najveci_izdajnik
Zainteresovan član
- Poruka
- 108
Sveti Ivan Kapistran (1386–1456)
Rodio se g. 1386. u Capistranu, u talijanskoj gorovitoj pokrajini Abruzzo, u obitelji njemačkog podrijetla. Postao je franjevac. Na papin nalog, kao jedan od najvećih pučkih propovjednika, obišao je pola Europe. Umro je 23. listopada 1456. u Iloku, u Hrvatskoj, ali se njegovu grobu zameo trag.
Poznati profesor Franz Spirago zorno opisuje kako se mladi pravnik Giovanni da Capestrano odriče ovoga svijeta. To je možda i najveća pouka iz njegova vrlo bogatog života pa ćemo se nastojati u to uživjeti. Moto našeg razmišljanja nek budu riječi proroka Habakuka: »Ja ću se radovati u Bogu Jahvi i kliktat ću u Bogu svojem Spasitelju. Bog Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih, i vodi me u visine« (Hab 3,18–l9).
Spirago piše da je sv. Ivan Kapistran jedan od najglasovitijih propovjednika svih vremena; na Sveučilištu u Peruggiji studirao je pravo te postao doktor pravnih znanosti. Tadašnji napuljski kralj 1412. postavio je mladog doktora prava sucem u Peruggiji. Oženio je kćerku najbogatijeg građana Peruggije i tako se domogao velikog bogatstva. To mu je otvorilo put do časti i blistave karijere. Ali Bog je odredio drugačije.
Građani se Peruggije pobuniše protiv kralja te zatražiše suca Ivana da u ime grada pregovara s kraljem. Kad su njegovi pregovori postali bezuspješni, građani Peruggije posumnjaše u Ivana da šuruje s kraljem te ga baciše u zatvor te mu davahu za hranu samo kruh i vodu. Bilo je to g. 1413. Ivan se u toj teškoj situaciji, punoj patnje, ponadao da će se kralj zauzeti za njega, ali od toga nije bilo ništa. Bio je ostavljen na cjedilu i duboko razočaran, predan u beznađe. K tome je došao još jedan težak udarac: njegova je mlada žena, teško pogođena sudbinom svog muža, umrla od žalosti. Osim toga, oduzeli su mu svu njegovu imovinu. I tada je mladi, toliko iskušavani, čovjek brzo uvidio kako prolazi zemaljska sreća. Zato je odlučio da više neće čeznuti za zemaljskim častima i dobrima, nego čim bude slobodan krenuti drugim putem: odreći se svijeta i samo Bogu služiti. Obećanje je ispunio te u 30oj godini ušao u franjevački red. Bilo je to g. 1416. Brzo je postao propovjednik pokore, propovijedajući po Italiji, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, a došao je i u naše krajeve. Mase su ga slušale često pod vedrim nebom jer i najveće crkve bijahu premalene da prime silna mnoštva željnih slušatelja. U Beču se još i danas može vidjeti vani izgrađena propovjedaonica s koje veliki propovjednik propovijedaše Božjem narodu. Pošavši u Češku, silni je propovjednik obratio mnoštvo husita, vrativši ih u krilo Katoličke crkve. Kapistran je revnovao i u borbi za oslobođenje kršćanskih krajeva od Turaka. Vrhunac tog nastojanja bijaše bitka koju je g. 1456. animirao kod tadašnjeg Grčkog Beograda (današnjeg Beograda), gdje je šačica junaka od 4.000 izvojevala pobjedu nad daleko nadmoćnijom vojskom sultana Mehmeda II. Osvajača, kod koje izginu 24.000 vojnika. Kapistran je prije bitke ugledao vatrenu strjelicu s neba uperenu prema neprijatelju krsta, a što je ulilo hrabrost i u njega i u kršćansku vojsku. Dva mjeseca nakon pobjede kod Beograda Ivan Kapistran je umro od kuge u Iloku te bio pokopan vjerojatno u zajedničkoj grobnici, tako da mu se ne zna za grob.
Iz života svetog Ivana Kapistrana jasno se vidi koliko dobrih posljedica može proizići iz križeva i patnja. Da nije bio onako pogođen patnjama vjerojatno ne bi nikad postao ono što je postao.
