Snovi

Imate li neostvarenih snova u ljubavnom smislu?I ako imate kako se nosite sa tim?:whistling:

Imam, kako ne. Verujem da svi ljudi imaju. I to će se verujem, u budućnosti promeniti. Kako se nosim? Hrabro. I stoički podnosim. Nekada mi je izuzetno bilo teško i nenormalno sam bila zbog toga tužna, teško mi je padalo; sada kao sada - nije.

Prihvatam svoju sudbinu.


:bye:
 
Poslednja izmena:
Imam, kako ne. Verujem da svi ljudi imaju. I to će se verujem, u budućnosti promeniti. Kako se nosim? Hrabro. I stoički podnosim. Nekada mi je izuzetno bilo teško i nenormalno sam bila zbog toga tužna, teško mi je padalo; sada kao sada - nije.

Prihvatam svoju sudbinu.


:bye:



Prihvatas sudbinu?
To mozes kad budes imala preko 70, sada ne smes.
Vreme prolazi takoooo brzo, da ce tih 70 da stigne za cas.
Misli o tome!
 
Prihvatas sudbinu?
To mozes kad budes imala preko 70, sada ne smes.
Vreme prolazi takoooo brzo, da ce tih 70 da stigne za cas.
Misli o tome!

Živa istina..evo meni ovih 35 proleti za čas...jer sam uvijek mislio da imam vremena na pretek..

- - - - - - - - - -

Zašto kažeš ljubav a misliš na sex

Druže nije mi problem naći sex,sex obožavam ali želim nešto više od toga...tako sam razmišljao kao balavac...zar je to toliko teško da se povjeruje..
 
Prihvatas sudbinu?
To mozes kad budes imala preko 70, sada ne smes.
Vreme prolazi takoooo brzo, da ce tih 70 da stigne za cas.
Misli o tome!

U smislu, da ono što ne mogu da menjam, i gde nema Leba, što se kaže, što mi ne ide, i gde mi ne ide, tu niti više šta čekam, tražim, očekujem niti ulažem svoju energiju, hrabrost. Tu više ne crpim smisao, snagu, želju i ono šta me pokreće. U tom mislu, da sam se s tim pomirila, da u nekim segmentima životnim neće i ne može biti kako ja hoću, ili da neko drugi ima uticaj da mi je iskrojio ili kroji onako kako se meni ne dopada. Shvataš, sada pobliže, na šta sam mislial? Dugo nisam shvatala na šta mi uludo odlazi i gde je i otišlo zdravlje, za čiji bob i groš.

A, ono šta hoću, želim i gde sam preusmerila snage i prema nekome u budućnosti možda, tu ja imam snage, za trista života još, pa dok ne crknem i dok me sve u meni, što imam ne izda od snage, umora, znoja i ludačke upornosti , dok ne istrajem i ostvarim. Ti imam energije, inata, drčnosti i hrbrosti, koliko god trebalo. Tu se ne mirim i nikada se neću pomiriti, sve dok ne ugledam realizaciju istoga.

Vreme je relativan pojam. Nigde ne žurim. Pravo je vreme, ono u kojem sam sada. Sve dokle god sam u miru sama s sobom i drugima. I zdrava. Sve drugo mi je idi mi dođi mi, može biti a ne mora da znači. Moj je život takav sada. Nisam indolentna, nisam, ali nisam ni kao ono drugi, daj šta daš, kao muve bez glave, jer vreme ideeeeeeeeeeeee, jer vreme teeeeeeeeečeeeeeeee, znaš.

Mislim ja o tome stalno; ja imam u glavi KVALITET a ne KVANTITET proživljenog. Odživljenog. I u budućnosti, što me čeka.

Čak i da stignem prekasno po nekima, ja stigla sam i stići ću tačno tamo gde hoću u pravo vreme, po mene.
 
U smislu, da ono što ne mogu da menjam, i gde nema Leba, što se kaže, što mi ne ide, i gde mi ne ide, tu niti više šta čekam, tražim, očekujem niti ulažem svoju energiju, hrabrost. Tu više ne crpim smisao, snagu, želju i ono šta me pokreće. U tom mislu, da sam se s tim pomirila, da u nekim segmentima životnim neće i ne može biti kako ja hoću, ili da neko drugi ima uticaj da mi je iskrojio ili kroji onako kako se meni ne dopada. Shvataš, sada pobliže, na šta sam mislial? Dugo nisam shvatala na šta mi uludo odlazi i gde je i otišlo zdravlje, za čiji bob i groš.

