Gnostička jevanđelja i stav crkve prema njima

Transcendental

Buduća legenda
Poruka
29.503
http://sh.wikipedia.org/wiki/Evanđelje_po_Tomi

Isus reče: ‘Ako vam oni koji vas vode kažu: Gledajte, Kraljevstvo je gore na nebu, preteći će vas ptice nebeske. Ako vam kažu: U moru je, ribe će vas preteći. Kraljevstvo je u vama, i ono je izvan vas. Prepoznate li sebe, bićete prepoznati i shvatićete da ste deca Oca Živoga. Ali ako se ne prepoznate, živite u siromaštvu, i vi ste siromaštvo’. (Izreka 3)

U Evanđelju po Tomi carstvo je stanje samospoznaje.[SUP][7][/SUP] Tema prepoznavanja sebe je opširnije razrađena u izrekama (npr. 50, 51) koje govore o spoznaji čovjekova božanskog porekla. Spasenje se postiže svlačenjem svega što je od ovoga sveta (npr. izreke 21, 37, 56). Učenici moraju "biti prolaznici" u sadašnjem pokvarljivom postojanju (npr. 42). Idealni učenik opisan je izrazom "samac", "samotnjak", koji za sobom ostavlja sve što ljudsko biće veže uz svet (npr. izreke 16, 23, 30 i 76). Čak i žene mogu postići taj cilj, ako načine sebe "čovekom" (izreka 114).[SUP][1][/SUP]
Neka kazivanja svojstvena Evanđelju po Tomi se upadljivo razlikuju od kanonskih - toliko su čudna i ubedljiva da podsećaju na koanezen budizma[SUP][7][/SUP]:

Isus je rekao: „Ako ispoljiš ono što je u tebi, spašće te ono što ispoljiš. Ako ne ispoljiš ono što je u tebi, uništiće te ono što ostane neispoljeno
".



U pitanju su nekanonizovani tekstovi koji su deo hrišćanske tradicije. Jevanđelje po Tomi se pripisuje Tomi apostolu, jednom od dvanaestorice. Postoji specifičan jaz između kanonskih tekstova i gnostičkih jevanđelja po načinu na koji pristupaju materiji, valja proučiti barem internet izvore, a knjiga Elejn Pejgels "Gnostička jevanđelja" mnogo govori o tome.
Evo njenog mišljenja zašto su ovi tekstovi odbačeni od strane crkve

Razlog crkvenog odbacivanja[uredi - уреди]
Profesorica Elaine Pagels razmatra zašto je rana hrišćanska crkva odbacila tekstove kao što je Evanđelje po Tomi, a prihvatila druge, verovatno kasnijeg datuma, poput evanđelja po Mateju, Luki i Jovanu? Ona zaključuje da je crkva odobravala evanđelja koja podupiru institucionalizaciju hrišćanskog pokreta, dok je osudila kao jeres ona koja nisu služila institucionalizaciji, već su podsticala ljude da se direktno obraćaju Bogu, bez posredstva crkve ili sveštenstva. Evanđelje po Tomi kaže da nalasku Božjeg kraljevstva prethodi usamljenički proces samootkrivanja, dok kanonska evanđelja daju mnogo jednostavniju poruku: čovek dospeva do Boga ne duhovnom samospoznajom, već verom u Isusa Mesiju.[SUP][7][/SUP] Evanđelje po Tomi ne daje odgovore na praktična pitanja kao što su: Želiš li da postimo? Kako da se molimo? Treba li da dajemo milostinju? Po kojem propisu da se hranimo? Prema Tomi, kada učenici ovakva pitanja postavljaju Isusu, on odbija da im da određena uputstva, i odgovara samo: „Ne govorite laži, i ne činite ono što mrzite: jer nebo vidi sve". Ovaj odgovor prepušta svakoga svojoj savesti, jer ko bolje zna kad čovek laže, i šta mrzi? Isusov odgovor je ironičan, jer čoveku govori da se osloni na sebe. Za razliku od Evanđelja Novog Zaveta, ovde Isus ne daje nikakve programske smernice za grupno podučavanje i izgradnju religijske institucije.[SUP][7][/SUP]


