sta kada deca jedu igracke?

Obratite paznju na sitne igracke i sitne delove kompaktnih igracaka koje mogu da se progutaju. Uzrast od tri godine trebalo bi da je prerastao trpanje stvari u usta (obicno se do kraja druge godine ta faza srecom zavrsi!) ali nekad se desava da se deca psiholoski 'vracaju' na nizi uzrast zbog nekih dogadjanja u njihovom ili porodicnom zivotu (polazak u obdaniste, rodjenje drugog deteta, svadje i tenzije u porodici, itd).
 
najveci problem i jeste sto on to do sada nije radio!!!ni kao najmanja beba nije stavljao nista u usta. to me je najvise i iznenadilo. obecao je, nikad vise. ali ja sam vise u panici da li je problem emotivne prirode? tenzija nema, ne ide u obdaniste! da li oponasa mlađeg drugara?
 
imam utisak da nekada preterano analiziram njegove emocije.zasto radi ovo, a zasto je bacio ovo. nekada mislim da nemam osecaj kada je potrebno dizati paniku, pricam o emocijama, a kada da to prihvatim kao reakciju trogodisnjeg deteta. hvala na pomoci. pozdrav
 
U principu, ne treba NIKADA praviti paniku, a reakcije treba prihvatiti i izanalizirati koliko je to u vasoj moci. Nekada roditelji nisu u stanju da izadju na kraj s nekim detetovim reakcijama i emocijama, pa na pogresan nacin zele da rese problem ( silom ). U takvim slucajevima nije lose potraziti pomoc strucnjaka ( u savetovalistu ili kod decjeg psihologa ). Vazno je da ne panicite, jer kada dete primeti ovakvu vasu reakciju, i samo ce se jos vise uplasiti i pridavati tome jos veci znacaj, a to vam, vremenom, moze zaista postati problem.
Mi smo "gutanje" prevazisli, ali se onda pojavio problem psovanja i ruznih reci. Kada ih izgovori, jednostavno prokomentarisemo kako to nije primereno "za tako lepu i dobru curicu", pa se ona postidi i sve redje je cujemo da tako prica. Cak sada i ona nas opomene, kada opsujemo. A da smo je grdili i zabranjivali ( da smo tome pridavali veliki znacaj ) verovatno bi ona sve vise i cesce koristila ruzne izraze. Hocu da kazem, ono cemu VI pridajete veliki znacaj i isticete vaznost - i dete ce.
 
slazem se sa stavom. ja ne panicim tako da mali gospodin to primeti. vec u sebi:))). ali kako raste, sve vise ga kapiram kao emotivno bice i analiziram njegove postupke. plasim se da i u tome ne preteram. on je inace interesantno, duhovito i skroz zanimljivo dete. imamo mi i fazu ruznih reci. na to ne obracam paznju. samo sam mu rekla da mi takav razgovor nije interesantan. posle par dana i on je izgubio interesovanje za to. ovo me je malo iznenadilo posto se desilo prvi put. takav problem nismo imali kada je bio mali. pozdrav i hhala na savetima. korisno je
 

Back
Top