homofobija

raindog

Domaćin
Poruka
3.811
Homofobija u Srba:
Pod zastavom duginih boja

Na beogradskim bilbordima možete videti svakakve poruke – reklamiraju se cigarete, automobili, tolerantne kravice, kozmetika. U vreme izbora i političari. Ponekad se može naići i na privatnu poruku kojom zaljubljeni i očigledno dobrostojeći muškarac izjavljuje ljubav ili čestita rođendan nepoznatoj dami. Jedina poruka s bilborda koju sigurno niste videli ima kratak tekst – "Zajedno različiti". Ne, taj bilbord nije negde dobro skriven – on jednostavno ne postoji


Kampanju "Zajedno različiti" pokrenuo je Gayten LBGT", centar za promociju prava seksualnih manjina. Njegovi aktivisti nedavno su se obratili beogradskoj marketinškoj agenciji Netmedia s namerom da unajme njene bilborde i postave plakate u beogradskim kafićima i restoranima. Gejten nije tražio nikakve posebne pogodnosti za kampanju homotolerancije, već je nameravao da plati punu ekonomsku cenu za tu vrstu oglašavanja. Ali, ne. Agencija je odbila saradnju jer "ne želi da na bilo koji način bude povezana s kampanjom za gej i lezbejska prava". Direktor Netmedije Ivan Todorović objasnio je da nije reč o homofobiji, već o tome da je agencija "sprovela mini anketu i da ljudi koji vode te ugostiteljske objekte nisu želeli da izađu u susret Gejtenu". Po njegovim rečima, agencija je obavezna da pre svakog postavljanja plakata pita vlasnike kafića da li se slažu da se u njihovim objektima reklamira dotični proizvod. U Gejtenu, međutim, kažu da Netmedija nije htela da im izda ni bilborde na železničkoj i autobuskoj stanici, uz odgovor da agencija ne želi da stoji iza toga.

Da li je reč o još jednom slučaju homofobije ili o legitimnoj poslovnoj politici, prosudite sami. Sigurno je, međutim, da je homofobija prisutna u Srbiji i da je verovatno i dominantni oblik odnosa prema homoseksualcima. Uzroci homofobije su različiti. Neki ih vide u neznanju iz koga nastaju predrasude, neki u nesvesno usvojenim stereotipima. Psihoanalitičari bi netoleranciju objasnili osećanjem nelagodnosti pri susretu s nekim osobinama koje nas podsećaju na naše slabe tačke. Prema doktorki Maji Kandido-Jakšić, psihološkinji, muška homoseksualnost nikada nije ni proganjana zbog verovanja u njenu patologiju, već zbog njenog povezivanja s tradicionalnim "femininim" osobinama, kao što su empatija, nenasilje, pacifizam, altruizam i slično, a koje su se inače istorijski tretirale kao manje vredne i kao takve nužno potiskivale kod muškaraca, nosioca svih glavnih društvenih zbivanja.

Prosečan Srbin s homoseksualcima najčešće razgovara uz pomoć bejzbol palice i sličnih argumenata, što se najbolje moglo videti na neuspešnoj gej paradi leta 2001. Cinici bi rekli da i nije bila tako neuspešna jer se na beogradskom Trgu republike okupilo nekoliko hiljada muškaraca, pripadnika upravo onih muških grupa za koje se vezuje latentna homoseksualnost – fudbalskih huligana, uz poneko pridruženo svešteno lice. Uostalom, širom druge Jugoslavije bila je poznata pesma navijača Partizana s kraja osamdesetih – "procvetala bela lala, **** Žare Parangala" (Žare je bio vođa Grobara, a izvesni Parangal Hajdukove Torcide; prema legendi, Žare je u tuči savladao protivnika i "pobedu" krunisao aktom ovekovečenim u stihu).


Protivnici homoseksualaca, oličeni u nekim desničarskim, nacionalističkim i paracrkvenim grupama i pojednicima ističu da ih iritira "njihovo pojavljivanje i isticanje nastranosti na ulicama" i da homoseksualci između svoja četiri zida mogu raditi šta im je volja. Dušan Maljković, apsolvent filozofije, urednik radio emisije "Gejming", na to se priseća događaja od pre dve godine kada je grupa skinheda, u samom centru Beograda, upala u prostorije SDU-a i pretukla prisutne mladiće i devojke, što govori da ni ona "četiri zida" za neke nisu svetinja. Fizička nesigurnost je i jedan od najvećih problema homoseksualaca u Srbiji. Prebijanja gej muškaraca i lezbejki od strane "nepoznatih počinilaca" su česta, a žrtve obično ne prijavljaju napad policiji jer bi tako otkrile svoju seksualnu orijentaciju, što bi im donelo još veće probleme. "Nasilje tako prolazi nekažnjeno i vremenom dobija društveni legitimitet.", kaže Dušan Maljković i dodaje da, suprotno opštem mišljenju, "u policiji ima inspektora koji razumeju položaj seksualnih manjina kod nas".