Uskoro bi moglo biti dokazano da se relikvije sv. Ivana Kapistranskog, franjevca rodom iz Capestrana u Abruzzu na talijanskoj obali Jadrana koji je 1456. preminuo u Iloku, nalaze u pravoslavnom ženskom samostanu u Bistriti Olteani u Rumunjskoj.
Relikvijama Sv. Ivana Kapistranskog izgubljen je svaki trag davne 1521. godine.
Nakon iscrpnog istraživanja Stefan Damian iz Rumunjske i Filippo De Marchis iz Italije zaključili su da se tijelo sv. Ivana Kapistrana nalazi u pravoslavnome ženskom samostanu u Bistriti Olteani u Rumunjskoj, a s tim se slaže i don Marcello Mammarella iz Pescare u Italiji, koji se bavi kršćanskom arheologijom i, posebno, relikvijama svetaca.
No, ti se nalazi protive predaji rumunjskoga manastira, koja govori da relikvije što se tamo časte pripadaju sv. Grguru Dekapolskome iz IX. stoljeća. No, činjenice govore u prilog znanstvenika. Tako je čak na prvi pogled očito da relikvije ne mogu biti iz IX. stoljeća, nego su stare najviše oko 5-6 stoljeća. K tomu, samostanska ikonografija vezana uz relikvije upućuje da je riječ o svecu podrijetlom sa Zapada, a talijanski znanstvenici još dodaju da se kraj iz kojeg potječe sv. Ivan Kapistran naziva Dekapolis.
Sv. Ivan Kapistran u tadašnjoj je Europi bio nadaleko poznat po apostolskoj revnosti, nastojanju oko suzbijanja krivovjerja, zalaganju za dosljedni kršćanski život svojih suvremenika, ali i po neumornome zalaganju za obranu Europe od Turaka. Dok su neki predlagali nagodbu s Turcima, sv. Ivan Kapistranski ih je odlučno odbio i stao na čelo priprema za obranu. Vojska koju je predvodio i Turci sukobili su se od 14. do 22. srpnja 1465. kod Beograda u žestokim bitkama u kojima su Turci poraženi.
Bitka je posve iscrpila sv. Ivana Kapistrana te je tri mjeseca nakon toga preminuo. Zapisi kažu da je na vijest o njegovu preminuću »proplakala cijela Europa«. (Ika/Hina)
Rodio se g. 1386. u Capistranu, u talijanskoj gorovitoj pokrajini Abruzzo, u obitelji njemačkog podrijetla. Postao je franjevac. Na papin nalog, kao jedan od najvećih pučkih propovjednika, obišao je pola Europe. Umro je 23. listopada 1456. u Iloku, u Hrvatskoj, ali se njegovu grobu zameo trag.
Poznati profesor Franz Spirago zorno opisuje kako se mladi pravnik Giovanni da Capestrano odriče ovoga svijeta. To je možda i najveća pouka iz njegova vrlo bogatog života pa ćemo se nastojati u to uživjeti. Moto našeg razmišljanja nek budu riječi proroka Habakuka: »Ja ću se radovati u Bogu Jahvi i kliktat ću u Bogu svojem Spasitelju. Bog Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih, i vodi me u visine« (Hab 3,18–l9).
Spirago piše da je sv. Ivan Kapistran jedan od najglasovitijih propovjednika svih vremena; na Sveučilištu u Peruggiji studirao je pravo te postao doktor pravnih znanosti. Tadašnji napuljski kralj 1412. postavio je mladog doktora prava sucem u Peruggiji. Oženio je kćerku najbogatijeg građana Peruggije i tako se domogao velikog bogatstva. To mu je otvorilo put do časti i blistave karijere. Ali Bog je odredio drugačije.
