Da li se moze dva puta vrsiti Krstenje?

O krstenju govore ovo, govore i ono u zavisnosti od samog verovanja pojedinca. Ali sta stvarno jeste krstenje? Krstenje je simbolican cin prihvatanja odredjenog nacina zivota u daljoj buducnosti. Simbol tvoje odluke da krenes odredjenim putem koji ima samo za tebe znacaj i za one koji te podrzavaju u tvojoj odluci. Tradicija naseg naroda je da krste dete kao malo.[/quoe]Verovanje u bilo kakvog boga nije nikakav zivotni put, to je samo intimno uverenje da pripadas nekoj zajednici koju stiti nekakvo bozanstvo. Te cinjenice se secas samo u odredjenim prigodama, osim ako ti "duhovnistvo" nije zaposlenje.

Jedini znacaj tog krstenja je znacaj ocuvanja te tradiciji ali sam cin nema nikakav duhovni znacaj jer krsteno dete nema svest o krstenju mada je kao takvo mnogo blize Bogu nego sto ce biti dalje kroz odrastanje.
Netacno, pre svega koje tradicije. Od dana Hristovog krstenja, ili od dana njegovog sunecenja. Po tradiciji, tj. pripadnost Jahvehu je sunecenje. Danas, kao i u prastara vremena, sunecenje je bio strog zahtev bog Jahveha, sto je ucinjeno i sa Isusom, a docnije krstenje, tj. pranje grehova potapanjem u vodu, je hriscanska tradicija.Kod nas se i taj obicaj izvitoperio, pa "skropljenje" znaci kupanje, a umesto detinjeg prihvastanja hristovog ucenja, to u njegovo ime cini kum. Ritual krstavanja u grckoj crkvi je sasvim drugaciji nego u nasoj.
 
Kakve veze ima sud sa krstenjem i ovozemljski zakoni i primena istih?
Rece ti da krstenjem roditelji"brinu"o svom detetu,verovatno za duhovni nivo,sto nema veze s mozgom,jer je samo dete nevesno te"duhovnosti"!Da li to naci da ako ga ne krste,da su losi roditelji?A postavljac teme zato i pita da li moze ponoviti taj cin,jer ga se ne seca i nista mu ne znaci.Zato i kazem da je dete"upisano"u crkvu kada nije svesno da duhovno pripada toj frakciji!Covek mora tog cina biti svestan i mora to zeleti,u suprotnom to je agresija na njegovo duhovno bice.

дао сам ти пример суда, који може одлучити да вршење родитељских права повери родитељу код кога дете не жели да живи и то јасно каже. према томе, воља детета није од нарочитог значаја кад су у питању одлуке везане за оно што се зове - интерес детета, јер о његовом интересу одлучују други. то важи и васпитање, па и за његов верски одгој. третирати дете као одраслу особу не само да је погрешно, него је и правно недозвољено.

bespotrebno je jer dete nije svesno cina krstenja.

зашто би морало бити свесно? шта је са онима који су ометени у развоју или са душевно болесним особама- је су ли њима затворена врата Светих Тајни?

takodje, smatram, da je dete najcistije i najsvetije i nema potrebe da se krstenjem uvodi u duhovne tajne jer kao tako cista dusa ono vec poznaje sve tajne. dok ga mi ne uprljamo i ne uvedemo u svetovni zivot.

не замери ми што ћу се насмејати :lol: то су ипак само наивне речи једне емоцијама вођене мајке. лепе.. али нетачне.

e sada imam jedno pitanje. da li se cinom krstenja inicijant razresava dotadasnjih grehova i na neki nacin "ponovo radja" u duhovnom smislu? ako je tako dete na sebi nema grehe kojih treba da se razresi te je i sam cin krstenja bespotreban. naravno ti ces sada reci da smo svi mi gresni vec pri zacecu, a tog greha svejedno ne mozemo da se oslobodimo do smrti, ne?

не :)

ми не наслеђујемо (''првородни'') грех па се зато не може рећи ни да се рађамо грешни (јер грех подразумева и одговорност, тј. кривицу), него пре да наслеђујемо природу човека, која је од Адамовог пада помрачена. Крштењем се наново рађамо, у свој слави првобитног човека. у том смислу, Крштење је повратак на почетак - restitutio in integrum.

ukoliko imas stav da je krstenje samo cin kojim se obelezava novi clan crkve onda se bojim da tu nema nikakve svete tajne i po meni to je jako povrsno i beznacajno.