Takođe, jevanđelje po Filipu je izuzetno zanimljivo jer govori o njegovom odnosu sa Marijom Magdalenom, citat iz knjige Elejn Pejgels gde je tekst dopunjen radi smislenosti:

...pratilac (Spasiteljev je) Marija Magdalena. (Ali Hrist je voleo) nju više nego (sve) učenike i ljubio je (često) u (usta). Ostali (učenici bili su uvređeni)...Rekli su mu "Zašto ti voliš nju više od svih nas?", Spasitelj je odgovorio i rekao im "Zašto vas ne volim kao (što volim) nju?"

Još jedan zanimljiv citat:

Niti strahujte od tela niti ga volite. Ako ga se budete bojali, ono će zavladati vama; ako ga budete voleli ono će vas progutati i onemoćati.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Evanđelje_po_Filipu


Koje je mišljenje današnjih Hrišćana o ovim jevanđeljima i da li su uopšte svesni njihovih postojanja? Slažete li se sa Pejgels o razlogu njihove nekanonizacije?
 
Poucne knjige i korisne!

Crkva verovatno vidi pretnju u njima i zbog toga se bori protiv njih.

Dovoljno je reci da gnostici uce da je los bog stvorio ovaj svet.

Da je zmija iz Edema bila pozitivna i poistovecuju je sa Isusom...

Ali i Biblija ima npr. stih u kome Isus sebe poistovecuje sa zmijom (onu koju je Mojsije stavio na stap)!
Takodje Isus govori "budite mudri kao zmije".

Zmija je kod gnostika jako cenjena i predstavlja znanje i mudrost, dok kod hriscana predstavlja "sotonu"!
 
Poucne knjige i korisne!

Crkva verovatno vidi pretnju u njima i zbog toga se bori protiv njih.

Dovoljno je reci da gnostici uce da je los bog stvorio ovaj svet.

Da je zmija iz Edema bila pozitivna i poistovecuju je sa Isusom...

Ali i Biblija ima npr. stih u kome Isus sebe poistovecuje sa zmijom (onu koju je Mojsije stavio na stap)!
Takodje Isus govori "budite mudri kao zmije".

Zmija je kod gnostika jako cenjena i predstavlja znanje i mudrost, dok kod hriscana predstavlja "sotonu"!

Takodje gnostici uce da se spasenje dobija kroz spoznaju Boga i kroz znanje, dok hriscanstvo uci da se spasenje dobija bez znanja samo verom!
 
jeste, upravo :)

Što se tiče zmije, citat iz knjige Pejgels

Ispitujući otkriće iz Nag Hamadija, naučnici su otkrili da neki tekstovi govore o postanku ljudskog roda potpuno drukčije od uobičajenog shvatanja Postanja: na primer, Svedočanstvo istine saopštava priču o Edenskom vrtu sa zmijine tačke gledišta! Zmija, koja se u gnostičkoj literaturi odavno pojavljuje kao simbol božanske mudrosti, u ovoj priči ubeđuje Adama i Evu da okuse znanje dok im "Gospod" ljubomorno pokušavajući da ih spreči u otkrivanju znanja, preti smrću i izgoni ih iz raja kada ga otkriju.
 
Takodje gnostici uce da se spasenje dobija kroz spoznaju Boga i kroz znanje, dok hriscanstvo uci da se spasenje dobija bez znanja samo verom!

