tanka je granica izmedju nornmlanog i neuroticnog ponasanja.....jednom kada se ta granica predje, vise se ne moze reci da je to normlano ponasanje, vec obicno fobicno ponasanje, izbegavajuce ponasanje, koje ima za posledicu neke ometajuce faktore i osiromasenje socijalnog, psihickog i fizickog zivota coveka.

I bas zato se treba praviti razlika izmedju stidljivog coveka, mnoogo stidljivog coveka i coveka koji ima socijalnu fobiju, socijalnu anksioznost. To sama osoba ne moze da uvidi na vreme, a kada uvidi - kasno je, kao i kod tebe, uvideo si kada ti se zivot osiromasio i sada moze da se konstatuje o fobicnom ponasanju a ne o "prirodnoj stidljivosti" ili pak da si "takva licnost", da si "poseban", "drugaciji" i sl.

Cak i kada je osoba mlada i ima problem prilagodjavanja ili stidljivosti, ona mora PREVENTIVNO raditi na otklanjanju toga, kako za posledicu kasniej ne bi imala neke neuroticne posledice pa i psihoticne, a ne da pusti da se to zataska i kao proci ce sa protokom vremena.... Nece. nece nikada proci.

Evo ti glupi banalan primer i nas film sedam grehova - Znas onog iz teretane - "Bodi biber" ! Bio je Biber, sa sada je "Bodi biber" hehe, kako mu onaj kaze.....Znaci sada je stariji, jaci, proslo je vreme, zakopao je unutar sebe svoje slabosti i vesto ih maskirao, kao ruzna devojka kada se nasminka, ali u prvom kontaktu sa svojom slabosvcu sta se desava? On regresira, vraca se na onaj nivo u kom se i zakocio i fiksirao, i koji nije na adekvatan nacin prosao tj resio i tu puca. Ostalo ej sve bilo samo maska, stit, koji brzo pada.

Kod stidljivih osoba se mora na vreme raditi u razbijanju te stidljivosti i osnazivanju licnosti, i onda takva osoba nece razviti neko ponasanje koje ce je ometati kasnije, i nece imati ni malo osiromasen zivot, vec ce ga ziveti punim plucima.
 
Cao i pozdrav svima.

Imam jedan problem koji me bas muci i kako vreme prolazi sve je vise izrazeniji i ne vidim neki izlaz iz njega za sada. Voleo bih da se ukljuce clanovi koji bi da mi nekako pomognu ili da mi daju neki savet.

Naime vrlo sam stidljiva i povucena osoba do te mere da prosto u nekim situacijama pogotovu kada sam u centru paznje neumem da se inskontrolisem. Nekako sam sebi pocnem da delujem smotano i imam utisak da me ljudi ismevaju.
Pa onda pocnem da razmisljam o tome sta ce tamo neki nebitni ljudi pricati o meni, kakvo ce misljenje imati, takodje ako primetim da me neko malo duze gleda i posmatra, odmah pocinjem da se opterecujem time, e sto me sad ovako gleda, sta li misli o meni itd.. To je meni pocelo toliko da utice na dalji tok zivota, da ja stvarno ne znam sta cu da radim. Ne mogu slobodno ni da izadjem, vise volim kuci da sedim i tako po ceo dan da ne izadjem. I kad idem ulicom sve mislim da me neko posmatra i gleda ono sto radim i gde idem i takodje mislim da me ljudi negativno ocenjuju bas zbog toga sto sam miran i povucen.
To naravno nije normalno, ja sam svestan toga. Citao sam na internetu o socijalnoj fobiji ili anksioznosti, kao i o poremecajima licnosti i ono sto sam procito u mnogome sam se pronasao
Sumnjam da imam izbegavajuci poremecaj licnosti.:roll: Sta vi mislite o tome. Ja se plasim da mi se to i ne dijagnostikuje i sta cu onda da radim.:dash:

Imam i malo prijatelja, tako reci nemam ih uopste, osiim blize rodbine i brata. Komunikacija sa ljudima mi je bolesno losa, stidljivost preterana da se prosto i zbunim kada cu nesto da pitam narocito nepoznatu osobu. To mi utice na zaposlenje, ne mogu da se zaposlim jer se plasim da necu ispasti glup ili da me neko vredja bez razloga, a ja to ne podnosim i mnogo utice na moje raspolozenje.

