Anksioznost

Potrebno je da i drugim korisnicima date reputaciju pre nego što je ponovo dodelite korisniku Rayela.
Svaki je covek u nekom svom periodu zivota u nekom qrtzu. Razlozi su od A do Sh, ali je uglavnom neki picvajz oko posla, neka katastrofa u braku, narocito sa decom,
ali i mozda i neka nesrecna ljubav, saznanje da covek ne ume i ne moze da nekako dodje na zelenu granu i onda neko reaguje ovako, neko onako, pravila tu nema
niti moze da ih bude. Ti si bio uzasno bolestan, verovatno si razmisljao i o smrti jer za tvoju dijagnozu leka nije bilo ( sada ga hvala Bogu ima pa i ti vise nisi
bolestan), ali su i tebe mucile razne Scile i Haridbe i pokusavao si kako tako da nadjes sebe u nekakvoj svakodnvenici.
Ja sam u jednom momentu , a taj je momenat bogami trajao i godinu dana, takodje bila u nekoj teskoj depresiji ( razloge ne bih da nabrajam jer su obicni, pogode
svakog drugog coveka),a depresija je i kada covek ujutru sam sebi kaze da nema potrebe da ustaje iz kreveta i tu je onda veliki problem.
Mene je iz te depresije izvukao pas jer sam uvek zelela da imam psa i onda sam shvatila da samo pas moze da mi pomogne i tako je i bilo.
Mora, ali zaista mora covek da ima obavezu i da ujutru ustaje radostan i cio i da se raduje novom danu.
 
ako ti se tuga ne uklapa baš u sredinu, znači nije neka tuga gde tuguje većina onda moraš malo da se uklanjaš nekako
to zavisi od sredine

- - - - - - - - - -

samo ovde nije tuga nego anksioznost... anksioznost je kao neki strah koji je odlepio, a depresija je tuga koja je odlepila :think:
 
Postovanje svim na ovoj temi. Prisutan sam na forumu neko vreme ali u nekim drugim temama, pa sam na insistiranje kolega sa tih tema dosao da iznesem svoj problem/stanje ovde. Naime vec nekih godinu dana imam odredjene tegobe, pre svega fizicke prirode. Slabost u rukama i nogama, odnosno nelagosnost pri pokretu istih, trnci, fascikulacije, migrene, spazam misica vrata, tremor i jos razlicitih simptoma koji se desavaju i sami od sebe nestaju u toku sata, dana, nedelje bez ikakvih pravila. Ono sto je jedino pravilo da mi je uglavnom dobro kada sam pod nekim adrenalinom, u drustvu kada me obuzme nesto sto proizvede dovoljno "adrenalina" da me sredi ne osecam to nesto intenzivno. U drugim slucajevima bude mi dobro sve ok na poslu guram, pa onda odjednom glava zaboli, noge "teske", teze mi bude i da pricam bukvalno pa sve to za neki minut prodje ili ne prodje. Od medicinskih pretraga radjen 2 puta MR glave (1 nespecificna lezija koja ne menja karakteristike), pocetne degenerativne promene vrata, neuroloski pregled uredan osim blagog nespecificnog tremora, likvor ok, holesterol i trigliceridi poviseni i to je u sustini to. Radim u jednoj ozbiljnoj firmi imam 30 godina i karijeru u usponu ali me to pomalo koci u poslednje vreme. Mozda mi je najgore kad me uhvati taj spazam vrata, jer ume da bude bas jak. Jedan neurolog mi je dao rivotril / alanerv i D3 vitamine, i samoinicijativno sam poceo B1 i B6 da pijem. Nekih poboljsanja i nema, bilo je u startu (mozda je placebo), sada vec bukvalno svejedno pio ili ne. Da li to moze biti stanje anksioznosti ?
 
Postovanje svim na ovoj temi. Prisutan sam na forumu neko vreme ali u nekim drugim temama, pa sam na insistiranje kolega sa tih tema dosao da iznesem svoj problem/stanje ovde. Naime vec nekih godinu dana imam odredjene tegobe, pre svega fizicke prirode. Slabost u rukama i nogama, odnosno nelagosnost pri pokretu istih, trnci, fascikulacije, migrene, spazam misica vrata, tremor i jos razlicitih simptoma koji se desavaju i sami od sebe nestaju u toku sata, dana, nedelje bez ikakvih pravila. Ono sto je jedino pravilo da mi je uglavnom dobro kada sam pod nekim adrenalinom, u drustvu kada me obuzme nesto sto proizvede dovoljno "adrenalina" da me sredi ne osecam to nesto intenzivno. U drugim slucajevima bude mi dobro sve ok na poslu guram, pa onda odjednom glava zaboli, noge "teske", teze mi bude i da pricam bukvalno pa sve to za neki minut prodje ili ne prodje. Od medicinskih pretraga radjen 2 puta MR glave (1 nespecificna lezija koja ne menja karakteristike), pocetne degenerativne promene vrata, neuroloski pregled uredan osim blagog nespecificnog tremora, likvor ok, holesterol i trigliceridi poviseni i to je u sustini to. Radim u jednoj ozbiljnoj firmi imam 30 godina i karijeru u usponu ali me to pomalo koci u poslednje vreme. Mozda mi je najgore kad me uhvati taj spazam vrata, jer ume da bude bas jak. Jedan neurolog mi je dao rivotril / alanerv i D3 vitamine, i samoinicijativno sam poceo B1 i B6 da pijem. Nekih poboljsanja i nema, bilo je u startu (mozda je placebo), sada vec bukvalno svejedno pio ili ne. Da li to moze biti stanje anksioznosti ?

