Boško Ničić

019

Početnik
Poruka
38
Svestan sam da ovaj forum posećuje vrlo malo Zaječaraca, ali ne mogu da se oduprem potrebi da otvorim ovakvu neku temu. Ne mogu jednostavno da poverujem koliko jemalo kritika na račun ovog "čoveka" u medijima. Ne mislim konkretno na izbore, ne zanimaju me sada bilo kakvi njegovi protivkandidati, jednostavno on kao pojava.

Koliko je potrebno da čovek izgubi realnu sliku o sebi, svom okruženju, i da danas, 2013. godine tvrdi ono što tvrdi dotični.

Zbog čega u svim normalnim društvima postoji ograničenje na maksimalno dva uzastopna mandata? Da li je 9 godina provedenih na vlasti nekome malo? Milošević je za "svega" 11 godina na vlasti uspeo da napravi potpuno rasulo od države.

Da li je bilo ko pokušao da utvrdi imovinsko stanje "gospodina" pre stupanja na mesto "predsednika opštine" i danas? Koliko je ovakav "stručnjak" mogao da mesečno zarađuje na tržištu rada a koliko je zarađivao koristeći sve privilegije koje gradski budžet pruža?

Čovek koji uglavnom govori o sebi u trećem licu http://boskonicic.com/

Zbog čeka se ne kaže iskreno da je 80% svih projekata koji su prikazani u galeriji potpuno promašeno i da se gotovo i ne koriste, bilo zbog nemaštine gradjana, bilo zbog toga što ne poseduju ni upotrebnu dozvolu?

Pogledajte samo njegov facebook profil. Ko su ljudi koji ga podržavaju u kampanji?

To su ljudi koji rade u gradskim ustanovama, gradskoj upravi, inspekcijama, i jedan dobar deo polupismenog sveta koji ima prebivalište na teritoriji grada.

Ko može da podržava ovakvog čoveka, osim neko ko ima direktne koristi od ovakve vlasti?

Da li je realno očekivati da će ljudi koji svoja primanja dobijaju zahvaljujući tome što je dotični na vlasti, buti realni i zabrinuti se zbog većine ljudi koji nemaju nikakva primanja i jako teško žive, ili će se više brinuti za svoj stomak?
 
U pitanju je samodeklarisani knez

http://www.novosti.rs/vesti/srbija.73.html:227794-Ja-sam-knez-timocki


"Sa nemačkom firmom "Leoni" u toku su završni pregovori o otvaranju fabrike za proizvodnju automobilskih delova, u kojoj će posao dobiti 1.500 ljudi. Itlijanska kompanija "Energodata" će u Zaječaru otvoriti preduzeće za proizvodnju softvera, što se uklapa u naše planove da naš grad postane srpski centar visokih tehnologija. "Forma ideale" gradi tržni i poslovni centar površine 25.000 kvadrata, dok sa čelnicima Univerziteta "Megatrend" pregovaramo o otvaranju univerzitetskog centra Timočke Krajine, čije će sedište biti u Zaječaru..."
 
Poslednja izmena:
Gotovo je nemoguce utvrditi ko je pravi

https://twitter.com/Bosko_Nicic ili https://twitter.com/boskonicic

Šojić na delu.

Koga god da izaberete da pratite ne možete da pogrešite...

- - - - - - - - - -

"Gradonačelnik Zaječara i njegov Pokret ”Živim za krajinu - Boško Ničić” narodnom imovinom raspolažu kao da im je dedovina. Uništavanjem privrede i obrazovanja i sistematskim uzdizanjem neznanja u vrlinu, za sedam godina vlasti Ničića i njegove kamarile, Zaječar postao učmala palanka iz koje beži svako ko može da pobegne. Dobro je samo Ničiću i njegovim pajtašima.

Svojevremeno obećanje Nikole Šainovića da će od Zaječara napraviti Minićevo (selo između Zaječara i Knjaževca) dosledno je ostvareno. Nije ga ostvario onaj koji ga je dao, Boško Ničić i njegov Pokret Živim za krajinu - Boško Ničić, interesna grupa sastavljena mahom od poluobrazovanih ljudi, kojoj je za sedam godina vladavine jedino bilo važno kako da ostvari sopstvene interese.

Zahvaljujući tome neki Ničićevi prijatelji su se naglo obogatili, a koliko je timočki knez, kako je sam Ničić sebe nazvao, lično imao vajde, trebalo bi da odgovore organi pravosuđa u Zaječaru. Oni to verovatno neće uraditi, jer su zahvaljujući “knezu”, i članovi porodica nekih policijskih i pravosudnih glavara našli uhleblje u Gradskoj upravi, javnim preduzećima i ustanovama, na radnim mestima za koja neretko nisu imali potrebne kvalifikacije.

Mnogo love za Boškove snove

Izdvajanja za rukomet za osam godina porasla za neverovatnih 68836,89 odsto pa rukometašice mesečno primaju od 1000 do 8000 evra.

Od kako je, pre osam godina zaseo u fotelju prvog čoveka Zaječara, tadašnji predsednik, a današnji gradonačelnik Boško Ničić izrastao je u pravog gospodara grada na Timoku. Bez njegovog befela gotovo ništa nije moglo, niti može da se desi. O svemu je suvereno odlučivao, kao da je Zaječar postao nekakva mini monarhija, u kojoj je on glavni stručnjak za sve, a svi ostali običan bašibozluk, koji ne zaslužuje da bude pitan za bilo što.

Naravno, to ne bi moglo da se desi da nije izgradio "demokratsku većinu" zasnovanu na poslušnicima i dužnicima, čiji je jedini zadatak bio da na mig gospodara dignu dva prsta. Da narod ne bi previše zavirivao u tu "demokratsku" baruštinu, u kojoj je glavni posao gradskih većnika i odbornika iz Pokreta "Živim za krajinu - Boško Ničić" bio da prikupljaju potpise za registraciju stranke ili kandidovanje odbornika, korišćen je usavršeni arsenal demagogije i trikova. Tako je pred svake izbore, najpre parama poreskih obveznika u Zaječaru, a potom zahvaljujući Mlađanu Dinkiću i parama iz državne kase, Zaječar iznenada postajao veliko gradilište. Građeni su objekti koji neće doneti ni dinara prihoda, za čije će održavanje tokom narednih decenija trebati gotovo polovina gradskog budžeta i otvarani nezavršeni i bez upotrebnih dozvola, uz neviđenu pompu i slikanje. Taj trik je Ničić Zaječarcima prodao već tri puta. U međuvremenu, podalje od očiju građana, dešavalo se svašta.