Sve sam mislio da ce se to vremenom ublaziti, ali kod mene kako vreme ide i kako sam stariji tako mi je sve losije.



Ok pa onda da pocnemo sa radom na tebi !

Puno stvari si naveo tj da imas puno problema u vise aspekata u tom neko socijalno fobicnom domenu, pa ne znam odakle da pocnem, pa cu ici kako mi kada bude odgovaralo i kako budem inspirisan u datom trenutku da bih sebe najvise mogao da dam u.

Pocecemo od osiromasenja tvog zivota, to utice na neke bitne stvari kao sto je zaposelnje i formiranje tvoje buduce porodice odn zenidba odn upoznavanje devojke odn ostvarivanje socijalnih kontakata prvo sa muskim delom a zatim i sa zenskim.
Ostale tegobe su tvoje licne, to je psiholoski aspekt, to mzoes trpeti manje ili vise ali i niej toliko krucijalno za tvoj zivot koliko ovo.....To da li ces izlaziti u grad ili blejati u kuci i nije toliko bitno, ali je bitno da se zaposlis, formiras porodicu i budes socijalna jedinka odn da imas neki krug ljudi a da ne budes vuk samotnjak.

Sto se tice tvoje recenice - Ja se plasim da mi se to i ne dijagnostikuje i sta cu onda da radim. odmah da ti kazem da ti je to lose razmisljanje i seci to u korenu! Nista tebi ne znaci da ti ja kazem imas ovo ili ono, i da ti lupnem neko F slovo! Ti ces i dalje imati problem da nadjes posao i mislices i dalje da ces ispati glupan ako pitas nesto neku nepoznatu osobu je l tako? Pa da. Prema tome totalno je nebitno "sta imas, od cega bolujes, da li si normalan, ili se prosto samo tripujes, a niej ti nista". Ti imas problem, i treba ti pomoc.

Gledaj da resis svoj problem, a ne trosi psihicku energiju da definises sta ti to imas i kako se to zove. To moze samo kontraproduktivno da deluje na tebe i da ti navuce cak i depresiju ili distimiju (hronicno lose raspolozenje i nezadovoljstvo) .

Reci mi sledece stvari pa cu dalje pisati:

1) Stepen obrazovanja, sta si zavrsio, da li si negde do sada radio, sta gde kako, koliko, koliko si zaradjivao. D ali si do sada bio na razgovorima za posao i kako su protekli ti razgovori (opisi) .

2) Gde zivis, sa kime zivis, od cega se sastoji tvoj zivot od kada ustanes ujutru pa sve do polaska na spavanje uvece? Kako provodis vreme?

Sto vise i detaljniej napises, veca verovatnoca da ti pomognem i nadjem nepravilnosti u ponasanju/razmisljanju.
 
Ok pa onda da pocnemo sa radom na tebi !

Puno stvari si naveo tj da imas puno problema u vise aspekata u tom neko socijalno fobicnom domenu, pa ne znam odakle da pocnem, pa cu ici kako mi kada bude odgovaralo i kako budem inspirisan u datom trenutku da bih sebe najvise mogao da dam u.

Pocecemo od osiromasenja tvog zivota, to utice na neke bitne stvari kao sto je zaposelnje i formiranje tvoje buduce porodice odn zenidba odn upoznavanje devojke odn ostvarivanje socijalnih kontakata prvo sa muskim delom a zatim i sa zenskim.
Ostale tegobe su tvoje licne, to je psiholoski aspekt, to mzoes trpeti manje ili vise ali i niej toliko krucijalno za tvoj zivot koliko ovo.....To da li ces izlaziti u grad ili blejati u kuci i nije toliko bitno, ali je bitno da se zaposlis, formiras porodicu i budes socijalna jedinka odn da imas neki krug ljudi a da ne budes vuk samotnjak.

Sto se tice tvoje recenice - Ja se plasim da mi se to i ne dijagnostikuje i sta cu onda da radim. odmah da ti kazem da ti je to lose razmisljanje i seci to u korenu! Nista tebi ne znaci da ti ja kazem imas ovo ili ono, i da ti lupnem neko F slovo! Ti ces i dalje imati problem da nadjes posao i mislices i dalje da ces ispati glupan ako pitas nesto neku nepoznatu osobu je l tako? Pa da. Prema tome totalno je nebitno "sta imas, od cega bolujes, da li si normalan, ili se prosto samo tripujes, a niej ti nista". Ti imas problem, i treba ti pomoc.