Pored Gejtena, u Beogradu trenutno postoje još dve aktivističke grupe istog usmerenja – lezbejska grupa Labris postoji još 1995, a od 2001. i Queeria. Na našim kioscima se može naći "Dečko", jedini domaći časopis namenjen gej muškarcima, dok je kutak u etru emisija "Gejming", koju Beograd 202 emituje svakog utorka od jedan iza ponoći. Medij koji je zbog anonimnosti korisnika kao stvoren za ljude manjinskog seksualnog opredeljenja je internet. Dva internet sajta (...gay-serbia... i ...queeria...) stvaraju virtuelnu zajednicu koja ublažava osećaj izolovanosti, a čet sobe se koriste za upoznavanje.

Istraživanja o brojnosti homoseksualaca su nezahvalna jer mnogi od njih ne žele da se izjasne o svojoj seksualnoj orijentaciji. U zemljama zapadne Evrope, koje su najtolerantnije prema homoseksualcima i gde oni nemaju toliko razloga da se kriju, njihov broj se kreće oko deset odsto populacije i ne povećava se, kako neki strahuju. "Budite sigurni, niko nije gej zato što je – i ako je – to in", ubeđen je Dušan Maljković. Ukoliko se ta procena preslika na Srbiju, naša gej populacija bi mogla da ima i do 600.000 ljudi tog usmerenja. Homoseksualaca ima i među javnim ličnostima, političarima, umetnicima, sportistima. "Postoje javne i polujavne ličnosti o kojima se priča i za koje gotovo svi misle da su gej, ali se oni nisu tako deklarisali, što je njihovo pravo. Javno priznanje homoseksualnosti tih ljudi i nije toliko bitno, mada bi nam značilo više poznatih gej osoba. Bitna je njihova vidljivost, da ljudi znaju da oni, takvi kakvi su, postoje i opstaju", kaže Maljković.

Dok homoseksualci u Srbiji čekaju bolje dane, Srbiju čeka ulazak u Savet Evrope, kao prvi stepenik ka Evropskoj zajednici. Jedna od obaveza koja će nas sačekati u tom "elitnom društvu" biće i zakon protiv diskriminacije seksualnih manjina. Da li ćemo svoje sugrađane zaštititi pod nečijim pritiskom ili ćemo se praviti da ne postoje, zavisi od nas samih. "Ne želim da živim u homoseksualnom getu", kaže Maljković. "Ne delim ljude po seksualnom opredeljenju, već po tome da li su mi zanimljivi ili dosadni. To je jedina podela koju priznajem." A mi? Da li ćemo se i dalje tući zbog toga što neki od nas umesto (ili pored) trobojke mašu zastavom duginih boja?



Vojska videla Gejrilu

Najnovija gej grupa je Gejrila, "tajna organizacija" koja je "grafitiranjem" Beograda skrenula pažnju na sebe, ali i na gej populaciju uopšte. Parole "Gay je OK", "Gay power" i slične sve češće se mogu videti i kraj natpisa pokreta Obraz, osvedočenog neprijatelja homoseksualaca, koji se takođe auto-lakom izborio za svoje prisustvo u javnosti. Isein iz Gejrile kaže da su oni neformalna grupa prijatelja koju je na akciju podstaklo konstantno medijsko ignorisanje problema homoseksualaca. "Neposredan povod za prvu akciju bilo je odbijanje Netmedije da nam izda svoje bilborde", kaže Isein. Gejrila je odlučila da prodrma gej scenu upućujući poziv homoseksualcima da izađu na izbore i da, umesto glasanja, na listiću napišu ‘gejrila’, odnosno nacrtaju gej ili lezbejski simbol. "Niko od kandidata na izborima nije zastupao naša prava", ističe Isein i dodaje da je reakcija na njihovu kampanju uglavnom pozitivna. "Kad smo na ogradi kod Generalštaba lepili nalepnice preko grafita podrške Šljivančaninu, spazili su nas vojnici. Nakratko su nas priveli i pitali šta to lepimo. Bili su začuđeni – verovatno pre nisu videli nikoga ko je gej. Na kraju je sve bilo u redu, ispratili su nas i poželeli nam sreću."

Homofobični političari


Da etiketa homoseksualca kod Srba nimalo nije popularna, svesni su i političari. Miloševićevi propagandisti su u nekoliko slučajeva pokušali da na taj način ocrne političke protivnike. Jedino pismo podrške građanskim demonstracijama 1996/97. godine pročitano na RTS-u bilo je saopštenje gej/lezbo grupe Arkadija. Bivši ministar informisanja Goran Matić je za ubicu Boška Peroševića rekao da je to osoba "sumnjivih seksualnih sklonosti" i kao takva "pogodna za manipulaciju i ucene".