Privatni klub o narodnom trošku

Zaječar spada među one gradove koji imaju nesreću da moraju da ostvaruju neostvarene mladalačke snove svojih čelnika. Kod gradonačelnika Ničića to je rukomet kojim se, po sopstvenoj tvrdnji, bavio u mlađim danima, ali očigleno ne sa velikim uspehom. Zato se, uveren u bezgraničnu moć svoje funkcije latio dogradnje svoje rukometne karijere kroz stvaranje rukometnog kluba Zaječar, koji je u dijametralnoj suprotnosti sa ekonomskom snagom zaječarske privrede i grada uopšte. To je zapravo privatni klub u čijem rukovodstvu sede njegovi partijski drugovi, lični prijatelji, njegova supruga i njen brat i, naravno, njegov poslovni partner Slobodan Pajkić.

Da ovo ne bi bila prazna priča, poslužićemo se podacima iz odluka o završnom računu grada (do 2008. godine opštine Zaječar) od 2004. zaključno sa 2011. godinom, koliko je na vlasti Boško Ničić. Ti podaci kažu da je budžet sa 556.319.000 porastao na 1.563.565.000 (281,05 odsto). U istom period izdvajanja za sport porasla su sa 9.897.716 na 131.642.911 (1330,03 odsto) Za rukomet sa 137.700 na 94.788.400 (za neverovatnih 68836,89 odsto) i za fudbalski klub Timok, na čijem je čelu Ivan Joković, predsednik Skupštine grada Zaječara sa 370.000 na 21.370.000 (nešto "skromnijih" 5775,67 odsto).

Da bi toliko novca moglo da se izdvoji za sport od nekoga je morao da se uzme. Ceh su platile pre svega zaječarske škole sa oko 7.000 đaka, pa su ukupna izdvajanja za obrazovanje u istom periodu porasla sa 45.548.638 na 57.535.934 dinara (126,31 odsto). Još tačnije, sredstva za srednje obrazovanje porasla su sa 33.919.338 na 46.852.155 dinara (138,12 odsto), a za srednje se smanjila sa 11.629.300 na 10.683.779 dinara (91,86 odsto)!?

Zahvaljujući neviđenom prelivanju budžeta u rukometni klub, u Zaječar se od 2007. do 2012. godine slegla gomila vrhunskih rukometašica. Nije ih, naravno, dovela ljubav prema gradu na Timoku, o kome do tada ništa nisu znale, nego novac. Iz nezvaničnih, ali sasvim pouzdanih izvora saznali smo da su se tokom 2012. godine plate rukometašica kretale od 1.000 do 8.000 evra mesečno, u što nisu uračunate stanarine, ishrana i sijaset drugih privilegija. Liga šampiona ostala je nedosanjan san. Skrckana su 94 miliona dinara u taj san, a ta računica verovatno nije konačna, jer klub duguje poprilične pare za stanarine i komunalije igračica.

Pošto je rukomet gutao ogromne pare, a građani sve češće postavljali pitanja koji je efekat svega toga, ne zadovoljavajući se pri tome bajkama Boška Ničića o nekakvim maglovitim propagandim dobicima, vlast se s vremena na vreme služila jeftinim trikovima da se planirana sredstva u budžetu za te namene povećaju. Tako su, najpre, u rukomet usmeravana sredstva od ekološke takse koju je plaćala pivara EFES Zaječar, a 3. avgusta 2010. godine, odbornici G17+ "spontano" predložili amandman na Treći dopunski budžet grada Zaječara, kojim su sredstva za sport povećana za 30 miliona dinara. Škola se, naravno, nisu setili. Naravno, stalno je proturana priča o silnim sponzorima i donatorima, ali je ta priča pala u vodu nakon revizije završnog računa Rukometnog kluba za 2010. godinu, jer se ispostavilo da oko 80 odsto para klub dobija iz budžeta i da se čak 86 odsto prihoda troši na zarade, naknade zarada i ostale lične rashode. Situacija ni sada nije bitno drugačija.

U izjavi koja se može naći na sajtu Rukometnog kluba Zaječar, alfa i omega zaječarskog rukometa, kako tekstopisac naziva gradonačelnika Zaječara, između ostalog kaže sledeće: "Ulagaćemo u svaki sport koji se bude stvorio. U Zaječaru ni ostali sportovi nemaju manju pažnju. Za sport dajemo i davaćemo mnogo novca. Ako mogu drugi gradovi u Srbiji, neka nas prate.Onaj ko daje, njemu se vraća..."."

Vuksan Cerović
 
Biografija

Rođen 1960. godine. Odrastao je u Braćevcu, selu pored Bora. Posle gimnazije zaposlio se u borskom rudniku, a kasnije se zaposlio u Jugobanci. Upisao je Pravni fakultet, ali ga je napustio. Probao je zatim da studira biologiju, pa se okrenuo ekonomiji. Završio je Višu školu, a fakultet tek 2000, iako ne navodi o kojoj visokoškolskoj ustanovi je reč.

Posle napuštanja Jugobanke osnovao je privatnu firmu zbog koje je često i dugo boravio u Češkoj. U to vreme se, kako ističe, uveliko bavio politikom. Kao predsednik Književne omladine ušao je u Savez socijalističke omladine i postao član Predsedništva. Za poslanika poslednje jednopartijske Skupštine izabran je 1989. godine.

Januara 1994. je privođen zbog navodne sumnje za podstrekivanje na zloupotrebu službenog položaja. Nakon dva meseca provedenih u istražnom zatvoru pušten je bez podizanja optužnice. Odmah posle izlaska iz zatvora napustio je Bor i 2003. se preselio u Zaječar. Posle zatvora počinje sa još izrazitijim opozicionim delovanjem, u DEPOS-u, DOS-u, pa u Novoj demokratiji, partiji svog budućeg kuma Dušana Mihajlovića. Kada se Mihajlović povukao, Ničić je osnovao Pokret za Krajinu. 2005. godine se razvodi i ženi Selenom, 15 godina mlađom portparolkom svoje stranke. Posle ND (kasnije Liberala Srbije) Boško Ničić je sarađivao sa Vukom Draškovićem, a 2008. je podržao Tomislava Nikolića na predsedničkim izborima. 2008. godine je ponovo izabran za gradonačelnika Zaječara, a 2009. je učestvovao u rijaliti šou emisiji “Farma”. Jula 2009. pokret je preimenovan u “Živim za Krajinu”, a u proleće 2010. priključen je Ujedinjenim regionima Srbije.

Strah od letenja
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.289.html:367641-Spijunka-Nicic-kolima-za-Volgograd


"Kako preći sa mesta šalterskog radnika na radno mesto zvano presto

Mnogo troška oko Boška

Slučajni putnik po Timočkoj krajini, pre nego što shvati da je došao na srpski daleki istok, i pre nego što ugleda saobraćajne znakove na trošnom putu, ugledaće lik gradonačelnika Zaječara Boška Ničića. Retuširan, doteran u fotošopu, ali sličan originalu. Širom regiona, sve do Zaječara, Ničić visi na plakatima i bildbordima, još od prošlih izbora.

