Knjiga Robina de Rajtera: KO JE UBIO MILOSEVICA I ZASTO

Ovo je tema za PDF Istorija

Ljudi koji žale za Slobodanom Miloševićem očigledno imaju neku vrstu online štokholmskog sindroma i skrivene porive ka online mazohizmu, lepo mi je da čekam za benzin, leba i mleko i da nema struje, pošto u stvarnom životu niko ne daje ni dve pare za Bog Da Mu Dušu Prosti S.M.-a., samo na opskurnim kvazipatriotskim forumima poput ovog se veliča lik i delo, na žalost tako kratko pokojnog nam S.M.-a.

Da se za Novaka skupite na grobu Najvećeg, okitite Lipu onim lepim novčanicama sa milijardama i neka Uroš Šuvaković zdravicom započne žurku SPS/JUL omladine.

Mira ga je ubila, svojim pričama.Više nije mogao da izdrži.Čak štaviše, pravo pitanje je - kako bre nije skončao ranije, od Mirjane i JUL-a.

35 sekund, onda premotate na 127 sekund, opet na 147 sekund, pa 219 sekund - MIRJANAAAAAAAAAAA SRCU MOM SI NAJDRAŽA :heart:

 
Poslednja izmena od moderatora:
Koliko se sećam, tim ruskih experata je posle smrti proveravao obdukcione nalaze , i konstatovali su da je umro prirodnom smrću. Ovi komunci iz Pravde to namerno prećutkuju, kao i postavljač teme.

Doduše , i Ruje su prodane duše...Ako su celu Srbiju ostavili na milost i nemilost NATO aviona - šta ih onda briga za Slobu koji je već bio ispušena muštikla.

Ali, ne i obdukciju.
Haški tibunal nema ni legalitet, ni kredidibilitet i to ostavlja mesta za sumnje i spekulacije. Imali su vreme i sredstva da istraže kako pomenute supstance dospevaju do njega.
 
Onaj ko je imao najveću kosrist. CIA, znači amerikanci.
Agent MI6 Montkon ga je sproveo do heliodroma na Banjici!
MI6 je od njegovog stupanja na dužnost predsednika Republike Srbije radila na njegovoj likvidaciji.
1987. još pre njegovog stupanja na mesto predsednika u britanskoj dnevnoj štampi krenula je haranga protiv njega.
V. Britanija je radila na tome sve vreme jer ona Srbiju već 200 godina smatra svojom interesnom sferom.
 
Ali, ne i obdukciju.
Haški tibunal nema ni legalitet, ni kredidibilitet i to ostavlja mesta za sumnje i spekulacije. Imali su vreme i sredstva da istraže kako pomenute supstance dospevaju do njega.
Pretpostavka je da su Ruje našle išta sumljivo (zato su i bili tamo), da bi jedva dočekali da to objave.Ovako...
Još kad bi i njima moglo da se veruje bez rezerve...
 
Dakle, činjenice su sledeće :

Mnogo je uloženo u Miloševića 90-ih godina. Zapadni mediji su čitavu deceniju preli priče o "Balkanskom Kasapinu", fokusirali zenicu zla na prostoru bivše SFRJ baš u njemu, mnoga zla je NATO kompanija učinila kao "reakciju" pa i kao "prevenciju".

Lako se može napraviti paralela s jednim muslimanskim gospodinom, koji je "maltretirao" sopstveno stanovništvo, bio "diktator", "pravio biološko oružje" i decenijama bio trn u oku Amerikie i zapada uopšte. Pogađate da je reč o Sadamu Huseinu - koga su se na najdivljačkiji način rešili.

Ko hoće, sliku ovog Iračkog prethodnika može lako primeniti čak i zbuniti se pa pomisliti da se radi o ... pukovniku Gadafiju :)

Elem, vidi se matrica, jel da ?! Milošević je bio mnogo velika karta, mnogo jak učesnik događaja poslednje decenije drugog milenijuma. Kako osuditi a zatim i opravdati NATO zločine, rasturanje jedne države nekim klimavim dokazima, upotrebom komandne odgovornosti koja se prvi put u međunarodnom pravu primenjuje ? A sve to još uz činjenicu da Hagu nisu ni prizvane spodobe zvane Balija IzMetbegović i Sranjo Tuđman ? Nikako ! Ubiti ga - jedino je rešenje, jer on mrtav dalje neće dirati osinje gnezdo.