A, ono šta hoću, želim i gde sam preusmerila snage i prema nekome u budućnosti možda, tu ja imam snage, za trista života još, pa dok ne crknem i dok me sve u meni, što imam ne izda od snage, umora, znoja i ludačke upornosti , dok ne istrajem i ostvarim. Ti imam energije, inata, drčnosti i hrbrosti, koliko god trebalo. Tu se ne mirim i nikada se neću pomiriti, sve dok ne ugledam realizaciju istoga.

Vreme je relativan pojam. Nigde ne žurim. Pravo je vreme, ono u kojem sam sada. Sve dokle god sam u miru sama s sobom i drugima. I zdrava. Sve drugo mi je idi mi dođi mi, može biti a ne mora da znači. Moj je život takav sada. Nisam indolentna, nisam, ali nisam ni kao ono drugi, daj šta daš, kao muve bez glave, jer vreme ideeeeeeeeeeeee, jer vreme teeeeeeeeečeeeeeeee, znaš.

Mislim ja o tome stalno; ja imam u glavi KVALITET a ne KVANTITET proživljenog. Odživljenog. I u budućnosti, što me čeka.

Čak i da stignem prekasno po nekima, ja stigla sam i stići ću tačno tamo gde hoću u pravo vreme, po mene.

Pa dobro onda,pošto je vrijeme veoma dragocjeno želim da znam ima li ikakvog smisla ovo što radim...da ne prođe uzalud..šta ja mogu da očekujem?Jer se znojim vraski tesko:D
 
U smislu, da ono što ne mogu da menjam, i gde nema Leba, što se kaže, što mi ne ide, i gde mi ne ide, tu niti više šta čekam, tražim, očekujem niti ulažem svoju energiju, hrabrost. Tu više ne crpim smisao, snagu, želju i ono šta me pokreće. U tom mislu, da sam se s tim pomirila, da u nekim segmentima životnim neće i ne može biti kako ja hoću, ili da neko drugi ima uticaj da mi je iskrojio ili kroji onako kako se meni ne dopada. Shvataš, sada pobliže, na šta sam mislial? Dugo nisam shvatala na šta mi uludo odlazi i gde je i otišlo zdravlje, za čiji bob i groš.

A, ono šta hoću, želim i gde sam preusmerila snage i prema nekome u budućnosti možda, tu ja imam snage, za trista života još, pa dok ne crknem i dok me sve u meni, što imam ne izda od snage, umora, znoja i ludačke upornosti , dok ne istrajem i ostvarim. Ti imam energije, inata, drčnosti i hrbrosti, koliko god trebalo. Tu se ne mirim i nikada se neću pomiriti, sve dok ne ugledam realizaciju istoga.

Vreme je relativan pojam. Nigde ne žurim. Pravo je vreme, ono u kojem sam sada. Sve dokle god sam u miru sama s sobom i drugima. I zdrava. Sve drugo mi je idi mi dođi mi, može biti a ne mora da znači. Moj je život takav sada. Nisam indolentna, nisam, ali nisam ni kao ono drugi, daj šta daš, kao muve bez glave, jer vreme ideeeeeeeeeeeee, jer vreme teeeeeeeeečeeeeeeee, znaš.

Mislim ja o tome stalno; ja imam u glavi KVALITET a ne KVANTITET proživljenog. Odživljenog. I u budućnosti, što me čeka.

Čak i da stignem prekasno po nekima, ja stigla sam i stići ću tačno tamo gde hoću u pravo vreme, po mene.




Izvini, ali rekla si " tu niti više šta čekam, tražim, očekujem niti ulažem svoju energiju, hrabrost. Tu više ne crpim smisao, snagu, želju i ono šta me pokreće. U tom mislu, da sam se s tim pomirila, da u nekim segmentima životnim neće i ne može biti kako ja hoću,"


Ajd priznaj, da li je to ok za jednu mladu osobu kao sto si ti?

Kazes "
tu ja imam snage, za trista života još, pa dok ne crknem i dok me sve u meni, što imam ne izda od snage, umora, znoja i ludačke upornosti"....eeeeee, to je ok!
Ali je u potpunoj suprotnosti sa ovim prvim sto si rekla.
 
U jednom postu sam jasno rekao ko sam i šta sam..pa ako može odgovor u reputaciji jer imam masu publike,ovo postaje tragikomično...pa ono javi šta i kako i da li da "kupim svoje prnjice" jer je ovako javno zaista yebeno postalo,a drugog načina nemam..:confused:



Zasto bi ti "kupio svoje prnjice" kada si sasvim OK tip.
Msís...dosli divlji oterali pitome?
 
U smislu, da ono što ne mogu da menjam, i gde nema Leba, što se kaže, što mi ne ide, i gde mi ne ide, tu niti više šta čekam, tražim, očekujem niti ulažem svoju energiju, hrabrost. Tu više ne crpim smisao, snagu, želju i ono šta me pokreće. U tom mislu, da sam se s tim pomirila, da u nekim segmentima životnim neće i ne može biti kako ja hoću, ili da neko drugi ima uticaj da mi je iskrojio ili kroji onako kako se meni ne dopada. Shvataš, sada pobliže, na šta sam mislial? Dugo nisam shvatala na šta mi uludo odlazi i gde je i otišlo zdravlje, za čiji bob i groš.

A, ono šta hoću, želim i gde sam preusmerila snage i prema nekome u budućnosti možda, tu ja imam snage, za trista života još, pa dok ne crknem i dok me sve u meni, što imam ne izda od snage, umora, znoja i ludačke upornosti , dok ne istrajem i ostvarim. Ti imam energije, inata, drčnosti i hrbrosti, koliko god trebalo. Tu se ne mirim i nikada se neću pomiriti, sve dok ne ugledam realizaciju istoga.

Vreme je relativan pojam. Nigde ne žurim. Pravo je vreme, ono u kojem sam sada. Sve dokle god sam u miru sama s sobom i drugima. I zdrava. Sve drugo mi je idi mi dođi mi, može biti a ne mora da znači. Moj je život takav sada. Nisam indolentna, nisam, ali nisam ni kao ono drugi, daj šta daš, kao muve bez glave, jer vreme ideeeeeeeeeeeee, jer vreme teeeeeeeeečeeeeeeee, znaš.

Mislim ja o tome stalno; ja imam u glavi KVALITET a ne KVANTITET proživljenog. Odživljenog. I u budućnosti, što me čeka.

Čak i da stignem prekasno po nekima, ja stigla sam i stići ću tačno tamo gde hoću u pravo vreme, po mene.

a sta bi ti ? gang bang ?
 
Izvini, ali rekla si " tu niti više šta čekam, tražim, očekujem niti ulažem svoju energiju, hrabrost. Tu više ne crpim smisao, snagu, želju i ono šta me pokreće. U tom mislu, da sam se s tim pomirila, da u nekim segmentima životnim neće i ne može biti kako ja hoću,"


Ajd priznaj, da li je to ok za jednu mladu osobu kao sto si ti?

Kazes "
tu ja imam snage, za trista života još, pa dok ne crknem i dok me sve u meni, što imam ne izda od snage, umora, znoja i ludačke upornosti"....eeeeee, to je ok!
Ali je u potpunoj suprotnosti sa ovim prvim sto si rekla.

Ne razumeš me. Prihvatila sam da u nekim segmentima nemam sreće, ne ide, ne znam, zovi ga kako hoćeš. I tu više nemam snage, volje, želje i neću da se bahćem. Nije, ali ti ne živiš život moj, niti možeš da znaš šta i kako i ne znaš kroz šta ja prolazim možda, ili kroz šta prošla sam. Nebitno. Opet kažem, tako mora. Za moje dobro. I s tim sam se pomirila. A, da li je baš pohvalno ili ne, kada bih napisala sve do tančina, razumela bi me odlično, ali ne želim o svemu da pišem tu. zato kažem, deluje kontradiktorno, ali nije.

A, za nešto peto, imam i imaću snage, samim tim što sam se preporijentisala, raspodelila mogućnosti i sve tamo gde sam crpela bezveze, sada ću da itučem u nešto drugo, to možda neće biti ovako, a možda baš i bude super, ko zna. I tu ću da zapnem i opet bih mogla da se trudim, do kraja sveta.

Shvataš sada, malo bolje?

Znači za nešto više nemam ni snage, ni volje ni želje, pa taman da imam petnaest godina manje ili da imam ne znam st. A, za neke imam i imaću, taman da imam još jedan dan, do umiranja, ja opet bih tako.

Znam da zvuči konfuzno, ali samim tim što nemam slobodu o svemu javno, zato tako i deluje. :)
 
Poslednja izmena:
Ne razumeš me. Prihvatila sam da u nekim segmentima nemam sreće, ne ide, ne znam, zovi ga kako hoćeš. I tu više nemam snage, volje, želje i neću da se bahćem. Nije, ali ti ne živiš život moj, niti možeš da znaš šta i kako i ne znaš kroz šta ja prolazim možda, ili kroz šta prošla sam. Nebitno. Opet kažem, tako mora. Za moje dobro. I s tim sam se pomirila. A, da li je baš pohvalno ili ne, kada bih napisala sve do tančina, razumela bi me odlično, ali ne želim o svemu da pišem tu. zato kažem, deluje kontradiktorno, ali nije.

A, za nešto peto, imam i imaću snage, samim tim što sam se preporijentisala, raspodelila mogućnosti i sve tamo gde sam crpela bezveze, sada ću da itučem u nešto drugo, to možda neće biti ovako, a možda baš i bude super, ko zna. I tu ću da zapnem i opet bih mogla da se trudim, do kraja sveta.

Shvataš sada, malo bolje?

Znači za nešto više nemam ni snage, ni volje ni želje, pa taman da imam petnaest godina manje ili da imam ne znam st. A, za neke imam i imaću, taman da imam još jedan dan, do umiranja, ja opet bih tako.

Znam da zvuči konfuzno, ali samim tim što nemam slobodu o svemu javno, zato tako i deluje. :)




Pa izvini, al zvuci konfuzno...da nemas pojma!
Aj se ti malo smiri, draga.
Kao prvo. Nikada!!! Ne smes reci - tako mora! Narocito ako si mlada kao sto jesi.
Ja sam od tebe starija, imam decu i sama sam sa njima, pa imam vise poleta od tebe.
Osvrni se Jeco oko sebe i udahni punim plucima. Zivot je lep, ja kad ti kazem!!
Daj mu sansu!

- - - - - - - - - -

nisma dobio dovoljno ljubavi kad sam bio mali :(


el da?

A u pm!

Svi smo bili nevoljena deca! :(
 
U jednom postu sam jasno rekao ko sam i šta sam..pa ako može odgovor u reputaciji jer imam masu publike,ovo postaje tragikomično...pa ono javi šta i kako i da li da "kupim svoje prnjice" jer je ovako javno zaista yebeno postalo,a drugog načina nemam..:confused:

Zbog čega bi ti kupio svoje prnjice, zbog ikoga tu? Šta misliš, kako je meni, koja sam duže od tebe tu? :mazi: Da sam se za svakim postom zlonamernih & nedobronamernih ljudi o sebi okretala, gde bih ja Gruvi, kao čovek stigla? Šta te briga šta ko misli? Važno je šta ti misliš. O sebi. O drugome. A ljudi koji su ti slični, misliće isto tako. Ili neće. To je bar prosto. A, ko misli nešto peto, misliće opet, pisao ti javno ili tajno.

Pa ima nekih likova forumaških koji su počeli da prate šta piskaram,neki su o.k a mislio sam na one što se sprdaju..

Pa, prate, jer nejau svoje šta da prate. Ovde je vazdan uvek bilo važnije i interesantnije šta ti komšija radi, piše, itd. Moraćeš ti an jedan kurs prevaspitavanja, kod mene, šta znači Forum i kakva su pravila ponašanja tu. Koliko zbog drugih, koliko zbog sebe. Da sebe ogradiš i zaštitiš a da ostaneš svoj. Ja ti rekoh i onomad, tu ništa više nije, kao što bilo je. :(

Tebe do dotiče? Mene vidiš ne. Ja sam tu bila patetična, dosadna, smarač, i ne znam šta ti aj sve, zbog svog emotivnog pisanja i što imam lepu reputaciju tu. I? Nikome ništa. Kerovi laju, karavani prolaze. Jeca ostaje a isti frikovi samo drugi nikovi, mogu da pozelene od muke.
 
Pa izvini, al zvuci konfuzno...da nemas pojma!
Aj se ti malo smiri, draga.
Kao prvo. Nikada!!! Ne smes reci - tako mora! Narocito ako si mlada kao sto jesi.
Ja sam od tebe starija, imam decu i sama sam sa njima, pa imam vise poleta od tebe.
Osvrni se Jeco oko sebe i udahni punim plucima. Zivot je lep, ja kad ti kazem!!
Daj mu sansu!

Znam zašto to kažem; ali hvala ti na dobronamernom savetu. Koliko god delovalo konfuzno, u globalu je vrlo jednostavno, ali se to mora dočarati verno, a ja o tome ne bih zaista da pišem. Uistinu i ne smem, a i pravo da ti kažem, i da smem, više mi nije je*eno važno, ama uopšte. Zato ti kažem, deluje malo nejasno, ali nema veze, pa me zato doživljavaš malo drugačije. :D

Znam i zašto to kažem, da mora, ali ni o tome ne želim. Ali, to nije ono loše moranje, nego ono dobro moranje, koje će dovesti i do poboljšanja mene i do onoga čemu ja težim. Zato ti kažem, deluje ti kroz pisanje, da u meni nema dva grama života a nije tako, nego za nešto digoh ruke, i neću da se bacakam uludo, a za nešto mogu i dalje, to je to.Osvrnula sam se ja ne brini i potpuno sam smirena. Zato i gledam tako surovo realno i trezveno bez primesa mojih roza naočarica. Što opet ne zanči da je loše, nego da se ne zavaravam po pitanju nekih debillskih stanja i želja.

Slažem se; život jeste lep. I jeste dar. :)
 

Back
Top