UVOD


Na podrucju Srebrenice (100 km uokolo), pronadeno je oko 3000
(ostataka) tijela. Tvrdi se, da je vecina ostataka identificirana kao
Muslimani zahvaljujuci DNK analizama. U tocnost analiza, vjerovatno, ne
treba sumnjati i izvjesno je da identificirana tijela jesu muslimanska.
Medjutim, poznavajuci efikasnost americkih manipulacija, postoji izvjestan
stupanj probabiliteta da su identificirani ostaci pokupljeni sa razlicitih
bojista u BiH i prikazani kao srebrenicke zrtve. Karakteristicno je to, da
zapadna propaganda kada govori o « srebrenickom masakru », uopce ne spominje
poginule Srbe !!! A oni su i u Srebrenici i oko Srebrenice zasigurno ginuli.

Dakle, ako se izuzmu najnoviji rezultati DNK analiza, za oko dvije hiljade
ostataka ljudskih tijela se ne zna ni koje su nacionalnosti, ni kad su umrla
i/ili ubijena, ni pod kojim uvjetima se to desilo. Kad se ovo kaze, ne treba
zaboraviti da su:


-prema kazivanjima holandskih vojnika i nekih zapadnih autora, Oriceve bande
pobile na podrucju Srebrenice velik broj (barem 1.500) srpskih civila, te da
su se borbe vodile vise od tri godine.

-Isto tako, nakon (vjerovatno namjerne) predaje Srebrenice Srbima od strane
vrhovnog muslimanskog rukovodstva (juli 1995.), sasvim je sigurno bilo
odmazde od strane lokalnih srpskih boraca cije su kuce i porodice bile
spaljene i pobijene.

-Jedan dio muslimanskih boraca je stradao u proboju jer se nije htio
predati. Bilo je zaizviesno i individualno pocinjenih zlocina nad
zarobljenim Muslimanima.

-Ali nema ni izdaleka sigurnih materijalnih cinjenica (ako nista drugo,
barem sto se pronadjenih tijela tice) na osnovu kojih bi se moglo reci da su
srpske snage planski pobile 6.000 do 12.000,zarobljenih Muslimana, muskaraca
i djecaka.

Srebrenica je, vrIo uspjesno izvedenom zapadnorn propagandom, postala mit o
"srpskoj bestijalnosti". Ali kada prodje vrijeme, te tolerancija i nauka
zamijene mrznju i s1jepilo, Srebrenica ée postati simbol stradanja Muslimana
i Srba, zrtava istog onog Z«pada koji u ovom casu provodi nesmiljenu
kolonijalnu eksploataciju BiH i nastavlja dijeliti njene narode.



Americki politicki (propagandni) marketing

"Zaboravili smo da pitamo i da saznamo sto se desilo sa Srbima, koji su
predstavljali 30% srebrenicke populacije. Kada je poceo rat (u aprilu 1992.
- E.V.), oni su bili istjerani iz svojih kuca sa prtljagorn u rukama i dok
su tako u kolonama odlazili, Muslimani su mucki gadali muskarce, zene i
djecu koji su bjezali."

(Pismo G.R.Thornton-a, britanskog prevodioca u Bosni, casopisu 'Time' od 23.
juna 1993.)



Slucaj "Srebrenickog masakra" je jedna od najuspjesnijih SAD-NATO
propagandnih akcija tokom rata u Bosni (1992-1995). Navodno, nakon pada ovog
grada u srpske ruke (11. juli 1995.), 6.000 do 12.000 Muslimana (momaka i
muskaraca) bilo je "hladnokrvno pogubljeno" od strane srpskih vojnika pod
komandom generala Ratka Mladica.

Vjerovatno je da neke muslimanske jedinice nisu htjele da se predaju,
pokusale su proboj i/ili pruzile su otpor Sr­bima i pritom izginule.
Vjerovatno su srpski vojnici ubili kri­minalce koji su prethodno poubijali
vise od tisucu civila oko Srebrenice. Vjerovatno je bilo i individualnih.
zlocina nad zarobljenicima. Ali nema nikakvog solidnog dokaza o sistematskom
ubijanju nekoliko tisuca muslimanskih dje­caka i muskaraca. Unatoc tome,
slijedece su stvari sigurne, i sve se ticu nesrecne sudbine Srba:

1. Prije pada Srebrenice, srpska populacija u podrucju koje okruzuje ovaj
grad bila je masakrirana od strane mu­slimanskih trupa, ali je "medjunarodna
zajednica" bila slije­pa i gluha za ove zlocine.

Na primjer, prema pukovniku Thomas Karremans-u, komandantu holandskog
bataljona koji se tamo nalazio, "bosanski Muslimani spalili su nekih 200
okolnih srpskih sela ... Bilo je, kako je rekao, vrlo tesko razaznati 'tko
su ta­mo bili dobri a tko losi momci».1



2. Propaganda o "masakru u Srebrenici" zapocela je ne­sto prije hrvatskog
osvajanja Krajine (avgust 1995.) prou­zrokujuéi hiljade srpskih zrtava i
stotine hiljada izbjeglica. Na primjer:

Izvjestaj posmatracke misije UN optuzuje Hrvatsku za namjerne neprijateljske
operacije karakterizirane ubijan­jem, spaljivanjem kuca i pljackanjem
imovine preostalih Srba i sprijecavanjem onih koju su pobjegli u toku
Opera­cije Oluja da se vrate u to podrucje."2

"Izvjestaj Evropske Zajednice iznosi: 'Dokazi zlocina, u prosjeku sest
1eseva dnevno, nasavljaju da izranjaju...

