Problem polnog identiteta deteta

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Citam o slucaju Coy Mathis-a koji se odigrao preko bare, koga zanima moze procitati celu pricu na:

http://www.huffingtonpost.com/2013/06/24/coy-mathis_n_3488306.html


At 5 months, she took a pink blanket meant for her sister Lily. Later, she showed little interest in toy cars and boy clothes with pictures of sports, monsters and dinosaurs on them. She refused to leave the house if she had to wear boy clothes. After her parents accepted her identity, they said, Coy come out of her shell.

Sta bi ste vi uradili da imate dete koje se ne "uklapa" u profil svog pola? Bili bi ste postupili kao roditelji ovog deteta, ili bi ste potrazili pomoc psihologa ili pokusali da pricate sa detetom i da ga razumete zasto se tako oseca?

Sta ako zeli da se igra sa Barbikama, a ne auticima, ako zeli da nosi suknje i haljine a ne farmerke, i obrnuto?

Da li dete sa 5-6 godina moze da zna tj. da se identifikuje sa odredjenim polom ili ne, i da li su ovi roditelji postupili kako treba ili samo traze medijsku paznju?

Ima li u drustvu polnih uloga ili ne?

Napomena: Tema nije o tome da li bi Coy trebao da koristi zenski WC ili ne, tema je sta bi vi radili da imate decaka koji se oseca kao devojcica i zeli da bude devojcica ili devojcicu koja zeli da bude decak?
 
Poslednja izmena:
Citam vest i nisam najbolje ukapirao..

tuzili su skolu zato sto nisu dali muskarcu ( ipak ima suricu ) da vrsi nuzdu u WC-u namenjenom curicama? Transgender koliko ja znam nije menjanje pola genetski vec samo fizicki, dakle uvek ce imati muske hromozome/gene...

Ako je sklonio suricu onda Ok, ako nije onda nema sta da trazi u zenskom WC-u... Mislim mogu i ja da kzem da sam zensko u muskom telu i onda odem u zenski WC i tuzim restoran/hotel.... jer mi nije dozvoljeno da vrsim nuzdu tamo.

Znam da je malko komplikovanije ( tj malo vise ) al ovo je cist idiotluk i koliko mi se cini zelja Amerikanaca da dodju do novca ( opet preko suda )...
 
To je onaj mali što su mu dozvolili da u školici koristi ženski toalet.
Idiotluk, nemam reči.

Što se tiče interesovanja, kreativnija dece će i sa krpenjačama umeti da se igraju, a zanimaće ih sve one igračke koje zahtevaju dobre motoričke sposobnosti i kreativnost. To su uglavnom one "muške" igračke - sve što leti, trči, skače, ali i dobro ovladavanje crtanjem i držanje bojica npr.
I samo zaostajanje u razvoju dece, pokazuje motorika - zakasneo govor, problemi sa sluhom mogu da budu pokazatelji nekih bolesti, nikako rodnih uloga.
Meni ovo dete sa 6 godina izgleda kao dosta sićušno u odnosu na vršnjake. I to je dril i modelovanje roditelja, za sada je ispunilo san svakog prosečnod debilnog američkog roditelja - medijska pažnja.
 
Ja sam ukapirao da su mu promenili pol (preleteo sam samo okom), mada sada kada malo bolje citam mislim da je samo crossdresser jer mi deluje neralno da dete ima operaciju i hormonsku terapiju u tim godinama.

Opet, nije tema da li je ok sto on ima pisu pa ide u zenski WC jer se oseca kao devojcica, vec sta bi ste vi radili u takvoj situaciji da imate dete ili tinejdzera koji se oseca tako.
 
i oni su na osnovu toga sto dete od 5 meseci uzima roze cebence, a kasnije hoce da nosi suknju kao njegova sestra, zakljucili da je on devojcica zarobljena u telu decaka
idioti
verujem da stvarno ima ljudi koji imaju takav problem,sve je to ok, ali dete od 6 godina?
 
Ček' da malo razmislim...s obzirom da sam do skoro 7 godina često pričala o sebi u muškom rodu ... i da me je mama često zvala "sine" ... i da sam dosta krpica nasleđivala od starijeg brata ... :zeek: ... još sam dobro i ispala! Barem mislim... :think: Doduše nikada nisam imala želju da pi..kim stojeći... što jeste, jeste! :zcepanje:
 
Da... ovo je ok, ovako treba valjda... kao što treba oduzeti decu roditeljima kojima uplašeno dete noću dodje u krevet, izmedju mame i tate, i onima koji imaju golišavu sliku svog deteta :dash:
A ovo, ovo je skroz ok... mislim, šta fali shebati dete u pelenama, šta fali zbuniti ga i učiniti da se pogubi dok još nije ni prohodalo... roze ćebence....
Ajao, Bože, zašto ne mahneš prstom, samo jednim prstom...? Fik, i gotovo... :sad2:
 
tema je sta bi vi radili da imate decaka koji se oseca kao devojcica i zeli da bude devojcica ili devojcicu koja zeli da bude decak?

iskreno ja ne vidim šta tu može da se uradi
možeš na neki način to da kanališeš do pulotestva
i da se savetuješ sa psiholozima
ali na kraju to dete ako stvarno ima poremećaj
može samo o promeni pola da razmišlja
mada to su uslovno retki slučajevi
"barbike" mogu da budu prolazna faza
a neku vrstu zbunjenosti isl. može stručnjak da ispravi
valjda

