Prizrensko-timočko narečje

Torlački dijalekt je


  • Ukupno glasova
    14
  • Anketa je zatvorena .

Rayela

Legenda
Poruka
71.814
Krašovani vlk /vlk/ pek'l /pεkəl/ s'lza /səlza/ žlt /ʒlt/

Severni (Svrljig) vuk /vuk/ pekal /pεkəl/ suza /suza/ žl't /ʒlət/


Centralni (Lužica) vuk /vuk/ pek'l /pεkəl/ sl'za /sləza/ žl't /ʒlət/

Južni (Vranje) v'lk /vəlk/ pekal /pεkal/ solza /sɔlza/ ž'lt /ʒəlt/

Zapadni (Prizren) vuk /vuk/ pekl /pεkl/ sluza /sluza/ žlt /ʒlt/

Istočni (Trn, Breznik) vuk pekl slza žlt

Severoistočni
(Belogradčik) vlk pekl slza žlt

Jugoistočni
(Kumanovo) vuk pekъl slъza žut


Standardni
srpski vuk /vuk/ pekao /pεkaɔ/ suza /suza/ žut /ʒut/

Standardni
bugarski vъlk /vəlk/ pekъl /pεkəl/ sъlza /səlza/ žъlt /ʒəlt/

Standardni
makedonski volk /vɔlk/ pekol /pεkol/ solza /sɔlza/ žolt /ʒɔlt/


Ovaj prvi ( boldovani) govori se u rumunskom delu Banata, mesto Karashevo i Lupac u kojima ljudi govore torlacki.
Ovi ljudi su katolicke veroispovesti pa ih slove Hrvatima. :)

Neki od njih sebe drze za Srbe,neki za Hrvate, ali uglavnom se smatraju Krashovanima.

Priznati su u Rumuniji kao nacionalna manjina, kao sto su to i Srbi i Hrvati.

Moji baba i deda su govorili neku mesavinu bugarskog torlackog i vranjanskog torlackog, bili su iz Kalne, a to je tamo gde je Babin Zub,
malo dalje od Knjazevca.

Stokavski nisu poznavali, umesto sto govorili su kvo, takodje je prelaz l u o bio je nepoznat pa je petao bio petal, a pepeo petal.
Ni u Srbiji, ni u Bgarskoj, ni u Makedoniji nikoga nije zanimalo ovo narecje ( jezik) tako da nigde nije ni uzet u obzir pri stvaranju standarda
bugarskog, stpskog ili makedonskoh pa je tako danas i istorija koja nikoga ne zanima.
 
Ovo je stvarno specifičan dijalekat, mada ti ljudi sebe nikada nisu nazivali Torlacima, niti jezik torlački, da bude jasno...
E vidi, u okolini Zajecara ima torlackih sela ( ima i vlaskih, janjevskih, kosovskih, pa cak i jedno bugarsko odakle je i Nikola Pasi) ali to sada nije tema) i stanovnici tih sela sami sebe nazivaju
Torlacima. Ja to nikada nisam raumela zasto su oni Torlaci, odnosno odakle su dosli,. Cak i Zivojin Pavlovic ( on je iz Vratarnice, selo izmedju Knjazevca i Zajecara)
u svojim knjigama govori o Torlacima i Ciganima koritarima koji naseljavaju sela iz kojih su pa opet nekakvi Srbi otisli.
 
E vidi, u okolini Zajecara ima torlackih sela ( ima i vlaskih, janjevskih, kosovskih, pa cak i jedno bugarsko odakle je i Nikola Pasi) ali to sada nije tema) i stanovnici tih sela sami sebe nazivaju
Torlacima. Ja to nikada nisam raumela zasto su oni Torlaci, odnosno odakle su dosli,. Cak i Zivojin Pavlovic ( on je iz Vratarnice, selo izmedju Knjazevca i Zajecara)
u svojim knjigama govori o Torlacima i Ciganima koritarima koji naseljavaju sela iz kojih su pa opet nekakvi Srbi otisli.

naziv Torlak usao je u nauku zahvaljujuci Tomi Mareticu, koji je, oslanjajuci se na Vuka, prizrensko-timocki dijalekat nazvao torlackim...