Srpska zemljista nastavljaju da budu spaljivana i pljacka­na'."3

"Uhvacene izbjeglice bile su masakrirane konstantnom tucom hrvatske i
muslimanske artiljerije. Blizu 1.700 izbje­glica jednostavno je nestalo. Dok
su hrvatske i musliman­ske trupe palile srpska sela, predsjednik Clinton je
izrazio svoje razumijevanje za invaziju..."4

-U svjetlu ovih cinjenica, srebrenicki uzas, pretvoren u medijski dogadaj,
je najverojatnije vezan i uz hrvatsku in­vaziju na Krajinu:

-Tvrdi se, ali svjedocenja u Hagu to nisu uspjela dokazati, da je Milosevic
obecao "medjunarodnoj zajednici" da ce uskratiti pomoc krajinskim Srbima
(vjerojatno u za­mjenu za obustavljanje embarga prema Jugoslaviji). Uz to,
Milosevic je vec bio prekinuo svu ekonomsku i vojnu po­moc Republici
Srpskoj;

Nazalost, Milosevicevi mediokriteti su znatno doprinjeli mitu srebrenickog
masakra. Tako je njegov ministar informacija sazvao pocetkom 2000. godine
konferenciju za stampu na kojoj je ustvrdio da je srebrenickog masakra
bilo!!! Da je mucki pobijeno oko 1500 Muslimana, ali od strane francuske
spijunske organizacije "PAUK", te da su u tom masakru ucestvovali i vrbovani
Srbi!!!

- Stvaranje srebrenickog mita je bila delikatna propagandna operacija.
Clinton je za­trazio od Izetbegovica da napusti Srebrenicu. Neki
musli­manski branioci Srebrenice su izjavili da je Izetbegovic na­redio
Oricu i muslimanskim trupama da napuste grad. Orié i nekih 4.000-5.000
muslimanskih vojnika poslusalo je i napustilo Srebrenicu (pogledati donji
tekst).

- Poslijednji elemenat navodnog masakra u Srebrenici je takoder morao biti
izveden delikatno. Naime, Srebrenica je progla­sena enklavom pod
medunarodnom zastitom. Srbi nisu mogli nikako uci u Srebrenicu jer bi
riskirali neposredan napad NATO-a. Kako onda predati Srebrenicu Srbima, a ne
bombardirati ih?

Americki mozgovi su pronasli rijesenje. Cetiri stotine ho­landskih vojnika,
pripadnika mirovnih snaga UN-a, ostavlje­no je u Srebrenici. Tako, eto, nije
bilo moguce bombardirati Srbe, jer bi to dovelo u opasnost holandske
vojnike!!!

Ovo je najvjerovatniji scenario za "masakr u Srebrenici", izvjesno jedne od
najkompleksnijih manipulacija izvednih tokorn rata u BiH. Ako je to tocno, u
pripremi su ueestvo­vali Clinton, lzetbegovié, Milosevic (???), Tudman, UN,
zapad­ne tajne sluzbe, gomila diplomata, i to je rezultiralo zrtvo­vanjern
Srebrenice i mnogih muslimanskih boraca, kao i hiljadama novih
(muslimanskih) izbjeglica.

-Medijsko insistiranje na Srebrenici je takodjer bila jed­no od opravdanja
NATO napada na Republiku Srpsku u septembru 1995.

- "Masakr u Srebrenici" je postao simbol navodnog zlo­cinackog dielovanja
Srba i kao takav je bio konstatno upotrebljavan za dalje SAD napade na ovaj
narod.



Zivi ili mrtvi, Srbima nije dopusteno da budu zrtve

(ili: "dostojne i nedostojne zrtve"

. Chomsky, Herman)



Do 1995. vise stotina srpskih sela oko Srebrenice bilo je na padnuto od
Muslimana. 1.500 ljudi koji nisu pobjegli bili su ubijeni a srpske kuée su
spaljene. U tom casu, muslimanski komandant bio je Naser Oric, koji je tek
nedavno bio optuzen za ratne zlocine (uzgred receno, sa sramotno blagom
optuznicom). Njemu se jos uvijek ne sudi kako javno mnijenje na Zapadu ne bi
povezalo njegove zlocine sa srpskim «srebrenickim masakrom» nad Muslimanima.

"Bill Schiller, izvjestac Toronto Star-a, pisao je 16. jula 1995. o jednom
intervjuu sa Oricem i video traci koju je ovaj pokazao, na kojem on lieno
drzi u ruci odsjecene glave njegovih srpskih zrtava.

