Stranac tamo stranac ovde,

  • Začetnik teme Arandjelovcanin
  • Datum pokretanja
A

Arandjelovcanin

Gost
Nekada davno na brdovitom Balkanu,ziveo je jedan mlad covek.U sada vec,dalekoj mu zemlji.Koje on?
Mozda je bolje da ostane tajna.
Taj covek pun optimizma.Otvorenih vidika i velikih zelja,imao je svoj cilj.Nazalost nikada ga nije ostvario tamo gde je zeleo.Dugo je patio.Dugo se borio.Ali nije se izborio.Neshvacen i neprihvacen jos kao dete.Uglavnom je bio sam.Njegove misli i njegova dela bila su velika.Nazalost u malom bicu.Uvek ismejavan ponizavan i ugnjetavan.Tonuo je sve dublje i dublje.U jednom trnutku dokacio je dno.I tada upoznaje nju.Dala mu je ljubav,snagu i zelju za zivotom.Bila mu je kao dobra vila.Kao andjeo iz raja.Poceo je da zivi da se raduje svakom novom danu.Poceo je da voli zivot koji je do skoro mrzeo.Cak su ga i ljudi drugacije gledali.On je sanjario.I budan mastao.I u snovima se izgubio.Kada se probudio,ponovo je bio na dnu.Ona ga je ostavila.Drugom ljubav poklonila.
Sam izmucen i ostavljen.Polazi na put.Ostavlja sve a malo je toga imao.Stize ni sam nezna gde.Svuda oko njega nova lica.Tudj jezik tudji ljudi.Stigao je.Al sta sada.Samoca pocinje da ga lomi.Barem da ima poznatih lica.KOjih se plasi i strasno boji.Jer njega u stvari niko i nevoli.Prosle su godine.Samoce i tuge.Rada i teskog krvnickog znoja.Ucenja nocnih u vecernjoj skoli.I dana bolnih od gladi i nazeba po ulicama provedenih.I tada ponovo kao u bajci.Nezna dal sanja,il samo u groznici bunca.Neko jedna vrata otvori.I prestade borba jadna i duga.On je sada covek najvise ga kova.Ponosno sada on ulicama ide.Nebiji se vise gladi i zime.Gleda svoju decu kako rastu i zena koja blista ko vila. Razmislja dali je ovo zivotna idila.Taj covek svoju decu jako voli.Ali nemoze da neprimeti oholost njihovu.To njega pece i boli.Jer zna kakva su njegova osecanja zbog takve dece bila.Iako ima sve on je tuzan i prazan.Zelju u sebi dugo potiskuje.Uzeleo je se kucnoga praga.I putica starih rodnoga grada.Krece na put i negde stize.Sve nesto novo.Ali ipak staro-I tda shvata da ga pece i boli.To je bila samo zelja stara.Da dodje i pokaze kako nesto vredi.Ali ta zelja nije opravdana.Jer svi ti ljudi zive u bedi.

Arandjelovac nekad i sad.
Posle dvadeset godina.
Jedna istina boli.

Zao mi je mog naroda.
Koliko god bio okrutan i zao.
Nezasluzuje ovakvo zlo.
Koju mu je neko kao osudu dao.
 

Back
Top