Partijski stručnjaci su očigledno izračunali da bi od podrške seksualnim manjinama šteta bila veća od koristi, bez obzira na broj potencijalnih "gej glasova". Samo dve stranke – Socijaldemokratska partija i Liga socijaldemokrata Vojvodine – predviđaju u svojim programima zaštitu prava seksualnih manjina. Socijaldemokratska omladina – omladinska sekcija nekadašnjeg SDU-a, a sada ujedinjenog SDP-a – u proleće 2001. izašla je s predlogom zakonskog regulisanja zajednice života osoba istog pola. Deo javnosti je tu stranku odmah žigosao kao "pedersku", pa je Žarko Korać morao da pere ruke od "dečurlije", izjavivši da to nije zvaničan stav stranke i da je SDO samostalan u svom delovanju. "Nepoznati umetnici" mu izgleda nisu poverovali, pa se po Beogradu, a naročito u Zemunu, i danas mogu videti grafiti "Korać je *****".

Većina drugih stranaka mudro ćuti, ali ima i onih za koje se, po nekim njihovim saopštenjima, može reći da su manje-više homofobične. Na SDP-ovu legitimnu kritiku uvođenja veronauke u škole, DSS je odgovorio da takav stav ne čudi jer "umesto povratka tradicionalnim vrednostima i porodici, za koje se zalaže SPC, podmlatku ove partije izgleda je bliže organizovanje gej parada po Srbiji". Srpski pokret obnove optužio je Vladu Srbije da je moralnu obnovu društva svela na propagiranje homoseksualnih odnosa, a sve zbog emisije Gejming na "državnom radiju 202", koja "propagira homoseksualnost" i gej magazina "Dečko" koji "na predlog Vlade finansira Evropska agencija za rekonstrukciju".

Ex-YU

U Ljubljani je jula prošle godine, bez pretnji i incidenata, održan drugi gej prajd, koji je okupio oko 400 ljudi, a među govornicima je bila i gradonačelnica Vika Potočnik. Prvi zagrebački dan ponosa bi verovatno protekao slično beogradskom da nije bilo izuzetno jakog policijskog obezbeđenja. Iako je više od hiljadu "kontramitingaša" – navijača i skinheda – vređalo tristotinak učesnika parade, gađalo ih flašama, jajima i suzavcem, policija je dobrom organizacijom stvar zadržala pod kontrolom. Možda je policija bila toliko revnosna i zato što je među učesnicima povorke bilo više političara i javnih ličnosti, uključujući i ministra unutrašnjih poslova Šimu Lučinu, koji je okupljenima poručio "da se vole i bore za svoja prava".
 
pa nije ni bitno

najvahnije stvari su boldovane i u boji

a neko moje pitanje bi bilo zashto smo homobichni,odnosno shta je to neshto shto kod pojedinaca izaziva takav revolt i agresiju prema ljudima koji su razlichitog seksualnog opredeljenja od od njih samih ?

i naravno sad ce neko reci osecam gadjenje... bla, bla ali mene konkretnzanima prema chemu tachno ?

" sve lezbejke su ruzhne i glupe, zato su mi odvratne "

da li to znachi da:
a) je osnovni problem u glavi tog nekog shto ne voli ruzhne (pa josh i "glupe") ljude, a sex orijentacija npr nema nishta sa tim?
b) misli da je u pitanju neka zarazna bolest pa ce preci i na njega?
c)...
 
g-rock:
a sta ako neko nije homofobican, nego se samo gadi homoseksualaca, kao sto bi od npr. bubasvabe, pacova....?

bubashvaba :arrow: insekt koji se sheta svuda po instalacijama, karakteristichan za mrachna i vlazhna mesta, odnosno nehigijenske prostore, odvratna ti je pomisao da ti se sheta po kuhinji i da mozhe da dodje u kontakt sa hranom koju cesh ti da jedesh ... (zbog recimo bolesti)

pacov :arrow: glodar , shtetochina, isto kao i kod bubashavabe asocijacija na bolest koju mozhe da prenese, shteta se po kanalizaciji (fuj), mozhe da ti izadje iz wc sholje, ne deluje bash bezopasno (mozda te napadne i pojede ) :lol:

homoseksualac :arrow: chovek koji se drzhi za ruke (eventualno ljubi ) u javnosti, odnosno ulazi u emotvno/sexualnu vezu sa osobom istog pola.
imamo ih medju prijateljima, poznanicima, javnim lichnostima, i ne izazivanju u nama nikakvo gadjenje sve do trenutka dok se ne izjasne kao homoseksualci

shta je to shto tako naprasno mozhe da izazove gadjenje,prema drugom ljudskom bicu, a do tada nije?
 
nisam ja inspirione lezbejka

ali se uzhasavam ljudi koji na svakom koraku insistiraju na netoleranciji, mrzhnji , nazivanju pogrdnim imenima, konstantnom shikaniranju i na kraju i fizichkom nasilju, nad ljudima koji su samo drugachije sex orijentacije

pa onda napr imash razno razne bolide koji ce sebi dati za pravo da sude o tudjem mentalnom zdravlju (umesto da se brinu za svoje), drzhe govore o "bolesti" koja je zahvatila tudje umove, o "moralu", o tom kako takvi ljudi nisu ljudi, kako to sve treba pohapsiti/pobiti/izolovati

i shta sad ja treba da podrzhavam takav oblik fashizma ?

nikom nije jasno zashto se neko bori za svoja prava, a pogledaj samo u kakvoj mi sredini zhivimo

smathash homoseksualce 'psihichki nasilnim', dok je fizichko nasilje nad njima sasvim opravdano i ok ?

ako te neshto ne interesuje uvek se mozhesh okrenuti i otici, prebaciti na drugi kanal, okrenutu drugi list dnevnih novina, preskochiti temu na forumu, imash izbor
a kad neko dodje u sred bela dana, u sred centra i krene da te bije jer mu se uchinilo da si ti mozda gay , o kakvoj mogucnosti izbora i otpora se tu mozhe govoriti ?
 