Schiller je nazvao ovaj isjecak 'Najveci hitovi Nasera Orica'. Schiller je
napisao: 'Uhvatili smo ih u zamku', rekao je Oric kada se poprilican broj
pobijenih Srba pojavio na ekranu. Slijedeéa grupa leseva bila je dokrajcena
eksplozivom: 'Poslali smo ih na mjesec,'hvalio se Oric. Kada se pojavila
scena opustogenog i metcima izresetanog grada u kojem nije bilo vidljivih
leseva, Orié je pozurio da izjavi: 'Tu smo ubili 114 Srba'."5

Cak je i americki State Department primjetio neke od ovih zlocina:

"14. decembar: Bosanske muslimanske mage iz Srebrenice ubile su najmanje 60
Srba, uglavnom civila, u selima blizu bosanskog grada Bratunca, prema
rijecima nekih stanovnika tog grada. Kao rezultat neprijateljstava, do 5.000
ljudi - uglavnom zene, djeca, stariji i ranjeni -prebjegli su preko rijeke
Drine u Ljuboviju iz bosanskih sela Bjelovac, Sikiric, Voljevica, Jugovici i
Loznicka Rijeka."6

Postoji i drugi, mnogo pohvalniji opis navodnog "heroja" Nasera Orica i
njegovih djela:

"Ljudi u Srebrenici su shvatili (1995., -E.V.) da su oni poseban slucaj, da
su godine masakra i odmazde znacile da ne mogu ocekivati nikakvu milost
nakon nebroienih napada koje je izveo neustrasivi komandant Naser Orié na
obliznja srpska sela, napada u kojima su izgladnjele izbjeglice iz
Srebrenice navaljivale na srpske polozaje, ispraznivsi svu hranu iz kuca
prije nego sto bi ih spalili...

Treba podsjetiti i na Oriceve napade na srpska sela i gradove: njegov
ubilacki napad na Podravinu, na primjer, tokom kojeg su njegovi torbari,
omrsavjele muslimanske izbjeglice iz Bratunca i drugih 'ociscenih' gradova
koji su slijedili napadacke vojnike (Srbe), ubijali ranjenike drvenim
palicama i sjekirama, a onda pljackali i palili njihova sela; ili cuveni
napad na Kravicu, uoci pravoslavnog Bozica u januaru 1993, kada su Oricevi
ljudi upali iz sniiega koji se vitlao, ubili barem trideset Srba, i
istjerali citavu populaciju prije no sto su pokupili bogat plijen boziéne
hrane i pica i nakon toga spalili kuce u Kravici do temelja."7

U februaru 1994., Naser Orié, dvadesetsedmogodisnji nekrunisani kralj sada
opustosene Srebrenice, primio je reportera Washington Posta:

"Naser Oricevi ratni trofeji ne nalaze se poslagani na zidu u niegovom
udobnom stanu; jednom od rijetkih u kojem ima struje u ovoj opsjednutoj
muslimanskoi enklavi, zabijenoj u prijeteéim planinama istodne Bosne. Oni su
na video kaseti: spaljene srpske kuce i tijela srpskih ljudi bez glave,
nabacana na gomilu.

'Morali smo koristiti hladno oruzje te noci', objasnjava Oric, dok se scene
iskasapljenih mrtvih tijela vrte sa njegovog Sony video aparata.

Premda su 'plavi sljemovi' UN uspostavili svoje osmatracke postaje izmedu
muslimanskih i srpskih linija skoro godinu dana prije, Oric je i dalje mogao
voditi svoje ljude na povremene nome racije, prikradajuéi se ispred postaja
UN, kroz pukotine u srpskom okruzenju, a zatim napadajuci i p1jackajuéi
srpska sela i posjede."8

Ovo ne samo da je razljutilo Srbe, koji su optuzili UN trupe da nisu
sprijecili Orica i njegove ljude, i koji su uzvratili blokirajuci dostavu
goriva i opreme'plavim sljemovima'; to je isto tako razljutilo i UN.



Prema Chuck Sudeticu,

'holandske trupe koje su posjedovale opremu za noéno osmatranje, prijavile
su da su vidjele muslimanske vojnike kako se sunjaju kroz perimetar oko
Srebrenice i otvaraju vatru na holandske osmatraeke postaje... da bi
stvorili utisak kao da ih Srbi napadaju.'

Takvi incidenti, ako su se dogodili, nisu zacudujuéi. Muslimani su vjerovali
da njihov opstanak ovisi o prisiljavanju UN trupa da se odreknu njihove
cijenjene 'neutralnosti' i podrze ih u borbi protiv Srba.

UN zvanicnici, medutim, su smatrali srebrenicke muslimanske lidere
korumpiranim i opasnim provokatorima. 'Od Yasushi Akashi-a nadalie,' pise
Sudetic, 'UN osoblju, vojnom i onorn zaduienom za pitanja izbjeglica, bilo
je dosta Nasera Orica. Akashi je licno smatrao vise mulimansko rukovodstvo
Srebrenice kriminalnom bandom, podvodacima i crno-burzagima."9



U studiji o Srebrenici Jan Willem-a i Norbert Both-a, nivo opravdanja
Oriéevih zloeina jos je visi, popracen monstruoznom trvrdnjom koja se u
novijoj povijesti jedino moze usporediti sa Hitlerovim rasistickim izjavama
i/ili Busovim genocidnim izjavama o preventivnom ratovanju:

«Naravno da je bosanski garnizon rukovoden Oricem bio kriv za zlocine,
posebno tokorn zima 1992/1993; i izvjesno je da se nisu razoruzali, kao sto
je to bilo predvideno planom o 'sigurnosnim zonama'. Ali ovi zlocini bili su
samo reakcija; oni se ne mogu nikako porediti sa proracunatom kampanjom
agresije i etnickog premjestanja koje su pocinili Srbi. Osim toga, samo
vjestina i nemilosrdnost Orica su mogli spasiti Srebrenicu od skorog
istrijebljenja u rukama njenih srpskih susjeda u 1992.»10

U ovom casu, kao sto su to istakli «objektivni» zapadni autori, sasvim je
jasno zasto je vise stotina srpskih sela "moralo biti spaljeno", a hiljade
srpskih civila - zena, djece i starijih "moralo biti preventivno
masakrirano" od strane Oricevih trupa: samim tim sto su zivi, srpski civili
bi "mogli prouzrokovati istrijebljenje" srebrenickih Mulsimana!