Ti ne razumes sustinu..sustina je u tome da se ti ne spasavas svojim trudom,znanjem da ne bi hranio svoju sujetu..vec da je spasenje iskljucivo dar od Boga za one koje ga prihvataju..a mogao bi i da procitas neke od gnoseolskih tekstova poput gnostcikog stoslova Svetog Maxima ispovednika ili recimo nesto od Grigorija Palame.....inace Gnosticka Jevandjelja su pisana kao odgovor na vec postojeca jevadjelja....tj..oni idu na negaciju onoga sto crkva uci,tipa nije on vaskrso,nije on bio u telu sve suprotno od onoga sto je crkva ucila.......dokaz....

,,Neki kažu: "Marija je začela od Svetog Duha." Oni su u zabludi. Oni ne znaju šta pričaju!"
Jevanđelje po Filipu

ima i drugh tesktova mrzi me sad da trazim....

drugo u Gnostickim Jevadjeljima se uopste ne pominje kultura Izarela toga doba,niti ima bilo kakve utemeljenje na SZ sto je bio glavni uslov za kanonizaciju jevandjelja.....
 
inace Gnosticka Jevandjelja su pisana kao odgovor na vec postojeca jevadjelja....tj..oni idu na negaciju onoga sto crkva uci,tipa nije on vaskrso,nije on bio u telu sve suprotno od onoga sto je crkva ucila....

glejj

Kispel i njegovi saradnici, koji su prvi objavili Jevanđelje po Tomi predložili su 140. g. n. e. kao približan datum originala. Neki su smatrali da su jevanđelja, pošto su bila jeretična, morala biti napisana posle jevanđelja Novog zaveta, koja su datirala oko 60-100 g. n. e. Međutim profesor Helmut Kester sa Harvardskog univerziteta je nedavno izneo mišljenje da bi zbirka kazivanja u Jevanđelju po Tomi, mada sastavljena oko 140. g. n. e. mogla sadržavati predavanja starija i od jevanđelja Novog zaveta >>mogućno čak iz druge polovine prvog veka (50-100 g. n. e.) vreme jevanđelja po Marku, Mateju, Luki i Jovanu ili ranije.

Pejgels, str. 20.
 
[/QUOTE] Koje je mišljenje današnjih Hrišćana o ovim jevanđeljima i da li su uopšte svesni njihovih postojanja? Slažete li se sa Pejgels o razlogu njihove nekanonizacije? [/QUOTE]
Pročitala sam Tomino jevanđelje pre par godina na nekom od pravoslavnih sajtova. Smatram da suštinski ništa novo ne donosi u odnosu na 4 kanonizovana Jevanđelja.Ako se ne varam mislim da ono nije celo otkriveno već da je fragmentisano.
Isus reče: ‘Ako vam oni koji vas vode kažu: Gledajte, Kraljevstvo je gore na nebu, preteći će vas ptice nebeske. Ako vam kažu: U moru je, ribe će vas preteći. Kraljevstvo je u vama, i ono je izvan vas. Prepoznate li sebe, bićete prepoznati i shvatićete da ste deca Oca Živoga. Ali ako se ne prepoznate, živite u siromaštvu, i vi ste siromaštvo’. (Izreka 3) Jevanđelje po Luki o tome govori:

20. А упитан од фарисеја, када ће доћи Царство Божије, он им одговори и рече: Царство Божије не долази на видљив начин.

21. Нити ће се рећи: Ево га овдје, или: ено га ондје; јер гле, Царство Божије унутра је у вама.

U Evanđelju po Tomi carstvo je stanje samospoznaje.[7] Tema prepoznavanja sebe je opširnije razrađena u izrekama (npr. 50, 51) koje govore o spoznaji čovjekova božanskog porekla. Spasenje se postiže svlačenjem svega što je od ovoga sveta (npr. izreke 21, 37, 56). Učenici moraju "biti prolaznici" u sadašnjem pokvarljivom postojanju (npr. 42). Idealni učenik opisan je izrazom "samac", "samotnjak", koji za sobom ostavlja sve što ljudsko biće veže uz svet (npr. izreke 16, 23, 30 i 76). Čak i žene mogu postići taj cilj, ako načine sebe "čovekom" (izreka 114).[1]
Isus je rekao: „Ako ispoljiš ono što je u tebi, spašće te ono što ispoljiš. Ako ne ispoljiš ono što je u tebi, uništiće te ono što ostane neispoljeno