Vidjevši mlade, lijepe, dotjerane muškarce kako svojim gipkim nabildanim tijelima spretno trčkaraju oko povorke Gay Pridea, kako ih u bacanju jaja, tvrdih predmeta i suzavca ne ometa ni dojenče u naručju Krešimira Dolenčića, ni žene u visokoj trudnoći, upitali biste se što ih nagoni na slijepi bijes i nasilje protiv mirnog skupa osoba sa seksualnim sklonostima prema vlastitom spolu.

Kako je naime poznato, homoseksualna orijentacija već se desetljećima ne smatra poremećajem, a kamoli bolešću: upravo suprotno, gore opisano i nedavno viđeno ponašanje znanstvenici su sedamdesetih godina uvrstili u psihopatologiju i nazvali ga homofobijom.

Iako se već dugo smatra da je homofobija povezana s krutim moralističkim uvjerenjima, neznanjem i strahom od homoseksualnosti, njezino je podrijetlo donedavno i dalje bilo zagonetno. Psihoanalitički orijentirani znanstvenici zaključili su da je homofobija rezultat zaostatka homoseksualnosti u heteroseksualnom razrješenju edipovskog sukoba. Homofobija je tako posljedica potisnutih homoseksualnih poriva, odnosno latentne homoseksualnosti (homoerotskih osjećaja kojih osoba nije svjesna ili ih poriče) zbog koje se osoba osjeća krivom.

Empirijski psiholozi definiraju homofobiju kao iracionalan strah, mržnju i nesnošljivost heteroseksualnih osoba prema homoseksualnima”. U jednom istraživanju homofobije izdvojili su homofobnu skupinu muškaraca psihološkim testom. Istom je metodom okupljena i druga, kontrolna skupina heteroseksualnih, ali ne-homofobnih muškaraca. Svakom su ispitaniku prikazana tri erotska filma dobrovoljnog seksa s predigrom: žene i muškarca, dvije žene, te dva muškarca. Razinu erotskog uzbuđenja svakog ispitanika mjerili su uređajem koji bilježi promjenu volumena (pletizmograf) na penisu. Rezultate mjerenja usporedili su izjavama ispitanika o doživljenom stupnju erekcije.

Nakon gledanja heteroseksualnog i ženskog homoseksualnog filma, u obje je skupine izmjeren podjednak stupanj erekcije. No, na muški homoseksualni film “izrazito je nabreklo” 54% pripadnika homofobne skupina, ne-homofoba tek 24%. Subjektivna ocjena nabreknuća penisa pri projekciji heteroseksualnog i ženskog homoseksualnog filma uglavnom je odgovarala mjerenjima. No, kod muškog homoseksualnog filma, samo je homofobna skupina značajno podcijenila stvarni stupanj erekcije.

Zaključak istraživanja je da dobiveni podaci odgovaraju psihoanalitičkom tumačenju. Tko je dakle homofob? Homofob je osoba koju natprosječno seksualno uzbuđuje pripadnik vlastitog spola, ali to ne može ili neće priznati. S homoerotskim osjećajima koji ih i protiv volje obuzimaju, homofobne osobe se ne uspijevaju pomiriti, što im budi osjećaj krivnje i tjeskobe te potiče paniku pred neželjenim predmetom požude.

Predstavlja li osobama koje pate od homofobije njihov poremećaj teškoće u osobnom životu? Ako je tako, vjerujem da prema njima treba pokazati razumijevanje. Štoviše, pred svima nama je težak zadatak stvaranja tolerantnije društvene klime prema homoseksualcima, koja bi uz ostalo olakšala tegobe i homofobima. Dio krivnje za sramotni ispraćaj zagrebačkog Gay Pridea sigurno je i na onima kojima pripada najveći dio tereta socijalizacije, prije svega na školstvu, koje naše mladiće i djevojke očito nije dovoljno dobro pripremilo za život u hrvatskom društvu.

No, kad se manifestiraju na zagrebački način, eventualne teškoće homofoba više nisu njihov osobni problem, niti su posao psihologije: problem je, naime, u nasilju. U opetovanom i koordiniranom fizičkom i verbalnom nasilju prema jednoj od manjina Republike Hrvatske, čija prava ni na koji način ne ugrožavaju ljudska, građanska i politička prava drugih građana, pa ni onih koji pate od homofobije. Međutim, onaj tko je vidjevši Danijela Šurjana u vrućim hlačicama reagirao bacanjem jaja, suzavca, izbacivanjem tjelesnih tekućina ili batinama, subotnjem je skupu nasilno osporio pravo na okupljanje.