Prema tome:

1. Kada zrtve nisu Srbi, to je dokaz "srpske bestijalnosti i "srpske
genocidne prirode".

2. Kada su masakrirani neduzni civili Srbi, ovi su zloeini ustvari "dobra
djela" pocinjena od strane "dobrih momaka" kao gto je Oric i to kao
"reakcija" i "prevencija" na "buduéa srpska zlodjela", i kao takva se ni na
koji nacin ne mogu usporediti sa "proracunatom kampanjom srpske agresije".

Bravo! Ovo je krajnji dokaz zapadnog "znanstvenog humanizma". Drugim
rijeeima, cini se da su svi Srbi na svijetu, radi njihove "skorpijske
naravi", "proracunate ubice". Prema tome, u duhu zapadne propagande, Srbe
treba prventivno pobiti. A kao sto je poznato, skorpije (odnosno Srbi), cak
ni kao mrtvi, ne mogu biti smatrani zrtvarna,



UN: Navodne i stvarne zrtve

Konaeno, pogledajmo sta je americka marioneta, generalni sekretar UN Kofi
Annan, napisao o ovome u svom izvjestaju (1999):

"Bosanska enklava koja je imala Srebrenicu za centar, bila je prosirena pod
Oriéevim rukovodstvom u narednih nekoliko mjeseci na okolna podrueja.
Najvecim dijelom borbe koje su se vodile u ovom periodu nisu bile uobicaieno
ratno djelovanje, nego serija napada i kontra-napada od strane naoruzanih
grupa jedne ili druge zajednice.

U svom napredovanju, Bosanci su se koristili tehnikama etnickog ciscenja
slicnim onima koristenim od strane Srba u ostalim podrucjima, paleza kuca i
terorizirajuéi civilnu populaciju.

Srpski izvori tvrde da je preko 1.300 ljudi bilo ubijeno od strane
bosanskih boraca tokom njihovog napredovanja izvan Srebrenice, sa jos znatno
veéim brojem onih koji su bili istjerani iz svojih kuéa. Srpski izvori kao i
medunarodni posmatraci za ljudska prava dali su podatke o incidentima u
kojima su Srbi navodno bili mudeni i masakrirani.

Istovremeno, mnogo veci broj Bosanaca je prosao kroz slicne patnje u
podrucjima koja su ostala pod srpskom kontrolom." (istakao E.V)

Predivno, zar ne! Generalni sekretar UN koristi potpuno iste seme kao i
gore navedeni "humanisticki pisci" Razmotrimo ponovo ovu vrst
"objektivnosti":

1. Prema Kofi Annanu, istina je da su Oric i njegove trupe pocinili zlocine
protiv Srba, ali to je bilo zato sto su Srbi pocinili iste zlocine u "drugim
podrucjima".

*Da li vas to podsjeca na objasnjenja koja daju mnogi teroristi civilima: Mi
vas napadamo ovdje (u avionu, autobusu, selu, itd.) zato sto vi vasom
pasivnoscu zastupate (na primjer) imperijalizam bogatih?!


*Dakle, Kofi Annan se sluzi argumentima terorista koji su neprihvatljivi za
UN i njene clanice!


2. Kada se radi o patnjama Srba, u Annanovom izvjestaju stoji rijec
'navodno', koja nije upotrijebljena kada se radi o patnjama Muslimana.


3. Sta znaci izraz Bosanci (Bosnjaci)?


*Iz teksta je vidljivo, da Kofi Annan izjednacava Muslimane sa Bosancima.
Medutim, Izetbegovic i Orié ne zovu sebe i vlastiti narod Bosancima nego
Muslimanima. Osim toga, svi Hrvati, Jevreji i Srbi koji zive u Bosni su
takoder "Bosanci".


*Usput, Hrvati i Srbi su zivjeli u Bosni hiljadama godina.
Muslimani -religijski entitet-, su poznati u Bosni od prije svega pet
stoljeca. Prema tome, kako Muslimani mogu biti vise "Bosanci" o d Srba ili
Hrvata? Uzgred reeeno, sto je sa Hercegovinom i kako Kofi Annan naziva one
koji zive u Hercegovini? Trebalo bi, naime, da jedan Generalni sekretar UN
zna da se jedna od clanica ove svjetske organizacije zove Bosna i
Hercegovina a ne Bosna.


Ako samo jedan paragraf UN-izvjestaja sadrzi toliko manipulacija i
nepreciznosti, moze se samo zamisliti koliko ih ima u ostatku izvjegtaja.
Navodno objektivni izvori kao Kofi Annan, citirani su sirom svijeta od
ljudi, naucnika, novinara, itd. koji o Balkanu i BiH nista ne znaju. Dakle,
umjesto da prezentiraju objektivnu informaciju, Kofi Annan i njemu slieni
sire laîi i mrznju protiv nekih naroda. Sustinski, to nije nista razlicito
od ubilacke aktivnosti Clinton-a, Albrigh-tove, Solana-e, Clark-a i ostalih.



