Hunger Games

guest 135511

Buduća legenda
Poruka
39.924
Тренутно се налазим у ситуацији да ми је смештено и да испаштам због те намештаљке, али имам све потребне доказе да та особа буде раскринкана и кажњена, али... ја то једноставно не могу. Не могу да кажем да не желим, пошто можда мали делић мене жели, али дословце не могу, све моје унутарње силе се буне против тога, иако би то по многима било "истеривање правде".

Зашто нећу? Из простог разлога што би ме то учинило истом као ту особу, било би то "мило за драго", "око за око", и шта се тиме добија? Зачарани круг који једном неко мора прекинути ако жели да се извуче из њега. Овако сам и ја њој ископала око, па могу очекивати да опет мени неко ископа око и тако бесконачно, без предаха и мирног сна.

Шта је решење?
Решење које ја примењујем је уздање (вера) да ће се ствари изнивелисати саме од себе на мистериозне начине, да нико не настрада а да се моја патња оконча. Циљ је прекршити постављену конвенцију. Конвенција је у овом случају управо то "око за око".

То ме подсети на филм Hunger Games, где је такмичарка променила правила игре за сва будућа такмичења само тиме што је одбила да поштује темељно правило игре - мораш убити све противнике да би победио, и извојевала победу без тога, при чему је добила и награду и живог такмичара. :)

Шта бисте ви урадили?
 
Каква слабост?
Напротив, рекох лепо да имам све доказе и практично треба само прстом да мрднем, дакле имам ту моћ, али је се одричем.
Слабост је управо попустити пред нагоном освете.
 
Zavisi da li je nacin na koji si povredjena ponizavajuci i da li to moze uticati na tvoju buducnost. Ako je samo benigna potvrda ljudske slabosti i nesavrsenosti ostani dostojanstvena i ne spustaj se na isti nivo. Ako je pak povreda egzistencijalnog karaktera, nemoj vratiti istom merom nego gore :)
 
Тренутно се налазим у ситуацији да ми је смештено и да испаштам због те намештаљке, али имам све потребне доказе да та особа буде раскринкана и кажњена, али... ја то једноставно не могу. Не могу да кажем да не желим, пошто можда мали делић мене жели, али дословце не могу, све моје унутарње силе се буне против тога, иако би то по многима било "истеривање правде".

Зашто нећу? Из простог разлога што би ме то учинило истом као ту особу, било би то "мило за драго", "око за око", и шта се тиме добија? Зачарани круг који једном неко мора прекинути ако жели да се извуче из њега. Овако сам и ја њој ископала око, па могу очекивати да опет мени неко ископа око и тако бесконачно, без предаха и мирног сна.

Шта је решење?
Решење које ја примењујем је уздање (вера) да ће се ствари изнивелисати саме од себе на мистериозне начине, да нико не настрада а да се моја патња оконча. Циљ је прекршити постављену конвенцију. Конвенција је у овом случају управо то "око за око".

То ме подсети на филм Hunger Games, где је такмичарка променила правила игре за сва будућа такмичења само тиме што је одбила да поштује темељно правило игре - мораш убити све противнике да би победио, и извојевала победу без тога, при чему је добила и награду и живог такмичара. :)

Шта бисте ви урадили?


U takvim situacijama sam svjestan da sam Ja (biće) ono čija je percepcija stvarnosti iskrivljena, te da zbog toga dobijam projekciju te stvarnosti u kojoj se pojavljuje i odgovor na sve moje NE-Svjesno postavljene zahtjeve. A kako znam da mi je projekcija iskrivljena? Odgovornost za počinjeno djelo u mojoj realnosti prebacujem na DRUGOG. Jedan od odgovora na te zahtjeve je i pojava 'nekoga' u mom okruženju koji će opravdati moj doživljaj ugroženosti. Kada to shvatim, u momentu se koncentrišem na tu osobu, zahvalim joj se što mi se nudi kao iskustvo, i kažem NE, HVALA! Kažem NE! tom iskustvu i toj osobi koja mi ga nudi a u isto vrijeme se konecentrišem na Sebe-apsolut i po ugledu na apsolut DAJEM SEBE SVEMU bezuslovno, dakle kroz Ljubav. To me instantno oslobađa od potrebe da reagujem. Takođe, to me oslobađa od moguće projekcije realnosti u kojoj bih, ako bih nastavio putem reakcije, nastavio ciklus 'oko za oko' iskustava ili kako ga ja radije nazivam projekcije ping-pong realnosti. U ovom slučaju prekidam ga svjesno. To uvijek, nepogrešivo radi. Univerzum nam daje sve ono što tražimo, bilo da to činimo svjesno ili pak ne-svjesno. Svjestan Izbor zahtijeva i odgovarajući nivo Znanja-o-Sebi, odgovarajaući nivo Svjesnosti.
 