Ovaj čovek raskošnog repertoara tragikomičnog kiča, istovremeno je, sudeći prema njegovom stalnom prisustvu na lokalnoj televiziji, prebogat znanjima iz arhitekture, pejzažne arhitekture (cveće i zelenilo), građevinske inženjerije (putevi), medicine i svega uzduž i popreko.

Nekoliko godina ranije, bio je jedva svršeni gimnazijalac koji je karijeru započeo u Boru, u tamošnjoj banci, kao šalterski radnik. Njegov put od lumpenproletera do promotera slobodnog tržišta, nezavisnog bankarstva i drugih tekovina liberalnog kapitalizma, počeo je skromnom ulogom u tada tek formiranoj partiji po imenu Nova demokratija.

Dugo je Boško Ničić, sada već slavni farmer, čučao u toplom gnezdu udbaškog šinjela Dušana Mihajlovića, valjevskog Tarasa Buljbe, rodonačelnika Nove demokratije, a kasnije Liberala Srbije. A kako i ne bi kad je taj poznavalac Povlena, Maljena, Ivanjice i drugih zdravih mesta majke Srbije, bio njegov duhovni, politički, privredni, bankarski, udbaški i svaki drugi uzor. I više od toga! Otac takoreći!

Odjednom, pre nekoliko godina počeo je Ničić da se predstavlja kao diplomirani ekonomista! Na više insistiranja iz tadašnje opozicije da kaže gde je završio tako visoke škole i ime bar jednog školskog druga, našao se u nevolji. Nikako nije mogao da ih se seti. Očito, postao je i važan i prezauzet, jednom rečju, pretrpan informacijama, i sve mu se pomešalo. I nepostojeći školski drugovi i postojeće investicije.

Za obavljanje posla gradonačelnika nije mu potrebna nikakva diploma, te nije morao, prilikom preuzimanja dužnosti predsednika opštine 2003. godine, posle unutrašnjeg puča u DOS-u, da priloži neki papir o svojim sposobnostima i znanjima. Ako se ima u vidu da je u Srbiji moguće da budete i predsednik vlade bez dana škole, onda to i nije za neko veliko čuđenje.

Bilo kako bilo, Ničić je, malo pomalo, za relativno kratko vreme prešao put od siromašnog političara koji je podstanar i koji se vozi u raspadnutom stojadinu, dogurao dotle da, samo za njegove potrebe, budu angažovana (kupljena, je l' da...) četiri luksuzna automobila!

Došlo je dotle da i njegov kućni ljubimac, njegov neslužbeni pas, dobije mesto u službenom vozilu marke lada niva.

Da bi bio u trendu počeo je da vozi i skupoceni džip, a čeka i realizaciju odluke kojom će dobiti novi putnički auto za česta službena putovanja do Italije, gde ide u nabavku investitora.

To što do sada nije bilo nijedne investicije iz Italije, a tragao je bar tridesetak puta za njima, najavljivao ih na sva usta, nema veze, njegov entuzijazam nije nimalo manji. U više navrata je, kažu ovdašnji poznavaoci prilika, izjavljivao da će biti u potrazi za investitorima, i moliti za svoj grad sve dok ne postigne cilj. Kako tih investitora ni investicijama već godinama nema, okrivio je političku opoziciju koja ga stalno nešto ometa u ostvarivanju velikih razvojnih rezultata.

Ubrzo nakon što je počeo da gradi kult sopstvene ličnosti sa političkog vrha do koga se volšebno popeo, bilo je u redu da, kao što i red nalaže, poput Nušićeve Živke ministarke, sebi pribavi i jednu ljubavnu aferu.

Razveo se i ponovo oženio portparolkom svoje stranke, prilično mlađom od njega. Javnost u Srbiji je ovih dana bila potanko obaveštavana o njenoj ljubomori za vreme boravka u rijaliti-šou programu po imenu Farma, pa čak i o tome da ga ona nije dočekala nakon izbacivanja sa nje.

Kada je već reč o opoziciji režimu samozvanog timočkog kneza Boška Ničića, treba biti veoma obazriv. Ako odete na zvanični gradski sajt možete da pročitate da Ničićeva koalicija "Živim za Zaječar" ima 23 odbornika od pedeset, bezmalo polovina. Ali, o političkim savezima i dilovima u koje je Ničić ulazio ovih godina naknadno, jer je priča koliko skandalozna toliko i poučna, ali i opširna.

Od 23 svojih odbornika on "kupovinom" stiže do prekomotne većine od najmanje 43 odbornika, ali najhrabriji posmatrači ovdašnje političke scene tvrde da on, poput pravih komunističkih diktatora, kontroliše 47 od pedeset odbornika. Sa takvom većinom Skupština je samo formalnost i glasačka mašina. Takav zaključak se ovde izvlači da mu tihu većinu čine čak i odbornici DS-a koji su mu do pre godinu dana bili ogorčeni protivnici, ali je novo rukovodstvo DS-a glasalo čak da se ukinu TV prenosi sednica Skupštine grada, te su to

Dok je na području Zaječara nezaposleno više od sedam hiljada ljudi, gde se jedino razvija Narodna kuhinja i pevaljke na Popovoj plaži, gradonačelnik je mirne duše otišao na Farmu sa objašnjenjem da to čini da bi zaradio sto hiljada evra koje će pokloniti u humanitarne svrhe. Nakon izbacivanja sa Farme, gde su ga "pročitali", izjavljuje da je sam izašao da bi rešavao nagomilane probleme. Kao da tih problema nije bilo pre dve nedelje kada je ušao u nju. Očekuje se da će Ničić obećani novac u humanitarne svrhe (Sigurnoj kući i Azilu za pse) dati iz svog džepa ili da priloži bar onih 25.000 koje je dobio za ulazak na Farmu."


Naum Morarević
 
Poslednja izmena:
"Posle Ničića ostaće ništa

Rasipanje para, prekomerno zapošljavanje radi namirivanja saveznika, zaduživanje kod poslovnih banaka, krađe, zloupotrebe i teški amaterizam u radu, korupcija lokalnih službi i druga priključenija, to je ono po čemu će vladavina Boška Ničića, bivšeg šalterskog radnika iz Bora, a danas gradonačelnika Zaječara, ostati upamćena. Propao kao privatni preduzetnik, ali uspeo kao manipulant, uplašen da ga neko ne pita kako je stekao diplomu ekonomskog fakulteta i gde mu je taj papir uopšte, sakrio se iza gradonačelničke funkcije i paktira s kim god stigne

Kada je dvorskim pučem unutar tadašnjeg DOS-a u Skupštini opštine Zaječar, te raznim mahinacijama (dobio je i glasove odbornika SPS-a i radikala!) došao na vlast sredinom 2003. godine, Boško Ničić, nadobudni provincijski komesar više partija i koalicija ovoga kraja, odmah je krenuo u raskopavanje ulica u centru grada.