Cinjenice o "masakru u Srebrenici"

Kao sto smo vec rekli, izvjesno je da su nakon pada Srebrenice
individualno i grupno pocinjeni zlocini nad zarobljenim mu­slimanskim
vojnicima. Svaki je rat pun agresivnosti, mrznje i nasilja i vrIo je tesko
reéi sta je dobro a sta lose kada patologki um caruje nad racionalnoscu i
samouzdrzavanjem. Na primjer:


*Krajem Drugog svjetskog rata saveznicke snage su, bez ikakvog strateskog
razloga, bombardirale njemacki grad Dresden, ubivsi pritom nekoliko desetina
tisuca nezasticenih civila.


*SAD je bacio atomske bombe na Hirogimu i Nagasaki u Japanu kada je rat bio
prakticno zavrsen, uzrokujuci pritom stotine hiljada civilnih zrtava.


*Sto se tice Srba, Crnogoraca, Hrvata i Muslimana, svi oni pripadaju istoj
etniekoj grupi, govore isti jezik, dijele istu povijest i imaju isti
mentalitet. Nahuskani od Zapada da se medusobno ubijaju, sigurno su pocinili
svakakve zloâne i etnicka ciscenja. U tom smislu, nitko nije nevin na
Balkanu.


*Cinjenica je, da postoje tijela vise od 300 ubijenih muskaraca kojima su
vezane ruke odostraga i/ili s povezom na ocima. Haski sud je pretpostavio da
su to bili Muslimani.

Pritom: Otkopavanje i pregled tijela u grobovima udaljenim i po nekoliko
desetina kilometara daleko od Srebrenice, vrsili su iskljucivo strucnjaci
haskog suda, bez prisustva Srba, sto nije bio najbolji nacin da se osigura
objektivnost ekspertize.


Sve u svemu, na nivou materijalnih dokaza, stvari stoje mrsavo: otprilike
3000 tijela, od cega vise od 300 muskaraca sa vezanim rukama. Za cetiri
godine rata gdje su ginuli i muslimanski i srpski civili i borci, te gdje su
se u toku ratnih operacija morali stvarati masovni grobovi kako bi se
izbjegle zaraze, ove cifre nisu ekscesivne.


Postoji jos jedna cinjenica koja tjera na razmisljanje. Navodni masakr
Muslimana Srebrenice izvrsen je prema haskoj optuznici od 12 do 15 jula
1995. godine. Medutim, vec se oko 20. jula pocelo govoriti o masakru od
6.000 do 12.000 osoba, a konstituirani su i spiskovi nestalih osoba od
strane Muslimana. Prosto je nemoguée, da se u tako kratkom vremenu i to u
ratnim uslovima, moglo sa izvjesnoscu tvrditi nesto tako krupno.


lronicno i cinicno, prave ubice, SAD-NATO-EZ koalicija sa njihovim liderima
i "novinarima": Clinton, Blair, Solana, Clark, Amanpur, Shea, itd, sada se
postavljaju kao sudije presudjujuci ludilu jugoslavenskih naroda koje su
sami isprovocirali.



Ratni zarobljenici i mrtvi ljudi na birackim listama 11

U svakom slucaju, sudeci prema cinjenicama jedno je sigurno. Nakon pada
Srebrenice, srpske snage su zarobile vise hiljada muslimanskih vojnika. Za
to postoje slijedeci razlozi:

- Srbi iz Republike Srpske cije je ljudstvo bilo manje brojno od
muslimansko-hrvatskog, nisu mogli dopustiti uhvacenim muslimanskim vojnicima
da se vrate na bojiste.

- Medu uhvacenim Muslimanima bilo je dosta onih koji su, pod Oriéevim
rukovodstvom, izvrsili brojne zlocine nad srpskim civilnim stanovnistvom u
periodu 1992-1995.

- Postoje realne pretpostavke da je izvjestan broj muslimanskih vojnika
egzekutiran zbog prethodno pocinjenih zloeina nad Srbima (to je autoru ovih
redaka, od strane provjerenih univerzitetskih izvora, kao vjerovatnost,
otvoreno receno).

- Postoje realne pretpostavke da je izvjestan broj muslimanskih boraca
nastojao da izbjegne zarobljenistvo i u proboju nastradao.

- Postoje realne pretpostavke da je izvrsen izvjestan broj zlocina nad
zarobljenim Muslimanima.

- Sve ostalo, a prije svega plansko pogubljenje hiljada uhvacenih
muskaraca, Muslimana, je sumnjivo i do sada bez ikakvog ozbiljnog dokaza.

U pogledu liste od nekoliko hiljada "nestalih" muslimanskih vojnika koju je
objavio Crveni kriz, upamtimo slijedece cinjenice:

*Nekoliko hiljada muslimanskih ratnika pobjeglo je iz Srebrenice prije nego
sto je grad pao.

- Jedan elanak u londonskom 'Times-u' (2. avgust 1995.) navodi da je
nekoliko hiljada srebrenickih vojnika prebjeglo sjeverno od Tuzle "bez da o
tome obavijeste njihove porodice".

- Stovise, "medunarodni Crveni kriz se obratio bosansko-hercegovackim
vlastima trazeci informacije o nekih 5.000 individua koje su pobjegle iz
Srebrenice, od kojih su neki dospjeli do srednje Bosne."12

- Zahtjev Crvenog kriza je bio popracen izvjestajem UNHCR-a broj 37,
datiranim od 13. septembra 1995, u kojern se tvrdi:

"Otprilike 5.000 srebrenickih muslimanskih trupa je napustilo enklavu
neposredno prije pada. Muslimanska vlada je priznala da su ovi ljudi bili
premjesteni u druge jedinice njihovih vojnih snaga. Cinjenica da njihove
porodice nisu bile obavjestene bila je opravdana obavezom da se cuva vojna
tajna."

