Površnost - odlika savremenih ljudi

cave man

Buduća legenda
Banovan
Poruka
29.317
Povrsno sagledavanje stvari je bukvalno model zivljenja.
Odnosi sa drugim ljudima su isto bazirani na principu trzista - ti meni,ja tebi.
Odlazak lekaru,recimo,isto ima povrsni karakter. Svede se na lecenje posledica a ne uzroka.
Retko se desava da se neko uzivi u nesto i zaista otkrije necije stavove i korene tih stavova i ponasanja.
 
Povrsno sagledavanje stvari je bukvalno model zivljenja.
Odnosi sa drugim ljudima su isto bazirani na principu trzista - ti meni,ja tebi.
Odlazak lekaru,recimo,isto ima povrsni karakter. Svede se na lecenje posledica a ne uzroka.
Retko se desava da se neko uzivi u nesto i zaista otkrije necije stavove i korene tih stavova i ponasanja.

Mene je tako lekar "ispakovao", za pet minuta napolje, kada sam nekada (is)pričala šta me sve boli i tako to...Elem, njegov odgovor je bio: "Kome se sve to ne dešava, danas..." Ja, ovako: :eek: MiSim, to mi prvo palo na pamet sada; čisto digresija, a kao treba da te (sa) slušaju. :) Pa, sam promenila istog. :)

No, elem...to je valjda postala moderna pošast društva. Niko nema vremena nizašta, još manje ima za ljude. Imaju za sve i svašta, ali za neke dubinske odnose, teško...danas je sve instant, ubrzano.

Ja lično, se grozim površnosti. U jednom momentu, me je preterana dubina osećaja, i pažljivosti, jer nisam od kamena, dovelo, tamo gde ne treba. Ali, nisam nikada ni bila niti ću postati površna. Ja volim te slojeve ljudske duše. Makar se zvalo i komplikovanost. Sve je bolje, nego brlja zvana nepomična površnost. Ono što zovu - ne zagrebati. Ja se toga brrrrrrrrrrrrrr.....grozim. Ne volim. Ne. Moraš ponirati u neke dubine, da spoznaš ono šta na prvi pogled i u prvi mah, ne možeš...ako ne zagrebuckaš. Ispod površine. Ispod naizgleda.

Ja se uživim. Ja se uživeh; nekada malo i previše, sad vidim. Ali, to jesam. Takva sam. I to ostajem. Sada samo pazim "kome" . I "koliko" .

Za sve druge verujem, da izgleda kao površno. To je samo maska, što ju je odbrambeni mehanizam stvorio.

Za ono šta mi je važno i bitno, tu sam kao dno okeana. Prožeta. Mislima i osećajima. Gde nisam - nisam.

Tako je to kod mene : crno - belo.

:hvala:
 
Poslednja izmena:
Svako se udubljuje u ono do čega mu je bitno stalo, a površan je ili indiferentan spram stvari koje ga mnogo ne interesuju.
Shodno tome, moglo bi se postaviti pitanje: da li je odlika savremenog čoveka nedostatak i pad interesovanja?

Ne bih rekla da je tako; pre će biti da je čoveku današnjice ponuđeno mnogo više raznih sadržaja u odnosu na čoveka prošlosti, pa samim tim raste broj sadržaja prema kojima savremen čovek izražava površnost ili nezainteresovanost (jer po prirodi stvari ne može sve i svako da ga interesuje do nivoa udubljivanja) - što ne znači da broj stvari, situacija i ljudi koje ga dovoljno interesuju opada. U prošlosti su ljudi više bili upućeni jedni na druge, no ne zato što su bili "manje površni", već zato što su prosto morali tako, da bi opstali. Takva upućenost jednih na druge iz razloga nužde ne znači automatski i veće udubljivanje na koje ti misliš - do njega može doći, ali i ne mora.

Edit: eventualno bi se moglo govoriti o otuđenosti, no koreni iste nalaze se u nekoj drugoj problematici, što je već druga tema.
 
Poslednja izmena:
Svako se udubljuje u ono do čega mu je bitno stalo, a površan je ili indiferentan spram stvari koje ga mnogo ne interesuju.
Shodno tome, moglo bi se postaviti pitanje: da li je odlika savremenog čoveka nedostatak i pad interesovanja?
Ne bih rekla da je tako; pre će biti da je čoveku današnjice ponuđeno mnogo više raznih sadržaja u odnosu na čoveka prošlosti, pa samim tim raste broj sadržaja prema kojima savremen čovek izražava površnost ili nezainteresovanost (jer po prirodi stvari ne može sve i svako da ga interesuje do nivoa udubljivanja) - što ne znači da broj stvari, situacija i ljudi koje ga dovoljno interesuju opada. U prošlosti su ljudi više bili upućeni jedni na druge, no ne zato što su bili "manje površni", već zato što su prosto morali tako, da bi opstali. Takva upućenost jednih na druge iz razloga nužde ne znači automatski i veće udubljivanje na koje ti misliš - do njega može doći, ali i ne mora.

