Matija Gubec. Da li je postojao i ko je istorijski Matija Gubec?

Blizu si suštine. Niko nije protiv Gupca kao takvog (ko god on bio), nego protiv mitologizacija i mistifikacije istorije, a onda i njene ideologizacije.
Što je tocno konkretno mistificirano?

Cijela proca ide ovako: Gubec je dignuo seljacku bunu. Skupio je svoju vojsku i bio pobijedjen od strane plemića. Kasnije je uhvacen i ubijem.

Dalje od toga nema nista.
 
Što je tocno konkretno mistificirano?

Cijela proca ide ovako: Gubec je dignuo seljacku bunu. Skupio je svoju vojsku i bio pobijedjen od strane plemića. Kasnije je uhvacen i ubijem.

Dalje od toga nema nista.

Izgleda da nisi pročitao temu od početka. Reč je o tome da je legenda o Matiji Gupcu dobila zamah u vreme komunizma jer su komunisti voleli da učitavaju klasne sukobe i klasnu svest u istorijske događaje. Koji se, pri tome, u ovom slučaju nisu ni desili.

Pre toga, priča o seljačkoj buni je poslužila za romansiranje hrvatske istorije i unošenja nepostojećeg sadržaja u tu istoriju. Ne sporim da Hrvati treba da baštine priču o Matiji Gupcu na nivou Šenoinog romana, ali je legitimno ukazati da toj buni po svemu sudeći nisu bili Hrvati, da tamo nije bilo u to vreme Hrvata i da se cela stvar zapravo nije ni dogodila.
 
Isti slučaj kao i sa "kraljem Tomislavom","Dalmatinskom Hrvatskom","Panonskom Hrvatskom","Crvenom Hrvatskom".... To su pojmovi nastali u 19 veku u mašti nacionalromantičara a istorijski izvori ih ne poznaju.
Matija Gubec je definitivno mit i izmišljena ličnost nastala u 18 vijeku.
Znači da se prvi put pominje tek 200 godina posle navodne smrti.
Nikola Istvanffy1622. spominje Matiju Gubca
 
Poslednja izmena:
Nikola Istvanffy1622. spominje Matiju Gubca

Tada se prvi put pominje a to je 49 godina posle bune.Posle toga pauza 300 godina.
Posle njega se pojavljuje roman A.Šenoe 1877 a to je 300 godina kasnije.
Onda nakon 400 godina posle 2.sv. rata počinje da se uči u školama i postaje vrlo popularan u
Hrvatskoj i Sloveniji. Počinju da mu podižu spomenike i davaju imena ulicama.
Zato je to sve čudno i miriše na politiku i mit.

Buna je sigurno bilo dosta i bio je neko ko je te bune vodio a možda i taj Matija ali je to krunisanje sa užarenom krunom vjerovatno mit koji je nekome bio potreban Možda piscu da bude roman zanimljiv.
 
Poslednja izmena:
I
Pre toga, priča o seljačkoj buni je poslužila za romansiranje hrvatske istorije i unošenja nepostojećeg sadržaja u tu istoriju. Ne sporim da Hrvati treba da baštine priču o Matiji Gupcu na nivou Šenoinog romana, ali je legitimno ukazati da toj buni po svemu sudeći nisu bili Hrvati, da tamo nije bilo u to vreme Hrvata i da se cela stvar zapravo nije ni dogodila.

Ne znam sada za komuniste, no u Zagorju se Matija Gubec bašitini jaaaaaaaaaaako dugo. U toj svoj priči nema ništa nacionalističko, već je priča o klasnoj borbi i zato su je komunisti uzeli pod svoje. Istovremeno su oni mistificirali bitku na Kosovu pa ni ja sada ne dovodim u pitanje istinitost cijele bitke iako više postoji indicija za postojanje Gubca nego za Kosovske bitke.

Ako želiš o Šenoi pričati. On je insipiraciju iz svojih romana uzimao iz izvornih arhiva te bi iz toga stvarao radnju iz perspektive običnih ljudi, radio je po uzoru Waltera Scotta iz Britanije koji je također to radio.

- - - - - - - - - -

poenta je jeli postojao uopste

Postojao je.
 
Poslednja izmena:
Tada se prvi put pominje a to je 49 godina posle bune.Posle toga pauza 300 godina.