Naravno da moze. Sve moze da lici na orgasnke neke bolesti (da je drugi organ kriv neki) a da je zapravo problem psihogene prirode.

E sad, prvo sto cu ti reci da obratis paznju i eliminises - Sedenje ispred racunara. Je l si ti neki IT strucnjak u firmi? Kako drzis kicmu, vrat, kakva ti je stolica? Prvo obrati na to paznju, problem moze biti eto najbanalnije prirode.
Razmisljaj dubinski o sebi - da li imas zaista puno stresa na tom poslu? Kako se nosis sa tim? Da li si perfekcionista? Da li imas vazne i velike rokove koje moras ispuniti? Da li radis prekovremeno? Da li imas nekih strahova ili nerealnih ocekivanja od posla, karijere i sl? Da li ti je karijera na prvom mestu u zivotu? Ne znam zasto nisi dobio neki magnezijum i kompleks vitamina B a ne to sto si dobio....

Da li pijes taj rivotril? Kakvo je doziranje? Koliko dugo ga pijes/preporucjeno da ga pijes? Kakva ti je koncentracija na poslu kada ga pijes? Radni ucinak?

P.s. Sto se tice tvoje fascikulacije, verovatno se radi o sindromu benigne fascikulacije (kao kada nekom "igra oko" ) i ne brini se to nikako nije amiotroficna lateralna skleroza (ALS) koje se ljudi plase, niti bilo koja bolest motornog neurona, vec moze biti samo reakcija tela na stres, hronicni umor, nedostatak nekih mikronutrijenata u ishrani itd.
 
Poslednja izmena:
Puno sedim, polozaj kicme verovatno nije idealan. Nisam IT strucnjak ali svakako provodim slicno vremena za racunarom. Sto se stresa tice bilo ga je dosta naravno, sada se vise moj stres svodi na to kako cu se osecati u nekom trenutku , a sa ovim na poslu sam naucio da se nosim. Ok mi ne koncentracija uz rivotril i dalje ima dobre rezultate, pijem ujutru i uvece po 0.5mg. Doktorka je rekla da pijem 6 meseci pa da dodjem na kontrolu. Sto se tice fascikulacija igralo mi je i oko, a i neki drugi misici povremeno pa i to prodje. Sada sam se bacio malo i na bolju ishranu pa cu videti da li ima pomaka, uz vece doze b vitamina...
 
Postovanje svim na ovoj temi. Prisutan sam na forumu neko vreme ali u nekim drugim temama, pa sam na insistiranje kolega sa tih tema dosao da iznesem svoj problem/stanje ovde. Naime vec nekih godinu dana imam odredjene tegobe, pre svega fizicke prirode. Slabost u rukama i nogama, odnosno nelagosnost pri pokretu istih, trnci, fascikulacije, migrene, spazam misica vrata, tremor i jos razlicitih simptoma koji se desavaju i sami od sebe nestaju u toku sata, dana, nedelje bez ikakvih pravila. Ono sto je jedino pravilo da mi je uglavnom dobro kada sam pod nekim adrenalinom, u drustvu kada me obuzme nesto sto proizvede dovoljno "adrenalina" da me sredi ne osecam to nesto intenzivno. U drugim slucajevima bude mi dobro sve ok na poslu guram, pa onda odjednom glava zaboli, noge "teske", teze mi bude i da pricam bukvalno pa sve to za neki minut prodje ili ne prodje. Od medicinskih pretraga radjen 2 puta MR glave (1 nespecificna lezija koja ne menja karakteristike), pocetne degenerativne promene vrata, neuroloski pregled uredan osim blagog nespecificnog tremora, likvor ok, holesterol i trigliceridi poviseni i to je u sustini to. Radim u jednoj ozbiljnoj firmi imam 30 godina i karijeru u usponu ali me to pomalo koci u poslednje vreme. Mozda mi je najgore kad me uhvati taj spazam vrata, jer ume da bude bas jak. Jedan neurolog mi je dao rivotril / alanerv i D3 vitamine, i samoinicijativno sam poceo B1 i B6 da pijem. Nekih poboljsanja i nema, bilo je u startu (mozda je placebo), sada vec bukvalno svejedno pio ili ne. Da li to moze biti stanje anksioznosti ?

А да ли те је тај неуролог, пре но што ти је тутнуо ту дрогу (ривотрил) у шаке, питао можда ДА ЛИ СИ ОЖЕЊЕН ?
 
А да ли те је тај неуролог, пре но што ти је тутнуо ту дрогу (ривотрил) у шаке, питао можда ДА ЛИ СИ ОЖЕЊЕН ?