најпре, чланом Цркве постаје се Миропомазањем (примањем Светог Духа) и Причешћем (Крвљу и Телом Христовим). Крштење је само увод- први корак на путу спасења. као што рекох, тајна Светих Тајни није у некој скривености или духовној спознаји, него у дејству, које је остаје завек необјашњиво и недокучиво, јер је њихов извор и снага у самом божанству - Духу Светом, који кроз њих делује.

a zasto je glupo? to sam navela u postu upucenom rifketu - zato sto se dete ustartu ogranicava na ucenje koji mu namecu roditelji. prisusvovanje dece obredima bilo koje vrste je takodje po meni glupo jer deca nisu svesna znacaja istih i time, po meni, sam obred gubi na znacaju u dubljem duhovnom smislu. postaje prost obicaj bez znacenja. i to mi je potpuno u redu, obicaji mogu biti zanimljivi za dete oni koji su nam ostali od pagana kako kazu. medjutim u duhovnom smislu dete ne ume i ne treba da shvata te ga ne treba ni opterecivati takvim ozbiljnim obavezama kako cesto vernici misle o crkvenim obredima i obicajima. to moze da detetu pruzi osecaj pripadnosti, ali ga nece usmeriti na dobar put ukoliko roditelj insistira na njima a ne insistira na odgajanju i vaspitanju.

гностицизам - убеђење да нас спасава сопствена спознаја, а не Божја милост.

a sta je za mene sveta tajna krstenja.... krstena sam kad sam imala 3g, i taj cin za mene ne predstavlja apsolutno nista. mozda mojim roditeljima predstavlja, meni ne. ne osecam pripadnost nekoj grupi, ne osecam se kao clan crkve, ne osecam se kao hriscanka. jedno veliko nista. ne osecam se da sam ispravnija u odnosu na druge jer sam krstenjem obelezena kao pravoslavka. ali kada bih se sada krstila ponovo, taj cin bi itekako imao dubok znacaj za mene.

бити православан значи бити правоверан, а то се не постаје крштењем, него исповедањем вере и животом по вери.
 
jao sto ne volim ovo seciranje, ali lepo od tebe sto si se potrudio.
зашто би морало бити свесно? шта је са онима који су ометени у развоју или са душевно болесним особама- је су ли њима затворена врата Светих Тајни?
diskusija o ovome bi bila verovatno degutantna.
не замери ми што ћу се насмејати то су ипак само наивне речи једне емоцијама вођене мајке. лепе.. али нетачне.
zameram ti jer smatram da je moje misljenje isparvno te da su te reci tacne ;)
не

ми не наслеђујемо (''првородни'') грех па се зато не може рећи ни да се рађамо грешни (јер грех подразумева и одговорност, тј. кривицу), него пре да наслеђујемо природу човека, која је од Адамовог пада помрачена. Крштењем се наново рађамо, у свој слави првобитног човека. у том смислу, Крштење је повратак на почетак - restitutio in integrum.
da li je povratak na pocetak neophodan odmah na pocetku, tj. dok jos ne postanes svestan svoje prirode, ili bolje receno prirode coveka?
ne rauzmem sta si hteo reci sa gnostiizmom, a sto se tice pravovernih pravoslavaca ne znam da li ces se sloziti, jako je mnogo pravoslavaca, a jako malo pravovernih. nazalost.
 
diskusija o ovome bi bila verovatno degutantna.

зашто би била дегутантна? питање је сасвим на месту.

zameram ti jer smatram da je moje misljenje isparvno te da su te reci tacne ;)

ок :)

ипак сети се да деца знају бити веома зла.

da li je povratak na pocetak neophodan odmah na pocetku, tj. dok jos ne postanes svestan svoje prirode, ili bolje receno prirode coveka?

не видим зашто би се требало чекати? тим пре што се може десити да човек (дете) умре чекајући зрелу доб у којој постаје ''свестан''.

ne rauzmem sta si hteo reci sa gnostiizmom, a sto se tice pravovernih pravoslavaca ne znam da li ces se sloziti, jako je mnogo pravoslavaca, a jako malo pravovernih. nazalost.

правоверан и православан су синоними.
 
ипак сети се да деца знају бити веома зла.
molim te..navedi mi primer. ja govorim o deci koja jos nisu zaprljana a to su ti sasvim mala deca ajde da snizim kriteijum skroz pa da kazem da je to negde do trece cetvrte godine.



не видим зашто би се требало чекати? тим пре што се може десити да човек (дете) умре чекајући зрелу доб у којој постаје ''свестан''.
a ovo je vec morbidno. i sta ako umre nekrsten? sta jesa ostalim religijama gde se ne praktikuje krstenje?

правоверан и православан су синоними.
ja sam upravo razdvojila ta dva pojma u nadi da ces shvatiti o cemu pricam. no dobro...