Šeki, ne daj bože da i s tobom ovako završe !
 
Zakljucak ti nema blage veze sa tekstom u postu.






Milosevic je otrovan u zatvoru drzave koja je izvrsila agresiju na Srbiju a Djindjic je streljan od strane regularne jedinice policije Srbije.

Sustina je prosta ko pasulj.
Sa prvim delom tvrdnje mogu se složiti, sa drugim - teško.
Ako odbacimo kao nedokazanu priču o tipu, koji je iz Zagreba došao u tajnosti, upucao Đinđića
i istog dana se avionom vratio, ono što srpska javnost zna, da je Služba za specijalne namene
izvršilo to ubistvo.
Ali, po nečijem nalogu !?
Čijem ?
Ona priča o haškom spisku, o planu za nova hapšenja, ne pije vodu !
Po meni, interesantnije je pitanje inspiratora i nalogodavca.
Izvršilac radova je uvek minorni fizikalac !
 
Poslednja izmena:
KO JE UBIO SLOBODANA MILOŠEVIĆA I ZAŠTO
slobodan-milosevic-500x348.jpg

Misteriozna smrt Slobodana Miloševića u Haškom tribunalu sve više zaokuplja zapadne medije i nezavisne istraživače. Ovih dana iz štampe izlazi knjiga Robina de Rajtera, holandskog istraživača, istoričara i novinara u kojoj on ne postavlja pitanje da li je Slobodan Milošević ubijen ili ne. On istražuju ko će odgovarati za Miloševićevo ubistvo s predoumišljajem i ko je naručio ovaj zločin.

Milošević je 11. marta 2006. Godine pronađen mrtav u svojoj ćeliji u Ševeningenu. Prema izveštaju Holandskog instituta za sudsku medicinu uzrok smrti je srčani infarkt. Pored autopsije Tužilaštvo je tražilo da se uradi i toksiološka analiza.

Miloševićevo zdravstveno stanje, koje se naglo pogoršalo posle početka suđenja, bilo je pod redovnom kontrolom visokokvalifikovanog medicinskog zatvorskog osoblja. Ali, otkriva nam na samom početku knjige autor, niko nije spominjao da to osoblje čine samo jedan lekar opšte prakse i jedna medicinska sestra.

Takođe saznajemo da se lečenje Miloševića tokom prve godine njegovog zatočeništva sastojala samo od jednog aspirina dnevno. Miloševićev advokat Zdnko Tomanović je već tada tvrdio da se zdravlje njegovog klijenta sistematski podriva. Ruski lekar dr Lav Bokeria sa poznatog specijalističkog instituta Bakuljev otkrio je novinarima:

- Poslednje tri godine neprekidno smo insistirali da se Milošević pošalje u bolnicu da bi doktori mogli da postave tačnu dijagnozu, ali bez uspeha. Da je Miloševiću bilo dopušteno da ode u bilo koju specijalističku kliniku, preuzelo bi se odgovarajuće lečenje i on bi bio živeo još dugo.

- Zanimljivo je da su i 13 nemačkih lekara pisala Tribunalu izražavajući svoju zabrinutost za zdravlje Miloševića. Ali, sugestije doktora su odbaćene i terapija je izostala.

- Grupa lekara koju je odredio sam Tribunal ustanovila je sledeću dijagnozu: Sekundarna oštećenja na raznim organima, izuzetno visok krvni pritisak koji u odrađenim uslovima mođe dovesti do moždanog ili srčanog udara kao i smrti. Nasuprot ovom nalazu Karla del Ponte izjavljuje da se Milošević oseća izuzetno dobro.

- Medicinski nalaz iz 2005 godine pokazao je prisustvo „nepoznatih“ lekova u krvi Miloševića koji neutrališu dejstvo lekova protiv visokog krvnog pritiska. Zato Milošević traži da ga leče ruski specijalisti. Iako je Ruska Vlada 18. Januara 2006. Godine dala garanciju da će Milošević posle lečenja biti na raspolaganju Tribunalu, njegova molaba je u februaru odbijena.

- Mnogi međutim smatraju da je zvanični izveštaj o smrti Miloševića lažan.