Sam naziv Torlak pezorativnog je karaktera i poreklom je balkanski turcizam (tur, turlak), a u 15. veku bio je oznaka za derviski red koji se pobunio protiv sultana, ali je bio i oznaka za mladog i prostog adzamiju i za "nehvatanog konja iz ergele". Ovaj naziv u samom prizrensko-timockom podrucju nije ni poznat ni prihvacen, niti su ga srpski lingvisti prihvatili kao zvanicni naziv dijalekta, iako je po raznim forumima veoma omiljen. Sam izraz Maretic je nasao kod Vuka, koji u Srpskom rjecniku iz 1818. godine torlanje odredjuje kao jactatio, clamitatio; torlati, torlam kao clamito, glorior, a Torlak, m, kao gloriosus, ein Grosssprecher.
Torlak je dakle, pogrdna oznaka za onog koji torla, odnosno vice i razmece se (pored ovoga postoji glagol trlaciti, trlacim, verovatno srodno i torokati), potom znaci i priprost, glup, primitivan covek, u bugarskom takodje postoji rec torlak u znacenju prostak, kao i u rumunskom turlac.
 
Ovo "kvo " je poreklom iz latinskog cisto da kazem ... Trebali bi zvanicno da uvedu tu rec, mnogo je gotivna :D
Mislis, kao i kaj?

- - - - - - - - - -

naziv Torlak usao je u nauku zahvaljujuci Tomi Mareticu, koji je, oslanjajuci se na Vuka, prizrensko-timocki dijalekat nazvao torlackim...

Sam naziv Torlak pezorativnog je karaktera i poreklom je balkanski turcizam (tur, turlak), a u 15. veku bio je oznaka za derviski red koji se pobunio protiv sultana, ali je bio i oznaka za mladog i prostog adzamiju i za "nehvatanog konja iz ergele". Ovaj naziv u samom prizrensko-timockom podrucju nije ni poznat ni prihvacen, niti su ga srpski lingvisti prihvatili kao zvanicni naziv dijalekta, iako je po raznim forumima veoma omiljen. Sam izraz Maretic je nasao kod Vuka, koji u Srpskom rjecniku iz 1818. godine torlanje odredjuje kao jactatio, clamitatio; torlati, torlam kao clamito, glorior, a Torlak, m, kao gloriosus, ein Grosssprecher.
Torlak je dakle, pogrdna oznaka za onog koji torla, odnosno vice i razmece se (pored ovoga postoji glagol trlaciti, trlacim, verovatno srodno i torokati), potom znaci i priprost, glup, primitivan covek, u bugarskom takodje postoji rec torlak u znacenju prostak, kao i u rumunskom turlac.

E to nisam znala. Nisam mnogo ni razmisljala o tome. Nego od kud da se pojavjuje i izraz" Shop" za Torlake?

To je valjda jos uvredljivije?
 
Mislis, kao i kaj?

- - - - - - - - - -



E to nisam znala. Nisam mnogo ni razmisljala o tome. Nego od kud da se pojavjuje i izraz" Shop" za Torlake?

To je valjda jos uvredljivije?
E Šop je tradicionalni naziv, on nije uvredljiv... Šopi i Torlaci nisu isto... Šopi su grupa koja se utopila u medorne srpske, bugarske i makedonske nacije... nekadašnji Šopluk je teritorija na kojoj je živjelo slovensko specifično stanovništvo sa posebnim dijalektom, običajima itd. vjerovatno je vlaško stanovništvo učestvovalo u etnogenezi Šopa (ili Šopova)... centar Šopa je Sofija (mislim na staro doba, danas tamo žive doseljeni Bugari), a kod nas Pirot...

Šopima su slični Goranci...
 
E Šop je tradicionalni naziv, on nije uvredljiv... Šopi i Torlaci nisu isto... Šopi su grupa koja se utopila u medorne srpske, bugarske i makedonske nacije... nekadašnji Šopluk je teritorija na kojoj je živjelo slovensko specifično stanovništvo sa posebnim dijalektom, običajima itd. vjerovatno je vlaško stanovništvo učestvovalo u etnogenezi Šopa (ili Šopova)... centar Šopa je Sofija (mislim na staro doba, danas tamo žive doseljeni Bugari), a kod nas Pirot...

Šopima su slični Goranci...[/QUOTE]

Ali su Goranci muslimani i koliko ja znam ne znaju srpski;)
Hvala za info o Shopima.
 
Ђорђе Божовић:
Da.