Radovane, ne smes da EMOTIVNO MANIPULISES ljudima, posebno ljudima koji imaju problema sa zdravljem. Ne smes koristiti logicku gresku argumentum ad passiones, kako bi zastrasio preko emocija mozak coveka da izvodi iracionalne zakljucke.

Vrlo lukavo i gnusno koristis namerno pezorativ DROGA (da znamo da se na engl lek kaze DRUGS) da bi stvorio NEGATIVNI SVEUKUPNI OSECAJ, i negativnu emociju izazvao, koje ce uticati na proces misljenja i donosenja odluka osobe.

Tako se ponasaju sektasi i sarlatani koji VRBUJU LJUDE, a to im je prvi korak - odaljiti ih od nauke, od strucnjaka, stvoriti im NOCEBO efekat od leka, a posle je sve lakse - paciijent je blizi sarlatanu "za obradu" a dalji od strucnjaka.
Nocebo efekat, objasnio kognitivni psiholog, doktor nauka:
https://mindreadingsblog.wordpress.com/2014/04/16/nocebo-efekat-placebo/

U nasem, srpskom drustvu, kolokvijalno kada govorimo, rec DROGA ima tacno oznaceno znanjecenje, zna se koja je asocijacija ljudima. NESTO LOSE, NESTO STO JE NAJVECE ZLO, NESTO STO NAS UCE CELOG ZIVOTA DA KAO MLADI NIKAKO NE PROBAMO, NESTO STO JE STVORIO NEKI DILER KRIMINALAC DA BI SE DROGIRALI I NA KRAJU UMRLI A ON LEPO ZARADIO.

Rivotril je LEK a ne "droga" Radovane.

Moja duznost je da upozorim ljude, posebno MLADE, da ne vrsis manipulaciju nad njima a ni nad bilo kim. Posebno ne nad bolesnima.

Jos jednom RIVOTRIL JE LEK a ne "droga" i napravljen je da pomaze ljudima a ne bilo koji drugi sumanuti razlog koji ce navesti neki teoreticar zavera.


Sad da li je propisno preporucen, da li je prava dijagnoza, da li je doziranje dobro i prilagodjeno odr osobi, su sve NOVE TEME, o kojima ti, u ovom nasem nizu znanja od najvecih strucnjaka pa sve do forumskih korisnika, NAJMANJE ZNAS.
Utvrdili smo da ne znas ni maternji pravopis, a kamoli nesto vise od tga, a to je opasan indikator.

nocebo-bolesni-od-ocekivanja.jpg


- - - - - - - - - -

Nije me nista pitao samo mi je tutnuo...

Inace ja sam samoinicijativno umanjio dozu samo na jutarnju uvece sam je izbacio i nemam nikakvu razliku.


Nemoj nista samoinicijativno ti da radis. Nisi ni farmaceut, ni neurolog, ni psihijatar, ni lekar opste prakse. Nemoj nista samoinicijativno ni da uzimas ni da ne uzimas, ni da smanjujes ni da povecavas, ni da skracujes ni da produzavas. :rtfm:

Samo je dobro SAMOINICIJATIVNO SE JAVITI, kada osoba uvidi da ima problem - dobra je stvar, umesto da ga potiskuje i pravi gore zlo sebi.

Ali sve ostalo radi uvek U DOGOVORU SA STRUCNJAKOM.

Nemojte nikada samo nad sobom "Vrsiti eksperimente" i igrati se lekara, a posle ne valjaju lekari ne valja nauka, ne valjaju lekovi.... :roll:
 
Hajde slusaj ovako.....

Prvo, nisi lud, da si lud to bi se strucno reklo prsihotican.... A ti si samo neurotican.....Mozda ova rec zastrasujuce i ruzno zvuci (wow "neurotican", sta znaci to, da mu fali 10 dasaka u glavi, ili da mozda ocekujemo od njega da ce svakog trenutka zaklati `15 ljudi motornom testerom? ) ali ovo nije bolest vec poremecaj..... Neuroticni poremecaj.... Fobicni poremecaj, iracionalan strah....

Znaci nema veze nikakve sa ludoscu, cak i ako ti se javi depersonalizacija i derealizacija - kada se zbunis pa mislis da ti nii ti, da je svet oko tebe lazan, da ti nekako cudno izgleda okolina itd....To su sve produkti pojacane anksioznosti i nemoj da se plasis da "ludis" i da se plasis da gubis kontrolu, jer se to nece desiti. Upravo, bas zato sto se neko plasi da se to ne desi, sam sebi pojacava osnovni iracionalni strah i srepnju, pa se zato stanje i pogorsava i ulazi se u zacaran krug, i zato ne moze ni pojedinac sam sebi da pomogne, niti prijatelji prijateljskim savetima tipa "ma ne tripuj se, ma iskuliraj, ma teraj brigu na veselje, ma hajdemo do diskoteke da se napijemo i jurimo devojke i sl" .

To kod tebe duze traje, i sto je jos gore veoma brzo se razvija i siri, a i ti puno doprinosis tome.