- Ruski general Leonid Ivašov je izjavio: To je političko ubistvo po narudžbini!

- Ivica Dačić: Milošević nije umro u Hagu, on je ubijen!

- Nik Varkenviser: Postupanje sa Slobodanom Miloševićem, pogotovo kad je reč o sudijama Robinsonu, Kvonu i Bonomiju, dovoljan je razlog da se Tribunal optuži za ubistvo.

- Vladimir Kršljanin: Mnogi Srbi misle da se radi o ubistvu sa predumišljajem.

- Holandse novine Targets: To što su sudije odlučile da mu se ne izađe u susret, već je dovoljan razlog da se Tribunal optuži za ubistvo s presumišljajem.

- Gotovo sve srpske novine: Hag je ubio Miloševića!

- Srpski ministar Rasim Ljajić je prisustvovao autopsiji i to je trebalo da rasprši sve sumnje u uzrok smrti, međutim to je imalo suprotan efekat pošto je ministar bio zakleti Slobin neprijatelj, konstatuje autor knjige.

- Porodica je insistirala na nezavisnoj autopsiji van Holandije ali je to ignorisano.



- Robin de Rajter dolazi do ključnog trenutka ove misterije, a to je izjava Hajkeline Verajn Stjuart iz Amnesti Internešenel. Ona je rekla da je Miloševićeva smrt direktna posledica lekova nađenih u njegovoj krvi. Sigurni smo da je to uzrok smrti! Prirodna smrt je apsolutna isključena.

- Potom se u knjizi navode brojne spekulacije o trovanju bivšeg predsednika u Ševeningenu, ali dolazimo do još jednog ključnog dokaza:

- Još krajem avgusta 2004. Godine za vreme večere u zatvoru u Ševeningenu zatvorsko osoblje se jako uznemirilo kada je Miloševićev obrok dobio neko drugi pritvorenik. Na suđenju, septembra 2004. Milošević je spomenuo ovaj incident:

- Već tri godine moji lekari me smatraju zdravim i sposobnim da se lečim. I onda se dešava nešto čudno: iznenada se pojavljuje neki „nezavisni“ doktor iz Belgije, zemlje gde je sedište NATO-a i najavljuje da nisam dovoljno zdrav… Imajte na umu da koristim lekove koje su mi vaši doktori prepisali. Ja nisam sasvim siguran šta se ovde dešava ali mogu da pozovem kompletno zatvorsko osoblje da posvedoči šta se desilo kad mi je donet obrok namenjen osobi koja se di na suprotnoj strani prolaza.

Digla se prava uzbuna da dobijem hranu koja je baš meni namenjena, iako su svi obroci naizgled isti. Ja imam određene pretpostavkemkoje mogu biti opravdane ili ne, ali za njih postoje jaki dokazi… Međutim, sudije su u tom trenutku ućitkale Miloševića tako što su mu isključile mikrofone i nikada se nije povela istraga povodom ovog alarmirajućeg slučaja.

- Miloševićevo stanje se iz dana u dan pogoršavalo. Sve češće je patio od užasnog pritiska iza očiju i ušiju. Džejms Biset, bivši kanadski ambasador ga je posetio u zatvoru, on svedoči da je Milošević iznenada strašno pocrveno u licu i zgrabio glavu šakama. U glavi mu je odzvanjalo kao da govori u metalnu posudu. U martu 2006. Milošević je po ko zna koji put izrazio svoju zabrinutost:

- Za pet godina u zatoru nisam uzeo ni jedan antibiotik, nisam imao ni jednu infeksiju osim jednog gripa, pa ipak u lekarskom izveštaju od 12. Januara 2006. (koji je dobio dva meseca kasnije) stoji da su mi u krvi pronađeni lekovi koji se koriste protiv tuberkuloze i lepre – rifampicin.

- U međuvremenu pojavile su se mnoge zvanićne izjave velikih eksperata za ratne zločine, da se suđenje Miloševiću koje je najavljeno kao proces nad procesima postalo tajno suđenje. Milošević je već u uvodnom govoru izneo senzacionalne činjenice i neoborive dokaze o ulozi koje su odigrale Amerika, Nemačka i druge Nato zemlje. Čovek može da prežuti istinu, ali ne može da je pobedi.