- - - - - - - - - -

p.s. sta jesa decomn koja eto dozive nesrecu da umru odmah po rodjenju?
 
U nedostatku adekvatnog odgovora hvatate se za nik! Jaka stvar,mogla sam se registrovati i sa tri slova koja samo meni nesto znace.Ova kanarinka u mom niku imal je vise duse od mnogih ljudi,da ne kazem forumasa!

ma men se svidja tvoj nik i vrlo je inspirativan....mada tvojim stavovima i emocijama pre bi ti dao nik zena soko ili tako nesto....:lol:
 
molim te..navedi mi primer. ja govorim o deci koja jos nisu zaprljana a to su ti sasvim mala deca ajde da snizim kriteijum skroz pa da kazem da je to negde do trece cetvrte godine.

па рекох ти већ да се Крштењем не чистимо од греха, него наново рађамо.

a ovo je vec morbidno. i sta ako umre nekrsten? sta jesa ostalim religijama gde se ne praktikuje krstenje?

extra Ecclesiam nulla salus.

ja sam upravo razdvojila ta dva pojma u nadi da ces shvatiti o cemu pricam. no dobro...
p.s. sta jesa decomn koja eto dozive nesrecu da umru odmah po rodjenju?

не кристимо се само водом, него и крвљу. то се односи на ону нерођену децу убијену у мајчиним утробама.
 
" Никејско-цариградски симбол вере гласи:
Верујем у једнога Бога Оца, Сведржитеља, Творца неба и земље и свега видљивог и невидљивог.
И у једнога Господа Исуса Христа, Сина Божијег, Јединородног, од Оца рођеног пре свих векова; Светлост од Светлости, Бога истинитог од Бога истинитог; рођеног, а не створеног, једносуштног Оцу, кроз Кога је све постало;
Који је ради нас људи и ради нашег спасења сишао с небеса, и оваплотио се од Духа Светога и Марије Дјеве, и постао човек;
И Који је распет за нас у време Понтија Пилата, и страдао и био погребен;
И Који је васкрсао у трећи дан, по Писму;
И Који се вазнео на небеса и седи са десне стране Оца;
И Који ће опет доћи са славом, да суди живима и мртвима, Његовом царству неће бити краја.
И у Духа Светога, Господа, Животворнога, Који од Оца исходи, Који се са Оцем и Сином заједно поштује и заједно слави, Који је говорио кроз пророке.
У једну, свету, саборну и апостолску Цркву.
Исповедам једно Крштење за опроштење грехова.
Чекам васкрсење мртвих.
И живот будућега века.
Амин.".
 
дао сам ти пример суда, који може одлучити да вршење родитељских права повери родитељу код кога дете не жели да живи и то јасно каже. према томе, воља детета није од нарочитог значаја кад су у питању одлуке везане за оно што се зове - интерес детета, јер о његовом интересу одлучују други. то важи и васпитање, па и за његов верски одгој. третирати дете као одраслу особу не само да је погрешно, него је и правно недозвољено.
Pogresno.Roditelji imaju pravo i dužnost, i bez odluke suda, da se staraju o detetu. Valja istaci da je roditeljsko pravo izvedeno iz dužnosti roditelja, i da postoji samo u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti, prava i interesa deteta. Roditelji se lično staraju o podizanju, negovanju, vaspitanju i obrazovanju svog deteta. Ipak, oni ga ne smeju podvrgavati ponižavajućim postupcima i kaznama koje vređaju njegovo dostojanstvo. U suprotnom mogu oba ili jedan biti liseni roditeljskog prava o cemu odlucuje nadlezni drzavni organ. Sta vise, roditelji mogu biti i krivicno odgovorni.

Dok je dete malo, sve odluke o njegovom životu, obrazovanju, vaspitanju i drugim važnim pitanjima donose roditelji i ovde je važno naglasiti da te odluke moraju biti u skladu sa najboljim interesima deteta.

Postavlja se pitanje gde je interes deteta, nesvesnog svog postojanja i postojanja okoline, da se uclani u nevlaldinu religioznu organizaciju. Zasto ne i u politicku partiju, grupu gradjana, udruzenje ateista, itd. itd. Zasto se ne saceka da dete mentalno sazri i da samo odluci hoce li biti vernik i u koju crkvu ce se “upisati” ili ce ostati ateista.