Mada su one i tada bile u pristojnom stanju i mada je bilo mnogo važnijih poslova jer je na asfaltiranje čekalo više od pedeset kilometara tek probijenih ulica u naseljima punim blata, ništa ga nije moglo zaustaviti.

Trebalo mu je da se predstavi Zaječaru kao istorijska ličnost koja će ovu varoš uvesti u 21. vek.

To ponovno raskopavanje centralnih ulica bilo mu je krunski argument u predizbornoj kampanji krajem 2003. godine da će za nekoliko godina preporoditi Zaječar i od njega napraviti mali Pariz. Da bi potkrepio svoja demagoška obećanja, štampao je dva izdanja svog programa Ugovor sa građanima u kome je taksativno nabrojao šta će sve uraditi u narednom mandatu. Naravno, od svega toga je urađeno vrlo malo i to uz pomoć stranih donatora ili države.

Jedina dva završena objekta, skijalište na Kraljevici i Popovu plažu (rekreativni centar u kome ima mesta i za teren za boćanje i skejtbord koji se više ne vozi), građeni su iz kredita od poslovnih banaka koje će naredne generacije vraćati.

Skijalište na Kraljevici od pet stotina metara je izgrađeno u park-šumi i na nadmorskoj visini od 80 metara, te su se morali kupiti topovi za proizvodnju snega.

No, i pored toga, sezona skijanja traje deset do dvadeset dana godišnje jer se sneg topi zbog visokih temperatura.

Ničić je u ranoj mladosti nekoliko meseci u Boru trenirao rukomet (veoma neuspešno), te je zamislio da se na širokoj javnoj sceni promoviše kao sposoban organizator razvoja ovog sporta.

Lavovski deo para koje se odvajaju za sport ide u muški i ženski rukometni klub. Ponajviše u ženski jer Ničić ima miljenice u njemu.

Da bi postigao uspeh na brzinu, u klubove je doveo legiju stranaca koja u međunarodnoj konkurenciji samo troši novac a ne postiže željeni uspeh. Samo ove godine grad je iz budžeta potrošio sto miliona dinara za rukomet.

Upropašćavanje svega čega se dotakne glavni je specijalitet Boška Ničića. Odmah čim se dočepao vlasti, počeo je sistematski da uništava sva javna preduzeća opštine.

Naređivao je direktorima da bez ikakvog razloga zaposle desetine novih radnika, a najveći broj svojih poslušnika zaposlio je u tada novoosnovanoj firmi Timočka Krajina koja je u Ničićevoj bolesnoj ambiciji bila predviđena da postane lider komunalne delatnosti u Timočkoj krajini i da se preko nje finansira lavovski deo troškova kampanja i očuvanja njegove vladavine.

Kada je reč o ulaganju državnih para u izgradnju sportskih terena uz gradski stadion, a za račun fudbalskog kluba Timok, poznavaoci napominju da se to sada radi zbog predstojeće privatizacije fudbalskih klubova.

Kažu da postoji plan da se na državnom zemljištu (najelitniji deo grada - park šuma Kraljevica) napravi što više terena i da se sve to u privatizaciji kupi i posle preproda. Ukoliko je to tačno, biće to još jedna pljačka državne imovine.

Zanimljivo je da je predsednik Timoka Labud Joković istovremeno i predsednik Skupštine grada Zaječara, a pre dve godine je hapšen i bio u istražnom zatvoru zbog mutnih radnji u preprodaji fudbalera.

Posebnu priču čini rasipanje para na putovanja u inostranstvo (ponajviše u Italiju) gde Ničić ide svakog meseca po nekoliko dana. U početku je gromoglasno najavljivao da će dovući bogate poslovne ljude koji će investicijama preporoditi opštinu, direktno se javljao u program omiljene RT Zaječar, dok je kasnije putovao gotovo tajno jer mu više niko ne veruje i pošto su svi shvatili da je glavna svrha tih šetnji o državnom trošku da se od debelih dnevnica kupuju garderoba i parfemi za miljenice.

Zvanična dokumentacija grada o Ničićevim troškovima za nekoliko automobila (svoj nema i javno se hvališe da će i dalje u privatne svrhe da koristi gradska vozila) je zastrašujuća. Prosečno Ničić mesečno prelazi oko 20.000 kilometara i za to potroši oko 300.000 dinara. Kad se to pomnoži sa mesecima, dobije se podatak da je to godišnje oko tri miliona samo na gorivo i održavanje vozila, a to je mnogo više nego što daje za gladne. U gradu u kome ima oko 15.000 nezaposlenih i mnogo gladnih, ovakvo ponašanje više je nego sramno.

I pored ovih ovlaš pobrojanih slučajeva, Ničić se održava i stalnim promenama političkih saveznika. Nema stranke i lidera na sceni Srbije sa kojima nije pravio dilove.

Od 2000. godine on je iz DOS-a prešao kod Draškovića, pa je podržavao Čedu Jovanovića, a potom i SRS, odnosno aktivno je učestvovao u predsedničkoj kampanji Tome Nikolića kunući se na zborovima da je srcem i dušom za pravog kandidata.

Dogovorena cena sa tadašnjim radikalima bilo je ambasadorsko mesto u Italiji.

Kada je stvar propala Ničić se prišljemčio Mlađanu Dinkiću. U ovom trenutku samo zahvaljujući parama iz NIP-a uspeva da se nekako održi na površini, iako je, prema ozbiljnim procenama, manjak u javnim finansijama Zaječara negde oko 2 milijarde dinara. Plate u većini javnih preduzeća primaju se za april-maj 2009. godine, a radnike disciplinuje pretnjama otkazom.

Možda najveći problem u skidanju s vrata Ničića i njegove kamarile leži u nedostatku prave opozicije. Lokalne stranke, sem retkih izuzetaka od kojih posebno iznenađuje DS, praktično ga podržavaju, ne pokreću prava pitanja u javnosti i u Skupštini grada, te mu tako daju prostor da se prema gradskim finansijama ponaša kao da su to njegove pare. Tako su omogućili da jedan propali borski privatnik odlučuje o državnim milijardama, a nije bio sposoban da svojom firmom ishrani porodicu.\

O njegovim sposobnostima neka potvrdi informacija da je i očev stan prodao da namiri deo dugova!