Popljuvao je isto ono pravo koje procesijom do Marije Bistrice ostvaruju vjernici, a dočekom Janice Kostelić navijači; i kao da to nije bilo dosta, nasrnuvši na posjetitelje kulturnih centara Mama i Močvarica, digao je ruku na svakoga tko poželi otići u kino, kazalište, kafić ili bilo koji drugi javni prostor. Tu je posve nevažno što tko misli o homoseksualnosti, slaže li se s porukama skupa, cijeni li kulturne priredbe tih ustanova – dok god ne poziva na nacionalnu, rasnu i vjersku nesnošljivost, mržnju ili nasilje, na raspolaganju su mu ista sredstva izražavanja da iznese svoje mišljenje.

Dame i gospodo homofobi, vama, još jednoj našoj društvenoj manjini, država nudi punu zakonsku zaštitu u svim pitanjima u kojima je homoseksualci tek pokušavaju steći. Iako vam sud psihologije možda ne laska, s vašim pravima ona nema nikakve veze: nitko vam ne spori pravo izražavanja i okupljanja pod uvjetima koji vrijede za sve. Nitko vam ne spori prava koja proizlaze iz braka: posvajanje djece, nasljeđivanje imovine supružnika, osiguranje preko supružnika, pravo posjeta na intenzivnoj njezi. Homoseksualci ne traže ništa više od toga, ali kao jednakopravni građani ne mogu pristati ni na manje.

Jedno pravo ipak nemate, a osim ovlaštenih osoba u zakonskim okvirima nema ga ni itko drugi: nemate pravo na nasilje. Vaše duševno stanje ne može opravdati vaše nasilje, ništa više nego što bi pijane vozače opravdavao alkoholizam. Tu vas znanost napušta: na potezu su policija i pravosuđe
 
Jel ti imas mozda neki casopis koji podrzava homoseksualizam ili na ovaj nacin pokusavas da ubedis ljude da to nije bolest i da je normalno da deca u takvim vezama i brakovima imaju dve mame,odnosno dvojicu tate :?: :!:
 
cico ko te iznervirao?

ja volim ljude svih opredeljenja, dok me ne uvere da su stoka..bilo da su oni hetero, homo, tronogi, dvooki, pic.kolisci, analni uvlakaci, cyber patoloski slucajevi, animalno nastrojeni sizofrenicari, sexom optereceni zoofili, hronicno nadrndane qurca lisene heterosexualke...

sta mene briga ko je ko i kakvo je sta..dok mene ne ugrozava..bilo da je macka, pas ..covek..
ljudska stupidnost nema granica..znas i sama..samo treba pustiti stoku da mirno pase travu..ne vredi ti nista prica..svaka je suvisna...ljudi su ograniceni...slepi..gluvi...ne prihvataju i ne postuju one oko sebe...gaze jadne zivotinje po ulicama...pisaju gde stignu..pljuju..drkaju po ekranima..:))

naravno..sve sto je drugacije je bolesno.. u to ne treba sumnjati...ako slucajno danas nisi obukla roze lonice i rozu majicu, ti si patoloski slucaj..nema price..hehehehe..


Bliss.jpg
 
TIKILI:
Jel ti imas mozda neki casopis koji podrzava homoseksualizam ili na ovaj nacin pokusavas da ubedis ljude da to nije bolest i da je normalno da deca u takvim vezama i brakovima imaju dve mame,odnosno dvojicu tate :?: :!:

pod pretpostavkom da svi imamo zhelju za nadogradnjom nekih nashih stavova i znanja, obrazovanjem, odnosno prihvatanjem nauchno dokazanih pretpostavki, teza /teorija
smatram da nije na odmet na ovom forumu izneti par chinjenica zapisanih u nauchnoj literaturi koja se bavi psihologijom,ali koje su naravno u sushtoj suprotnosti sa izvorima tipa rekla mi mama/baba/tetka/strina

1.homoseksualna orijentacija već se desetljećima ne smatra poremećajem, a kamoli bolešću

2. nego su “iracionalan strah, mržnj i nesnošljivost heteroseksualnih osoba prema homoseksualnima” znanstvenici sedamdesetih godina uvrstili u psihopatologiju i nazvali ga homofobijom.