зашто би морало бити свесно? шта је са онима који су ометени у развоју или са душевно болесним особама- је су ли њима затворена врата Светих Тајни?
Neozbiljno je uporedjivati tek rodjeno dete i dementne osobe. Drugo, dete je subjekt, a ne objekt, te se prema njemu tako mora i postupati. Ne da je neozbiljno, vec je i suprotno inteteresu deteta da bude uclanjeno u bilo kakvu organizaciju, pa i religioznu. To je jedna vrsta nasilja nad detetom. Zato se mora sacekati da napuni odredjeni broj godina da bi samostalno moglo donositi odluke o svojim pravima i obavezma.

не замери ми што ћу се насмејати :lol: то су ипак само наивне речи једне емоцијама вођене мајке. лепе.. али нетачне.
Zdravo i racionalno rasudjivanje Kanarinke koja smatra, da je dete najcistije i najsvetlije i da nema potrebe da se krstenjem uvodi u bilo kakve "duhovne" tajne.

ми не наслеђујемо (''првородни'') грех па се зато не може рећи ни да се рађамо грешни (јер грех подразумева и одговорност, тј. кривицу), него пре да наслеђујемо природу човека, која је од Адамовог пада помрачена. Крштењем се наново рађамо, у свој слави првобитног човека. у том смислу, Крштење је повратак на почетак - restitutio in integrum.
Prvo, po hrisanskim kanonima mi nosim praroditeljski greh od dana rodjenja. Drugo, greh ne podrazumeva odgovornost ili krivicu, jer greh u jednoj religiji nije greh u drugoj. Molim te, objasni kako se to samo hriscani krste i "nanova" radjaju?

најпре, чланом Цркве постаје се Миропомазањем (примањем Светог Духа) и Причешћем (Крвљу и Телом Христовим). Крштење је само увод- први корак на путу спасења. као што рекох, тајна Светих Тајни није у некој скривености или духовној спознаји, него у дејству, које је остаје завек необјашњиво и недокучиво, јер је њихов извор и снага у самом божанству - Духу Светом, који кроз њих делује.
Delujes kao pravi pravcati seoski pop. A ni sam nisi svestan sustine izrecenog.

бити православан значи бити правоверан, а то се не постаје крштењем, него исповедањем вере и животом по вери.
Ima i ortodoksnih Jevreja. I sama, tzv. Istocna ortodoksna crkva" nije ortodoksna jer u njoj postoje prilicne razlike i brojne nacionalne crkve, tj. sekte.
 
Poslednja izmena:
па рекох ти већ да се Крштењем не чистимо од греха, него наново рађамо.
odgovor je ibio na tvoju konstataciju da neka decu mogu biti zla.


extra Ecclesiam nulla salus.
moze na srpskom? :lol:



не кристимо се само водом, него и крвљу. то се односи на ону нерођену децу убијену у мајчиним утробама.
nisi mi dao odgovor na pitanju sta je sa decom koja imaju tu nesrecu da umru ubrzo nakon rodjenja? nemoj sad da prebacujes diskusiju na nesto deseto.

- - - - - - - - - -

Исповедам једно Крштење за опроштење грехова.
pitala bih sw sta ovo znaci. aho sad videh to je ovo sto si ti napisao, pa izvoli objasni. kakvo oprostenje grehova, a rekao si da se krstenjem osoba ne resava grehova?
 
Poslednja izmena:
" Н
Исповедам једно Крштење за опроштење грехова.
Чекам васкрсење мртвих.
И живот будућега века.
Амин.".

Pogledaj paralelu: Jedan zub se može samo jednom vaditi=> ispovedam samo jedno vađenje zuba,
Onda te zaboli zub, ti kod zubara, on uzme klješta i kucka sa njima po zubu, kucka i kaže GOTOVO, ti odeš kući zub i dalje boli, ti na ogledalo zub i dalje tu stoji jer ga onaj NIJE IZVADIO NEGO JE FINGIRO VAĐENJE. Dakle zub nije izvađen, ti opet kod zubara, gospodine ovaj zub nije izvađen a on kaže Jedan zub se može samo jednom vaditi=> ispovedam samo jedno vađenje zuba, Šta raditi? Tebe zub boli? Verovaćeš zubaru na reč da se Jedan zub se može samo jednom vaditi ili ćeš otići kod drugog zubara da ti reši problem izvadi zub i otkloni bol???:think:
 
Pošto ovde ima mnogo nedotupavih osoba moram jasno i glasno reći šta sam gore napiso u paraboli:
Svi vi koji niste kršteni potpunim pognjurenjem u vodu tako da vam ne viri ni dlaka sa glave NISTE UOPŠTE KRŠTENI.
Ili si kršten ili nisi nema ono ja sam malo kršten, kršten sam do pola a od pola...:pop:
Dakle NEMA PONOVNOG KRŠTENJA NEKO SAMO JEDNO JEDINO ako je prethodno krštenje falično zbog bilo čega (na primer krstio te nekrst ili te krstio dopola ili te potopio u prerađeno ulje ili te zalivao Šanelom 5 po glavi ili te kupao u pesku, brašnu, soli...TO NIJE NIKAKVO KRŠTENJE. :amen:
 
pitala bih sw sta ovo znaci. aho sad videh to je ovo sto si ti napisao, pa izvoli objasni. kakvo oprostenje grehova, a rekao si da se krstenjem osoba ne resava grehova?