Zahvaljujući svemu ovome može se zaključiti da je Zaječar u najgoroj situaciji u proteklih sto godina i prema proceni ovdašnjih analitičara, Ničić će morati sam da padne jer nema ko da ga obori, a ima i čudne veze u pravosuđu tako da su brojne krivične prijave ili stopirane ili čuče u fiokama sudija i tužilaca. Sve u svemu - nikad gore, uz ipak prisutnu nadu da će svakako doći "dan posle Boška". Svakako, ničija nije sijala do zore."

Naum Morarević
 
Grupa građana Izbor za Zaječar


Vlast se mora očuvati po svaku cenu! Kako?

Uložiti u nove stranke koje će odneti određeni broj glasova, a nakon izbora prisvojiti te glasove kao svoje, podeliti harač sa ljudima u tim strankama, i zadržati status kvo.
 
Ne zamaraj vise mozak sa ovom budalom. TV BEST ga pljuje skoro redovno (neka varijanta ex-RTZ ex-TTR ali vise nisu njegovi) i dobro su ga zakacili pred izbore.
Svi znamo da je on unistio gitarijadu kada je resio da se preseli na Popovu plazu i kamp prebaci na najgoru lokaciju te godine. Zajecarski bajkeri su preuzeli organizaciju i polako popravljaju skoru unistenu stvar.
 
Ajde da ja kazem koju, kao Timocanin sa strane.

Sta god vi pricali o Nicicu, cinjenica je da je on prilicno uredio Zajecar u odnosu na ono sto je taj grad bio devedesetih i pocetkom dvehiljaditih.

Sa druge strane, sve ovo sto ste ispisali ne sumnjam da je tacno, jos ste zaboravili i bisere poput obaveznog gradskog cveca muskatli i farbanja kontejnera za djubre u narandzasto.

Koliko mi je prijatelj objasnjavao, on u samom gradu i nema toliku podrsku kao po selima.

Imacete uskoro izbore, pa birajte, ali ako su vam glavni izbor Nicic ili Mirkovic, onda je zaista Zajecar na niskim granama.
 
Vučića dočekuju ko Tita, uništeni bilbordi, posteri, svetleće reklame svih konkurenata SNS-a

20130616_122554.jpg
 
Mutljavine u trošenju narodnih para iz Nacionalnog investicionog plana - Piramida sagrađena a Keops u dugovima

Navršila se cela godina od kako je "zvanično" predata na upotrebu sportska hala u zaječarskom naselju "Kotlujevac", a upotrebne dozvole za taj pompezno najavljeni i politički maksimalno eksploatisani objekat, nema. Pitanje je i kada će dozvola biti izdata i kada će oni kojima je namenjena moći da je koriste.

Dugo očekivana izgradnja sportske hale u zaječarskom naselju "Kotlujevac", bila je poverena Privrednom društvu za projektovanje, inženjering i izvođenje radova "Kolubara" iz Mionice u kome je većinski vlasnik (68,5%) Miroslav Stefanović, kum Boška Ničića, doskorašnjeg gradonačelnika Zaječara. Ta firma je nekim slučajem (da li baš slučajem?) postala gotovo ekskluzivni "graditelj" objekata u Zaječaru koji su finansirani iz Nacionalnog investicionog plana. A kako je sve to funkcionisalo, najbolje pokazuje upravo ono što se dešavalo oko izgradnje sportske hale kojoj su se đaci i nastavnici OŠ "Hajduk Veljko" zdušno nadali. Ugovorom broj 404 - 02 - 82/10/2010 - 05, koji su 17. novembra 2010. godine potpisali Zagorka Petrović Zlatanović, u ime Ministarstva omladine i sporta i Boško Ničić, gradonačelnik Zaječara kao investitori sa jedne, a Branislav Čičarević, član UO i suvlasnik Privrednog društva za projektovanje, inženjering i izvođenje radova "Kolubara" d.o.o. iz Mionice, kao izvođač radova sa druge strane, bile su jasno precizirane obaveze oko izgradnje sportske hale u naselju "Kotlujevac".

Fiksna cena objekta utvrđena je na 99.936.527,51 dinar sa PDV, od čega je 72 miliona trebalo da plati Ministarstvo, a 27.936.527,51 dinar grad Zaječar kao suinvestitor i korisnik objekta. U članu 4. pomenutog ugovora nedvosmisleno je napisano da će 46 miliona dinara Ministarstvo obezbediti "iz sredstava inostranog zaduživanje, odobrenih od strane Evropske investicione banke za Finansijski ugovor "Zajam za opštinsku i regionalnu infrastrukturu, a 26 miliona dinara iz budžeta Republike Srbije". Prema odredbama ugovora hala je trebala da bude završena još pre dve godine. "Izvođač će radove koji su predmet ovog ugovora izvršiti samostalno, bez podizvođača", piše u članu 16. pomenutog ugovora. Međutim, u stvarnosti nije bilo tako. Podizvođača je bilo i oni su, saznali smo u razgovoru sa nekima od njih, koji ne žele da im se imena još pominju u novinama, praktično izveli sve radove, a Kolubara je samo vršila nadzor, prepisivala njihove građevinske dnevnike i knjige i, naravno, naplaćivala radove.

Na hali su najveći deo radova izveli radnici firme faraonskog imena - Građevinsko preduzeće za proizvodnju, promet i usluge "YU KEOPS" iz Adrana kod Kraljeva. Svi pokušaji da stupimo u kontakt sa ljudima iz te firme, kako bi saznali na koji način su angažovani da grade sportsku halu u Zaječaru, kada su počeli i kada završili posao, da li su naplatili to što su uradili, ostali su bez rezultata. Razgovarali smo sa Vladanom Jevremovićem, koji je po kazivanju podizvođača iz Zaječara bio rukovodilac gradilišta ispred YU KEOPS - a, ali nam je rekao da on nije vlasnik firme i obećao da će e-mejl koji smo mu poslali proslediti vlasniku. Nije želeo da nam kaže kako je njegova firma prošla u tom poslu, mada zaječarskih podizvođači kažu da je ona u gubitku najmanje 10 miliona dinara.

Na sajtu Agencije za privredne registre našli smo podatak da je jedini vlasnik preduzeća Milan Mirković, da je do kraja avgusta 2012. godine direktor preduzeća bila Vesna Blagojević, koja je podnela ostavku "zbog zdravstvenih razloga", nakon čega je za direktora postavljen Oliver Galović. Milan Mirković i Vesna Blagojević su ovih dana pritvoreni zbog sumnje da su učestvovali u malverzacijama oko obnove Kraljeva posle zemljotresa. Kao podizvođač (treća ruka) YU KEPOS-a radilo je zaječarsko Preduzeće za projektovanje, izgradnju i promet građevinskim materijalom "Termodom - Nikolić", vlasnika Bojana Nikolića iz Zaječara.