Eto kazes da nisi depresivan, i da si srecan, ali ja te uveravam, da uskoro i to neces biti, jer anksiozni poremecaj + neka fobijica + izbegavajuci naicn zivota + otudjenje iz socijalnog zivota kao rezultat ima opste nezadovoljstvo koje non-stop traje i dovodi do depresije, kao sto vidis , ponekada ces osecati kao da su suze idu same a ne znas zbog cega..... Ili ces jednostavno osecati tugu a nista se lose nije desilo.

Sto se tice poremecaja kod tebe se moze primetiti sledece:
Prvo, imas slobodno lebdecu anksioznost - tj anksiozan si bez razloga, bez nekog objekta koji izaziva anx. ili konkretne situacije, i to je najteze, jer ne znas tacno sta ti izaziva anksioznost (zatvoren prostor, autobus, mis, zmija, neki predmet i sl)
2) Ta anksioznost je uzimala maha i mesala se sa tvojom prirodnom stidljivoscu i ti si razvio socijalni anksiozni poremecaj - socijalnu anksioznost - vidis jos kada si otvorio temu kako da suzbijes tremu na faxu zbog prezentacije seminarskog, ja sam znao da imas neke simptome socijalne fobije i tada sam ti prvi put i rekao da obratis paznju an to da se ne bi razvijalo.

3) Kao sto je vecina lepo i primetila, imas i OKP - opsesivno kompulsivni poremecaj - to se ogleda u svim "ritualnim" radnjama koje moras da uradis , a ako odbijes da ih uradis osecas pojacanu anksioznost, a ako ih uradis, osecas olaksanje , mir, spokojstvo....do sledeceg slucaja. Bitno ej da znas zasto ti se to javlja, i zasto to radis..... Naime, to dibojes opsesivnu misao koja te tera na izvrsenje, na kompulsivno ponasanje....Ako prkosis toj misli, anksioznost se uvecava do prevelike mere kada ti jednostavno moras to nesto da uradis.... Kada uradis ritual, mislis da si se resio anksioznosti i da se to nece vise ponoviti, ali bas tako ti usvajas jedan neuroticni nacin reagovanja , i sledeci put opsesivna misao ce biti mnogo jaca, i anksioznost ce biti mnooogo veca ako ne izvrsis sledecu kompulsivnu radnju

Zasto se javljaju ove radnje? - Osobe “napadnute” opsesivnim mislima cesto razvijaju kompulsivne radnje kojima bi se odbranile od pomenutih opsesija http://www.danas.rs/dodaci/psihologija/opsesivnokompulsivni_poremecaj.62.html?news_id=218931 (procitaj za vise)

4) Tu je i socijalni anksiozni poremecaj - socijalna fobija.... To je ta neprijatnost kada si u drustvu, trema, stidljivost, svi mi to osecamo, ali kada se predje odredjena granica, kao i sve ostalo u zivotu, to vise nije "normalno", ali ne znaci da si lud, samo znaci da imas neku nezgodu , problem, i da to nesto ometa tvoje zivljenje i funkcionisanje, ne zivis punim plucima 100% nego otezano, kao kada uganes clanak, pa ne mzoes da potrcis...Mozes da hodas kao i svi ostali ali za razliku od njih ne mzoes da potrcis i uzivas u zivotu i npr rizikujes da trcis i stignes autobus za koji si zakasnio....

Znaci ovo kod tebe nije "ludost" , samo osiromasenje psihickog i drustvenog zivota.

E SAD TELESNE SENZACIJE:

Kao sto si uvideo, prilikom ovakvih psihickih stanja, javljaju se i neki fizicki simptomi...... Vecina ljudi ne zna sta izaziva sta...Da li psihicki simptomi fizicke, ili fizicki psihicke???
Da ti odmah kazem, da su tacni i jedan i drugi sud. Ali kod tebe je u pitanju psihicki => fizicki, tj psihicke nezgode izazivaju fizicke simptome.

VAZNO - Ne plasi se da ce ti nesto biti sa srcem..... Najgore sto ti se moze desiti je da dobijes panicni napad, to je za okolinu i strucnjake nista posebno, ali znaj da onaj ko to dozivljava oseca kao da ce da umre svakog trena i kako oseca jednu toliko ludu teskobu da na kraju zavrsi u hitnoj, gde se konstatuje na kraju da je zdrav ko dren. To je zato sto mu nista fizicki ne fali, ovo je sve posledica jer se neciji mozak prevario da je u zivotnoj opasnosti, i onda je alarmirao sve fizicke simptome koji su ukljuceni u instinkt prezivljavanja - ubrzano lupanej srca da bi se misici napunili krvlju i bolje radili, grcenje misica - priprema za beg ili za borbu prezivljavanja, mucina u zelucu - sva krv iz zeluca se vadi odatle i ide u misice, i hrana koju smo jeli ne moze da se vari vise, pa nam pripada muka...., pojacano disanje - kako bi bilo vise kiseonika u telu opet za beg ili borbu.

Osoba koja ne zna ovu pricu, i ne zna da je ovo bio mehanizam pra pra pra coveka da se odbrani od predatora ili pobegne sto pre, dozivljava kao umiranje ili kao da ce se nesto mnogo strasno i opasno desiti.