*Neki od ovih ljudi bili su nakon toga pronadeni i zarobljeni u Zepi.

"Kao sto navodi New York Times:

'Ranjenici su bili ostavljeni, i kada su bosanski Srbi preuzeli grad tog
utorka, ranjenici su bili premjesteni u Sarajevsku bolnicu Kogevo na
Iijedenje. Mnogi su od njih zapoeeli svoje putovanje u Srebrenici, a onda
prebjegli u brda kada je ova 'sigurnosna zona' pala u ruke bosanskih Srba
11. jula. Ovi ljudi nisu dospjeli do Tuzle, gdje je zavrsio najveci broj
izbjeglica, nego su postali branioci Zepe.13

*Neki srpski izvori tvrde da je oko 3.000 ljudi bilo je na izbornim listama
tokom opcinskih izbora u Srebrenici 1996. i 1997.14

*Pocetkom 1996. (17. januara), mancesterski "Guardian" je objavio clanak o
grupi bivsih muslimanskih zatvorenika iz Srebrenice i Zepe koji su bili
primljeni u Dublinu nakon sto su bili oslobodeni.

*U istom clanku moze se naci i podatak da su "stotine bosanskih
muslimanskih zatvorenika i dalje zatoceni u dva tajna logora u susjednoj
Srbiji, ... i da je Crveni krst u Beogradu pregovarao nekoliko nedjelja da
se ti ljudi puste i da im se ponudi utociste u trecim zemIjama."

*SAD su odlucile da prihvate dvije stotine i cetrnaest Muslimana koji su,
nakon pada Srebrnice i Zepe, bili zatoceni u srpskim logorima i da im ponudi
status izbjeglica.

*Na listi "nestalih", vise stotina osoba je bilo veé mrtvo. Profesor
Milivoje lvanisevié sa Univerziteta u Beogradu pregledao je detaljnije listu
Crvenog krsta i otkrio da je sadrzala imena ljudi koji su bili preminuli
prije nego sto su trupe bosanskih Srba usle u Srebrenicu.15

(Primjedba autora ovih redaka: Radi objektivnosti, moram reci slijedece:
Kada sam 2001. razgovarao sa profesorom M. I., nije mi izgledao previse
uvjerljiv oko broja «mrtvih dusa» naknadno uvrstenih u srebrenicke
muslimanske zrtve)





SAD sateliti i U-2 dokazi

Prema "New York Times-u": "10. avgusta 1995, vodja americke delegacije u
UN, Madeleine K. Albright, pokazala je na zatvorenoj sjednici Vijeca
bezbjednosti UN odabrane fotografije dviju lokacija. Zatim je rekla, 'Vidjet
cémo da li ce bosanski Srbi pokusati da izbrisu dokaze onoga sto su
ucinili."'

*Na osnovu ovih fotografija su Vijece bezbjednosti i Sud za ratne zlocine
za bivsu Jugoslaviju optuzili Karadzica i Mladica da su naredili masakre
uhvacenih muslimanskih vojnika nakon pada Srebrenice.



Komentar

*Ni stampi ni Hagu nisu bile dostupne sve fotografije.


*Clinton-ova administracija objavila je tri od osam fotografija koje su
pokazane Vijecu bezbjednosti.


- Jedna od tri fotografije pokazivala je 'Raskopano zemljiste".

- Druga je navodno pokazivala velik broj muskaraca na jednom polju blizu
fudbalskog stadiona oko 5 milja od Srebrenice.

- Zadnja je fotografija pokazivala siroko podrucje svjeze raskopane zemlje,
cme su se htjeli sugerirati navodni masovni grobovi.



U svakom slueaju, tesko je vjerovati da su clanovi Vijeca Bezbjednosti,
samim tim sto su vidjeli fotografije, mogli nepobitno zakljuciti da je bilo
kakav masakr pocinjen od strane Srba posto slike nisu doslovno nista ni
pokazivale ni dokazivale.


Novinari su se zalili da je SAD vlada odbila "da dopusti novinarima da vide
satelitske fotografije ( ... ) za koje se govorilo da su prikazivale ljude
okupljene na fudbalskom stadionu. Amerieki zvanicnici su izjavili da su
satelitske fotografije tajna informacija, iako ih je gospoda AIbright
prethodno pokazala ostalim clanovima Vijeca bezbjednosti."16


Pitanje je slijedeée: Zasto je vlada SAD klasificirala, ucinila nedostupnim
(za narednih trideset godina, najmanje) fotografije koje su dokazivale
istinitost njenih tvrdnji o "masakru u Srebrenici"? Da parafraziramo
Shakespeare-a: Nesto je trulo u drzavi SAD.


Nakon pokazivanja (potom: prikrivanja) originaInih satelitskih i U2
fotografskih snimaka publici, zasto su SAD smatrale neophodnim da prosire
glasine o tome da su Srbi uklonili i kemijskirn sredstvima unistili hiljade
tijela koja su navodno prethodno bili pokopali ispod tog "raskopanog
zemIjista"?



Masovni grobovi, "nestala tijela" i spirala nasilja

Ponovimo:

*Poznato je da tokom rata nema dovoIjno vremena ni prilike da se poginuli
sahrane individualno. U tom smislu, masovnih grobova je bilo posvuda u
Jugoslaviji. Medutim, pitanje se postavIja gdje su tijela navodno nekoliko
hi1jada (6, 8, 12.000) ubijenih Muslimana)?