shto pokazuje da je u pitanju klasichna zamena teza
gde psihopata pokushava da ubedi doktora da je on u stvari bolestan

nije rech ni o kakvoj borbi za prava ovih ili onih samo protest protiv fizichkog i bilo kakvog drugog nasilja nad ljudima koji drugachije razmishljaju

nasilje nije nachin za "borbu" protiv neistomishljenika

bar bi ljudi sa ovog podruchja trebali znati da krv nikad nishta dobro nije donela

a ovo je inache mesto za diskusiju, a neshto ne vidim da je bilo ko tako oran nekog da zakolje izneo i jedan jedini argument kojim bi opravdao neshto tako nehrishcansko poput nasilja

sem gore pomenute "bolesti" , a pretpostavljam da bi i mene sad najradje spalili na lomachi zato shto se interesujem za njihove skrivene motive
 
raindog:
TIKILI:
Jel ti imas mozda neki casopis koji podrzava homoseksualizam ili na ovaj nacin pokusavas da ubedis ljude da to nije bolest i da je normalno da deca u takvim vezama i brakovima imaju dve mame,odnosno dvojicu tate :?: :!:

pod pretpostavkom da svi imamo zhelju za nadogradnjom nekih nashih stavova i znanja, obrazovanjem, odnosno prihvatanjem nauchno dokazanih pretpostavki, teza /teorija
smatram da nije na odmet na ovom forumu izneti par chinjenica zapisanih u nauchnoj literaturi koja se bavi psihologijom,ali koje su naravno u sushtoj suprotnosti sa izvorima tipa rekla mi mama/baba/tetka/strina

1.homoseksualna orijentacija već se desetljećima ne smatra poremećajem, a kamoli bolešću

2. nego su “iracionalan strah, mržnj i nesnošljivost heteroseksualnih osoba prema homoseksualnima” znanstvenici sedamdesetih godina uvrstili u psihopatologiju i nazvali ga homofobijom.

shto pokazuje da je u pitanju klasichna zamena teza
gde psihopata pokushava da ubedi doktora da je on u stvari bolestan

nije rech ni o kakvoj borbi za prava ovih ili onih samo protest protiv fizichkog i bilo kakvog drugog nasilja nad ljudima koji drugachije razmishljaju

nasilje nije nachin za "borbu" protiv neistomishljenika

bar bi ljudi sa ovog podruchja trebali znati da krv nikad nishta dobro nije donela

a ovo je inache mesto za diskusiju, a neshto ne vidim da je bilo ko tako oran nekog da zakolje izneo i jedan jedini argument kojim bi opravdao neshto tako nehrishcansko poput nasilja

sem gore pomenute "bolesti" , a pretpostavljam da bi i mene sad najradje spalili na lomachi zato shto se interesujem za njihove skrivene motive
Ja sam takodje protiv nasilja i mislim da se time nista ne dobija.Ali,posto Ja ne pratim teme homoseksualizma i nemam pojma sta su naucnici novo otkrili,reci mi molim te po tebi sada ispade da homoseksualizam nema veze sa nikakvim poremecajem.A,da jos da dodam da imam par poznanika koji su homoseksualci i nemam frku da idem u njihove klubove,koji su uostalom prilicno bolji nego "obicni" klubovi i mnogo ljudi koji nisu gay odlaze tamo :!:
 
tema je homofobija, a ne homoseksualnost



i josh jednom da izvuchem:


Homofob je osoba koju natprosječno seksualno uzbuđuje pripadnik vlastitog spola, ali to ne može ili neće priznati. S homoerotskim osjećajima koji ih i protiv volje obuzimaju, homofobne osobe se ne uspijevaju pomiriti, što im budi osjećaj krivnje i tjeskobe te potiče paniku pred neželjenim predmetom požude.

Predstavlja li osobama koje pate od homofobije njihov poremećaj teškoće u osobnom životu? Ako je tako, vjerujem da prema njima treba pokazati razumijevanje. Štaviše, pred svima nama je težak zadatak stvaranja tolerantnije društvene klime prema homoseksualcima, koja bi uz ostalo olakšala tegobe i homofobima




izvori

Adams, H.E., L.W. Wright, B.A. Lohr (1996) Is homophobia associated with homosexual arousal? Journal of Abnormal Psychology 105(3): 440-445.

Christopher Badcock (2000) Evolutionary Psychology. A Critical Introduction, Polity Press, str. 119-120.
 
Homofobija je oružje seksizma u skladu s čim su lezbijke uglavnom nevidljive, a gej muškarci javno brutalno kažnjeni učestalim fizičkim i psihičkim napadima.



Lezbijke su nevidljive jer su žene, jer ih se ne doživljava ozbiljno, jer ih se ne doživljava kao prijetnju i jer se nasilje nad njima provodi svakodnevno u svijetu koji nam nije predstavljen kao javan.

Biti lezbijka znači biti označena kao neka koja je prešla granicu, izmjestila se iz seksualne/ekonomske ovisnosti o muškarcu, neka koja je «ženski-identificirana». Lezbijke se doživljavaju kao neke koje mogu živjeti bez muškaraca i koje su zbog toga (kako god nelogično bilo) protiv muškaraca. Dakle, lezbijke se doživljava kao bića izvan prihvatljivog rutinskog reda. Lezbijka je ona koja nema društvenih institucija da ju zaštite i koja nema privilegiju na zaštitu od strahe muških pojedinaca. Mnoge heteroseksualne žene ju vide kao neku opreku žrtvi koju su one podnijele u svrhu prilagođavanja prisilnoj heteroseksualnosti. Lezbijka se doživljava kao prijetnja nuklearnoj obitelji, muškoj dominaciji i kontroli, samoj srži seksizma.



