10 Novembar 2008 u 9:30

gost 224104

Elita
Poruka
20.630
ako ste u dilemi shta da chitate ovog ljeta evo predloga ali najprije kratki uvod o chemu se radi.

Neurohirurg Eben Alexander koji zhivi i radi u Americi, skolovao se u havardu sa vishe od 25 godina radnog iskustva, zavrsha svoj zhivot 10 novembra 2008 godine sa samo 54 godine. Tog juutra u ranu zoru probudio se sa jakim bolovima u ledjima odluchio se na toplu kupku ali bolovi nikako da popuste legao je u krevet i manje vishe "zaspao" da bi se probudio uz josh gore bolove, ustao je na noge protresla ga groznica zakolutao ochima i pao u komu. Dijagnoza bakterijalna meningitis a prognose doktora u bolnici u kojoj je bio prikachen na odrzhavajuce aparate i gde je konstatovano da je mozak bez funkcije, bile u ochajne.

Posle 7 dana kome pobijajutji sve prognose on dolazi sebi i prva rijec je bila "hvala".

E sad kako objasniti njegovo budjenje i kako objasniti "taj brzi oporavak bez posledica"? svi tvrde da je mozak kljuch, da je sve shto uvidish pred smrt ustvari produkt nasheg mozga koji ima odredjene parametere i mehanizme da prevazidjemo i to zadnju krizu nasheg zhivota koja glasi "umiranje ili smrt" ali ako je njegov mozak bio bez funkcije a to se u danashnjem vremenu naravno odredjenim aparatima mozhe mjeriti znachi da on nije bio pod tim mehanizmima mozga. i kako se to sad da objasniti? Kako objasniti da je komunicirao sa Bogom, da je letijo na krilu leptira, kako objasniti "ja sam zivi dokaz da postoji/eksistira univerzum pored nama poznatog materijalnog svijeta" (njegove rijeci)

poslije oporavka chovek je sa mnogim kolegama prichao i svi su doshli do zakljuchka "da je to ne objashnjivo" dakle stigli su do granica i pored cijelog svog znanja i kroz sve godine radnog iskustva valjajuchi mnoge knjige niko od njih nemozhe da objasni "kako se to moglo desiti da chovek osudjen na smrt vishe mrtav nego zhiv bez funkcije mozga mozhe da dodje sebi i da se brzinski oporavi bez ikakvih posledica"

- - - - - - - - - -

Pogledajte prilog 292242

- - - - - - - - - -

 
ako ste u dilemi shta da chitate ovog ljeta evo predloga ali najprije kratki uvod o chemu se radi.

Neurohirurg Eben Alexander koji zhivi i radi u Americi, skolovao se u havardu sa vishe od 25 godina radnog iskustva, zavrsha svoj zhivot 10 novembra 2008 godine sa samo 54 godine. Tog juutra u ranu zoru probudio se sa jakim bolovima u ledjima odluchio se na toplu kupku ali bolovi nikako da popuste legao je u krevet i manje vishe "zaspao" da bi se probudio uz josh gore bolove, ustao je na noge protresla ga groznica zakolutao ochima i pao u komu. Dijagnoza bakterijalna meningitis a prognose doktora u bolnici u kojoj je bio prikachen na odrzhavajuce aparate i gde je konstatovano da je mozak bez funkcije, bile u ochajne.

Posle 7 dana kome pobijajutji sve prognose on dolazi sebi i prva rijec je bila "hvala".

E sad kako objasniti njegovo budjenje i kako objasniti "taj brzi oporavak bez posledica"? svi tvrde da je mozak kljuch, da je sve shto uvidish pred smrt ustvari produkt nasheg mozga koji ima odredjene parametere i mehanizme da prevazidjemo i to zadnju krizu nasheg zhivota koja glasi "umiranje ili smrt" ali ako je njegov mozak bio bez funkcije a to se u danashnjem vremenu naravno odredjenim aparatima mozhe mjeriti znachi da on nije bio pod tim mehanizmima mozga. i kako se to sad da objasniti? Kako objasniti da je komunicirao sa Bogom, da je letijo na krilu leptira, kako objasniti "ja sam zivi dokaz da postoji/eksistira univerzum pored nama poznatog materijalnog svijeta" (njegove rijeci)

poslije oporavka chovek je sa mnogim kolegama prichao i svi su doshli do zakljuchka "da je to ne objashnjivo" dakle stigli su do granica i pored cijelog svog znanja i kroz sve godine radnog iskustva valjajuchi mnoge knjige niko od njih nemozhe da objasni "kako se to moglo desiti da chovek osudjen na smrt vishe mrtav nego zhiv bez funkcije mozga mozhe da dodje sebi i da se brzinski oporavi bez ikakvih posledica"

- - - - - - - - - -

Pogledajte prilog 292242

- - - - - - - - - -


rekao bih da se nema što objašnjavati već jednostavno prihvatiti da govori istinu. Može se sakupiti na milione takvih svjedočanstava i sva su naravno istinita.
 
