Tanhojzer
Ističe se
- Poruka
- 2.081
Šta mislite o ovoj oblasti? Da li verujete u magiju i da li je smatrate nečim bogohulnim ili prosto umećem kontrolisanja kosmičkih sila, koja kao takva ne mora biti ni dobra ni loša?
Da li u korenu svake religije stoji magija?
Mislim da su magija i religija su neodvojive, jer bi bez magijskih elemenata svaka religija završila kao puka filozofija
Moje neko lično mišljenje jeste da magija kao takva nije ni dobra ni loša, već njeno svojstvo zavisi od praktikanta... tj. ona je s one strane dobra i zla. Baš kao što nam voda može poslužiti da utolimo žeđ, a isto tako se u njoj možemo i udaviti, tako i magija ima to dvostruko svojstvo. Pri tome pod magijom ne podrazumevam šarlatanstvo krezubih babuskera, koji su bacili ljagu na pojam magije, niti ostavljanje crvenih končića i mrtvog miša ispred kućnog praga (iako i to ima neku svoju svrhu, tj. ima za cilj izazivanje straha kao najnegativnije emocije, koja pogoduje da objekt postane prijemčiv na tuđu telepatsku sugestiju), već magiju posmatram kao svetu nauku i veru pretočenu u znanje.
Magičar mora raditi na održavanju ravnoteže između tela, duha i duše, mora biti nemilosrdan prema sebi i svojim slabostima, a svrhu moralnih zakona vidi u oplemenjivanju duha i duše jer samo u njoj mogu delovati univerzalne snage. Po tom radu na sebi, magičar se ne razlikuje mnogo od nekog duhovnika.
Osho kaže da svi putevi vode istom cilju, a da je bitno da čovek prepozna u sebi da li je više aktivni tip - tom tipu bi odgovarali joga, magija... ili je pasivni tip kome bi više odgovarala npr. tantra. Ali i ta podela je u neku ruku relativna, jer aktivni put na kraju završava predajom, a pasivni put se završava akcijom.
Sam termin magija potiče od persijske reči mag, što znači sveštenik. Persijski sveštenici su bili čarobnjaci i čudotvorci. Taj red i ezoterijski kult zoroastrijanskog sveštenstva je bio centar drevnog okultizma, dok su njegovi pripadnici bili uvažani kao mudraci i magovi (to su tada bili sinonimi).
Evo kako Vebster najprostije definiše magiju: "Skrivena mudrost, za koju se pretpostavlja da je u posedništvu maga. Odnosi se kako na okultne moći prirode tako i na vladanje njenim tajnim silama. Ima izuzetna svojstva i zahteva moć veću od ljudske."
U osnovi svih misterija Indije, Egipta, Persije, Haldeje, Vavilona, Grčke i Rima stoji magija, ali magija shvaćena kao prenos mentalnih aktivnosti kojim upravlja istrenirana snaga volje. U korenu magije stoji upravo snaga volje, koja je jedna živa sila i koja se može projektovati i kojom se može upravljati na daljinu.
Međutim, naišao sam i na drugu stranu i na neke podatke u kojima se kaže da magičar priziva neke nezemaljske entitete i moćne inteligencije putem različitih rituala i da mu onda oni pomažu .
Meni logičnije deluje ovo prvo objašnjenje koje sam dao.
Magija može da se ignoriše, ali ne može da se porekne. A granice imaginacije su granice magije. Ako je nečija imaginacije bezgranična i još ako je udružena sa snažnom, istreniranom voljom, nepokolebljivom verom koja pomera planine i emocionalnim uživljavanjem u imaginaciju, onda su bezgranični i domeni magije.
Kabalista Elifas Levi kaže: "Imaginacija je to što udziže volju i daje joj snagu nad Univerzalnim Agensom. Posledice magijskog delovanja su refleksije imaginacijskih mentalnih projekcija magijskog operatora."
Ako ćemo slediti ovu izjavu, onda mu dođe da je svako mentalno projektovanje u stvari magijsko delovanje. Po tome bi ispalo da smo mi po prirodi magijska bića, što naravno opet ne podrazumeva uvek svesno bavljenje magijskom praksom.