Prizrensko-timočka dijalekatska zona u stvari je skupina nekoliko srodnih dijalekata koji su najoštrije odeljeni od ostalih srpskih dijalekata i ostatka štokavskog narečja, zbog čega ih neki dijalektolozi i odvajaju u posebno narečje, koje najčešće zovu torlačkim. To narečje čini postepen prelaz između srpskoga i bugarskog i makedonskog jezika — neke osobine vežu ga sa srpskim (i, dakle, zapadnojužnoslovenskim) govorima, a druge sa bugarskim i makedonskim (istočnojužnoslovenskim), zbog čega se u bugarskoj dijalektologiji ovo narečje zove i prelaznim narečjem (bug. преходни говори). U njega, osim ovih istočnih i južnih srpskih dijalekata, ulaze i neki severni makedonski (oko skopske Crne Gore, i okolo) i najzapadniji bugarski govori (zapadno od linije Vidin—Ćustendil, odakle se dalje na istok mnogim osobinama naslanjaju na bugarske šopske govore).

U Srbiji, ovome dijalektu pripadaju govori od okoline Prizrena u Metohiji, duž doline Južne Morave, preko Vranja, Leskovca, do niškoga kraja, i sve do Stalaća, a odonud na severoistok sve do gornjeg toka Timoka, i na istok do bugarske granice. To su oni govori, laički rečeno, koje čujemo u televizijskim serijama poput Porodičnog blaga (ona dvojica braće iz Leskovca i njihova rodbina), iz filmova Zona Zamfirova, Ivkova slava, itd. Na zapad i sever od svoje zapadne granice, prizrensko-timočki dijalekat se nadovezuje na kosovsko-resavski nizom prelaznih govora, a kosovsko-resavski je, recimo, onaj dijalekt koji čujemo u seriji Selo gori, a baba se češlja, ili kojim je pisan Petrijin venac.

Tolika posebnost prizrensko-timočkih govora od ostatka štokavskih dijalekata, zbog čega ih neki dijalektolozi i odvajaju u posebno narečje, rezultat je toga što su ovi govori dosta rano još u srednjem veku ispali iz štokavske zajednice i počeli se razvijati odvojenim putem. Velik broj štokavskih inovacija zaobišao je ove govore, a pak veliki broj istočnojužnoslovenskih (bugarskih i makedonskih) crta ušao je u njih seobama stanovništva koje su tekle iz južnijih i istočnijih krajeva ka ovamo. Tako je ovo narečje upalo u procese Balkansprachbunda (balkanske jezičke zajednice, kojoj pripadaju bugarski, makedonski, rumunski, albanski i grčki jezik, i naravno ovi istočni srpski govori), pa je izgubilo deklinaciju, sintetičku komparaciju, infinitiv, prvobitni dvoakcenatski sistem itd. Zato nam se, laički, nekada čini da su ovi govori bliži i sličniji bugarskom ili makedonskom jeziku, nego srpskome, i često ih i ne razumemo (ko nije odonud), što je postalo i predmetom mnogih pošalica na račun južnjaka, Nišlija, Leskovčana, Piroćanaca.

A unutar ovoga samog narečja, ove dijalekatske zone, postoji čitav niz istalasanih, diferenciranih govora. Tako razlikujemo tri posebna srpska dijalekta (a obaška još bugarski i makedonski) unutar prizrensko-timočkoga. To su prizrensko-južnomoravski, koji se od Prizrena prostire dolinom Južne Morave, obuhvatajući Vranje, Leskovac i Niš; zatim svrljiško-zaplanjski, koji u jednom tankom pojasu obuhvata krajeve oko Svrljiga i Zaplanje, istočno od Niša; i timočko-lužnički, na krajnjem istoku, koji se prostire od Timoka na jug, obuhvatajući tu i Pirot. Prizrensko-južnomoravski ima najviše crta koje ga povezuju sa makedonskim govorima, jer je duž Južne Morave bio snažan upliv doseljenika s juga, iz Makedonije, a timočko-lužnički ima najviše crta što ga vežu sa susednim bugarskim govorima. I unutar ovih triju dijalekata jako su izdiferencirani lokalni govori, recimo i unutar prizrensko-južnomoravskoga prilično se razlikuju npr. niški, leskovački i vranjanski govor, i sl.

Osim ovih srpskih, bugarskih i makedonskih, prizrensko-timočkom (torlačkome) narečju pripadaju i manje skupine govora Hrvata (Janjevaca na Kosovu i Krašovana u Banatu, premda je krašovanski govor, opet, posebna priča — on je najarhaičniji štokavski dijalekt, koji se rano izdvojio iz torlačke matice i sačuvao mnoge stare crte: deklinaciju i dr., ali i izvorni glas jat), kao i Goranaca (u Gori podno Šar-planine). Ovim dijalektom takođe govori i dosta Roma u Srbiji.

