Knjiga Robina de Rajtera: KO JE UBIO MILOSEVICA I ZASTO

Da je bilo pravde Milosevicu bi trebao suditi SRPSKI narod ZBOG VELEIZDAJE.

Čudan je ovo narod do bola, a to je u ostalom sa Titom dokazao najbolje.

Posle svega oni Miloševića još uvek dižu u zvezde.
Moskovska saga
Mira Marković i Asad prve komšije!


Supruga bivšeg jugoslovenskog predsednika i haškog optuženika Slobodana Miloševića stanuje u elitnom moskovskom naselju Barviha, a u vili do nje uskoro stanovaće i sirijski predsednik Bašar al Asad

mira-markovic-sudenje-kertes-1328585176-80192.jpg


NJUJORK- Sirijski predsednik Bašar al Asad mogao bi ako stvari u njegovoj zemlji krenu po zlu da se uskoro preseli u elitno naselje Barviha nedaleko od Moskve gde već u izgnanstvu živi nekoliko predsednika, političara, a srpskoj javnosti je poznata po tome što tamo u odvojenim vilama od izgnanstva žive Mirjana Marković i Marko Milošević, supruga i sin bivšeg jugoslovenskog predsednika Slobodna Miloševića.

Marko oženjen Ruskinjom sa kojom ima kćerku.
 
Nije .. ? To je tema svih tema.

Kad trošiš direktno i lično nečiju lovu,

valjda ti je jasno da si ušao u kolo u kojem se igra po njegovoj muzici ?

Nije optuzen za to i nije ubijen zbog toga.Niti je on taj koji je pokrenuo korupciju i pljacku.Nemoj da trolujes nebitnim stvarima.Sto se tice njegove porodice, morali su da pobegnu odavde da bi sacuvali glavu na ramenima.Ok, zena mu je lujka, sin mu je neuspesni krimos i da zavrsimo sa tim.
 
Kad se vratim u vreme njegove vladavine ,secam se da sam jedva cekao da ode. Mislim da nije bio lopov, vec fanatik komunista.Mnogo je ljudi ubio i kod nas i u susedstvu tako da je to moralo tako nekako da se zavrsi. Medjutim ovi sto su dosli iza njega su nevidjeni lopovi, sto se ideologije tice ,to je novac i Makijaveli,cilj opravdava sredstva. Tako da nam on danas ne izgleda tako strasan jer su mu ovi ravni po brutalnosti prema sopstvenom narodu.
 
Pa, ne bi bilo loše da smo saznali zašto je državu izgubio.

Da te pitam da li neko moze da bude kralj a da nema kraljevstvo kojim ce vladati?

"Fotelja", sve srpske teritorije je zrtvovao da bih sacuvao svoju vlast.

Olako je izdao i prodao narod, RS Krajina, Dejton i RS. I on nije branio Kosovo on je tu zemlju zrtvovao da bi sacuvao ostatak Jugoslavije, jer je shvatio da ako nema drzave (Jugoslavija) nema cime da vlada jer znamo sta su Amerikanci trazili u Rambujeu> Ulazak njihovih trupa na celu teritoriju Jugoslavije, on je to odbio da bi u Kumanovu dao ulazak samo na Kosovo.
 
„Ko je ubio Slobodana Miloševića i zašto?”



U noći Miloševićeve smrti zatvorske kamere bile namerno isključene

Iz knjige Robina de Rajtera „Ko je ubio Slobodana Miloševića i zašto?”

Desetog marta 2006, u zatvoru su bile u toku pripreme za pozivanje novog svedoka: Momira Bulatovića, bivšeg predsednika Crne Gore.

Tom prilikom Milošević je, po ko zna koji put, izrazio svoju zabrinutost advokatu Zdenku Tomanoviću: za pet godina provedenih u zatvoru nije uzeo nijedan antibiotik, nije imao nijednu infekciju osim jednog gripa; pa ipak u lekarskom izveštaju od 12. januara 2006, koji je dobio skoro dva meseca kasnije (?!), stoji da su mu u krvi nađeni lekovi koji se koriste protiv tuberkuloze i lepre. Ako je Milošević uzimao taj lek na svoju ruku, a to se saznalo već 12. januara, zašto se onda ništa nije preduzelo? I zašto mu je tek 7. marta rečeno za rifampicin? Do tada je, inače, Milošević odmah dobijao rezultate lekarskih pregleda!

Milošević je bio taj koji je preko svog advokata ovo izneo u javnost i o tome obavestio rusku vladu. Zašto bi on to uradio ako je samoinicijativno uzimao rifampicin?

Ljudi koji su bili prisutni u trenutku kada je Milošević pročitao lekarski nalaz, kažu da mu je strašno pozlilo. „Milošević se teturao, pridržavao za zid i svaki čas odlazio u wc.”

Zašto nije ni tada ništa preduzeto?
Verajn Stjuart tvrdi da posle 7.marta nije usledila intenzivnija kontrola Miloševićevog zdravlja. Takođe je rekao sledeće: „Velika je zagonetka zašto je medicinski nalaz od 12. januara uručen Miloševiću i njegovim advokatima tek 7. marta.”

Čudno je i to što je Miloševićeva smrt tako kasno otkrivena. Karla del Ponte izjavila je na konferenciji za štampu da one noći kada je Milošević preminuo, nije bilo redovne kontrole na svakih pola sata. Štaviše, ni video kamere nisu bile uključene! A na pitanje šta je tome razlog, odgovorila je: „Nisam odgovorna za ono što se dešava u zatvoru.”