Naravno da bih vratio ako sam u mogućnosti, al' samo tako da ta mogućnost nije da ispadnem zdapi.
Tj. ne bih tog lika što mi namestio raskrinkavao, nego bih namestio i ja njemu i to bih ga ussrao, ne bi znao šta ga je sastavilo.
A možda bih ga jednostavno i prebio i reko mu nemoj da se ponovi.
 
Пародирала сам ЈА КОЈИ ЈЕСАМ.
Ја сам свој избор начинила, овде није ствар у томе шта ја радим, већ шта бисте ви учинили.

Али ок, видим, и после питамо се што је живот пакао. Јер смо ми сами пакао.
 
Кукавичлук, јер?
Кукавичлук може постојати само ако се ја плашим да ћу патити.
А ја у случају освете не бих патила, неко ликовала, уживала у својој слави, демонстрацији моћи, и свему што је вама неопримитивцима примамљиво.
 
Tek sad provaljujem da si me nazvala neoprimitivcem
Glupo je od tebe nazvati neoprimitivcem nekoga ko je inteligentniji od tebe i ko konta stvari bolje od tebe
tako da ne razumem poentu uvrede
ne znam ni razliku između primitivca i neoprimitivca

a za poslednji post, postoje različiti nivoi vraćanja
 
I svaki naš komentar na ovom forumu, a koji za cilj ima da nekoga omalovaži i potcijeni, da mu vrati istom mjerom (zanemarujući argumente)... predstvalja proizvod shvatanja i prihvatanja istog 'oko za oko' zakona ponašanja.
 
Sama rec "vracanje" te izdaje. "Vracanje" iliti nazadovanje. Ako ti blokira put onda ga sklanjas sa puta -- ne vracas mu nista. Ako ti ne blokira put onda mu ne "vracas" nista vec teras dalje. Ako pak imas zelju da mu "vratis" iako ti ne blokira put onda je to zato sto si glup ko ku rac, drugim recima, jer nemas cilj u zivotu kojeg bi se drzao zbog cega prihvatis osvetu kao cilj.
 
Kad bi kontala pojam "dekadencije" i "osvete" kao sto ja kontam onda bi razumela da su "vracanje" i "nazadovanje" jedno te isto u smislu da rec "vracanje" implicira menjanje cilja (odnosno skretanje s puta.) Jer kad god promenis sebi ciljeve bez da ih kasnije spojis u jedan te isti cilj odn. put (i to put koji ide napred a ne kruzi) to je dekadencija iliti nazadovanje. Problem sa osvetom je upravo taj: covek dozvoljava sebi da mu drugi odrede novi cilj u zivotu. I sad, umesto da teras ono sto si zapoceo, ti odustajes od toga da bi se izivljavao -- izivljavanje koje kasnije nikako ne mozes da sjedinis sa svojim osnovnim ciljem. A to je ono sto hoces da uradis kad zelis nekome nesto da "vratis". Medjutim, napad sam po sebi NIJE vracanje i s tim NIJE osveta onda kad to radis da bi se priblizio cilju koji si sebi zacrtao. Recimo, ako te likovi stalno maltretiraju i ako mozes da predvidis da ce te i u buducnosti maltretirati i sputavati onda je sasvim logicno da uzmes pusku u ruke i da pobijes gamad. To nije ni vracanje, ni osveta, ni nazadovanje.
 
Medjutim, napad sam po sebi NIJE vracanje i s tim NIJE osveta onda kad to radis da bi se priblizio cilju koji si sebi zacrtao.

Pa ovdje niko i nije rekao da je napad sam po sebi osveta...ali napad dakako jeste posledica NE-SVJESNOSTI-o-Sebi-postojanju a može biti i posledica veoma niskog nivoa svjesnosti. Bilo kako bilo radi se o nedostku Znanja-o-Sebi kao postojanju koje određuje i sam nivo Svjesnosti.
 
Poslednja izmena:

Back
Top