Kutak za trudnice

Na toj kontroli na kojoj se više nije video hematom, da li negde oko desete nedelje, doktorka mi je rekla da još nedelju dana bude ta doza 2*200 i da nakon toga smanjim na 2*100 i ta doza je do pre nedelju-dve bila propisana, znači tokom cele trudnoće, ali to verovatno zbog godina, preventivno. Ja sam vaginalno stavljala zbog kolapsa sa želucem, a ova mi dr rekla da je bolje vaginalno.

Pričala sam već da je to mala doza spram one koju sam koristila prošli put. Tad mi dr iz Fronta u normalnim okolnostima davala 2*200 tokom cele trudnoće, a kad je videla kontrakcije na zadnjem zidu materice 3*200. Ali tad zbog steriliteta plus godina.

A ja sam i ovu dozu fušerisala,stavljala sam uglavnom 100 uveče zbog stalnih problema sa brisom. Evo pre par dana sam završila sa terapijom za enterokokus. :sad2: Mada to nema veze, ali ajd.
 
Ma kakvi, danas je tek prvi dan nakon operacije. Još traju oporavak, terapije, bolovi.
Večeras me i nešto stiglo, neka kriza, šta li, kad sam se isplakala malo mi je bilo bolje. Šetam, ali nema gde i vratiš se u krevet, a ležanje me ubija. Možda kad povratim dozu kofeina u krvi,možda mi bude malo bolje. :mrgreen:
Cicak, stevča, hvala! :heart:
 
drzi se kich, neka si otplakala i ides dalje, msm plakanje pomaze poprilicno... mislim da sve dodje na svoje kada dodjes kuci : )
ja sam sinoc otplakala a nisam ni blizu bolnice :mrgreen:

ubijaju me hormoni, ovako mi def nije bilo prvi put, sada sam red tuzna / red besna, na granici sizifrenije...
muka mi je od hrane pa ni u njoj ne mogu da uzivam kako valja, ne mogu ni da setam,umorim se vrlo brzo i tako...

al sve kontam procice za 2 nedelje kada izadjem iz famoznog prvog trimestra : )
 
E, tako je bilo i meni, sve me grizla savest što nervozu prenosim bebi. I ovih dana, prava depresivna epizoda.
Danas sam kao nova, kao da ništa nije bilo. Jedino pusto dojenje. :evil:
Tebi kontrola za neki dan, pa dabl, pa gotova najgora etapa. :)
 
Hvala, hvala. :)
Ok smo, improvizujemo i dojenje, mada nam ne ide sjajno. Ja izgleda ne znam sa bebama.
Nema više bolova, sve je u normali, ali me nervira što nas ne spajaju. Trebalo je juče i ništa. Pitam uveče sestru što nisu, kaže da bih bila sama u sobi, kaže uživaj. A na početku me još pitali da li hoću apartman ili da budem sa nekim ženama u sobi, jer sam tu preko veze jelte, i kažem im da neću sama u sobi, i opet me ostaviše i to bez bebe. Da gledam u tačku na plafonu po ceo dan i da uživam. Cimerke su premestili još dan pre, eno ih sa bebama. Nadam se da će danas.
 

Back
Top