Ma ne!

Gubec nije nekakav zagorski Jug Bogdan, Obilić ili kakav sličan lik koji se prvi puta spominje sto godina nakon događaja u kojemu je navodno sudjelovao.

Gubec se doista spominje u dokumentima baš u vrijeme bune 1573., kao kolovođa pobune. Sporno je to kako mu je bilo IME, a ne prezime.
Istvanffy će 1622. nazvati njega Matijom.
Nije sporan Gubec nego to da li se taj Gubec zvao Matija ili Ambroz ili nekako drugačije. Sporno je i šta je on bio, kmet ili kakav vojnik, sitni posjednik u službi kojeg plemića.


Buna je sigurno bilo dosta i bio je neko ko je te bune vodio a možda i taj Matija ali je to krunisanje sa užarenom krunom vjerovatno mit koji je nekome bio potreban Možda piscu da bude roman zanimljiv.

Stavljanje užarene krune na glavu se doista koristilo prilikom smaknuća Dozse u Mađarskoj.
Također se 1573. spominje namjera (J. Drašković piše kralju) da se uhvaćenom Gupcu stavi užarena kruna na glavu - ono što se ne zna da li se to doista i dogodilo.

Ono što jeste točno je da su komunisti koristili tu bunu za promicanje svoje ideologije, klasna borba, radni narod ustade protiv zlih izrabljivača itd...
 
Poslednja izmena:
Pre toga, priča o seljačkoj buni je poslužila za romansiranje hrvatske istorije i unošenja nepostojećeg sadržaja u tu istoriju. Ne sporim da Hrvati treba da baštine priču o Matiji Gupcu na nivou Šenoinog romana, ali je legitimno ukazati da toj buni po svemu sudeći nisu bili Hrvati, da tamo nije bilo u to vreme Hrvata i da se cela stvar zapravo nije ni dogodila.

Juraj Drašković nije bio Hrvat?:hahaha:
 
Nego da krenemo od početka. Ono što smo svi učili po školama jeste nekritičko prihvatanje najverovatnije verzije događaja . Iako ima prostora za kritiku takvog učenja nema nikakve sumlje da se buna dogodila , da su u toj buni seljaci bili pobeđeni , da su kolovođe uhvaćene, neke saslušane , da je nekakav Gubec postojao - Gubec Beg - i da je i on uhvaćen. Ono što nije rešeno , to su motivi i ciljevi bune (različiti iskazi na saslušanju) , u vezi s tim je i pitanje ; da li se Gubec proglasio za seoskog kralja ili je to izmišljotina feudalaca da bi se opravdali pred vladarem. Zatim nije razrešeno ime samog Gubeca , ime Matija mu je dao Istvanffy 30 tak godina posle bune , u primarnim izvorima nazivaju ga samo Gubec ili Gubec Beg. U vezi ovoga tu se pojavljuje problem sa Ambrozijem Gubecom koji je pronađen u crkvenim knjigama (krajem šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog veka) i koji je umro prirodnom smrću a učestvovao je u buni. Ovaj problem moguće zamene je malo verovatan jer za Gubec Bega znamo sigurno da je uhvaćen pa postoji mala verovatnoća da nije pogubljen a to što u crkvenim knjigama nije pronađen ni jedan drugi Gubec ne znači ništa, jer za većinu ustanika nisu sačuvani podaci u crkvenim knjigama . I na kraju problem svih problema a to je što nema definitivnog dokaza koji bi potvrdio da je Gubec pogubljen , mada sve ukazuje da se to desilo; pismo biskupa Draškovića Maksimilijanu II od koga traži pristanak za Gubčevo pogubljenje užarenom krunom. Pismo od istoga biskupa koji obaveštava nadvjvodu Karla o traženju dozvole od vladara za užarenu egzekuciju Gubeca, pisanje kapetana uskočkog Thurna kako mu je navodno Gregorijanec javio da je Gubec trebao biti okrunjen usijanom krunom . Ono što fali a što bi potpuo zaokružilo priču to je dokument Maksimilijanove ( Maks. II) potvrde kojom odobrava pogubljenje ili neko povratno saopštenje biskupa Draškovića vladaru da je egzekucija izvršena . Takvi dokumenti nisu pronađeni što pogubljenje od potpuno izvesne činjenice čini najverovatnijom verzijom događaja jer s druge strane ne postoji nikakva prepiska kojom Maksimilijan oslobađa Gubeca što bi moralo da se desi da je kojim slučajem oslobođen.
 