- - - - - - - - - -

i oni su na osnovu toga sto dete od 5 meseci uzima roze cebence, a kasnije hoce da nosi suknju kao njegova sestra, zakljucili da je on devojcica zarobljena u telu decaka
idioti
verujem da stvarno ima ljudi koji imaju takav problem,sve je to ok, ali dete od 6 godina?

pa to kažem
tu se do punoletsva ili kasnijih godina ništa ne zna

MADA

pošto je EU trend da deca sa 5 godina odlučuju o svom zdravlju
a mi ponosno (sa sve datumom) jezidimo ka EU
svašta može da se očekuje
 
Citam o slucaju Coy Mathis-a koji se odigrao preko bare, koga zanima moze procitati celu pricu na:

http://www.huffingtonpost.com/2013/06/24/coy-mathis_n_3488306.html




Sta bi ste vi uradili da imate dete koje se ne "uklapa" u profil svog pola? Bili bi ste postupili kao roditelji ovog deteta, ili bi ste potrazili pomoc psihologa ili pokusali da pricate sa detetom i da ga razumete zasto se tako oseca?

Sta ako zeli da se igra sa Barbikama, a ne auticima, ako zeli da nosi suknje i haljine a ne farmerke, i obrnuto?

Da li dete sa 5-6 godina moze da zna tj. da se identifikuje sa odredjenim polom ili ne, i da li su ovi roditelji postupili kako treba ili samo traze medijsku paznju?

Ima li u drustvu polnih uloga ili ne?

Napomena: Tema nije o tome da li bi Coy trebao da koristi zenski WC ili ne, tema je sta bi vi radili da imate decaka koji se oseca kao devojcica i zeli da bude devojcica ili devojcicu koja zeli da bude decak?

Nisam pročitala članak, ali msm da dete treba pustiti da se razvija onako kako ono hoće... i ja sam se kao mala igrala sa puškama pa na kraju nisam ispala muškarac u telu devojke...
Ako je to ipak slučaj, psiholozi, analize, pa onda delati dalje. Ne možeš nekoga naterati da bude ono što nije.
Dete je dete, i sa dvadeset i sa četrdeset i trandža i uobičajeno...
 
Citam o slucaju Coy Mathis-a koji se odigrao preko bare, koga zanima moze procitati celu pricu na:

http://www.huffingtonpost.com/2013/06/24/coy-mathis_n_3488306.html






Sta bi ste vi uradili da imate dete koje se ne "uklapa" u profil svog pola? Bili bi ste postupili kao roditelji ovog deteta, ili bi ste potrazili pomoc psihologa ili pokusali da pricate sa detetom i da ga razumete zasto se tako oseca?

Sta ako zeli da se igra sa Barbikama, a ne auticima, ako zeli da nosi suknje i haljine a ne farmerke, i obrnuto?

Da li dete sa 5-6 godina moze da zna tj. da se identifikuje sa odredjenim polom ili ne, i da li su ovi roditelji postupili kako treba ili samo traze medijsku paznju?

Ima li u drustvu polnih uloga ili ne?

Napomena: Tema nije o tome da li bi Coy trebao da koristi zenski WC ili ne, tema je sta bi vi radili da imate decaka koji se oseca kao devojcica i zeli da bude devojcica ili devojcicu koja zeli da bude decak?


Ne treba ga prisiljavati na bilo sta. Pa 21. vek je ljudi,zaboga!


p.s. Ali svakako mu treba predociti neke stvari bez ikakvih pritisaka naravno.
 
Opet, fokus teme je kako bi ste vi postupili sa decakom zarabljenim u telu devojcice i devojcicom zarobljenom u telu decaka. :bye:
Mislite li da ima uticaja to ako recimo decak voli roze ili ako zeli da se igra lutkama ili mozda nosi zensku odecu?

mislim da je slozenije od toga - mada, mi zapravo znamo, bukvalno, kojeg smo spola...
bez obzira na urodjene...probleme koje kao drustvo tek ucimo...ispratiti i rjesavati


ako nisi citao
ovo je sjajan roman na tu i srodne teme

http://en.wikipedia.org/wiki/Middlesex_(novel)

evo sta drugi kazu

According to Olivia Banner of Signs, medical journals generally had positive reviews of the novel for its depiction of the inner lives of intersex people.[150] Writing in Archives of Disease in Childhood, Simon Fountain-Polley praised the novel, writing: "All clinicians, and families who have faced gender crises or difficult life-changing decision on identity should read this book; delve into an emotional trip of discovery—where the slightest direction change could lead to myriad different lives".[151][152] Abraham Bergman wrote in the Archives of Pediatrics & Adolescent Medicine: "Yes, it is fiction, but I cannot imagine a more authentic and sensitive voice. Because our interactions usually take place in limited and structured setting such as offices and hospitals, pediatricians have scant opportunity to learn how our young patients think. One way to sharpen our awareness is to listen to children's voices as they are expressed in books. In Middlesex, the voice is loud and clear."[153][154] Banner noted that most of the reviews in intersex and queer publications praised Middlesex. She posited that the problematic issues of a "heteromasculine-identified narrator" and the "fact that it was authored by a heterosexual man" may have been outweighed by the necessity for an appropriate reading that "destigmatizes ambiguous sex".[134]
 

Back
Top