I ovde vazi pravilo - taj napad pocne kao mali, a pojaca se i zavrsi veoma strasno (psihicki ne fizicki) jer osoba svojim strahom uvecava napad...KAo i svojim mislima i recima - Jao sta mi je , jao mnogo mi lose, jaaaaaao gotooooov sam, aaaaaaaa jao sta je ovo, jao ovo je nesto najstrasnije i najteze, jao ko ce ovo da prezivi aaaaaaaaaaaaa.

Ako neko ovo radi, onda je "obr'o bostan" . Upravo je ovo sto se ne sme nikako raditi u takvoj situaciji.

Fizicke simptome ne mozes zaustaviti, kao sto ne mzoes ni disanje, ali ih mzoes usporiti, i mozes ove psihicke onemoguciti da se razvijaju i da divljaju.

PAzi sad, srce brzo lupa i kada trcis uz stepenice a i kada si anksiozan.....E sad prvi put se ne uplasis i srce brzo se smiri cim izadjes uz stepenice, ali u drugom slucaju se mnogo uplasis....Zasto? Pa zato sto tvoje misli dozvoljavaju srcu da lupa kada je to racionalno opravdano (penjes se uz stepenice, to si radio 100 puta i tu srce i treba da lupa) , a u drugom slucaju se nije to desavalo nikada, i sada je odjednom pocelo da lupa srce i kada ne treba, i kada si miran, i ti to dozivljavas kao nesto "nenormlano" kao nesto ludo, kao da je to znak da ces umreti ili da ti nesto zdravstveno fali.

Kljuc uspeha je da shvatis zasto se to desava (sada znas) i da prihvatis to kada se desi - a ne da negiras to, ne da potiskujes, i ne da zameras sebi; ne da trazis da to prestane, jer ako ga pozurujes, bice samo gore...Moras prihvatiti te telesne reakcije i malko ziveti sa njima i one ce se smanjivati, intenzitet ce biti manji i na kraju ce i same nestati a neces ni primetiti kada....

A mozes i psihijatrijske tablete da pijes , da ti one sve to vestacki rese za nedelju dana, ali kada prestanes da ih pijes vratice se to opet i bices na pocetku. Ok, u nekim slucajevima su neizbezni lekovi, kada je osoba u dosta teskom stanju, i kada nema vise energije i elana da se bori.... To su one situacije kao kada bi od coveka u invalidskim kolicima trazili da potrci.....Hoce on, iam volju ali je vec kasno i hteo ne hteo on to vise ne moze....


Slusaj, eto sada znas sta ti je, ako imas sve ovo, ne moras jos i depresiju da dobijes.... Kao sto vidis ovo su sve udruzeni poremecaji i mogu jedan drugog provocirati i izazivati..... Gde je anksioznost tu moze biti svasta iz te grupe poremecaja + naravno depresija.... Zato se npr i za lecenje panicnih napada i drugih poremecaja daju antidepresivi.....

Veoma slicni poremecaji koji izazivaju jedan drugi, zato su i lekovi veoma slicni za te poremecaje.

p.s. Pisacu jos, kada nahvatam vreme. Od tebe jedino ocekujem da budes malo duze na forumu, mi se ubijemo ovde pisuci, a onda neko ko je trazio pomoc, cim mu lakne doopetu ispari sa foruma i nikada vise ne dodje, ja mislim da je bar red da dodje i da kaze sve mi je super u zivotu, nemam vise nikakvu nezgodu , eto cisto to da kazem, pa da ostali vide da IMA NADE I DA JE NEKOM BILO BOLJE.

To mnogo znaci drugima

hvala bru zli, i meni si pomogo... :)
 
Nemoj nista samoinicijativno ti da radis. Nisi ni farmaceut, ni neurolog, ni psihijatar, ni lekar opste prakse. Nemoj nista samoinicijativno ni da uzimas ni da ne uzimas, ni da smanjujes ni da povecavas, ni da skracujes ni da produzavas. :rtfm:

Samo je dobro SAMOINICIJATIVNO SE JAVITI, kada osoba uvidi da ima problem - dobra je stvar, umesto da ga potiskuje i pravi gore zlo sebi.

Ali sve ostalo radi uvek U DOGOVORU SA STRUCNJAKOM.

Nemojte nikada samo nad sobom "Vrsiti eksperimente" i igrati se lekara, a posle ne valjaju lekari ne valja nauka, ne valjaju lekovi.... :roll:

Kapiram sta hoces da kazes al sam ja ipak metoten samoinicijativno (tacnije na uporno insistiranje familije) izbacio i osecam se bolje od kad ga ne pijem. Samo me je pretvarao u zombija a nikakve pozitivne efekte nisam osecao. Lekar me je naravno odbio kad sam mu rekao da mi smeta. Na kraju mi se posle izbacivanja metotena stanje popravilo pa je lekar pristao da mi ga smanj sa pola tablete od 5mg na jednu od 1mg. Ne pijem ga vec par meseci i mislim da mi je bolje bez njega. Svakako sam funkcionalniji i sposobniji za zivot i rad.