*Do danas nije pronadeno vise od (otprilike) dvije-tri hiljade ostataka
tijela oko Srebrenice. Za cetiri uzastopne ratne godine i uzimajuéi u obzir
intenzitet borbi te stradanja srpskih i muslimanskih civila, te normalno
umrlih ljudi, ovaj broj nije pretjerano velik.


*Najveci dio tijela nije mogao biti identificiran na objektivan nacin. Prema
tome, ne mozemo znati koje su nacionalnosti bili ovi ljudi ni kada su
umrli.


*Haski sud je punih sedam godina smatrao, sto zvuci prosto nevjerovatno, da
identifikacija tijela uopce nije prioritetan zadatak ove institucije!!!
Odjednom su, u roku od jedne godine identificirani skoro dvije tisuce
navodnih muslimanskih zrtava. Ponovimo: u DNK analize najvjerovatnije ne
treba sumnjati; pitanje je jedino gdje su ta tijela bila pronadjena.


*Do sada, osim pojedinacnih zlocina nad Muslimanima -a sto nitko nikada nije
negirao-, nema nikakvih drugih cinjenica.


U svemu ovome ispusta se iz vida jos jedna vazna cinjenica. Po saznanjima iz
veceg broja zapadnih izvora, bilo je vise nego dovoIjno elemenata da se
podigne optuznica protiv Oriéa i izvjesnog broja drugih Muslimana zbog
ubistava velikog broja srpskih civila u Srebrenici i oko nje.

Kronoloski gledano, trebalo je suditi Oricu i kompaniji davno prije nego
navodnim ili stvarnim srpskim zlocincima u povodu «srebrenickog masakra»
1995. godine


*Dakako, podizanjem optuznice protiv Orica i ostalih zbog masakra nad
srpskim civilima, pokazalo bi se da su Srbi imali opravdanih razloga da,
nakon pada Srebrenice, presude zlocincima koji su se nalazili medu
zarobljenim vojnicima.


*Zatim, ispalo bi da su ustvari Srbi bili ti koji su bili prve masovne
zrtve, pa bi eventualno motiv osvete bio mnogo blizi javnom mnijenju.


*Drugim rijecima, razotkrila bi se spirala nasilja koja bi Srebrenicu
prikazala u potpuno razlicitom svjetlu, tako da medijski propagiran "srpski
masakr nad Muslimanima" ne bi ni izdaleka imao sadasnju tezinu.




Clintonu je trebalo 5.000 muslimanskih zrtava

"Predstavnici bosanske zajednice okupili su se u Sarajevu 28. i 29.
septembra (1993., E.V.)... Delegacija Bosanaca iz Srebrenice je prevezena u
Sarajevo helikopterorn UNPROFOR-a da ucestvuje u debati. Prije tog sastanka
delegacija je imala privatni sastanak sa predsjednikorn Izetbegoviéern...
Neki od prezivjelih clanova srebrenicke delegacije izjavili su da im je
predsjednik lzetbegovié rekao da je on znao za moguénost NATO intervencije u
Bosni i Hercegovini, ali da se to moglo desiti samo pod uslovorn da Srbi
upadnu u Srebrenicu i ubiju pritom barem 5.000 njegovih ljudi."17


Posto je ova prica bila takoder potvrdena nakon pada Srebrenice od drugih
muslimanskih lidera, postoji velika vjerojatnost da je Izetbegovicu zaista
bila predlozena ova sramna ponuda od strane NATO-a. Ali NATO je isto sto i
SAD, a SAD su bile, barem formalno, isto sto i Predsjednik Clinton. Markale
masakri i mogucnost pada Srebrenice sa muslimanskirn zrtvama i "monstruoznim
srpskim ubicama" ocigledno su svakoga zadovoljavali:


- Predsjedniku Clintonu je trebala za izbornu godinu 1996. jedna mala vojna
pobjeda protiv Srba i konacni "mir" (kolonijalni SAD protektorat) za Bosnu.


- Zapadno javno mnijenje bi uzivalo u novirn ratnim igrama (NATO napad na
Srbe).


- Pentagon bi mogao testirati novo oruzje na Srbima («pametne krstarece
rakete»).


- Vojna industrija SAD bi dobila nove narudzbine.


- Prijatelji SAD, konzervativni muslimanski rezimi, bili bi zadovoljni,
nakon podjele Bosne i Hercegovine, sa novostvorenom muslimanskorn
polu-drzavorn u srcu Evrope.


- Pad Srebrenice i muslimanske îrtve zataskale bi hrvatsko osvajanje Krajine
i predvidIjivo stradanje srpske populacije sa ovog podrucja.


Prema tome, novi masakr na Markalama i pad Srebrenice bili su neophodni i
morali su biti izvrseni.



Medutim, za naivnog citaoca, jedan problem ostaje. Naime, cak i da je
lzetbegovié naredio svojim trupama u Srebrenici da se predaju, nije trebalo
da Srbi, nakon preuzimanja grada, ubiju niti jednu od onih pet hiljada
"potrebnih zrtava"!


Oni koji imaju ovu vrst problema, vjerojatno su nesvjesni moci koju ima
danasnja totalitarna propaganda. Nije vazno da li se nesto desi ili ne, ili
u kom se obimu desilo, zato jer se sve moze isfabricirati i progiriti preko
medija.