Poslednja izmena:
Nego da krenemo od početka. Ono što smo svi učili po školama jeste nekritičko prihvatanje najverovatnije verzije događaja . Iako ima prostora za kritiku takvog učenja nema nikakve sumlje da se buna dogodila , da su u toj buni seljaci bili pobeđeni , da su kolovođe uhvaćene, neke saslušane , da je nekakav Gubec postojao - Gubec Beg - i da je i on uhvaćen. Ono što nije rešeno , to su motivi i ciljevi bune (različiti iskazi na saslušanju) , u vezi s tim je i pitanje ; da li se Gubec proglasio za seoskog kralja ili je to izmišljotina feudalaca da bi se opravdali pred vladarem. Zatim nije razrešeno ime samog Gubeca , ime Matija mu je dao Istvanffy 30 tak godina posle bune , u primarnim izvorima nazivaju ga samo Gubec ili Gubec Beg. U vezi ovoga tu se pojavljuje problem sa Ambrozijem Gubecom koji je pronađen u crkvenim knjigama (krajem šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog veka) i koji je umro prirodnom smrću a učestvovao je u buni. Ovaj problem moguće zamene je malo verovatan jer za Gubec Bega znamo sigurno da je uhvaćen pa postoji mala verovatnoća da nije pogubljen a to što u crkvenim knjigama nije pronađen ni jedan drugi Gubec ne znači ništa, jer za većinu ustanika nisu sačuvani podaci u crkvenim knjigama . I na kraju problem svih problema a to je što nema definitivnog dokaza koji bi potvrdio da je Gubec pogubljen , mada sve ukazuje da se to desilo; pismo biskupa Draškovića Maksimilijanu II od koga traži pristanak za Gubčevo pogubljenje užarenom krunom. Pismo od istoga biskupa koji obaveštava nadvjvodu Karla o traženju dozvole od vladara za užarenu egzekuciju Gubeca, pisanje kapetana uskočkog Thurna kako mu je navodno Gregorijanec javio da je Gubec trebao biti okrunjen usijanom krunom . Ono što fali a što bi potpuo zaokružilo priču to je dokument Maksimilijanove ( Maks. II) potvrde kojom odobrava pogubljenje ili neko povratno saopštenje biskupa Draškovića vladaru da je egzekucija izvršena . Takvi dokumenti nisu pronađeni što pogubljenje od potpuno izvesne činjenice čini najverovatnijom verzijom događaja jer s druge strane ne postoji nikakva prepiska kojom Maksimilijan oslobađa Gubeca što bi moralo da se desi da je kojim slučajem oslobođen.

Pa to, dakle Gubec jest postojao, nazvan jeste kolovođom ustanka, ne radi se o nekom mitskom liku. Pitanje je samo njegovog identiteta-porijekla, kako je završio, pravih uzroka bune i slično.
 
Još malo romantičarskog apsurda.

Glavni negativac u štoriji o buni je Franjo Tahi. Također je zlikovac podban Gašpar Alapić koji je pobijedio seljake na bojnom polju.

E sada, Tahi je bio šogor opjevanog junačine Nikole Zrinskog Sigetskog, bili su si pajdaši. Poznat je po tome da je od mladosti obožavao da bije ljute bojeve s Turcima, bio je i komadant. Dakle u tome smislu Tahi je pozitivac i junačina.
Alapić je pak jedan od pola tuceta preživjelih iz po junaštvu slavne Sigetske bitke koja je opjevana u mnogim djelima. U nacional-romantičarskoj operi Zrinski iz 19.vijeka imamo i pozitivan lik Alapića.

Dakle istovremeno imamo opjevanog sigetskog junaka Alapića 1566., i zlikovca Alapića iz bune 1573. koji gazi seljake. Imamo Tahija kao velikog protuturskog borca i Tahija kao glavnog tlačitelja kmetske raje koji je volio naskakati na mlade seoske djeve.

:mrgreen:
 

Back
Top