Kapiram da moze da bude jako opasno da sam sebi odredjujes terapiju al mislim da nisam pogresio. Stekao sam utisak da je doktor krajnje sujetan i da nije odustajao od metotena iako je poprilicno ocigledno da mi je samo skodio. E, sad ako je i imao nekih pozitivnih efekata ja ih svakako nisam primetio.
 
Zdravo! Sto bi rekao moj decak kad krene da mi prica pricu po 1000 put... pa, da pocnem... Ja sam imala jezivo stresan period, 2015-2017god... preseljenje, nova sredina, nov posao, sistem i na sve to nedovoljno znanje jezika u stranoj zemlji. Radila sam puno, izuzetno stresan posao i svaki dolazak kuci s posla, gledala sam da posvetim mom decaku kojem sam uzasno nedostajala jer je i sam patio zbog preseljenja. 2017 sam dobila drugo dete i tada pocinjem da se zatvaram u sebe. O napadima na sred ulice, bol u grudima, pulsiranje u usima, padanje u nesvest.. jezivo... i onda ja skontam u glavi, da je meni najpametnije da ja sto manje izlazim napolje. Lecila sam se slatkisima i ne odvajanjem od bebe. Sem sto sam imala napade, pocela sam da strepim da ce nesto lose da se desi bebi. Znaci, nisam mogla da verujem sta sam sebi dozvolila, odnosno kako sam se prepustila jebenoj situaciji... svaki dan je bilo nesto novo, od strasnih migrena, ukocenosti vrata i jebenog osecaja tuge... hronicna tuga... bude naravno dana kada se probudim i kazem sama sebi da je sve ok, proslo je. I onda, samo odjednom kao mali coveculjak mi se nakezi i kaze da je tu... samo da me podseti da ce se uvek vratiti. I ja tako zivim i nadam se da cu moci da pobedim u ovoj borbi. Ali jako je tesko.
 
Zdravo! Sto bi rekao moj decak kad krene da mi prica pricu po 1000 put... pa, da pocnem... Ja sam imala jezivo stresan period, 2015-2017god... preseljenje, nova sredina, nov posao, sistem i na sve to nedovoljno znanje jezika u stranoj zemlji. Radila sam puno, izuzetno stresan posao i svaki dolazak kuci s posla, gledala sam da posvetim mom decaku kojem sam uzasno nedostajala jer je i sam patio zbog preseljenja. 2017 sam dobila drugo dete i tada pocinjem da se zatvaram u sebe. O napadima na sred ulice, bol u grudima, pulsiranje u usima, padanje u nesvest.. jezivo... i onda ja skontam u glavi, da je meni najpametnije da ja sto manje izlazim napolje. Lecila sam se slatkisima i ne odvajanjem od bebe. Sem sto sam imala napade, pocela sam da strepim da ce nesto lose da se desi bebi. Znaci, nisam mogla da verujem sta sam sebi dozvolila, odnosno kako sam se prepustila jebenoj situaciji... svaki dan je bilo nesto novo, od strasnih migrena, ukocenosti vrata i jebenog osecaja tuge... hronicna tuga... bude naravno dana kada se probudim i kazem sama sebi da je sve ok, proslo je. I onda, samo odjednom kao mali coveculjak mi se nakezi i kaze da je tu... samo da me podseti da ce se uvek vratiti. I ja tako zivim i nadam se da cu moci da pobedim u ovoj borbi. Ali jako je tesko.

Opisani su - panicni poremecaj sa mogucim povremenim agorafobijama, elementi OKP-a (iracionalne opsesivne misli ali ne znam da li si izgradila i neke kompulzivne radnje), i distimija (hronicna tuga, slicna depresiji samo manjeg intenziteta).

I to sve kao posledica maladaptacije na novu sredinu i svih ocekivanja koja svi imaju od tebe, ali i najvise i ti sama od sebe. Ne ocekuj puno od sebe. Dozvoli sebi i da gresis, i da ne znas jezik, dozvoli sebi bukvalno ono - "neka sve uprskam, i sta? I dalje isto vredim i dalje sam ista osoba".

Nemoj kroz ovo sama da prolazis. Ljudi uvek misle da ce sami uspeti a onda iscrpe sve svoje mehanizme odbrane i psihicku energiju i zapadnu u pravu jaku depresiju koja, ako se ne tretira zavrsava se razmisljanjima i pokusajima suicida.

Nadji dobrog psihoterapeuta, preporucujem CBT (kognitivno-bihejvioralnog terapeuta) i veoma brzo ces se resiti svega toga, a naucices kako da se nosis sa stresovima, te kako da gledas na celu situaciju.

Nemoj se muciti sama, jer vidis i sama - jako je tesko. I moze biti samo gore. Zato sluze strucnjaci. Sada je najbolje delovati - kada si jos uvek jaka, jos uvek imas snage, ne moraju se uzimati ni tablete, dovoljna je psihoterapija. A kada se stanja zapuste i osobe istrose i fizicki i mentalno, posle i uz lekove i uz psihoterapiju to sve teze ide.

Pozdrav.
 