наравно да се Крштењем спирају (опраштају) грехови. јер се том Светом Тајном рађа један сасвим нови човек. међутим, опраштање грехова није основна сврха (него споредна манифестација), иначе бисмо се крштавали сваке недеље- а за то постоји Света Тајна Исповести (Покајања).
 
наравно да се Крштењем спирају (опраштају) грехови. јер се том Светом Тајном рађа један сасвим нови човек. међутим, опраштање грехова није основна сврха (него споредна манифестација), иначе бисмо се крштавали сваке недеље- а за то постоји Света Тајна Исповести (Покајања).
mislim da si rekao da se ne oprastaju nikakvi grehovi rodjenjem ili sam ja pogresno razumela.
i onda ti ja opet kazem - koje grehe trebe da spira sa sebe novorodjence?
znam odgovor ali jane mislim tako.
 
mislim da si rekao da se ne oprastaju nikakvi grehovi rodjenjem ili sam ja pogresno razumela.
i onda ti ja opet kazem - koje grehe trebe da spira sa sebe novorodjence?
znam odgovor ali jane mislim tako.

грехови се опраштају кроз Свету Тајну Покајања. чему онда Крштење? дакле, Крштење има другу сврху - а то је рађање новог човека. зато се при Крштењу и добија име, које може бити другачије од имена које је смо до тада носили. и сам обред (погружење) има такву симболику.
 
sw vrtimo se u krug. te skida grehe te ne skida grehe...:lol:
ja mislim da ne. ponovno radjanje odmah po rodjenju je, po meni, besmisleno. cemu zurba?

не вртимо се у круг, јер све време пишем сасвим јасно и разумљиво. ево још једном да поновим - кроз Свету Тајну Крштења рађа се нови човек - у људској природи какву је имао пре Адамовог пада. зато је Крштење својеврсни повратак на почетак (restitutio in integrum). подразумева се да рађање човека у чистоти свог првобитног бића ослобађа га и од сенке грехова које носи. али то није основна сврха Крштења, јер зашто би се онда крстио Исус Христос, који је без греха? то ти је уједно и одговор на питање да ли се требају крстити и ''безгрешна'' деца.

pravo pitanje je da li covek treba da ponovo se rodi jos pre nego sto je uopste svestan zivota, pre nego sto uopste razume sta znaci radjanje?

ако човек није свестан свог првог рађања, зашто би морао бити свестан другог? дакле, контрадикција.
већ сам ти рекао да су твоји ставови засновани на гностицизму - убеђењу да се човек спасава сопственом спознајом (свешћу), а не Божјом милошћу.
 
не вртимо се у круг, јер све време пишем сасвим јасно и разумљиво. ево још једном да поновим - кроз Свету Тајну Крштења рађа се нови човек - у људској природи какву је имао пре Адамовог пада. зато је Крштење својеврсни повратак на почетак (restitutio in integrum). подразумева се да рађање човека у чистоти свог првобитног бића ослобађа га и од сенке грехова које носи. али то није основна сврха Крштења, јер зашто би се онда крстио Исус Христос, који је без греха? то ти је уједно и одговор на питање да ли се требају крстити и ''безгрешна'' деца.
ovo je dobar odgovor moram priznati. stavise odlican.



ако човек није свестан свог првог рађања, зашто би морао бити свестан другог? дакле, контрадикција.
већ сам ти рекао да су твоји ставови засновани на гностицизму - убеђењу да се човек спасава сопственом спознајом (свешћу), а не Божјом милошћу.
tu si potpuno u pravu. moje misljenje, gnosticko ili ne (iskreno ne razmisljam gde ce me ko svrstati) je takvo. sta ti mislis sta je put do boga? kako covek dolazi do spasenja?
 
tu si potpuno u pravu. moje misljenje, gnosticko ili ne (iskreno ne razmisljam gde ce me ko svrstati) je takvo. sta ti mislis sta je put do boga? kako covek dolazi do spasenja?

мислим да је сваки човеков напор, независан од Божје милости, узалудан, јер се човек не спасава сопственом снагом, свешћу или вољом, него Христом. наше је да желимо и да се трудимо, а Божје да нас спасава.
 

Back
Top