Na primjer, nepostojeéi logori "smrti" i "silovanja" u BiH koji su bili
nekriticki prihvaéeni od strane zapadnog javnog mnijenja, otvorili su
moguénost za svakovrsne "istinite lazi". Zapadno javno, pogotovo americko,
mnijenje je zeljno da ucestvuje u imperijalistiekim SAD-NATO-EZ akcijama jer
mu takva politika neprekidnih ratova osigurava visok standard, ali
hipokrizijski trazi moralno opravdanje za to.


Postojeca info-totalitarna masinerija je savrseno sposobna da stvori iluzije
o ovoj vrsti moralnosti. Nije vazno sto ce se lazi poslije otkriti, uvijek
ima dovoIjno novih imperijalistickih igara da sramno izmisljena te silom i
ucjenama nametnuta realnost padne ubrzo u zaborav.


Zakljucak. Zapad je u toku zadnjih deset godina, lagao o svemu ostalom:
srpskim logorima za silovanje" i " logorima smrti", o Markale masakrima, o
"Racak masakru", o navodnoi smrti 100.000 ili cak 500.000 Albanaca sa Kosova
"ubijenih od strane Srba", itd. Prema tome, zasto ne bi lagao i u ovom
slucaju?


Dakle, problem nije u istinitosti cinjenica o Srebrenici, u svakom slucaju
ne za nove totalitarne vladare. Za njih su Srebrenica i Markale bili samo
neka vrst krvave ali neophodne metafore, put do Dayton-sporazuma, do
kolonizacije Balkana, do ostvarivanja neljudskih geopolitickih ciljeva.


U danasnje vrijeme dogadaji tipa "masakr" ne moraju se uopce dogoditi.
Dovoljno ih je samo zamisliti. Ostalo je stvar tajnih sluzbi, carobnjaka iz
agencija za odnose sa javnoscu i
saveznistva elita, medija i publike. Americki film 'Wag the Dog' sjajno
pokazuje kako je postojeca stvarnost sve vise cista iluzija, a iluzija sve
vise postaje nepodnogljiva reaInost.

Povrh svega, Srebrenica se mora sagledati u cjelini, pocevsi od masakra nad
srpskom populacijom u tom podrucju, krsenja odluke UN-a o stvaranju
demilitarizirane zone, politickih igara oko Srebrenice posebno u vezi
tragedije Srba iz Krajine. lskljucivo izdvajanje jedino srpskog zlocinackog
ponasanja iz ovog konteksta prepunog zlocina i intriga svih vrsta i od
strane sviju, ne predstavlia nikakvu pravdu, vec cistu manipulaciju i
namjeru da se demonizira srpski narod.

Ostaje jos pitanje nestalih iz Srebrenice. Haski sud ne ide dalje od 6000
nestalih. Vjerovatno ne treba dovoditi u sumnju ovaj podatak. Ali ako je i
tako, postavljaju se i slijedeca razmisljanja. Prvo, rat je, sto objagnjava
mnogo toga. U Francuskoj, bez ikakvog rata, nestaje godisnje pedeset tisuéa
osoba. Zatim, pod pretpostavkom da su svi nestali Muslimani poginuli, zar
nisu mogli poginuti na razlieitim bojistima u BiH? Sve u svemu, ima puno
pitanja, puno propagande, puno emotivnog naboja, puno razlicitih interesa
koji su prikriveni navodnim ili stvarnim masakrom, premalo direktnih dokaza
i apsolutnog ignoriranja prethodnih srpskih civilnih zrtava na podrucju
Srebrenice.



1. http://www.dorsai.org/-vip2/serb.txt

2. Specijalni izvjestaj, Zagreb, September, 1995;
http://www.dorsai.org/-vip2/serb.txt

3. Gregory Elich, The invasion of Serbian Krajina, in NA­TO in the Balkans,
p. 133, IAC, New York, 1998

4. Idem, p. 132

5. Izvor: Bill Dorich, objavljeno u'THE AMERICAN SR­BOBRAN', January
18,2000, AN OPEN LETTER TO MR. BILL MOYERS, PBS (PUBLIC BIAS AGAINST SERBS),
NEW YORK

6. Department of State, END OF DISPATCH VOL 4, NO 6, 1993 ARTICLE 4; Fifth
Report on War Crimes ln the Former Yugoslavia

7. Izvor: Bosnia: The Great Betrayal, New York Review of Books, March 26,
1998

8. Idem

9. Blood and Vengeance: One Family's Story of the War in Bosnia, Chuck
Sudetic, jun 1998, objavio Norton, u Bosnia, the Great Betrayal, op. cit.

10. An Enclave Too Far, Brendan Simms, autor pregleda knjige o Srebrenici
fan Willem Honig-a i Norbert Both-a

11.lzvori koristeni u ovom paragrafu poticu iz Scandal in the Hague, Part 1,
George Pumphrey i Srebrenica: 3 Years Later, And Still Searching, takodjer
George Pumphrey http://www.emperors-clothes.com

12. lzjava za stampu Medunarodnog komiteta Crvenog Kri2a objavljen 13.
septembra 1995.

13. G. Pumhrey, 3 years..., op. cit

14. G. Pun-threy, Scandal..., op. cit

15. Idem

16. G.Pumhrey, 3years..., op. cit.

17. Rapport of the Secretary-General pursuant to General Assembly Resolution
53/35; the Fall of Srebrenica: C. Proposals to exchange Srebrenica and Zepa
for Serb­held territory around Sarajevo, paragraf. 115