Hvala, bRu zLi!
Ne mogu da dodjem ovde do strucne pomoci jer ne znam dovoljno dobro jezik da bih mogla konkretno da pricam o problemu. U Srbiji dok sam zivela, bila sam par puta kod psihijatra. Nisam imala nikad terapiji ali smo morali da se vidjamo 1 nedeljno. I prica mi je dosta pomogla. Svaki put dok bih cekala ispred vrata da po prozove, ja bih se uvek raspravljala sama sa sobom sta trazim u hodniku jedne takve ustanove... ja se osecam super. Srecna sam i zadovoljna. I onda je bilo dovoljno da dr postavi jedno pitanje ili konstatuje nesto iz razgovara i ja krenem ne da placem, ja jaucem.... gusim se u suzama. U pocetku me je bilo sramota, ali posle sam navikla. I onda, kada mi je bilo bolje ja kao odlucim da meni psihijatar ne treba. Nakon, par zivotnih "padova", krenem polako da se gusim u sopstvenom mraku, i pocinjem da shvatam da cu svoje trogodisnje dete gajiti u Srbiji. Prekretnica je bila postavljeno pitanje mog decaka u prodavnici... "mama, jel imamo danas parica da kupimo pavlaku?" Da naglasim, da nismo bili gladni ali da smo imali novca u normalnoj kolicini, nismo. Ceo svet mi je tada stao, i u tom trenutku mi je bilo samo vazno da moram kako znam i umem da obezbedim buducnost svom detetu. I da mi se zivot ne zavrsi pricajuci mu da ce biti bolje kada dodju neka srecnija vremena. Mene je moja mama gusila tim pricama u detinjstvu i ja ih nikad ne docekah u svojoj zemlji. Visila sam mesecima na internetu i forumima dok nisam iskopala najbrzi put "bekstva". Nisam imala vremena da razmisljam o migrenama i probadanju u grudima... I onda, 2015 i 2016god usled velikog stresa zbog novog posla ja zakucavam. I skontam da je kraj, nemam vise snage... I tako, sada se najbolje osecam kad sam u stanu. I kada ne moram nigde da idem, i ako me uhvati panika, popijem ksalol... 1 u 3 meseca... Znam da to nije najbolje resenje, ali mislim da je najvaznije izboriti se sam sa sobom.
 
Hvala, bRu zLi!
Ne mogu da dodjem ovde do strucne pomoci jer ne znam dovoljno dobro jezik da bih mogla konkretno da pricam o problemu. U Srbiji dok sam zivela, bila sam par puta kod psihijatra. Nisam imala nikad terapiji ali smo morali da se vidjamo 1 nedeljno. I prica mi je dosta pomogla. Svaki put dok bih cekala ispred vrata da po prozove, ja bih se uvek raspravljala sama sa sobom sta trazim u hodniku jedne takve ustanove... ja se osecam super. Srecna sam i zadovoljna. I onda je bilo dovoljno da dr postavi jedno pitanje ili konstatuje nesto iz razgovara i ja krenem ne da placem, ja jaucem.... gusim se u suzama. U pocetku me je bilo sramota, ali posle sam navikla. I onda, kada mi je bilo bolje ja kao odlucim da meni psihijatar ne treba. Nakon, par zivotnih "padova", krenem polako da se gusim u sopstvenom mraku, i pocinjem da shvatam da cu svoje trogodisnje dete gajiti u Srbiji. Prekretnica je bila postavljeno pitanje mog decaka u prodavnici... "mama, jel imamo danas parica da kupimo pavlaku?" Da naglasim, da nismo bili gladni ali da smo imali novca u normalnoj kolicini, nismo. Ceo svet mi je tada stao, i u tom trenutku mi je bilo samo vazno da moram kako znam i umem da obezbedim buducnost svom detetu. I da mi se zivot ne zavrsi pricajuci mu da ce biti bolje kada dodju neka srecnija vremena. Mene je moja mama gusila tim pricama u detinjstvu i ja ih nikad ne docekah u svojoj zemlji. Visila sam mesecima na internetu i forumima dok nisam iskopala najbrzi put "bekstva". Nisam imala vremena da razmisljam o migrenama i probadanju u grudima... I onda, 2015 i 2016god usled velikog stresa zbog novog posla ja zakucavam. I skontam da je kraj, nemam vise snage... I tako, sada se najbolje osecam kad sam u stanu. I kada ne moram nigde da idem, i ako me uhvati panika, popijem ksalol... 1 u 3 meseca... Znam da to nije najbolje resenje, ali mislim da je najvaznije izboriti se sam sa sobom.

Problem je doci do njih cak i kada ti je to maternji jezik. Ne znam konkretno u kojoj si zemlji, ali nije ni vazno.
Pokusaj da sama sebi nekako sugeriras da je put kroz koji prolazis ( druga zemlja, jezik, sve komplikovano)
nesto neminovno, cak i kad covek menja radno mesto u svom gradu ima problema uklapanja u novu sredinu.
Starije dete verovatno vec ide u neki vrtic, probaj da sklopis poznanstvo sa nekom majkom iz vrtica, niko ti nece
zameriti sto jezik ne znas dobro. I uci jezik od svoje dece, tako se najbolje nauci:)
Probaj da ides cesce napolje sa decom, u neki parkic, na neko decje igraliste, nemoj da se povlacis u samocu.
 