Građani se Peruggije pobuniše protiv kralja te zatražiše suca Ivana da u ime grada pregovara s kraljem. Kad su njegovi pregovori postali bezuspješni, građani Peruggije posumnjaše u Ivana da šuruje s kraljem te ga baciše u zatvor te mu davahu za hranu samo kruh i vodu. Bilo je to g. 1413. Ivan se u toj teškoj situaciji, punoj patnje, ponadao da će se kralj zauzeti za njega, ali od toga nije bilo ništa. Bio je ostavljen na cjedilu i duboko razočaran, predan u beznađe. K tome je došao još jedan težak udarac: njegova je mlada žena, teško pogođena sudbinom svog muža, umrla od žalosti. Osim toga, oduzeli su mu svu njegovu imovinu. I tada je mladi, toliko iskušavani, čovjek brzo uvidio kako prolazi zemaljska sreća. Zato je odlučio da više neće čeznuti za zemaljskim častima i dobrima, nego čim bude slobodan krenuti drugim putem: odreći se svijeta i samo Bogu služiti. Obećanje je ispunio te u 30oj godini ušao u franjevački red. Bilo je to g. 1416. Brzo je postao propovjednik pokore, propovijedajući po Italiji, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, a došao je i u naše krajeve. Mase su ga slušale često pod vedrim nebom jer i najveće crkve bijahu premalene da prime silna mnoštva željnih slušatelja. U Beču se još i danas može vidjeti vani izgrađena propovjedaonica s koje veliki propovjednik propovijedaše Božjem narodu. Pošavši u Češku, silni je propovjednik obratio mnoštvo husita, vrativši ih u krilo Katoličke crkve. Kapistran je revnovao i u borbi za oslobođenje kršćanskih krajeva od Turaka. Vrhunac tog nastojanja bijaše bitka koju je g. 1456. animirao kod tadašnjeg Grčkog Beograda (današnjeg Beograda), gdje je šačica junaka od 4.000 izvojevala pobjedu nad daleko nadmoćnijom vojskom sultana Mehmeda II. Osvajača, kod koje izginu 24.000 vojnika. Kapistran je prije bitke ugledao vatrenu strjelicu s neba uperenu prema neprijatelju krsta, a što je ulilo hrabrost i u njega i u kršćansku vojsku. Dva mjeseca nakon pobjede kod Beograda Ivan Kapistran je umro od kuge u Iloku te bio pokopan vjerojatno u zajedničkoj grobnici, tako da mu se ne zna za grob.
Iz života svetog Ivana Kapistrana jasno se vidi koliko dobrih posljedica može proizići iz križeva i patnja. Da nije bio onako pogođen patnjama vjerojatno ne bi nikad postao ono što je postao.
Uskoro bi moglo biti dokazano da se relikvije sv. Ivana Kapistranskog, franjevca rodom iz Capestrana u Abruzzu na talijanskoj obali Jadrana koji je 1456. preminuo u Iloku, nalaze u pravoslavnom ženskom samostanu u Bistriti Olteani u Rumunjskoj.
Relikvijama Sv. Ivana Kapistranskog izgubljen je svaki trag davne 1521. godine.
Nakon iscrpnog istraživanja Stefan Damian iz Rumunjske i Filippo De Marchis iz Italije zaključili su da se tijelo sv. Ivana Kapistrana nalazi u pravoslavnome ženskom samostanu u Bistriti Olteani u Rumunjskoj, a s tim se slaže i don Marcello Mammarella iz Pescare u Italiji, koji se bavi kršćanskom arheologijom i, posebno, relikvijama svetaca.
No, ti se nalazi protive predaji rumunjskoga manastira, koja govori da relikvije što se tamo časte pripadaju sv. Grguru Dekapolskome iz IX. stoljeća. No, činjenice govore u prilog znanstvenika. Tako je čak na prvi pogled očito da relikvije ne mogu biti iz IX. stoljeća, nego su stare najviše oko 5-6 stoljeća. K tomu, samostanska ikonografija vezana uz relikvije upućuje da je riječ o svecu podrijetlom sa Zapada, a talijanski znanstvenici još dodaju da se kraj iz kojeg potječe sv. Ivan Kapistran naziva Dekapolis.
Sv. Ivan Kapistran u tadašnjoj je Europi bio nadaleko poznat po apostolskoj revnosti, nastojanju oko suzbijanja krivovjerja, zalaganju za dosljedni kršćanski život svojih suvremenika, ali i po neumornome zalaganju za obranu Europe od Turaka. Dok su neki predlagali nagodbu s Turcima, sv. Ivan Kapistranski ih je odlučno odbio i stao na čelo priprema za obranu. Vojska koju je predvodio i Turci sukobili su se od 14. do 22. srpnja 1465. kod Beograda u žestokim bitkama u kojima su Turci poraženi.
Bitka je posve iscrpila sv. Ivana Kapistrana te je tri mjeseca nakon toga preminuo. Zapisi kažu da je na vijest o njegovu preminuću »proplakala cijela Europa«. (Ika/Hina)