To preduzeće je izvelo zidarske radove na hali vredne desetak miliona dinara, od čega mu je YU KEOPS ostao dužan oko 1,6 miliona. Kada će mu i da li će mu biti plaćeno pouzdano se ne zna. Nikolićevo preduzeće, prema podacima na sajtu Agencije za privredne registre, zapošljavalo je samo dva radnika.Na sportskoj hali u Zaječaru, kao podizvođač radila je i Samostalna zanatsko trgovinska radnja "Metal Šop" iz Zaječara, vlasništvo Zaječarca Milomira Tošića. Oni su, rekao nam je Tošić radili limarske radove i "Kolubara" im izvedene radove nije platila na vreme. Počela je da plaća sukcesivno tek početkom 2013. godine. Na termotehničkim instalacijama radili su "Radijator inžinjering" d.o.o. iz Kraljeva i "Elnos" d.o.o., iz Adrana kod Kraljeva.

Na činjenicu da "Kolubara" radove izvodi suprotno odredbama iz člana 16. Ugovora o izgradnji Školske sportske hale u naselju "Kotlujevac", niko se nije mnogo obazirao. Da li to znači da se radi o uobičajenoj praksi da o gradnji parama poreskih obveznika Republike Srbije, nadležno ministarstvo nije bilo obavešteno ili je kum zaječarskog gradonačelnika imao "jaka leđa"? Još pre farse sa "zvaničnim otvaranjem" hale pred republičke i lokalne izbore 2012. godine počeli su da se množe glasovi da se obaveze iz projektne dokumentacije i ugovora kada je u pitanju kvalitet radova ne poštuju. Najviše govora je bilo u vezi postavljanjen poda u hali. Projektom je bilo predviđeno da se ugradi sportski pod Premium junkers na elastičnoj podlozi, a ugrađen je Singleflex stadium 14, proizvođača "Boen sport" iz Nemačke.
 
Komisija za tehnički prijem, koju je formiralo Odeljenje za urbanizam i, građevinske i komunalno stambene poslove Gradske uprave Zaječar (Branko Konić, dipl. inž. arhitekture, Zoran Jovanović dipl. građ. inž., Dragoljub Nikolić, dipl. inž el., Darko Kocić, dipl. maš. inž., i Slavoljub Ničić dipl. inž. zaštite na radu) smatra da se ugrađeni pod može koristiti.

Iako je o zameni poda bilo najviše govora, to je tek jedan od brojnih nedostataka hale u "Kotlujevcu". Na objektu je utvrđeno da unutrašnje malterisanje, betonski radovi izvedeni prefabrikovanim elementima, betonski radovi na trotoaru i bravarski radovi iznad aneksa objekta nisu izvedeni kvalitetno, a da radovi na otvorenim terenima nisu uopšte izvedeni. Komisija je, takođe, konstatovala i propuste u projektnoj dokumentaciji koju je radilo preduzeće "Arhiform" Beograd. Ti propusti se odnose na "postavljanje grejača u olucima i olučnim vertikalama", nedostatak zaštite fasadnog zida na spoju sa nadstrešnicom od leksana, nepostojanje fizičke zaštite od udaranja loptom na panik svetiljkama, semaforu, toplotnim kaloriferima, ventilacionim kanalima i staklima na ulaznim vratima...

Zaključak komisije je da se ti nedostaci zbog bezbednosnim razloga moraju otkloniti jer ako se to ne uradi hala ne može da se koristi. Konačno pozitivno mišljenje o hali Komisija za tehnički prijem nije dato i neće biti sve dok se uočeni nedostaci ne otklone i isporuči sva oprema uključujući i inventar u svlačionicama koji je ugovoren, ali ga u objektu nema.

Kada će svi navedeni nedostaci biti otklonjeni niko ne zna. "Kolubara" je prekinula radove još u julu 2012. godine, u Ministarstvu za omladinu i sport kažu da je ugovor raskinut zato što nije poštovan i da je pokrenut sudski spor u kome će, najverovatnije, kvalitet radova u hali biti predmet veštačenja.

Ugovor sa Kolubarom u ime Ministarstva za omladinu i sport, potpisala je Zagorka Petrović Zlatanović u svojstvu pomoćnika ministra. Na toj dužnosti je i sada. Tražila je da joj e-mejlom dostavimo pitanja, što smo i učinili 5. maja ove godine. Tražili smo odgovor da li je Ministarstvo za omladinu i sport reagovalo zbog uvođenja podizvođača u posao, kada je raskinut ugovor sa "Kolubarom", da li su tom preduzeću plaćeni svi radovi koje je nadzorni organ prihvatio, koliko mu je ukupno isplaćeno od ugovorene sume i, naravno, procenu kada će hala biti završena. Gospođa Petrović Zlatanović nam je obećala da ćemo odgovore dobiti u "najkraćem roku". Čekali smo 10 dana, ali odgovor nismo dobili.

Za razliku od nje Predrag Peruničić, državni sekretar za sport u Ministarstvu sporta, bio je veoma kategoričan kada nam je rekao da "Kolubara" od Ministarstva sporta neće dobiti ni dinar dok ne otkloni sve nedostatke i završi sve radove iz ugovora.

U međuvremenu je pompezno (predizborno) "otvorena" hala koja zvrji prazna pored Osnovne škole "Hajduk Veljko" u Zaječaru. Na fasadi aneksa objekta pojavila su se vidna oštećenja.

Nakon završetka i slanja ovog teksta od gospođe Zorice Andrić, načelnika Sektora za upravljanje projektima Ministarstva omladine i sporta, dobili smo dopis sa odgovorima na mejlom postavljena pitanja vezana za izgradnju sportske hale u Zaječaru.

U dopisu, između ostalog piše: "...Zbog neispunjenja ugovorenih radova u ugovorenom roku, u skladu sa zaključenim ugovorom, Ministarstvo omladine i sporta je juna meseca 2012. godine jednostrano raskinulo ugovor. Ugovoreni radovi nisu završeni. U toku realizacije projekta poseban problem su bili samoinicijativne i jednostrane odluke Kolubare o izmenama ugovorenih radova.

U skladu sa procedurama i pravilima struke kojima se uređuje oblast izgradnje objekata, svi radovi koji su izvedeni u skladu sa ugovorom, a za koje su ispostavljene situacije odnosno pozicije radova, koje su prethodno overene od strane nadzornog organa i grada Zaječara, su plaćeni od strane Ministarstva omladine i sporta preko NIP-a.