Ovo su sve varijacije na iste teme koje su već u nekom obliku ušle u kanonizovani Novi Zavet. Svrha hrišćanskog života i jeste usinovljenje i oboženje do kojeg se pored čitanja Biblije (pogotovo NZ) dolazi i čitanjem svetootačke literature i hrišćanskom praksom.
Za ostala jevanđelja i apokrifne spise ne mogu da kažem ništa jer ih nisam čitala.
 
Al ne vidiš da su konteksti drugačiji, da se u gnostičkim jevanđeljima Bog drugačije pojmi. Hrišćanstvo insistira na odeljavanju Tvorca i čoveka, dve različite bivstvene ravni, dok su gnostička jevanđelja izrazito antropocentrična, nalik istočnjačkim religijama.

Objasni mi gde i na koji način Hrišćanstvo insistira na odeljivanju Tvorca i čoveka u dve bivstvene ravni...
 
Не знам много о гностицима, али како сам чуо они су проповедали да старозаветни Бог није исти као и новозаветни Бог, односно да су то два различита бога. Старозаветни је ваљда створио свет, али он није савршен већ је подређен новозаветном богу.
Мени ово на неки начин изгледа и логично, на пример уништење Содоме и Гоморе, потоп (масовно истребљење), па чак и Вавилонска кула, мислим да Исус ово не би урадио :D
Што се тиче мишљења данашњих хришћана, нисам ни ја неки верник, али када чујем да неки мисле да се "пости за Први мај", или да неко ко за себе каже да је православац не зна шта значи Свето Тројство, каже "ја верујем само у Исуса Христа" а исти тај мрзи католике а не схвата да је он даље од православља него католици
 
Objasni mi gde i na koji način Hrišćanstvo insistira na odeljivanju Tvorca i čoveka u dve bivstvene ravni...

Gde ne :lol:
Još na početku se govori o Bogu kao zasebnom stvaralačkom entitetu koji stvara ex nihilo i time je fundamentalno odvojen, ne razumem kakvo je ovo naivno pitanje.

A recimo pogledaj ovo

"Napusti traganje za Bogom, stvaranjem i druga slična pitanja. Traži ga uzimajući sebe za početnu tačku. Pronađi ko je to u tebi što sve svojata i govori >>Moj bog, moj um, moja misao, moja duša, moje telo...<< Upoznaj se sa izvorima tuge, radosti, ljubavi, mržnje...Ako pažljivo proučiš ova pitanja, pronaći ćeš ga u sebi."
Gnostički učitelj Monoim.

jedno antropocentrično shvatanje ideje Boga. Bog nije neki tamo nadtvorac transcendentnog karaktera, zasebna individua, već deo čoveka kao subjektivne egzistencije.
 
The word gnostic comes from the Greek word gnosis, meaning "knowledge", which is often used in Greek philosophy in a manner more consistent with the English "enlightenment". Some scholars continue to maintain traditional dating for the emergence of Gnostic philosophy and religious movements.[SUP][4][/SUP] It is now generally believed that the evidence suggests that Gnosticism was a Jewish movement which subsequently reacted to Christianity or that Gnosticism emerged directly in reaction to Christianity.[SUP][5][/SUP] The name Christian gnostics came to represent a segment of the Early Christian community that believed that salvation lay not in merely worshipping Christ, but in psychic or pneumatic souls learning to free themselves from the material world via the revelation.[SUP][6][/SUP] According to this tradition, the answers to spiritual questions are to be found within, not without.[SUP][2][/SUP]Furthermore, the gnostic path does not require the intermediation of a church for salvation. Some scholars, such as Edward Conze and Elaine Pagels, have suggested thatgnosticism blends teachings like those attributed to Jesus Christ with teachings found in Eastern traditions.[SUP][1][/SUP]

.....
 