Gledaj da resis svoj problem, a ne trosi psihicku energiju da definises sta ti to imas i kako se to zove. To moze samo kontraproduktivno da deluje na tebe i da ti navuce cak i depresiju ili distimiju (hronicno lose raspolozenje i nezadovoljstvo) .

Reci mi sledece stvari pa cu dalje pisati:

1) Stepen obrazovanja, sta si zavrsio, da li si negde do sada radio, sta gde kako, koliko, koliko si zaradjivao. D ali si do sada bio na razgovorima za posao i kako su protekli ti razgovori (opisi) .

2) Gde zivis, sa kime zivis, od cega se sastoji tvoj zivot od kada ustanes ujutru pa sve do polaska na spavanje uvece? Kako provodis vreme?

Sto vise i detaljniej napises, veca verovatnoca da ti pomognem i nadjem nepravilnosti u ponasanju/razmisljanju.

Pa ne bih ovako javno iznosio moj privatan zivot, to sta ja radim, cime se bavim i odakle sam. Inace u cetiri oka ili putem privatnih poruka bi sve rekao o sebi i detaljno opisao moju trenutnu situaciju.

Eto mogu da kazem da ustajem kasno, sto nije bas dobro, a nocu ostajem uglavnom dugacko.
 
Mozes li mi objasniti kakve veze ima strucna sprema i ostale privatne stvari sa resavanjem ovakvog problema?Znaci svako ko odstupa od nekih moralnih normi da ih tako nazovem cak iako zivi da nazovem neki normalan zivot,sebi normalan vama nije normalan?Objasni mi zanima me?

Ne radi se o tome, nego se radi o polozaju kada neko toliko osiromasi svoj zivot socijalno, a psihicki i fizicki dovede u stanje da mu padne imunitet i mozda razvije psihosomatsku bolest......Sta je to onda nego nenormalno i nezdravo?

Inace niko nece da te juri i da te hapsi, da te na silu leci i proglasava nenormalnim sto ne smes da pogledas druge ljude direktno u oci ili sto prelazis ulicu kada vidis da ti ide druga osoba u susret ili ako ne mozes da izdrzis ako neko pogleda u tebe na trenutak.

Onaj ko negira poremecaje kod sebe, i uopste odstupanja neka zivotna, brzo razvije ko zna kakve poremecaje, a depresija je sigurno jedna od njih i nesto najmanje sto ce razviti.

Strucna sprema mi je bitna, kao i ostale stvari, sve je to povezano, ne mogu da baziram pricu i resavanje na vetru onako, imamo posledicu i simptome, sada treba pronaci uzrok problema, srz, da se vidi gde se sta i odakle vuce, da se pronadje trenutak , pocetak razvitka poremecaja, da se definisu faktori nastanka itd....

Rekoh da sam se prvo uhvatio za soc problem nemogucnosti zaposlenja.....Posto trpi kao nezaposlen, zbog soc.fobije, moram znati ko je on, sta radi, cime se bavi, da li ej do sada konkurisao negde, kako se oseca kada ode na razgovore za posao, ako dobije posao, kakvo misljenje ima o sebi, kako razmislja, sta radi, kako se ponasa, kako ga vide drugi, kakva mu ej produktivnost itd....Ili u suprotnom, kako se oseca kada ga odbiju, kako se prikazuje na intervjuu za posao, kako sebe predstavlja, sta mu je tesko u tim razgovorima, da li se mzoda plasi autoriteta uospte itd, ima mali milion stvari koje sagledavam.

Tek sam poceo , i ovo su samo prva pitanja. Ima tu jos mali milion naicigled "besmislenih" pitanaj koje cu mu postaviti, i nista to nije dzabe.
 
Pa vidi svako nalazi resenje hteli mi to ili ne malkice i iz svog ugla a psiholog,tj. svako ko je u toj grani ne bi trebalo to da radi.Da li si spreman dati mu savet a da se ne sastoji iz onog sto on zna vec na pr. "izadji iz kuce druzi se stakni samopouzdanje nadji hobi bice ti bolje"....