Ministarstvo omladine i sporta je za izvedene radove isplatilo ukupno 48.429.772,97 dinara sa PDV-om...".

Na pitanje da li postoji procena kada će hala biti predata na upotrebu dobili smo sledeći odgovor: "...Imajući u vidu da je, zbog nepridržavanja ugovornih odredbi i nepoštovanja propisanih procedura od strane Kolubare, Ministarstvo omladine i sporta jednostrano raskinulo ugovor, nezadovoljan i revoltiran ovom odlukom direktor "Kolubare" je podneo tužbu sudu i pokrenuo parnični postupak za naplatu dugovanja koja su navodno ostala nakon raskida ugovora. U toku je priprema za postupak veštačenja koji bi trebalo da da jasnu sliku o kvalitetu i količini izvedenih radova, s obzirom da nakon raskida ugovora, i pored više puta traženog preseka stvarno izvedenih radova isti nije dobijen. Tek nakon toga stvoriće se uslovi za pripremu nastavka izgradnje i završetka radova, nakon čega će se stvoriti uslovi za upotrebu objekta".

Kada će to biti Bog zna.

Vuksan Cerović

- - - - - - - - - -

Lokalna vlast nagomilane ekološke probleme rešava - davanjem desetina miliona za pranje ulica

Ekologija u mutljagu

Umesto rešavanja problema zagađenih seoskih vodovoda, zamene stotinak kilometara azbestnih cevi u gradskoj vodovodnoj mreži i zaštite akumulacije "Grlište", pare za zaštitu životne sredine koriste se za finansiranje komunalnih preduzeća. Pedesetak miliona dinara za ekologiju nestalo u magli?

Zaječar nije ekološka crna tačka na karti Srbije, kao što je Bor, ali ima više veoma ozbiljnih ekoloških problema koje ne vidi jedino ovdašnja lokalna vlast oličena u gradonačelniku Bošku Ničiću i nekoliko desetina statista oko njega. Zato se pare prikupljene od poreskih obveznika po osnovu takse koju plaćaju zagađivači i posebne naknade za zaštitu životne sredine, troše za svašta osim za stvarnu zaštitu i unapređenje životne sredine.

U takvoj troškali ekonomiji, kakva u Zaječaru postoji već osam godina, ne preza se ni od klasičnih prevara. Primera radi, Ministarstvu za zaštitu životne sredine i prostorno planiranje dostavljen je program korišćenja sredstava budžetskog fonda za 2011. godinu, na koji je dobijena saglasnost, ali je kasnije taj program radikalno promenjen uz navodnu usmenu saglasnost saopštenu telefonom. O tome postoji Službena beleška IV/03 br. 501 - sl, od 28. juna 2011. godine u kojoj piše: "Dana 28. 06. 20011. godine izvršena je telefonska konsultacija sa g-đom Sandrom Simić, iz odseka za finansijsku upravljanje i ekonomske instrumente Ministarstva životne sredine i prostornog planiranja, u vezi trošenja sredstava iz budžetskog fonda za zaštitu životne sredine za namene higijenizacije grada (pranje ulica i čišćenje) pri čemu je potvrđeno da navedena aktivnost može da se podvede pod uopštenu stavku Programa (tačka 3. redni broj 1 podtačka 1.12) Realizacija drugih programa i projekata zaštite životne sredine za čijom se realizacijom ukaže potreba, bez potrebe da se šalje u sadašnjem trenutku Ministarstvu na saglasnost..."

Na osnovu ove konfuzne službene beleške, koju je sročila Jasmina Stević Jović, šef Službe za zaštitu životne sredine u Gradskoj upravi grada Zaječara, pranje ulica je postalo prioritetan ekološki problem za koji je, iz pomenutog fonda, potrošeno 18.000.000!? U Zaječaru ima dosta ljudi koji smatraju da učinak perača ulica nikako nije bio srazmeran pomenutoj sumi, ali u papirima verovatno jeste. Što bi rekao naš narod - papir trpi svašta.

Otrov teče iz slavina

Prioritetno pranje ulica samo je bio trik lokalne vlasti u Zaječaru da pare uzete od građana za rešavanje ekoloških problema potroši za finansiranje komunalnih usluga. Te usluge grad Zaječar komunalnim preduzećima tradicionalno neredovno plaća (dug se tokom minulih pet godina obično kretao od 15 do 30 miliona samo prema JKP "Kraljevica koje između ostalog pere ulice), pa je naknada za zaštitu životne sredine bila odlična prilika da se tim preduzećima pomogne o trošku građana. Pri tome su potpuno zanemareni zaista veliki ekološki problemi, od kojih ćemo pomenuti samo tri.

Od 300 kilometara vodovodne mreže na području grada Zaječara čak 100 kilometara je od azbestnih cevi. One su postavljene odavno i problem nije samo u tome što je azbest kancerogen, nego i u tome što se u sekundarnoj mreži gubi gotovo polovina vode koja izađe iz sistema za prečišćavanje. Taj problem nije nepoznat ni rukovodstvu JKP "Vodovod" ni lokalnim vlastodršcima, ali ove druge on uopšte ne interesuje, pa je za osam godina njihove vladavine promenjeno ukupno 2042 metra otrovnih cevi ili 255 metara godišnje. Ako se zamena azbestnih cevi nastavi dosadašnjom dinamikom, za taj urgentni posao trebaće gotovo 400 godina!?
 
Prema obimnom dokumentu pod naslovom "Program zaštite životne sredine na teritoriji grada Zaječara za period od 2012. do 2019. godine" vodu bogato začinjenu bakterijama piju meštani sela Borovac, Brusnik, Velika Jasikova, Veliki Jasenovac, Vratarnica, Vrbica, Glogovica, Gradskovo, Zagrađe, Jelašnica, Klenovac, Koprivnica, Lasovo, Lenovac, Mala Jasikova, Mali Izvor, Mali Jasenovac, Marinovac, Metriš, Prlita, Selačka, Halovo i Šipikovo. Na gradski vodovod povezana su sela Vražogrnac, Avramica, Veliki Izvor, Rgotina, Šljivar, Nikoličevo, Lubnica, Zvezdan Planinica, Lenovac, Gamzigrad, Trnavac, Čokonjar, Gornja Bela Reka, Leskovac, Grlište i Grljan. U nekim od ovih sela još uvek se, međutim, koriste ranije izgrađeni seoski vodovodi u kojima je voda uglavnom neispravna. Tako se, prema pomenutom dokumentu, u selu Gamzigrad neispravna voda koristi u školi, seoskoj ambulanti i Domu kulture.