Gej muškarci se također doživljavaju kao prijetnja muškoj dominaciji i kontroli a homofobija koja se izražava prema njima također ima korijen u seksizmu kao i homofobija uperena prema lezbijkama. Vidljivi gej muškarci su meta ekstremne mržnje i straha heteroseksualnih muškaraca jer se kidanje lanaca muške heteroseksualne solidarnosti doživljava kao prijetnja mehanizmu seksizma. Gej muškarci su smatrani izdajicama koje treba kazniti i eliminirati. Kada vidimo snagu homofobije koja je uperena prema gej muškarcima, počinjemo shvatati načine na koji seksizam utječe na muškarce kroz nametanje rigidnih nehumanih rodnih uloga.
 
Personalna homofobija
je predrasuda temeljena na osobnom uvjerenju da su lezbijke, gejevi i biseksualke/ci grješni, nemoralni, bolesni, inferiorni u odnosu na heteroseksualce ili nepotpuni muškarci i žene. Personalna homofobija se manifestira osjećajima straha, nelagode, nesviđanja, mržnje ili gađenja prema istospolnoj seksualnosti. Svatko, bez obzira na seksualnu orijentaciju, može osjetiti personalnu homofobiju. Kad je osjećaju lezbijke, gejevi i biseksualke/ci naziva se internalizirana homofobija /bifobija.
Kao i heteroseksualci/ke, lezbijke, , gejevi i biseksualke/ci su učeni kako je istospolna seksualnost inferiorna heteroseksualnosti te mnogi ovo internaliziraju, proživljavaju u sebi, do te mjere da je samo-prihvaćanje vrlo težak proces. One/i prihvaćaju stigmu koja je usmjerena prema lezbijkama, , gejevima i biseksualkama/ima bez da razmišljaju kako je njihovo iskustvo rezultat te svepristune stigme. Jedan rezultat ovakvog razmišljanja jest da lezbijke, gejevi i biseksualke/ci taje svoj identitet; drugi očajnički pokušavaju negirati ili promijeniti svoju seksualnu orijentaciju; a neki pokušavaju ili uspiju počiniti samoubojstvo.

Interpersonalna homofobija
je individualno ponašanje temeljeno na personalnoj homofobiji a manifestira se kroz direktno ugrožavanje i/ili napad na homoseksualne i biseksualne osobe,. Ta mržnja ili nesviđanje može se izražavati smišljanjem različitih imena, pričanjem viceva, verbalnim i fizičkim zlostavljanjem i drugim individualnim diskriminacijskim postupcima.
Interpersonalna homofobija u svom ekstremnom obliku dovodi do toga da su lezbijke, gejevi i biseksualke/ci fizički napadani zbog mržnje tj. u ovom slučaju homofobije.
Većina ljudi homofobiju ispoljava kroz pasivno promatranje i podržavanje postojećeg heteronormativnog sustava u kojem živimo. Rodbina često namjerno izbjegava svoje homoseksualne i biseksualne članove obitelji; suradnici su distancirani i hladni prema svojim radnim kolegama lezbijkama, gejevima i biseksualkama/iima; heteroseksualni prijatelji/ce nisu zainteresirani/e za slušanje o vezama svojih prijatelja lezbijki, gejeva i biseksualki/aca.

Institucionalna homofobija
se odnosi na brojne načine kojima vlada, poslovni sektor, crkve i druge institucije i organizacije vrše diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije. Za institucionalnu homofobiju se često korist naziv heteroseksizam.
Institucionalna homofobija se reflektira u religijskim organizacijama koje imaju čvrste stavove ili pravila protiv toga da lezbijke, gejevi i biseksualke/ci vode misu ili službu; agencijama koje odbijaju pružiti vodeće izvore i usluge lezbijkama, gejevima i biseksualkama/ima i vladama koje nisu uspjele osigurati jednaka prava za sve građane, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju.

Kulturalna, kolektivna ili društvena homobija
se odnosi na društvene norme i standarde koji diktiraju uvjerenje kako je biti heteroseksualan bolje ili moralnije nego biti lezbijke, gejevi i biseksualke/ci te da svatko jest ili bi trebao biti heteroseksualan. I za kulturalnu homofobiju se koristi naziv heteroseksizam.
Kulturalnu, kolektivnu ili društvenu homofobiju doživljavamo svaki dan na televiziji i u oglasima gdje su likovi heteroseksualni, svaka erotska veza uključuje ženu i muškarca i za svako "normalno" dijete se pretpostavlja da ga privlače te da će se vjenčati za nekoga suprotnog spola. Za to dijete se također predpostavlja da ima majku i oca. U malobrojnim slučajevima gdje se prikazuju lezbijke, gejevi i biseksualke/ci, uglavnom su prikazani kao nesretni, stereotipni, skloni samo-destruktivnom ponašanju ili ambivalentni u pogledu svoje seksualne orijentacije.