Pises mnogo konfuzno i nerazumljivo.... Ne znam sta zelis uraditi i dokazati? Sta sad ja znam puno o nekim oblastima medicine, i kada odem kod doktora, ne sme da mi kaze ono sto ja vec znam hahaha nego mora da izmislja toplu vodu?

Ma daaaaaj....Necu mu reci onakvu tvoju recenicu, tako kratku kao magicna pilula-instant resenje za sve (kao sto ovde radi georgejune - samo kaze - "nadji devojku i imaj sex i sve je reseno odmah i sad" lol ) ali ta recenica stoji i tacna je.

Na kraju nikom se ne moze pomoci ako on odbija saradnju ili ako ne veruje u svog terapeuta. A pogotovo oni paranoicne grupacije :mrgreen:
 
@Malenano1
Vrlo ste agresivno i borbeno krenuli na coveka koji zeli da pomogne ljudima kojima je potrebna pomoc...

Ja sam takodje izneo svoj neresivi problem a bRu zLi se i meni nasao da pomogne svojim, moze se reci dobrim i logicnim savetima a opet uvek kaze nesto vise nego sto bi to rekao neki "strucnjak".
 
bRu zLi-u puno hvala sto zeli da mi pomogne.
Ja se resavam da idem i kod psihologa ovde kod mene u domu zdravlja, ali nikao da ucinim taj korak. Predpostavljam da ce me slati i kod psihijatra, a tu bi sigurno sreo neku poznatu osobu i kad me pita sta ces ti ovde, ne znam sta bi odgovorio.
Uopsteno izbegavam kontakt sa ljudima zato da ne bi dublje usli u srz mog problema, zato i imam te velike strahove, nesigurnost, zbunjenost, jer ne znam ni da slazem nesto kad treba, ili ako slazem to ispadne providno bas.
Ovo sto ja imam je jedan veliki problem, ima tu jos stvari koje bi rado napisao pocevsi od detinjstva kakvo mi je bilo, pa nadalje kroz skolovanje itd. Neke stvari i nisu bas da se ovde javno iznose.

Takodje imam problem da nadjem devojku, eto to je isto jedna velika stvar koja me muci i cesto sam sebi postavljam pitanje, zasto ovoliko da budem drugacij od svih.
 
Pises mnogo konfuzno i nerazumljivo.... Ne znam sta zelis uraditi i dokazati? Sta sad ja znam puno o nekim oblastima medicine, i kada odem kod doktora, ne sme da mi kaze ono sto ja vec znam hahaha nego mora da izmislja toplu vodu?

Ma daaaaaj....Necu mu reci onakvu tvoju recenicu, tako kratku kao magicna pilula-instant resenje za sve (kao sto ovde radi georgejune - samo kaze - "nadji devojku i imaj sex i sve je reseno odmah i sad" lol ) ali ta recenica stoji i tacna je.

Na kraju nikom se ne moze pomoci ako on odbija saradnju ili ako ne veruje u svog terapeuta. A pogotovo oni paranoicne grupacije :mrgreen:
Htela sam reci da covek ne moze nista drugo ocekivati od tebe sem nesto tipa one recenice koju sam navela i savetovala bih mu da se mane forsiranja "normalnog" zivota i da bude osobenjak jer nikad ne znas zasto je to dobro,da su svi ljudi isti bilo bi dosadno.
@Malenano1
Vrlo ste agresivno i borbeno krenuli na coveka koji zeli da pomogne ljudima kojima je potrebna pomoc...

Ja sam takodje izneo svoj neresivi problem a bRu zLi se i meni nasao da pomogne svojim, moze se reci dobrim i logicnim savetima a opet uvek kaze nesto vise nego sto bi to rekao neki "strucnjak".
Niko druze ne zeli da pomogne kako ovde tako i kod pravog doktora,verovao ti ili ne.Svi vuku na svoju vodenicu pa gde se upecas upecao si se.On je sve rekao isto kao i "strucnjaci" samo mozda neke stvari malo upakovanije a tebi bi savetovala da ga se manes i kad shvatis ovaj deo o pomaganju koji sam napisala izlecen si.
 

Back
Top