Gde ne :lol:
Još na početku se govori o Bogu kao zasebnom stvaralačkom entitetu koji stvara ex nihilo i time je fundamentalno odvojen, ne razumem kakvo je ovo naivno pitanje.

A recimo pogledaj ovo



jedno antropocentrično shvatanje ideje Boga. Bog nije neki tamo nadtvorac transcendentnog karaktera, zasebna individua, već deo čoveka kao subjektivne egzistencije.

A recimo da ti pročitaš samo dve knjižice: "Nevidljiva borba" od Nikodima Agiorita i "Obitavanje Bezgraničnog u srcu" ?
 
http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Knjige/Obitavanje/Lat_00.htm

Иди у себе, тражи ревносно, и лако ћеш га наћи. Напусти расејаност, штетан пут похота, трњак грамзивости за новцем и свако рђаво друштво. Иди у себе, живи у себи, у чудесној одаји срца и духа и тражи Царство Божије. Ако још није у теби, ти узвикуј: "Оче наш, нека дође Царство Твоје!" И оно ће доћи на твој позив. Царство је у теби. Стога и ти иди у себе и борави у своме срцу. Бог је у Њему. Он те не оставља, али ти Њега напушташ. - преподобни Јефрем Сирин.

Треба затворити очи, спустити ум у срце, и призивати име Исуса Христа. По мери марљивости и духовне ревности за Њега, човек ужива блаженство које буди тежњу ка све вишем просвећењу. Уколико ум у том упражњавању остане непомично у срцу, светлост Христова ће засијати у срцу и осветлити дом душе божанским просвећењем. У нама ће засветлети Сунце правде. Та светлост је истовремено и живот, по речи Јеванђеља: У њему беше живот, и живот беше светлост људима (Јн.1,4). - преподобни Серафим Саровски

Срце тада постаје станиште Божије. Он, који је несхватљив разуму, ступа у срце и станује у њему. Он, који је скривен војскама огњених очију (тј. анђелима), постаје својина срца. Земља није у стању да носи Његову ногу, док га чисто срце прима у себе. Свод небесни није довољан за Његову стопу, док му срце постаје пребивалиште.

Све створено није у стању да обухвати Безграничног, док га најмање срце, које га тражи, прима у себе. Мали је простор изабрао Бог као своје станиште у човеку. Човек постаје храм у коме Он пребива. Душа је Његов храм, срце жртвени олтар славе и хвале, а ум свештеник који обавља свету службу. - преподобни Јефрем Сирин
 
Kreptomane pa citava poenta Jevavdjelja da je Bog postao covek.....dakle ietako je antropocentrican..:lol:..a gnosticizam je bio sinkreticki pokret..koji je mesao razne uticaje....i itekako je prisutan u pravoslavlju....kroz unutrasnji podvig molitve i askeze...a krajnji cilj..koji ne zavisi od coveka jese obozenje....zajednica Boga i coveka.....Crkva je sabranje u Hristu....ne zgrada.....ili neka tamo institucija....mada je u istoriji imala svoje lose strane to je nesporno.....narocito na zapadu.....na istoku toga nije bilo toliko..osim po pitanju bogumila mozda....
 
http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Knjige/Obitavanje/Lat_00.htm

Иди у себе, тражи ревносно, и лако ћеш га наћи. Напусти расејаност, штетан пут похота, трњак грамзивости за новцем и свако рђаво друштво. Иди у себе, живи у себи, у чудесној одаји срца и духа и тражи Царство Божије. Ако још није у теби, ти узвикуј: "Оче наш, нека дође Царство Твоје!" И оно ће доћи на твој позив. Царство је у теби. Стога и ти иди у себе и борави у своме срцу. Бог је у Њему. Он те не оставља, али ти Њега напушташ. - преподобни Јефрем Сирин.