Kulturalna, kolektivna ili društvena homofobijauključuje također urotu tišine i negiranje kulture. Zbog kulturne homofobije, lezbijke, gejevi i biseksualke/ci nisu bili u stanju stvoriti svoju kulturu. Povijest se falsificirala, prešućivala, poluistine su se koristile kako bi homoseksualnost i biseksualnost bile ušutkane. Moć patriarhalnog poretka se bazira na nastojanju da getoizira nepodobne pojedince i grupe kada postoji mala mogućnost da se one/i infiltriraju u društvo.



Sve/i se mi možemo osvrnuti na ponuđenu analizu homofobije i naći primjere iz vlastitog života u kojima mi i sudjelujemo u homofobičnom djelovanju i svakodnevno bivamo izloženi homofobiji koja je uperena u nas kako bi nas se pokušalo navesti da budemo muškarci i žene u skladu sa općeprihvaćenim značenjima tih pojmova.
 
nije u pitanju sajt, al nebitno
a shto? se bojish mozda da bi neko mogao da prochita neshto suvislije od
"pederchino razbicu ti njushku , samo da mi dopadnesh shaka "?

tebi niko ne brani da copy/paste neku nauchnu raspravu koja podrzhava tvoje stavove
 
Nedopustive razlike

11 April 2005

Izgledala je kao lezbejka...

Samo zato što im je dužina njene kose "ličila" na dužinu koja "definiše" lezbejku – trojica mladića iz Novog Sada isutirali su M.B. u gradskom parku. Bez razmišljanja i upozorenja, ova trojica su batinama iskazali neslaganje sa drugačijom seksualnom orijentacijom. Platila je devojka, ni kriva ni dužna.


Mladići nisu prepoznali ovu devojku, oni su je doživeli kao različitu što ih je navelo da na nju nasrnu. Osetili su potrebu da je fizički kazne jer su, na osnovu frizure(!), zaključili da nije "s njima" te je nužno bila "protiv njih". Jednostavno, njena kosa bila je lezbejska. Više od polovine ispitanika obuhvaćenih pilot anketom sprovedenoj u većim radovima Srbije, nekoliko puta bilo je žrtva nasilja zbog svog seksualnog opredeljenja.

Kao mi ili kao ne-ljudi...

"****** nisu ljudi" napisale su nepoznate osobe u vojvođanskom gradu Zrenjaninu. Vrlo jasna poruka - svi su je razumeli. I pripadnici gej populacije i vlast i opozicija i Zrenjanin i Srbija. I Beograd u kome je pre tri godine samim čudom nekoliko učesnika gej-parade u centru grada preživelo pokušaj linča grupe razjarenih ljudi.

Svoj identitet, da postoje i da žive kao ljudi, autori grafita žele da dokažu potpunim distanciranjem od sebi različitih. Odbacivanjem i gnušanjem, potpunom i isključivom mržnjom koja sve druge smatra "ne-ljudima".
Kasnije, negodujući protiv gej i lezbijske populacije, ispostavilo se da su "autori" radikalnog odnosa prema različitima nekakvi borci za "čisto", "srpsko", "tradicionalno i zdravo" društvo. Zar se u Srbiji kroz istoriju, do dobrog i čistog dolazilo mržnjom i silom?
Preko 90 odsto ispitanih gejeva i lezbejki zna za slučajeve nasilja nad istopolno orijentisanim osobama u različitim sredinama u Srbiji.

A, s maloletnicima je ok...

Zbirka hard-core video klipova, eksplicitnog seksa učenika drugog i trećeg razreda srednje škole u Kragujevcu mesecima ne silazi sa liste "hitova" među korisnicima interneta u Srbiji. Oko pola sata ove mladalačke pornografije, u solidnom CD pakovanju, na ulici se moglo kupiti za dva evra.
To razmenjuju razni: odrasli muškarci, Srbi tradicionalisti, očevi, po pitanju seksualnog opredeljenja – razne "čiste forme".

To licemerstvo i taj jad ljudske duše, jedna je od puno boja u Srbiji. Oni što će različito kažnjavati i batinati do smrti, a u onome što im se sviđa i bez savesti uživati, neće pomeriti granicu koju su "isti" u Srbiji postavili između sebe i "različitih".
 
Mare:
Ne, ali čitati vaše postove jeste... Pogotovo od onog malog derleta!

oh pardon, mislila sam da boldirani king size redovi ,zar par sekundi koliko je potrebno da se prochitaju ne bi trebalo da umore tako posvecenog chitaoca, ali avaj...
probacu sa stripom sledeci put
eventualno i nekog teletabisa da ubacim za odgovarajucu ciljnu grupu
 
raindog:
Mare:
Ne, ali čitati vaše postove jeste... Pogotovo od onog malog derleta!

oh pardon, mislila sam da boldirani king size redovi ,zar par sekundi koliko je potrebno da se prochitaju ne bi trebalo da umore tako posvecenog chitaoca, ali avaj...
probacu sa stripom sledeci put
eventualno i nekog teletabisa da ubacim za odgovarajucu ciljnu grupu
Samo navali. Ali čim vidim post duži od 5-6 redova mrzi me da čitam, a pogotovo ako se radi o nekim glupostima kao što si ti pisala. Pardon, copy/pastirala!
 

Back
Top