Slazem se sa Rayelom, nemoj da se povlacis u samocu, nekad nateraj sebe i na silu da izadjes (mada verujem da to cesto i radis)
bar do najblizeg parkica ili nesto slicno.
Ako imas vremena uzmi malo citaj nesto lagano, da ne mislis o tome odn. da manje mislis o tome sto te muci.
 
Do anksioznosti je došlo upravo zbog potiskivanja. (Uglavnom strah) Mi ne možemo ništa da ne potisnemo, ali...
Treba da se razume da je ta anksioznost tu da te brani, što pogrešno radi. Čovek se plaši i kad nema od čega. Realno, neće te ubiti. Samo je pusti i ona će što pre da prođe. Kaži joj: dosta si me služila, idi si.
Khm khm, meditacija :)
 
Radovane, ne smes da EMOTIVNO MANIPULISES ljudima, posebno ljudima koji imaju problema sa zdravljem. Ne smes koristiti logicku gresku argumentum ad passiones, kako bi zastrasio preko emocija mozak coveka da izvodi iracionalne zakljucke.

Vrlo lukavo i gnusno koristis namerno pezorativ DROGA (da znamo da se na engl lek kaze DRUGS) da bi stvorio NEGATIVNI SVEUKUPNI OSECAJ, i negativnu emociju izazvao, koje ce uticati na proces misljenja i donosenja odluka osobe.

Tako se ponasaju sektasi i sarlatani koji VRBUJU LJUDE, a to im je prvi korak - odaljiti ih od nauke, od strucnjaka, stvoriti im NOCEBO efekat od leka, a posle je sve lakse - paciijent je blizi sarlatanu "za obradu" a dalji od strucnjaka.
Nocebo efekat, objasnio kognitivni psiholog, doktor nauka:
https://mindreadingsblog.wordpress.com/2014/04/16/nocebo-efekat-placebo/

U nasem, srpskom drustvu, kolokvijalno kada govorimo, rec DROGA ima tacno oznaceno znanjecenje, zna se koja je asocijacija ljudima. NESTO LOSE, NESTO STO JE NAJVECE ZLO, NESTO STO NAS UCE CELOG ZIVOTA DA KAO MLADI NIKAKO NE PROBAMO, NESTO STO JE STVORIO NEKI DILER KRIMINALAC DA BI SE DROGIRALI I NA KRAJU UMRLI A ON LEPO ZARADIO.

Rivotril je LEK a ne "droga" Radovane.

Moja duznost je da upozorim ljude, posebno MLADE, da ne vrsis manipulaciju nad njima a ni nad bilo kim. Posebno ne nad bolesnima.

Jos jednom RIVOTRIL JE LEK a ne "droga" i napravljen je da pomaze ljudima a ne bilo koji drugi sumanuti razlog koji ce navesti neki teoreticar zavera.


Sad da li je propisno preporucen, da li je prava dijagnoza, da li je doziranje dobro i prilagodjeno odr osobi, su sve NOVE TEME, o kojima ti, u ovom nasem nizu znanja od najvecih strucnjaka pa sve do forumskih korisnika, NAJMANJE ZNAS.
Utvrdili smo da ne znas ni maternji pravopis, a kamoli nesto vise od tga, a to je opasan indikator.

nocebo-bolesni-od-ocekivanja.jpg


- - - - - - - - - -




Nemoj nista samoinicijativno ti da radis. Nisi ni farmaceut, ni neurolog, ni psihijatar, ni lekar opste prakse. Nemoj nista samoinicijativno ni da uzimas ni da ne uzimas, ni da smanjujes ni da povecavas, ni da skracujes ni da produzavas. :rtfm:

Samo je dobro SAMOINICIJATIVNO SE JAVITI, kada osoba uvidi da ima problem - dobra je stvar, umesto da ga potiskuje i pravi gore zlo sebi.

Ali sve ostalo radi uvek U DOGOVORU SA STRUCNJAKOM.

Nemojte nikada samo nad sobom "Vrsiti eksperimente" i igrati se lekara, a posle ne valjaju lekari ne valja nauka, ne valjaju lekovi.... :roll:
Kada je rekako rivotril droga, možda je mislio da je skidanje sa rivotrila identično kao i skidanje sa opijata, što je sasvim ok . Ritvoril se više vezuje za oblast psihijatara nego neurologa. To kažem kao ortoped koji ima iskustva i sa fizijatrima i sa neurolozima. Često se pacijentima koji su na ritovrilu i kaže da polako sebi skidaju dozu kako osećaju poboljšanje. U vašem postu se toliko forsiraju lekari i medicinska nauka, kao da je to bezgrešna i sto posto pozdana sfera. Apsolutno pogrešno. Pričajte malo sa pacijentima koji su bili na rivotrilu , pogotovu ženskim osobama. Nekima se ciklus skroz poremetio a neke su ga izgubile u 35 godina. Neke treće su ga uspele balanisrati zahvaljujući dobrim endokrinolozima. Tako da rivotril nije nimalo naivan lek.
 

Back
Top