Dakle, kako vi gledate na ovu oblast?
Da li u korenu svake religije stoji magija?
Mislim da su magija i religija su neodvojive, jer bi bez magijskih elemenata svaka religija završila kao puka filozofija
Moje neko lično mišljenje jeste da magija kao takva nije ni dobra ni loša, već njeno svojstvo zavisi od praktikanta... tj. ona je s one strane dobra i zla. Baš kao što nam voda može poslužiti da utolimo žeđ, a isto tako se u njoj možemo i udaviti, tako i magija ima to dvostruko svojstvo. Pri tome pod magijom ne podrazumevam šarlatanstvo krezubih babuskera, koji su bacili ljagu na pojam magije, niti ostavljanje crvenih končića i mrtvog miša ispred kućnog praga (iako i to ima neku svoju svrhu, tj. ima za cilj izazivanje straha kao najnegativnije emocije, koja pogoduje da objekt postane prijemčiv na tuđu telepatsku sugestiju), već magiju posmatram kao svetu nauku i veru pretočenu u znanje.
Magičar mora raditi na održavanju ravnoteže između tela, duha i duše, mora biti nemilosrdan prema sebi i svojim slabostima, a svrhu moralnih zakona vidi u oplemenjivanju duha i duše jer samo u njoj mogu delovati univerzalne snage. Po tom radu na sebi, magičar se ne razlikuje mnogo od nekog duhovnika.
Osho kaže da svi putevi vode istom cilju, a da je bitno da čovek prepozna u sebi da li je više aktivni tip - tom tipu bi odgovarali joga, magija... ili je pasivni tip kome bi više odgovarala npr. tantra. Ali i ta podela je u neku ruku relativna, jer aktivni put na kraju završava predajom, a pasivni put se završava akcijom.
Sam termin magija potiče od persijske reči mag, što znači sveštenik. Persijski sveštenici su bili čarobnjaci i čudotvorci. Taj red i ezoterijski kult zoroastrijanskog sveštenstva je bio centar drevnog okultizma, dok su njegovi pripadnici bili uvažani kao mudraci i magovi (to su tada bili sinonimi).
Evo kako Vebster najprostije definiše magiju: "Skrivena mudrost, za koju se pretpostavlja da je u posedništvu maga. Odnosi se kako na okultne moći prirode tako i na vladanje njenim tajnim silama. Ima izuzetna svojstva i zahteva moć veću od ljudske."
U osnovi svih misterija Indije, Egipta, Persije, Haldeje, Vavilona, Grčke i Rima stoji magija, ali magija shvaćena kao prenos mentalnih aktivnosti kojim upravlja istrenirana snaga volje. U korenu magije stoji upravo snaga volje, koja je jedna živa sila i koja se može projektovati i kojom se može upravljati na daljinu.
Međutim, naišao sam i na drugu stranu i na neke podatke u kojima se kaže da magičar priziva neke nezemaljske entitete i moćne inteligencije putem različitih rituala i da mu onda oni pomažu .
Meni logičnije deluje ovo prvo objašnjenje koje sam dao.
Magija može da se ignoriše, ali ne može da se porekne. A granice imaginacije su granice magije. Ako je nečija imaginacije bezgranična i još ako je udružena sa snažnom, istreniranom voljom, nepokolebljivom verom koja pomera planine i emocionalnim uživljavanjem u imaginaciju, onda su bezgranični i domeni magije.
Kabalista Elifas Levi kaže: "Imaginacija je to što udziže volju i daje joj snagu nad Univerzalnim Agensom. Posledice magijskog delovanja su refleksije imaginacijskih mentalnih projekcija magijskog operatora."
Ako ćemo slediti ovu izjavu, onda mu dođe da je svako mentalno projektovanje u stvari magijsko delovanje. Po tome bi ispalo da smo mi po prirodi magijska bića, što naravno opet ne podrazumeva uvek svesno bavljenje magijskom praksom.
Dakle, kako vi gledate na ovu oblast?
Poslednja izmena: