O glumi - pitanje iz estetike

Poruka
51.038
Pita me preksinoć jedan prijatelj da li je glumac = umetnik. Da li stvaranje podrazumeva i interpretaciju nečeg što je neko drugi, tj. drugi čovek stvorio? Ako pođemo od teorije da je umetnost, u osnovi, podražavanje (ideje), da li to znači da je glumac utoliko veći umetnik ukoliko vernije podražava emocije koje nisu njegove? Ako pak dodamo tezu da je umetnost lepa laž, onda je glumac veći i bolji ako uspe da nas ubedi u istinitost emocija koje su mu dodeljene kao glumački zadatak, a za koje znamo da nisu autentične, odnosno njegove?
Znam, znam, neko će reći da sve može biti umetnost. I veština laganja je, po nekima, vrsta umetnosti. Stepen njene uspešnosti leži u ubedljivosti. Talentovani lažov crpi iz svoje mašte; on je, dakle, kreativac, majstor reči i transformacije. Ali šta stvara glumac, jer uloga koja mu je dodeljena čak i ne potiče iz njegove mašte? Postoji li gradacija stvaranja, pa je interpretacija tuđe fantazije takođe stvaranje? Da li je identifikacija glumca sa karakterom koga glumi - umetnost? Stepen uživljavanja kao umetnost?

I ne, nemojte mi citirati Aristotela, Hegela itd.
Interesuju me vaša mišljenja.
p.s. Jeste li primetili da ljudi za glumce češće kažu „On je veliki glumac“ nego „On je veliki umetnik“? Da li Gretu Garbo ili Marlona Branda ljudi zovu velikim glumcima ili velikim umetnicima?
 
Pa, baš i nisam primetio da kažu za glumce da su veliki umetnici, nego baš - glumčina, veliki glumac.
Gluma je zanat, ali se njome ne mogu baviti netalentovani (osim u Srbiji a i šire, međutim za njih se zna da su loše zanatlije)
Inače, to su uglavnom klovnovi i zabavljači, poput cirkuskih umetnika koje od prvih razdvaja jedino dikcija koje u klovnomskom zanatu nema.
Sve ostalo, od fizičke kondicije, mimike, plesa, imamo i kod glumaca.
Jednog dana glumcima dosadi da ih tretiraju neozbiljno, kao izvođače radova, pa pokušavaju da se bave intelektualnijim poslom, a tu ni nemamo neke primere uspešnosti, u stvari kvaliteta, loši su reditelj, scenaristi..dobijete nekog kao Radoša Bajića lolol... Ima tu, naravno, jako svestranih, pametnih glumaca, ali je ta svestranost vrlo retka.
 
Dobro pitanje.
Sa glumcima je zeznuto jer nije toliko očigledno, ali, da, svaka ponovna interpretacija nečega što je već stvoreno jednako predstavlja novu kreaciju, umetničko stvaranje, kod glumaca se to ne može primetiti jer nemaš sa čim da uporediš jer nemaš 10 rimejkova jednog filma, a i od mnogo drugih faktora zavisi kako će film ispasti.

Kod muzike se to najbolje vidi, uporedi


Prvo, namerno sam uzeo Kobejna jer on nije neki muzičar, niti je znao da peva, niti je tehnički potkovan svirač niti su ga vadili ostali članovi benda (bili su crnji od njega). Ali se razlika opet vidi jer ono što je umetničko u nečemu je zapravo nešto što ću nazvati "legitimitet sadržaja koji se interpretira kroz određenu umetničku formu". Tako će i glumac najbolje odglumiti onda kad ono što interpretira bude najviše deo njega, odnosno, kad se maksimalno uživi.
Svaka nova interpretacija je nova kreacija, tako svaki put kad u parku čuješ nekog klinca kako zavija i kvari pesmu EKVa ili Haustora, to je zato što on tokom te interpretacije mnogo više vodi računa o tehnici sviranja/pevanja, trudi se da sa apsolutnom preciznošću svesnom kontrolom postigne ono što rade Rundek i Mladenović, a to dovodi do katastrofe. S druge strane, kada pustiš da se umetnička struktura (pesma) prilagodi tvojim mogućnostima, kad se uživiš, kada taj sadržaj postane legitiman i TVOJ, onda nije bitno koliko je dobro tehnički izvedeno i koliko je blizu originalu. Ono je jednostavno lepo.
 
глумци су сами по себи уметничко дело.
дато им је нешто што је ексклузивно и ретко - харизма, специфично устројство карактера.
неке филмове, серије или представе гледамо само због неких који ту глуме. све што они ураде, макар то било испијање чаја поред прозора, оплемењено је, самом чињеницом да то они чине.
ја гледам серију Грим само због Саше Роиза. сигурно ме не занимају створења попут "хундјегера".

шта ствара глумац? не знам, ствара утисак.
утисак као нешто неопипљиво, невидљиво, али живо и реално, које дословце има улогу неке врсте духовне хране.
 
Pita me preksinoć jedan prijatelj da li je glumac = umetnik. Da li stvaranje podrazumeva i interpretaciju nečeg što je neko drugi, tj. drugi čovek stvorio? Ako pođemo od teorije da je umetnost, u osnovi, podražavanje (ideje), da li to znači da je glumac utoliko veći umetnik ukoliko vernije podražava emocije koje nisu njegove? Ako pak dodamo tezu da je umetnost lepa laž, onda je glumac veći i bolji ako uspe da nas ubedi u istinitost emocija koje su mu dodeljene kao glumački zadatak, a za koje znamo da nisu autentične, odnosno njegove?
Znam, znam, neko će reći da sve može biti umetnost. I veština laganja je, po nekima, vrsta umetnosti. Stepen njene uspešnosti leži u ubedljivosti. Talentovani lažov crpi iz svoje mašte; on je, dakle, kreativac, majstor reči i transformacije. Ali šta stvara glumac, jer uloga koja mu je dodeljena čak i ne potiče iz njegove mašte? Postoji li gradacija stvaranja, pa je interpretacija tuđe fantazije takođe stvaranje? Da li je identifikacija glumca sa karakterom koga glumi - umetnost? Stepen uživljavanja kao umetnost?

I ne, nemojte mi citirati Aristotela, Hegela itd.
Interesuju me vaša mišljenja.
p.s. Jeste li primetili da ljudi za glumce češće kažu „On je veliki glumac“ nego „On je veliki umetnik“? Da li Gretu Garbo ili Marlona Branda ljudi zovu velikim glumcima ili velikim umetnicima?

то ме подсети на ону ангдоту кад је лик однео неке цртеже уваженим критичарима да их ови процене а они су видели од ван гога до да винчија у томе па се испоставило да су цртала деца ометена у развоју

уметност је некако лична за класификацију неподесна као укус

ај ти докажи неком слушаоцу гранда што иде на коцнерте карлеуше и што буљи у фарму а члан је уједињених региона шта је уметност

у сваком слуачју од свега понуђеног можда је 1% уметност а можда и мање, остало је продукт, шунд, кич, фудбалер са две леве ноге

поготово са овим модерним временима свака шуша трипује узвишеност тако да је уметности све мање а о култури да и не говоримо

ах да, глума, па може бити али не мора да значи а често јако често и није
 
Inače, samo da naglasim, ta sposobnost uživljavanja je nešto šire od prihvatanja jedne forme, u pitanju je prihvatanje jednog modusa postojanja i život kroz njega
Ova solaža (u top 5 svih vremena IMO) je nastala tako što je producent rekao Ediju Hejzelu da svira kao da mu je majka umrla

 
глумци су сами по себи уметничко дело.
дато им је нешто што је ексклузивно и ретко - харизма, специфично устројство карактера.
неке филмове, серије или представе гледамо само због неких који ту глуме. све што они ураде, макар то било испијање чаја поред прозора, оплемењено је, самом чињеницом да то они чине.
ја гледам серију Грим само због Саше Роиза. сигурно ме не занимају створења попут "хундјегера".

шта ствара глумац? не знам, ствара утисак.
утисак као нешто неопипљиво, невидљиво, али живо и реално, које дословце има улогу неке врсте духовне хране.

Ne utisak, utisak stvaraju propali glumci u Utisku nedelje :))))
Glumac stvara emociju, prenosi na nas, i ne može svako da nas rasplače, zamisli, nasmeje. Velika je umešnost buditi u ljudima emocije, biti za to sposoban, a to dar.
Ako je smisao umetnosi stvaranje i prenošenje emocije, onda je to to.
Činjenica je, kako u gomili, znaš koliko oni najlepših tekstova svetske književnosti prebace preko ruke i usana i kako umeju da nam prenesu dramske obrte, kad ih isključiš, fond reči im je uglavno ništa, nula, nema ga. Retke su glumčine koji nisu od te klasične sorte.
 
Rec "umetnost" polazi od reci umet/umeti - sposobnost znati kako. Umetnik je osoba sa talentom, osoba koja nesto ume - umetnik svog zanata. Znaci, glumac je isto umetnik, ako je dobar glumac. :)
 
Poslednja izmena:
Pita me preksinoć jedan prijatelj da li je glumac = umetnik. Da li stvaranje podrazumeva i interpretaciju nečeg što je neko drugi, tj. drugi čovek stvorio? Ako pođemo od teorije da je umetnost, u osnovi, podražavanje (ideje), da li to znači da je glumac utoliko veći umetnik ukoliko vernije podražava emocije koje nisu njegove?

Глумци су више занатлије него уметници. Једини уметник у том процесу настанка филма или представе јесте писац сценарија.Он преноси на папир своју уметничку инспирацију или неисказиву интуицију која потиче из света метафизичких идеја. Глумац је ту да својом вештином то што је написано на папиру пренесе у покрет и реч.
Неки лош, кич сценарио најбољи глумац не може направити уметношћу.


ја гледам серију Грим само због Саше Роиза. сигурно ме не занимају створења попут "хундјегера".

Што то ниси нагласила пре него што сам скинуо целу сезону те серије и обрисао је после 15 минута гледања прве епизоде. :)
 
Zanatlije su isto umetnici!

Нису. Они не стварају уметничка дела него их интерпретирају.
Оно јесте, уметник мора имати вештину да би преточио своју инспирацију на платно, нотну свеску или покрет и реч .. тј. глуму. Али та вештина је одвојена од уметничке инсипрације која је нешто сасвим друго и једино извориште уметности..
 
Нису. Они не стварају уметничка дела него их интерпретирају.
Оно јесте, уметник мора имати вештину да би преточио своју инспирацију на платно, нотну свеску или покрет и реч .. тј. глуму. Али та вештина је одвојена од уметничке инсипрације која је нешто сасвим друго и једино извориште уметности..

Znaci jesu - umetnici su svog zanata!
 
Нису. Они не стварају уметничка дела него их интерпретирају.
Оно јесте, уметник мора имати вештину да би преточио своју инспирацију на платно, нотну свеску или покрет и реч .. тј. глуму. Али та вештина је одвојена од уметничке инсипрације која је нешто сасвим друго и једино извориште уметности..

Ako ne ume da interpretira, ako nema talenata onda nije umetnik i ne moze biti glumac - moze ali onaj od losih! Osim toga, mnogi glumci su i pisci i reziseri i ... mnogo vise - multi talenti ;)
 
Poenta je obratiti paznju na to koliko je VISOK stepen stvaralastva u njihovom poslu jer u svakom poslu postoji doza stvaralstva (u svakoj akciji doza reakcije i u svakoj reakciji doza akcije.) Kad su u pitanju glumci, stepen stvaralstva je skoro pa nula, a da bi bio umetnik taj stepen treba da bude izuzetno visok.
 
Zanatlije su isto umetnici!

... a da se vratim na ovo Ozi, jer tvrdis da zanatlije nisu umetnici. Zar medju ovim zanatlijama nema umetnika :): kamenoresci i vajari, stolari i vajari; duvaci stakla, graveri; konditori, kuvari; frizeri i snajderi, sesirdjije i modni kreatori; zlatari - kojundjije; fotograficari , slikari; Home Outfitters, dekorateri i dezajneri ...
 
Poenta je obratiti paznju na to koliko je VISOK stepen stvaralastva u njihovom poslu jer u svakom poslu postoji doza stvaralstva (u svakoj akciji doza reakcije i u svakoj reakciji doza akcije.) Kad su u pitanju glumci, stepen stvaralstva je skoro pa nula, a da bi bio umetnik taj stepen treba da bude izuzetno visok.

sve je to isto jer je svaka umetnost svojevrsna imitacija a dobra umetnost je legitimna imitacija, odlična umetnost je legitimna imitacija odrađena tako da višestruko imitira različite nivoe stvarnosti.
Umetnik je zapravo osoba kojoj mozak radi na taj način da sintetizuje ono što prima u nove strukture, odnosno koji ima uvid u to na koji način se elementi starih struktura mogu iskombinovati da nova struktura ostane legitimna u određenoj perspektivi, a istinski dobar umetnik će biti sposoban da strukturira tako da legitimitet opstaje u više perspektiva, odnosno, "nabiće ga" značenjem. Paund: "Velika književnost je prosto jezik nabijen značenjem do najvišeg mogućeg stepena".
Al kao što sam rekao, problem sa filmom kao umetnošću uopšte je što je suviše ljudi uključeno u njegovu prozvodnju i što sam glumac predstavlja samo delić cele te konstrukcije, pa se umetničko u njegovom pozivu dovodi u sumnju. Al on radi zapravo sličnu stvar kao svaki umetnik.
 
... a da se vratim na ovo Ozi, jer tvrdis da zanatlije nisu umetnici. Zar medju ovim zanatlijama nema umetnika :): kamenoresci i vajari, stolari i vajari; duvaci stakla, graveri; konditori, kuvari; frizeri i snajderi, sesirdjije i modni kreatori; zlatari - kojundjije; fotograficari , slikari; Home Outfitters, dekorateri i dezajneri ...

Као што рекох, једно је вештина а друго уметност. То двоје могу бити спојени једно са другим али и не морају. Рецимо, Рембрант који је насликао неку слику пренео је у њу своју уметничку инспирацију и то га чини уметником. Међутим, сада они многбројни фалсификатори те слике кроз историју, јесу вешти, они имају вештину сликања попут њега, али немају и уметничку инсипирацију..нису уметници.

Исто важи и за музику, вајарство и слично. Онај ко рецимо интерпертира дела Моцарта није уметник попут њега, него извођач, неко ко има вештину свирања или певања.
А те фразе типа "уметник свог заната" и слично настале су из неразумевања људи шта је уметност, па тако мисле да је сваки акробата или жонглер на улици уметник. Има пуно људи са вештинама али има мало уметника.
 
sve je to isto jer je svaka umetnost svojevrsna imitacija a dobra umetnost je legitimna imitacija, odlična umetnost je legitimna imitacija odrađena tako da višestruko imitira različite nivoe stvarnosti.

Ма да. Тако материјалиста замишља уметност. Имитација. :roll: По теби је онда Карамела уметник над уметницима.
Материјализам и уметност су антиподи. Ти уметност не можеш да разумеш. Ти си од оне врсте попут оног научника који када је видео Микеланђелову скулптуру питао "Шта то доказује?".
 
Исто важи и за музику, вајарство и слично. Онај ко рецимо интерпертира дела Моцарта није уметник попут њега, него извођач, неко ко има вештину свирања или певања.

Ovo je jedna velika zabluda, a postoji jer su je stvorili ljudi koji sa proizvodnjom umetnosti nemaju mnogo veze.
 
sve je to isto jer je svaka umetnost svojevrsna imitacija a dobra umetnost je legitimna imitacija, odlična umetnost je legitimna imitacija odrađena tako da višestruko imitira različite nivoe stvarnosti.

Ovde si izvalio glupost. Da li uopste ima smisla da ti objasnjavam zasto je ovo glupost? Pokusavas da ubedis sebe da ne postoji razlika izmedju osobe koja radi kako mu se kaze (roba, u ovom slucaju glumca) i osobe koja stvara, koja radi kako joj se prohte (gospodara, u ovom slucaju umetnika.) A to je nebuloza koja je svakom iole iskrenom coveku OCIGLEDNA. Jedan plagijator, naprimer, nije ravan jednom Mocartu. To sto si primetio da postoje velike slicnosti izmedju kopiranja i kreiranja je isto ono sto je skapirao Heraklit kada je rekao da su "put prema gore i put prema dole jedan te isti put." To medjutim NE ZNACI da ta razlika ZAISTA ne postoji lol. Vec da te suprotnosti o kojima govorimo nisu POTPUNE suprotnosti. To znaci da POTPUNA razlika i POTPUNA jednakost izmedju stvari ne postoje vec da su sve stvari -- pa i one koje izgledaju potpuno suprotno -- u medjusobnom odnosu.

Znaci, NIJE ISTO. Nije isto kad ja sednem i osmislim lika i onda ga odglumim i kad samo odglumim lika kojeg je neko drugi osmislio. U prvom slucaju postoji visi stepen stvaralastva u drugom nizi.

Al kao što sam rekao, problem sa filmom kao umetnošću uopšte je što je suviše ljudi uključeno u njegovu prozvodnju i što sam glumac predstavlja samo delić cele te konstrukcije, pa se umetničko u njegovom pozivu dovodi u sumnju. Al on radi zapravo sličnu stvar kao svaki umetnik.

Radi slicnu stvar, tacno je, ali ipak nije umetnik. Jer ako cemo da gledamo samo slicnosti onda je svako od nas umetnik. Svi ljudi su umetnici. I moj pas je je beni umetnik.
 
Као што рекох, једно је вештина а друго уметност. То двоје могу бити спојени једно са другим али и не морају. Рецимо, Рембрант који је насликао неку слику пренео је у њу своју уметничку инспирацију и то га чини уметником. Међутим, сада они многбројни фалсификатори те слике кроз историју, јесу вешти, они имају вештину сликања попут њега, али немају и уметничку инсипирацију..нису уметници.

Исто важи и за музику, вајарство и слично. Онај ко рецимо интерпертира дела Моцарта није уметник попут њега, него извођач, неко ко има вештину свирања или певања.
А те фразе типа "уметник свог заната" и слично настале су из неразумевања људи шта је уметност, па тако мисле да је сваки акробата или жонглер на улици уметник. Има пуно људи са вештинама али има мало уметника.

Ja pricam o umetnosti a ne o vestini(mada jedno bez drugoga ne moze) :) Kod glumaca nije sve samo interpretacija nego i veliki deo iprovizacije i spontanosti i ako je to dobro odradjeno - zar to nije umetnost? Umetnost koja je nastala iz spontane, trenutne inspiracije? :) van Gog, kao ipresionista je slikao i hvatao razlicite trenutke dnevnih boja - njegove slike prirode su spontano nastale bez mnogo inspiracija - boje su ga zavodile da ih prenese na platno... ali ja ne bi rekla da su ga boje inspirirale da slika bas most ili suncokret (suncukret mu se ponudio isto kao i most ... i td.). Znaci, inspiracija nije uvek na prvom mestu!
 
Poslednja izmena:
Ovde si izvalio glupost. Da li uopste ima smisla da ti objasnjavam zasto je ovo glupost? Pokusavas da ubedis sebe da ne postoji razlika izmedju osobe koja radi kako mu se kaze (roba, u ovom slucaju glumca) i osobe koja stvara, koja radi kako joj se prohte (gospodara, u ovom slucaju umetnika.) A to je nebuloza koja je svakom iole iskrenom coveku OCIGLEDNA. Jedan plagijator, naprimer, nije ravan jednom Mocartu. To sto si primetio da postoje velike slicnosti izmedju kopiranja i kreiranja je isto ono sto je skapirao Heraklit kada je rekao da su "put prema gore i put prema dole jedan te isti put." To medjutim NE ZNACI da ta razlika ZAISTA ne postoji lol. Vec da te suprotnosti o kojima govorimo nisu POTPUNE suprotnosti. To znaci da POTPUNA razlika i POTPUNA jednakost izmedju stvari ne postoje vec da su sve stvari -- pa i one koje izgledaju potpuno suprotno -- u medjusobnom odnosu.

Znaci, NIJE ISTO. Nije isto kad ja sednem i osmislim lika i onda ga odglumim i kad samo odglumim lika kojeg je neko drugi osmislio. U prvom slucaju postoji visi stepen stvaralastva u drugom nizi.

Koliko ti besmislenih stvari kažeš, smuči mi se dok nađem bar dve smislene da odgovorim na njih u moru đubreta.
svaka interpretacija je nova kreacija, svaki put kad neko odsvira Mocartov "Turski marš" on iznova stvara tu kompoziciju. Nijedan odsvirani "Turski marš" nije ista kompozicija. Ti ne možeš da sudiš o "Turskom maršu" na osnovu notnog zapisa jer notni zapis ne nosi vrednost, odnosno, ta kompozicija puštena kroz kompjuterski program koji čita note nema umetničku vrednost, već je umetnička vrednost u interpretaciji (kao i za sve ostalo, nijedna stvar nema u sebi umetničku vrednost već zavisi kako se interpretira), ti kažeš ali Mocart je napisao, radi se samo o talentu, dakle o prirođenoj sposobnosti, kao što rekoh već, da vršiš sintezu elemenata koji su ti došli u iskustvo na taj način da stvaraš strukturu koja u sebi sadrži određeno značenje, bitno je da se ta sinteza takođe vrši u iskustvu, odnosno o sposobnosti da kreiraš celu stvar već u glavi i da je čuješ u fiktivnom hronotopu, Betoven je mogao da čuje sve što svira u glavi. Slikara kad pitaš, reći će ti da sve što slika on već vidi ispred sebe dok slika. To je i genetska stvar, umetnički talenat se prenosi, deca kompozitora će često takođe imati muzički talenat itd. Veliki umetnici su zapravo kombinacija okolnosti, genetike i sreće. Kako ti možeš znati da je ono što je Mocart iskomponovao zapravo ono što si ti čuo? Notni zapis je predložak, a interpretacija je milion. Upali 3 koncerta Manu Chaoa, pusti zaredom na sva 3 "La Primavera" i čućeš 3 različite pesme.
Onaj ko je sposoban da interpretira nešto na taj način da ostavlja utisak legitimnosti (problematičan termin, ali su još problematičniji iskrenost ili istinitost, držaću se ovoga) zapravo stvara umetničko delo, delo koje je tebi slično nečemu što već imaš u memoriji, ali zapravo potpuno novo umetničko delo.

EDIT:


I mrzi me sad da jurim po onom koncertu u Meksiku još jer je jedan klip, al nađi sam.
 
Poslednja izmena:

Back
Top