Misteriozna smrt Slobodana Miloševića u Haškom tribunalu sve više zaokuplja zapadne medije i nezavisne istraživače. Ovih dana iz štampe izlazi knjiga Robina de Rajtera, holandskog istraživača, istoričara i novinara u kojoj on ne postavlja pitanje da li je Slobodan Milošević ubijen ili ne. On istražuju ko će odgovarati za Miloševićevo ubistvo s predoumišljajem i ko je naručio ovaj zločin.

Milošević je 11. marta 2006. Godine pronađen mrtav u svojoj ćeliji u Ševeningenu. Prema izveštaju Holandskog instituta za sudsku medicinu uzrok smrti je srčani infarkt. Pored autopsije Tužilaštvo je tražilo da se uradi i toksiološka analiza.

Miloševićevo zdravstveno stanje, koje se naglo pogoršalo posle početka suđenja, bilo je pod redovnom kontrolom visokokvalifikovanog medicinskog zatvorskog osoblja. Ali, otkriva nam na samom početku knjige autor, niko nije spominjao da to osoblje čine samo jedan lekar opšte prakse i jedna medicinska sestra.

Takođe saznajemo da se lečenje Miloševića tokom prve godine njegovog zatočeništva sastojala samo od jednog aspirina dnevno. Miloševićev advokat Zdnko Tomanović je već tada tvrdio da se zdravlje njegovog klijenta sistematski podriva. Ruski lekar dr Lav Bokeria sa poznatog specijalističkog instituta Bakuljev otkrio je novinarima:

- Poslednje tri godine neprekidno smo insistirali da se Milošević pošalje u bolnicu da bi doktori mogli da postave tačnu dijagnozu, ali bez uspeha. Da je Miloševiću bilo dopušteno da ode u bilo koju specijalističku kliniku, preuzelo bi se odgovarajuće lečenje i on bi bio živeo još dugo.

- Zanimljivo je da su i 13 nemačkih lekara pisala Tribunalu izražavajući svoju zabrinutost za zdravlje Miloševića. Ali, sugestije doktora su odbaćene i terapija je izostala.

- Grupa lekara koju je odredio sam Tribunal ustanovila je sledeću dijagnozu: Sekundarna oštećenja na raznim organima, izuzetno visok krvni pritisak koji u odrađenim uslovima mođe dovesti do moždanog ili srčanog udara kao i smrti. Nasuprot ovom nalazu Karla del Ponte izjavljuje da se Milošević oseća izuzetno dobro.

- Medicinski nalaz iz 2005 godine pokazao je prisustvo „nepoznatih“ lekova u krvi Miloševića koji neutrališu dejstvo lekova protiv visokog krvnog pritiska. Zato Milošević traži da ga leče ruski specijalisti. Iako je Ruska Vlada 18. Januara 2006. Godine dala garanciju da će Milošević posle lečenja biti na raspolaganju Tribunalu, njegova molaba je u februaru odbijena.

- Mnogi međutim smatraju da je zvanični izveštaj o smrti Miloševića lažan.

- Ruski general Leonid Ivašov je izjavio: To je političko ubistvo po narudžbini!

- Ivica Dačić: Milošević nije umro u Hagu, on je ubijen!

- Nik Varkenviser: Postupanje sa Slobodanom Miloševićem, pogotovo kad je reč o sudijama Robinsonu, Kvonu i Bonomiju, dovoljan je razlog da se Tribunal optuži za ubistvo.

- Vladimir Kršljanin: Mnogi Srbi misle da se radi o ubistvu sa predumišljajem.

- Holandse novine Targets: To što su sudije odlučile da mu se ne izađe u susret, već je dovoljan razlog da se Tribunal optuži za ubistvo s presumišljajem.

- Gotovo sve srpske novine: Hag je ubio Miloševića!

- Srpski ministar Rasim Ljajić je prisustvovao autopsiji i to je trebalo da rasprši sve sumnje u uzrok smrti, međutim to je imalo suprotan efekat pošto je ministar bio zakleti Slobin neprijatelj, konstatuje autor knjige.

- Porodica je insistirala na nezavisnoj autopsiji van Holandije ali je to ignorisano.



ovo će imat više izdanja od crvenkapice
 

Back
Top