Ђорђе Божовић:

Trebalo bi da možeš povezati osnovne, zajedničke crte sviju prizrensko-timočkih govora i sa pirotskim, bez obzira na to što se i unutar ovoga narečja različiti dijalekti međusobno razlikuju.

Na primer, poluglasnik bi trebalo da je očuvan u svima govorima, dakle svi govore npr. d’n (dan), d’ž (dažd), jed’n, d’n’s (danas), l’že, mrt’v, os’m, vet’r, og’nj, s’v (sav), d’ska itd., s tim što taj poluglas može i imati neku dodatnu boju, pa katkad malo naličiti i na a, e, o ili u. Ili, mesta akcenta su u svim rečima po celom narečju ista, a komparacija je svugde ista: prefiks po- za komparativ, i naj- za superlativ (postar = stariji, najtež’k = najteži).

Ali, s druge strane, postoje i razlike. Recimo, slogotvorno l se čuva u timočko-lužničkom dijalektu, i to češće u timočkom poddijalektu, a u lužničkom poddijalektu katkad mesto slogotvornog l dolazi l sa poluglasom: slnce i sl’nce (ali u susedstvu labijalnih suglasnika obično je i tu zamenjeno sa u: vuk, muzem, puni; doduše ne uvek). A zapadno, u svrljiško-zaplanjskom dolazi zamena l’, a u prizrensko-južnomoravskom pak u, kao i inače u štokavštini (izuzetak su, recimo, neki istočnobosanski govori), ili lu iza dentala: sluza, slunce.

Dakle, postoje razlike između različitih lokalnih govora, i to katkad i znatne, ali neke osnovne crte su zajedničke celom narečju, celoj ovoj dijalekatskoj zoni, i u Srbiji, i u severnoj Makedoniji, i u zapadnoj Bugarskoj.
Један крај Београда, брдо заправо, зове се Торлак. Од другара који тамо живи знам да су српске власти у 19. веку тамо населиле становништво које су Београђани препознавали као Бугаре ( а и данас), а који су су добили земљу у најам с тим да београдске пијаце снабдевају поврћем. Слично је и са шопским становништвом на југу Србије (не зове се шопска салата џабе тако). Дакле, бугарофоно становништво је било везано за повртарство. Међутим, изгледа да они сами себе нису видели и не виде као Бугаре него као Србе, те да ето стоички подносе већ 150 година што их гледају као Бугаре.
 
E Šop je tradicionalni naziv, on nije uvredljiv... Šopi i Torlaci nisu isto... Šopi su grupa koja se utopila u medorne srpske, bugarske i makedonske nacije... nekadašnji Šopluk je teritorija na kojoj je živjelo slovensko specifično stanovništvo sa posebnim dijalektom, običajima itd. vjerovatno je vlaško stanovništvo učestvovalo u etnogenezi Šopa (ili Šopova)... centar Šopa je Sofija (mislim na staro doba, danas tamo žive doseljeni Bugari), a kod nas Pirot...

Šopima su slični Goranci...[/QUOTE]

Ali su Goranci muslimani i koliko ja znam ne znaju srpski;)
Hvala za info o Shopima.

Goranci jesu muslimani, ali naravno da znaju srpski... pa njihov jezik je dijalekat srpskog...

- - - - - - - - - -

Један крај Београда, брдо заправо, зове се Торлак. Од другара који тамо живи знам да су српске власти у 19. веку тамо населиле становништво које су Београђани препознавали као Бугаре ( а и данас), а који су су добили земљу у најам с тим да београдске пијаце снабдевају поврћем. Слично је и са шопским становништвом на југу Србије (не зове се шопска салата џабе тако). Дакле, бугарофоно становништво је било везано за повртарство. Међутим, изгледа да они сами себе нису видели и не виде као Бугаре него као Србе, те да ето стоички подносе већ 150 година што их гледају као Бугаре.
To je slično sa time što danas Srbe sa Kosova u centralnoj Srbiji nazivaju Šiptarima...
 