Треба затворити очи, спустити ум у срце, и призивати име Исуса Христа. По мери марљивости и духовне ревности за Њега, човек ужива блаженство које буди тежњу ка све вишем просвећењу. Уколико ум у том упражњавању остане непомично у срцу, светлост Христова ће засијати у срцу и осветлити дом душе божанским просвећењем. У нама ће засветлети Сунце правде. Та светлост је истовремено и живот, по речи Јеванђеља: У њему беше живот, и живот беше светлост људима (Јн.1,4). - преподобни Серафим Саровски

Срце тада постаје станиште Божије. Он, који је несхватљив разуму, ступа у срце и станује у њему. Он, који је скривен војскама огњених очију (тј. анђелима), постаје својина срца. Земља није у стању да носи Његову ногу, док га чисто срце прима у себе. Свод небесни није довољан за Његову стопу, док му срце постаје пребивалиште.

Све створено није у стању да обухвати Безграничног, док га најмање срце, које га тражи, прима у себе. Мали је простор изабрао Бог као своје станиште у човеку. Човек постаје храм у коме Он пребива. Душа је Његов храм, срце жртвени олтар славе и хвале, а ум свештеник који обавља свету службу. - преподобни Јефрем Сирин

Ipak, ovde se radi o određenoj recepciji božanskog, a ne božanskom koje je a priori u čoveku. Ja neću da oduzimam čoveku udeo u božanskom jer je od Boga i potekao, ali se ipak u ovim pasusima radi o stanju u kom Bog nije u čoveku i stanju u kom Bog jeste i to je vid promene u kom čovek treba da bude aktivan na specifičan način da bi se ostvarilo.

Kreptomane pa citava poenta Jevavdjelja da je Bog postao covek.....dakle ietako je antropocentrican..:lol:..a gnosticizam je bio sinkreticki pokret..koji je mesao razne uticaje....i itekako je prisutan u pravoslavlju....kroz unutrasnji podvig molitve i askeze...a krajnji cilj..koji ne zavisi od coveka jese obozenje....zajednica Boga i coveka.....Crkva je sabranje u Hristu....ne zgrada.....ili neka tamo institucija....mada je u istoriji imala svoje lose strane to je nesporno.....narocito na zapadu.....na istoku toga nije bilo toliko..osim po pitanju bogumila mozda....

Ehm, Bog postaje čovek, dve odvojene stvari i emanacija duha božjeg u čoveku, ipak nije toliko antropocentrično kako ti se čini :)
 
JESTE DA SE NE SPASVAMO SVOJIM TRUDOM VEC HRISTOVOM ZRTVOM, NJGOVIM ZASLUGAMA NAS JE BOG OTAC POMILOVAO:

Ali nikako posle primanja spasenja ne mozemo da ostanemo u grehu i zivimo gresnim zivotom.

Onda opet nema spasenja.

PRIMER:

Ucinio si neko zlo delo i otisao u zatvor.

Predsednik zemlje te pomiluje.

Nikavom zaslugom nisi to zasluzio, ali te ipak pomilovao.

I sada kazes, ja sam spasen zatvora zaslugom presednika ne svojom.

Ali sada mogu da nastavim da cinim i dalje zlocin jer me predsednik spasava?

Ne smes da nasatvis jer ti vise nema spasa.

Dakle, posto si spasen zatvora, moras da nastavis da zivis postenim zivotom, kakav sada svi ocekuju od tebe pa i predsednik.

Tako i sa Hristovim spasenjem...

Ko misli da posle pomilovanja od predsednika, dalje sme da nastvi da cini zlocin, taj ili jos nije shvatio kako zivot funkcionise, jer je mozda ziveo u nekoj izolaciji bez konatakta civilizacije, ili nije normalan...