To sam izostavio da napisem - tu povrsnost u bitnim stvarima je zamenilo "robovanje" manje bitnim stvarima poput potrosnje,posedovanja,gomilanja stvari i sl.
Covek resenje zivotnih prblema kompenzuje u trenutnom zadovoljenju fundamentalnih potreba koji se opet vracaju posle odredjenog perioda.
Posledice se ublazavaju a uzrok ostaje netaknut. Sklop svih tih ljudskih povrsnih odnosa cini jedan ovakav svet - haotican i disharmonican.
 
To o čemu ti pišeš je jedna uopštena moderna i popularna floskula, koja sama za sebe ne govori mnogo.

Svako ljudsko biće ima manje-više slične potrebe i stvari koje su mu važne; počev od onih egzistencijalnih potreba za hranom i toplotom, pa sve do potreba za samoostvarenjem, poštovanjem, ljubavlju, pripadnošću itd. Tako je u svim društvima i vremenima. I kada je zadovoljavanje tih opštih potreba u pitanju, tu nema mesta površnosti. Svako ima potrebu da nekoga voli, da ga neko voli i da se u nečemu ostvari, pod pretpostavkom da nije poremećeni psihopata, a površnost se ispoljava prema svemu ostalom što je van bitnih sfera interesovanja. I to je sasvim normalno.

Drugo je pitanje šta se dešava sa čovekom koji svoje potrebe ne zadovolji, na koji način ih kompenzuje, i koji su to spoljašnji i unutrašnji faktori koji dovode do nezadovoljenja istih.
 
To o čemu ti pišeš je jedna uopštena moderna i popularna floskula, koja sama za sebe ne govori mnogo.

Svako ljudsko biće ima manje-više slične potrebe i stvari koje su mu važne; počev od onih egzistencijalnih potreba za hranom i toplotom, pa sve do potreba za samoostvarenjem, poštovanjem, ljubavlju, pripadnošću itd. Tako je u svim društvima i vremenima. I kada je zadovoljavanje tih opštih potreba u pitanju, tu nema mesta površnosti. Svako ima potrebu da nekoga voli, da ga neko voli i da se u nečemu ostvari, pod pretpostavkom da nije poremećeni psihopata, a površnost se ispoljava prema svemu ostalom što je van bitnih sfera interesovanja. I to je sasvim normalno.

Drugo je pitanje šta se dešava sa čovekom koji svoje potrebe ne zadovolji, na koji način ih kompenzuje, i koji su to spoljašnji i unutrašnji faktori koji dovode do nezadovoljenja istih.

Govorim o povrsnosti prema egzistencijalnim pitanjima - medjuljudskim odnosima,odnosima prema svetu koji nas okruzuje,prirodi.
A sta je dubinska ljubav i spremnost da se neko istinski saslusa? I nije u pitanju izlolovani covek vec vecina ljudi u savremenom drustvu koja ne ostvaruje dubinske odnose i dubinski pristup egzisstencijalnim stvarima.
Sta su bitne sfere interesovanja u modernom drustvu?
 
To što tebe zanima teoretisanje o egzistencijalizmu, a nekog drugog gajenje cveća u bašti, voljenje svog psa i ništa više - je nešto drugo.
Ako je većina ljudi danas površna i ako ne ostvaruje dublji odnos, postavlja se pitanje u odnosu na šta je površna? U odnosu na neke druge ljude iz drugih vremena? U odnosu na tebe? Ili čisto onako, generalno?

Reći tako nešto je... pa, površno.
 
To što tebe zanima teoretisanje o egzistencijalizmu, a nekog drugog gajenje cveća u bašti, voljenje svog psa i ništa više - je nešto drugo.
Ako je većina ljudi danas površna i ako ne ostvaruje dublji odnos, postavlja se pitanje u odnosu na šta je površna? U odnosu na neke druge ljude iz drugih vremena? U odnosu na tebe? Ili čisto onako, generalno?

Reći tako nešto je... pa, površno.
Lepo sam pomenuo opste medjuljudske odnose kao i odnos prema okolini i uopste svetu koji nas okruzuje.
To je ono sto bi trebalo sve da nas dotice jer zajedno tvorimo to stanje a ocigledno je da stanje nije pozitivno.
Samim tim i odnosi koji ga uzrokuju se moraju okarakterisati kao povrsni a ne dubinski i protkani razumevanjem.
 