Rasprostranjeno je uverenje da je jezik Goranaca zapravo najstariji srpski. Već sam to više puta objašnjavao. U lingvistici se zna da kada jedna grupa istogovorećih ostane izolovana, ona zamrzne jezik dok jezik matice nastavi da evoluira. Najpoznatiji je slučaj ostrva Pitcairne u Pacifiku koje su naselili pobunjenici sa Bauntija, a kod Srba je takav slučaj sa galipoljskim Srbima i eto, stanovništvom Gore i Sirinićke župe koji su živeli u okruženju Albanaca.

Ne znam da li se taj govor Gore i Sirinićke župe računa u torlački.
 
Rasprostranjeno je uverenje da je jezik Goranaca zapravo najstariji srpski. Već sam to više puta objašnjavao. U lingvistici se zna da kada jedna grupa istogovorećih ostane izolovana, ona zamrzne jezik dok jezik matice nastavi da evoluira. Najpoznatiji je slučaj ostrva Pitcairne u Pacifiku koje su naselili pobunjenici sa Bauntija, a kod Srba je takav slučaj sa galipoljskim Srbima i eto, stanovništvom Gore i Sirinićke župe koji su živeli u okruženju Albanaca.

Ne znam da li se taj govor Gore i Sirinićke župe računa u torlački.

Ne postoji tačno definisano šta je to "torlački jezik" (dijalekat) i na kojoj teritoriji se govori...

- - - - - - - - - -

Rasprostranjeno je uverenje da je jezik Goranaca zapravo najstariji srpski. Već sam to više puta objašnjavao. U lingvistici se zna da kada jedna grupa istogovorećih ostane izolovana, ona zamrzne jezik dok jezik matice nastavi da evoluira. Najpoznatiji je slučaj ostrva Pitcairne u Pacifiku koje su naselili pobunjenici sa Bauntija, a kod Srba je takav slučaj sa galipoljskim Srbima i eto, stanovništvom Gore i Sirinićke župe koji su živeli u okruženju Albanaca.

Ne znam da li se taj govor Gore i Sirinićke župe računa u torlački.

 
Torlački jezik mislim da se u literaturi naziva još i šopski dijalekat je neka mešavina srpskog i bugarskog jezika.Nije uspeo da se izbori ni u Srbiji ni u Bugarskoj da bude prihvaćen kao zvanični jezik mada ga dosta populacije u Srbiji koristi u komunikaciji....Istočna i južna Srbija.Predpostavljam da je tako i u Bugarskoj.Predpostavljam da je to neka varijanta staroslovenskog jezika.Pošto sam se bavio folklorom taj predeo ima svoje specifične narodne nošnje,običaje i muziku.

 
Poslednja izmena:
Ne postoji tačno definisano šta je to "torlački jezik" (dijalekat) i na kojoj teritoriji se govori...

Tačno. Radi se o jednom u nizu franko-jezikoslovnih podmetanja s ciljem pravljenja arteficijelne ravnoteže tipa:

hrvatski=štokavski+kajkavski+čakavski
: srpski=štokasvski+torlački


U tom smislu naslov teme je žrtva i u funkciji je velikohrvatske propagande. Stav srpske lingvistike više nego jasno definiše vodeći srpski i jugoslovenski dijalektolog Pavle Ivić:

Mrkalj, a dođe li onda torlački na jugoistoku srpski il' ne?

srpskitimockoprizrenski.gif

srpskitimockoprizrenskihl.gif


srpskitimockoprizrenski.gif




Dakle, ne jezik, ne dijalekat, nego govori prizrensko-timočke dijalekatske grupe (grupe dijalekata) pripadaju štokavskom jeziku-sistemu.

ivicdijalektoloska2.jpg
 
Štokavski, kajkavski i čakavski divergirali svakako pre doseljavanja Slovena, a svi znamo šta to znači.


antun_radic_130.jpg

U članku "Tko je spasio hrvatski narod ?" objavljenom u "Domu" od 3. decembra 1903. Antun Radić, između ostalog, objašnjava da su Slovenci pretvoreni u Hrvate.