Treći veliki ekološki problem Zaječara je akumulacija "Grlište", koja je izgrađena još 1989. godine, ali do dana današnjeg nisu preduzete gotovo nikakve mere zaštite tog dragocenog objekta. Iako bi po propisima u I zoni zaštite, koja obuhvata prostor od 10 metara u horizontalnoj projekciji od nivoa vode pri najvišem vodostaju, pristup mogli da imaju samo zaposleni u "Vodovodu", akumulaciji pristupa ko hoće i kako hoće. U II zoni zaštite, koja obuhvata prostor od 500 metara od akumulacije nije dozvoljena stambena izgradnja, upotreba hemikalija, gajenje stoke, kampovanje, vašari, izgradnja i korišćenje sportskih objekata. U stvarnosti je mnogo drukčije: pored samog jezera niklo je desetak vikendica oko čijeg je uklanjanja tobož vođen postupak od 1993. do 1997. godine, ali nijedna nije uklonjena. Uz samu obalu akumulacije je tokom leta stalno lociran neutvrđen broj prikolica, šatora i improvizovanih objekata, a obalom vrve brojni ribolovci koji u vodu bacaju sve što njihovom mišljenju može da privuče ribe. Lokalna vlast je u Odluci o budžetu za 2013. godinu planirala da u selu Leskovac, koje je kompletno u II zoni zaštite, gradi sportske terene, kao da propisi o zaštiti akumulacije ne postoje.

Gde nestaju pare za ekologiju

Od kako je u Zaječaru uvedena Posebna naknada za zaštitu i unapređenje životne sredine, a nije se radilo o zanemarljivim iznosima, tim novcem su lokalni vlastodršci obilato manipulisali. Najpre je dobrim delom trošen za finansiranje rukometa i basnoslovno skupih estradnih koncerata, a nakon formiranja Budžetskog fonda uglavnom za plaćanje usluga komunalnih preduzeća. Ali, krenimo redom.

Nakon što je, u 2007. godini na njegovu inicijativu doneta Odluka o naknadi za zaštitu i unapređivanje životne sredine, gradonačelnik Boško Ničić je brzo zaključio da se te pare mogu iskoristiti i za neke druge stvari koje sa ekologijom nemaju blage veze. Tako je, u prvoj polovini marta 2008. godine, na adresu zaječarske Pivare pod oznakom "hitno" upućen dopis u kome, između ostalog piše: "Shodno našem dogovoru, Gradsko veće grada Zaječara, na svojoj sednici od 23. 7. 2008. godine, utvrdilo je predlog odluke po kojoj se obaveze plaćanja takse za zaštitu i unapređivanje životne sredine mogu osloboditi preduzeća i preduzetnici, koji ulažu u razvoj sporta, kulture i stvaralaštva na teritoriji našeg grada, a u iznosu približnom iznosu koji bi plaćali za ovu taksu. Odluka će biti usvojena na prvoj septembarskoj sednici Gradske skupštine i primenjivaće se od 01.08.2008 godine.

- - - - - - - - - -

Ocenjujući da ćemo zajednički, kroz efekat reklame za određene sportske organizacije i kulturne manifestacije postići bolje efekte i za vas i za grad Zaječar, a shodno našem dogovoru, dostavljam Vam spisak onih manifestacija i organizacija do kraja 2008. godine, čije sponzorisanje treba započeti što hitnije..." Na spisku su Rukometni klub Zaječar i FK Timok, festival "Zlatna truba Balkana", koji je zamišljen kao pandan Guči, a živeo je samo par godina, Gradska slava, doček Nove godine i, kao jedina zaista kulturna manifestacija "Dani Zorana Radmilovića". Kada se sve sabere, dokumentom koji je potpisao gradonačelnik Boško Ničić, novac od naknade za zaštitu i unapređivanje životne sredine tako je stavljen u funkciju unapređivanja gradonačelnikove karijere.

Problem, nažalost, nije samo u tome. Od 2008. godine pa naovamo, prihodi od naknada za ekologiju su uvek bili znatno veći od rashoda. Kao i se preostalim sredstvima gubi im se svaki trag. Primera radi iz 2008. godine u 2009. godinu je "preneto" 10.483.723,80 dinara. Za 2009. godinu nemamo tačne podatke ali sa razlogom se može uzeti da se radi o cifri od desetak miliona. Iz 2010. u 2011. godinu "preneto" je 11.879.101,23 dinara a iz 2011. u 2012. godinu 12.442.281,61 dinar.

To je izgleda samo na papiru, a šta se sa tim novcem dogodilo samo bog zna. Pokušali smo da odgovor nađemo u popisima stanja podračuna sredstava za posebne namene ali tamo, bez obzira što se bez dileme radi o takvim sredstvima, sredstava za ekologiju nema. Drugim rečima pedesetak miliona je pojela maca, ili su pare upotrebljene za neke druge namene koje sa ekologijom nemaju nikakve veze. A samo da podsetimo, radi se o namenskim sredstvima za koja bi morala da postoji veoma precizna računica.

Ali i bez te jasne računice sasvim je jasno da su pare za ekologiju, umesto u zamenu azbestnih cevi, obezbeđivanje čiste vode za piće u selima i zaštitu akumulacije "Grlište", korišćene za finansiranje rada komunalnih preduzeća čiji je osnivač lokalna samouprava. U 2008. godini na to je otišlo 92 odsto para za ekologiju, u 2010. godini 86 i u 2011. godini 85 odsto. Pranje ulica u Zaječaru očigledno je skuplje nego u bilo kojem gradu u Srbiji, jer se perači ulica retko viđaju u centru grada, a na periferiji možda i ne znaju da postoje.

Vuksan Cerović
 
Citiraću samo deo sa početka teme: "Zbog čega u svim normalnim društvima postoji ograničenje na maksimalno dva uzastopna mandata? Da li je 9 godina provedenih na vlasti nekome malo? Milošević je za "svega" 11 godina na vlasti uspeo da napravi potpuno rasulo od države."
 
Саша Мирковић - помоћник Мркоњићев (у вечитој лажној оставци)
громогласно обнародовао поновно покретсње железнице и :

Пожар у возу из Ниша за Зајечар
На путничком возу који је саобраћао из Ниша за Зајечар избио пожар, али није било повређених.
"Железнице Србије" саопштиле су да је данас на путничком возу који је саобраћао из Ниша за Зајечар избио пожар, али да није било повређених.
Како се наводи, пожар је избио у 11.35 часова у месту Грамада, на путничком дизел возу, који је део гарнитуре из Шведске, а пожар је угасила ватрогасна екипа.
У возу је било око 20 путника, који су након избијања пожара напустили воз, а до железничке станице Зајечар биће превезени другом гарнитуром.
"Железнице Србије" ће, како се наводи, утврдити узрок пожара, а степен оштећења знаће се након техничког прегледа.
 

Back
Top