Povrsno sagledavanje stvari je bukvalno model zivljenja.
Odnosi sa drugim ljudima su isto bazirani na principu trzista - ti meni,ja tebi.
Odlazak lekaru,recimo,isto ima povrsni karakter. Svede se na lecenje posledica a ne uzroka.
Retko se desava da se neko uzivi u nesto i zaista otkrije necije stavove i korene tih stavova i ponasanja.

oh pa lijecenje iz korijena zahtjeva mnogo toga, ponajvise odricanja i obezvredjivanja jednog dijela licnosti, a ljudi to ne zele, ovako im je lakse da se krpe, barem mogu ostalima govoriti da se jako trude i da nije do njih stvarno!!! :sad2:
 
Površnost je dug koji plaćamo jer smo okrenuti pokretnim slikama sa TV-a, kratkim informacijama iz novina, moru podataka sa interneta. Sve manje obrađujemo te podatke, a sve više ih gomilamo sa tim tom nepotrebnim teretom, koga često nismo ni svesni, gubimo moć koncentracije i zaključivanja. Mašta je zakržljala, a stvaralačke sposobnosti sve slabije. Današnja omladina u mašti ne može sebi da dočara opise iz književnih dela, a još teže ume da analizira motive junaka romana. Takođe, veliki broj ljudi ne ume da dokuči motive i potrebe ljudi oko sebe.
 
American history teacher Ben Ross in 1967 working at the Cubberly High School in Palo Alto. During the course of the Second World War a student asks him how it is that the German people as diligently behind Hitler could walk. Ross must answer. He therefore begins with a project called The Wave. The goal is a good working attitude and sense of community within the group.
The project was a great success, soon the whole school under the influence of 'The Wave'. After a few weeks the grim. The group has a mysterious leader, not known to the members of 'The Wave'. It is not long before the movement itself, and not the objectives the goal of 'The Wave' be. Opponents of 'The Wave' are harassed, threatened and even attacked. Lockers opponents are plastered with words like ENEMY.
Ross touches the control group lost and decides that an end should be made. He therefore calls the group gathered in the gymnasium of the school. The members have now all have a kind of uniform, a light blue blouse with a bracelet with the logo of "The Wave", a circle with two blue waves. Also there are guys who have taken on the security (similar to Hitler's Sturmabteilung).
At the meeting late Ross for the first film of the leader. It is a speech by Hitler. Many students burst into tears. Ross explains that the will of the group, not individual rights can and should affect. He says that the experiment is the answer to the question how it is that people are so passionately participated and contributed to the Third Reich of Hitler.

:think::lol:
 
U potvrdu povrsnosti:

Nakon različitih varijanti mozglaica na intervjuima za posao, pojavio se nov izazov pred kandidatima. Ako želite da budete digital media menadžer u Pizza Hut-u imate svega 140 sekundi da se predstavite i ubedite poslodavca da ste prava osoba za tu poziciju.
Ako napišete CV koji će vam za svega 15 sekundi obezbediti poziv na razgovor za posao, morate se spremiti za odgovore na najrazličitija pitanja, a od sad vežbajte kako da 'prodate sebe' za manje od dva i po minuta.
Izvor: Bizlife
 
Kompjuteri su nam doneli iluziju da smo svemocni.
Mozemo sami da pisemo pametno,
da budemo snimatelji, scenaristi, reziseri,
da komponujemo, miksujemo i obradjujemo,
da sami dizajniramo i stampamo logo-e, vizitkarte,
da pravimo fotografije lepse nego stvarnost,
da iz tutorijala savladamo kulinarstvo, automehaniku, medicinu... cak hirurgiju.

Ali kada se ukaze potreba da nesto od toga zaista i uradimo, tada shvatimo koliko je svo to znanje povrsno.
Koliko ne umemo nista da uradimo do kraja.

Na zalost, skolovanje, vaspitanje i drustvene vrednosti su napravljene tako da favorizuju "prepoznavanje gradiva", povrsno znanje.
Pa nije povrsnim znanjem oboren "nevidljivi". Ne moze se povrsnim znanjem operisati oko. Za to je potrebno stvarno poznavanje gradiva.

Ljude sa povrsnim znanjem je lako voditi, njima je lako upravljati, jer su slabi i nesigurni u sebe. Svesni su rupa u svom znanju.
Elita danas ne zeli slobodnog sposobnog i misleceg coveka. Pravo znanje je devalvirano hiperprodukcijom priucenih i jeftinih "strucnjaka".
 
Poslednja izmena:
Povrsno sagledavanje stvari je bukvalno model zivljenja.
Odnosi sa drugim ljudima su isto bazirani na principu trzista - ti meni,ja tebi.
Odlazak lekaru,recimo,isto ima povrsni karakter. Svede se na lecenje posledica a ne uzroka.
Retko se desava da se neko uzivi u nesto i zaista otkrije necije stavove i korene tih stavova i ponasanja.

Naravno da je površnost ono što karakteriše najšire narodne mase. Eto na primer , ti lično.
To je rezultalt namernog zaglupljuivanja čitavih genracija, koje se sprovode u cilju lakšeg upravljanja masama, ili usled nakaradno lošeg , kolmunjarskog vaspitanja, što je tvoj slučaj.
 

Back
Top