Imao sam nepunih šest godina kad sam se teško razboleo. Dugo sam bio u
kritičnom stanju, a jedina moja sećanja na to vezana su za dugi oporavak u bolnici. Postoji ipak nešto čega se dobro sećam: na bolnički prozor često mi je dolazio beli golub kome je oko noge bilo vezano parče crvenog konca. Tokom
jedne posete, rekao sam majci i baki za goluba i tada mi je baka, inače pobožna
žena, rekla da je ona vezala končić za njegovu nogu i da me sada taj golub
čuva. Ja sam joj verovao i osećao se sigurnijim kad je on bio na prozoru.
Ubrzo sam počeo da ustajem i da ga hranim mrvicama hleba.
Mnogo kasnije, majka mi je pričala da je baka do kraja verovala da je taj
golub bio moj čuvar i da njemu dugujem život. Niko nije ni pokušao da je razuveri.
U jesen 1994, građanski rat besneo je
u Bosni. U ratno vreme, kad učas postane deo svakodnevnice, čoveka može da
uteši pomisao da postoji nešto što je jače od ljudske gluposti: sunce koje nekim
čudom još uvek greje, nebo koje je ipak plavo i drveće koje i dalje lista i
donosi plodove.Iza niske ograde bila je njiva sa nekoliko stabala šljiva. Rodile su i prerodile;
meštani su, verovatno, bili u izbeglištvu pa nikoga nije bilo da ih bere.
Ne pamtim kad sam poslednji put jeo šljive, ali tada sam osetio želju da ih
naberem.Napravio sam nekoliko koraka i stao kao ukopan. Iznad moje glave preleteo
je beli golub i sleteo na ogradu ispred mene. Nisam mogao da verujem
očima: oko noge bio mu je vezan crveni konac! Bio sam zbunjen kao nikada.
Hteo sam nekome da ga pokažem, upro sam prstom u njega i okrenuo se, ali
u dvorištu sam bio sam. Dugo sam ga gledao, neodlučan šta da uradim. On
je izvijao glavu i gledao me jednim pa drugim okom, kao da je hteo nešto da
mi kaže. Približavao sam mu se korak po korak, da ga ne bih uplašio. Kad
sam stigao dovoljno blizu da mogu da ga dodirnem, vrata iza mojih leða su
se otvorila i oficir je viknuo: “Ne idi iza ograde, tu je minsko polje!”
Koje je objašnjenje za ovaj čudan dogadjaj???????
Prosto da prostije ne može biti: sve sam izmislio.
 
Imao sam nepunih šest godina kad sam se teško razboleo. Dugo sam bio u
kritičnom stanju, a jedina moja sećanja na to vezana su za dugi oporavak u bolnici. Postoji ipak nešto čega se dobro sećam: na bolnički prozor često mi je dolazio beli golub kome je oko noge bilo vezano parče crvenog konca. Tokom
jedne posete, rekao sam majci i baki za goluba i tada mi je baka, inače pobožna
žena, rekla da je ona vezala končić za njegovu nogu i da me sada taj golub
čuva. Ja sam joj verovao i osećao se sigurnijim kad je on bio na prozoru.
Ubrzo sam počeo da ustajem i da ga hranim mrvicama hleba.
Mnogo kasnije, majka mi je pričala da je baka do kraja verovala da je taj
golub bio moj čuvar i da njemu dugujem život. Niko nije ni pokušao da je razuveri.
U jesen 1994, građanski rat besneo je
u Bosni. U ratno vreme, kad učas postane deo svakodnevnice, čoveka može da
uteši pomisao da postoji nešto što je jače od ljudske gluposti: sunce koje nekim
čudom još uvek greje, nebo koje je ipak plavo i drveće koje i dalje lista i
donosi plodove.Iza niske ograde bila je njiva sa nekoliko stabala šljiva. Rodile su i prerodile;
meštani su, verovatno, bili u izbeglištvu pa nikoga nije bilo da ih bere.
Ne pamtim kad sam poslednji put jeo šljive, ali tada sam osetio želju da ih
naberem.Napravio sam nekoliko koraka i stao kao ukopan. Iznad moje glave preleteo
je beli golub i sleteo na ogradu ispred mene. Nisam mogao da verujem
očima: oko noge bio mu je vezan crveni konac! Bio sam zbunjen kao nikada.
Hteo sam nekome da ga pokažem, upro sam prstom u njega i okrenuo se, ali
u dvorištu sam bio sam. Dugo sam ga gledao, neodlučan šta da uradim. On
je izvijao glavu i gledao me jednim pa drugim okom, kao da je hteo nešto da
mi kaže. Približavao sam mu se korak po korak, da ga ne bih uplašio. Kad
sam stigao dovoljno blizu da mogu da ga dodirnem, vrata iza mojih leða su
se otvorila i oficir je viknuo: “Ne idi iza ograde, tu je minsko polje!”
Koje je objašnjenje za ovaj čudan dogadjaj???????
Prosto da prostije ne može biti: sve sam izmislio.

Zašto misliš da bi milioni izmišljali, po čemu bi bio model ponašanja za milione?
 

Back
Top