Ko misli da posle Hristovog spasenja moze dalje da zivi u grehu i cini greh, taj nije nista shvatio...
 
Poslednja izmena:
Ipak, ovde se radi o određenoj recepciji božanskog, a ne božanskom koje je a priori u čoveku. Ja neću da oduzimam čoveku udeo u božanskom jer je od Boga i potekao, ali se ipak u ovim pasusima radi o stanju u kom Bog nije u čoveku i stanju u kom Bog jeste i to je vid promene u kom čovek treba da bude aktivan na specifičan način da bi se ostvarilo.

Naravno da čovek mora da bude aktivan na specifičan način, da se "očisti" kako bi spoznao Boga u sebi. Ako imaš bolji PROVEREN recept, daj ga ovamo, da se ne mučimo uzalud... ;)
http://www.svetosavlje.org/biblioteka/AvaJustin/GnoseologijaIsaakaSirina/
Када човек после многих подвига еванђелских пронађе у себи боголики центар свога бића, он тим самим проналази и центар надкосмичког Божанства у овом видљивом свету, савлађује време и гледа себе из вечности. И види себе надвременским и надпросторним, бесмртним и вечним. У основи својој, истинско самопознање је и истинско богопознање. Најкраћи пут између себе и Бога човек носи у боголикој природи своје душе. Ту је и најкраће растојање између човека и Бога. Сви путеви човекови ка Богу могу завршити беспућем, само овај несумњиво одводи Богу. У својој философији Свети Исак нарочито истиче огромну важност самопознања. Ко се удостоји да види себе самог, вели он, бољи је од онога који се удостоји да види Анђела.[52]
Да би могао видети душу своју у себи, човек мора најпре да облагодати срце своје.[53] Прљаве и помрачене душе не могу да виде ни себе саме, ни једна другу. То ће постићи, ако се очисте и врате у првобитно стање.[54] Ко жели да види Господа у себи, напреже се да непрестаним богомислијем очисти своје срце; и тако ће при светлости очију разума свог вазда гледати Господа. Што бива са рибом која је изашла из воде, то бива и са умом који је изашао из богомислија. Човеку чисте душе духовна област је унутра у њему самом; сунце што сија у њему јесте светлост Свете Тројице; ваздух што дишу житељи ове области јесте Утешитељ Дух Свети; а њихов живот и радост и весеље јесте Христос, светлост од светлости Очеве. Такав је човек стално весео од созерцања душе своје, и диви се лепоти својој - εν τω κάλλει έάυτοΰ θαυμάζει - која је стварно сто пута сјајнија од сунца. То је царство Божје, које је, по речи Господњој, сакривено унутра у нама (Лк. 17, 21). Ова је област облак славе Божије, у који ће само чисти срцем ући да гледају лице Господа свог, и да умове своје озаре зрацима светлости његове. Не може човек видети лепоту - τό κάλλος - која је унутра у њему, док не презре лепоту која је ван њега. Ко је здрав умом, смирен умом, кротак, чим стане на молитву - види у души својој светлост Духа Светога, и радује се у блистању светлости његове, и весели се созерцањем славе дотичне светлости.[55]
 
Poslednja izmena:
Priča za malu decu kako je čitava poenta jevanđelja da njihov Bog sa tri ikone, karaktera, dimenzije ili Bog sa tri lica i tri funkcije postao čovek, e a čija je to nauka ako nije onih u jagnjećim kožama što jevanđeliziraju neke priče kao da smo svi ovde neškolovani il mala deca.

Ako je po jevanđelju našega Gospoda Isusa Hrista onda lepo neka se priloži koja je to Biblija koja glava il koji stih i da svi vidimo čije je to jevanđelje?


Il mislite da smo svi ovde ograničeni, malo dementni i svi volimo da jedni druge lažemo
 
Poslednja izmena:

Back
Top