"U staro vrijeme, i još pred 300 do 400 godina nije oko Zagreba, Križevaca, Siska, Požege itd. tj. uopće u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita do mora - u cijeloj toj zemlji nije bilo nijednoga Hrvata; Hrvati su bili preko Velebita, bliže moru, a oko Zagreba itd, pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uza Savu - sve su to bili Slovinci ili Slovenci. A dans su tu Hrvati ! A gdje su Slovinci ? Jesu li Slovinci propali ? - Sudite, jesu li propali; kad je hrvatska vlada i država preko Velebita pri moru propala, preselili su se hrvatski bani među Slovince, u Zagreb, ali su se svejedno zvali hrvatski bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su Slovinci imali hrvatskoga bana, ali to njima nije bio tuđi ban, jer su i Slovinci govorili slično, ili posve jednako kao i Hrvati. Ali kad imadu hrvatskoga bana i hrvatsku vladu, počeli su ljudi sve po malo govoriti da je to narod hrvatski. I tako su se Slovenci se po malo prozvali Hrvatima - izgubili su svoje ime, tako i danas nijedan seljak oko Zagreba ne zna šta je to Slovenac ili Slovinac, nego kaže da je Hrvat."


golec013mapa.jpg



mariogrcevic1993.jpg
 
Башта се каже само у пиротском крају, у нишком и лесковачком не.
Иначе израз торлачки чуо сам први пут овде, на форуму. Је л' то погрдно?

Pa moji su deda i baba govorili bashta ( Zivojin Pavlovic pise isto tim torlackim jezikom/dijalektom), a i moji preci ( a i Z.Pavlovic)
poticu iz mesta izmedju Zajecara i Knjazevca, Ne, to nikako nije pogrdno, zasto bi bilo?

Inace bashta ( cvece, povrce) zove se gradina. Govorilo se doduse i bashca
 
Pa moji su deda i baba govorili bashta ( Zivojin Pavlovic pise isto tim torlackim jezikom/dijalektom), a i moji preci ( a i Z.Pavlovic)
poticu iz mesta izmedju Zajecara i Knjazevca, Ne, to nikako nije pogrdno, zasto bi bilo?
Па добро, значи у појасу од Пирота (или јужније) па до Зајечара, али не и шире.
Та реч не постоји у речницима, а негде сам прочитао да потиче од торлати, што ми личи погрдно.
 
Poslednja izmena:
Па добро, значи у појасу од Пирота (или јужније) па до Зајечара, али не и шире.
Та реч не постоји у речницима, а негде сам прочитао да потиче од торлати, што ми личи на погрдно.

Ta rec se ne odnosi samo na jezik nego ocigedno i na etniju:D

Oko Zajecara ima sigurno desetak sela u kojima zive Torlaci, a kada se za nekoga kaze da je Torlak onda se misli na nesto kao primitivno,
ne i na jezik kojim govore. Od nekuda su dosli, ali svi smo od nekuda dosli. Ima tamo i sela u kojima pa zive Janjevci, onda sela u kojima
zive Kosovari, Bugari i naravno Vlasi. Meni Janjevci nisu jasni, pretpostavljam da su to Srbi sa Kosova koji su uzeli katolicku veru.
E da , ima i romskih sela:D
 
Ta rec se ne odnosi samo na jezik nego ocigedno i na etniju:D

Oko Zajecara ima sigurno desetak sela u kojima zive Torlaci, a kada se za nekoga kaze da je Torlak onda se misli na nesto kao primitivno,
ne i na jezik kojim govore. Od nekuda su dosli, ali svi smo od nekuda dosli. Ima tamo i sela u kojima pa zive Janjevci, onda sela u kojima
zive Kosovari, Bugari i naravno Vlasi. Meni Janjevci nisu jasni, pretpostavljam da su to Srbi sa Kosova koji su uzeli katolicku veru.
E da , ima i romskih sela:D

Нису, Јањевци су потомци Дубровчана који су основали колонију на Косову, на путу за Цариград.
 


Ja ga namerno nazivam jezikom jer ga tako naziva i UNESCO, a ja sam uvek politicki korektna;)







Torlakian or Torlak (Serbo-Croatian pronunciation: [tɔ̌rlaːk]) is a group of South Slavic dialects of southeastern Serbia (southern Kosovo – Prizren), northeastern Republic of Macedonia (Kumanovo, Kratovo and Kriva Palanka dialects), western Bulgaria (Belogradchik–Godech–Tran-Breznik), which is intermediate between Serbo-Croatian, Bulgarian and Macedonian. According to UNESCO's list of endangered languages, the Torlak dialect is classified as a vulnerable language.[1]


- - - - - - - - - -

Нису, Јањевци су потомци Дубровчана који су основали колонију на Косову, на путу за Цариград.

Pa cekaj,a da li su pravoslavci ili katolici? I od kud oni u moj kraj?
 

Back
Top