Tribunal se sigurno može teretiti za ubistvo iz nehaja, ako ne i za ubistvo sa predumišljajem, za šta će se, kako tvrde srpski mediji i nemačke novine der Welt, podići optužba. Nema mesta sumnji da Tribunal i Vašington, koji drži konce u rukama, snose punu odgovornost za Miloševićevu smrt.

„Bilo bi bolje kada bi Milošević umro dok je još na optuženičkoj klupi. Jer ako se proces dovede do kraja, onda je vrlo verovatno da će biti osuđen samo za relativno malo krivično delo”, izjavio je Džejms Gav već 2004. godine u jednom intervjuu na britansoj televiziji (Channel Four). Inače, on se smatra ekspertom za ratne zločine i savetnik je haškog suda pravde.

I zaista – dokazni materijal koji je Tribunal izneo bio je neubedljiv i traljav. Zato su mediji i ćutali. Diana Džonston, bivši izdavač časopisa In These Times i bivši izveštač „Zelenih” iz Evropskog parlamenta, rekla je: „U početku su ljudi još verovali da će mediji nastaviti sa prenošenjem tog velikog šou programa – suđenja Balkanskom Kasapinu. Ali su mediji brzo zaćutali zbog Miloševićeve adekvatne i čvrste odbrane. Od tada se ceo sudski proces uglavnom odvija iza zatvorenih vrata. I to ima svoje razloge.”
Ralf Hartman, bivši nemački ambasador u Jugoslaviji, izjavio je: „Ovo suđenje bivšem predsedniku Jugoslavije koje je NATO najavljivao kao ‘proces nad procesima’, postalo je, u međuvremenu, tajno suđenje. Razlozi su očigledni: Milošević je u svom uvodnom govoru koji su objavile mnoge novine, izneo senzacionalne činjenice i neoborive dokaze o ulozi koju su odigrale Amerika, Nemačka i druge NATO-zemalje u rušenju Savezne Republike Jugoslavije. Čovek može da izvrne i prećuti istinu, ali ne može da je pobedi.”

Kako je suđenje odmicalo, postajalo je sve jasnije da optužba nije vredna ni papira na kome ja napisana. Milošević nije imao razloga za samoubistvo jer tužioci su bili ti koji su saterani u tesnac.

„Oterali su ga u smrt”, izjavio je gospodin N.M.P. Stajnen, Miloševićev savetnik i advokat iz Holandije. Tačno je da je Milošević bio ozbiljno bolestan, ali je bio pun entuzijazma i samopouzdanja zato što se proces odvijao u njegovu korist. Nijednog trenutka nije sumnjao da će pobediti!

Vukašin Andrić, doktor koji je novembra 2005. pregledao Miloševića, rekao je: „Tribunal je priželjkivao njegovu smrt da se nikada ne bi saznala prava istina.”


Milošević je svojim pitanjima redovno dovodio svedoke optužbe u tesnac. Pored toga, njihova svedočenja su često imala sasvim drugi efekat od onoga kome se Karla del Ponte nadala. Bivši šef Službe bezbednosti Srbije, Rade Marković, je, kao svedok optužbe, rekao da mu je obećano oslobođenje od kazne i novi identitet ako svedoči protiv Miloševića. U suprotnom, može da računa na „posledice”.

Dragan Vasiljković, takođe svedok optužbe, između ostalog, pročitao je na suđenju i dokument kojim mu se nude razna obećanja pod uslovom da svedoči protiv Miloševića. Taj dokument je, inače, dobio od tužilaca.

Iznenada se pojavio svakakav – prilično sumnjiv- dokazni materijal. Materijal kakav, normalno, nijedan sudija ne bi prihvatio. Tako je, na primer, jedan svedok, izjavio da su u njega pucali iz teške mašinske puške i pritom je pokazivao krvavu, izrešetanu košulju. Milošević je zatražio od tog svedoka da pokaže ožiljke, na šta je ovaj odgovorio da on sam nije ranjen jer ga je Alah zaštitio da bi na Tribunalu mogao da svedoči protiv Miloševića. Tribunal ovaj izkaz nije izbacio iz zapisnika, već ga je, naprotiv, prihvatio kao dokaz protiv Miloševića!

S druge strane, svi svedoci odbrane, od prvog do poslednjeg, uspeli su da nedvosmisleno i neoborivo, dakle, činjenicama, opovrgnu mit o zavereničkim težnjama da se stvori Velika Srbija i da prikažu taj mit kao veliku, zlonamernu laž. Štampa i mediji izveštavali su o suđenju izuzetno oskudno, a o Miloševićevom ispitivanju svedoka nije bilo ni reči; inače, sudije su redovno insistirale da ti iskazi ne uđu u zapisnik.

Tužilac Džefri Nais je 25. avgusta 2005. objavio da se Milošević više ne tereti za pokušaj stvaranja Velike Srbije uz pomoć vojne sile.Time se temlj optužbi definitivno poljuljao. Naime, glavna krivica na kojoj su se zasnivale optužbe i kojom su one međusobno bile povezane, sastojala se u tome da je sve ono što je radio Milošević, kao vođa kriminalne organizacije, bilo sa ciljem da stvori Veliku Srbiju. Tribunal je sa bolom shvatao da su šanse da se donese za javnost ubedljiva presuda, sve slabije.

Holandski advokat N.M.P. Stajnen izjavio je sledeće: „Rasulo je postajalo sve veće. Optužbe su, kao bumerang, počele da se okreću protiv samih tužilaca. Ono čega se Tribunal plašio je: da će Milošević i njegovi svedoci, tako što će razotkriti ulogu koju je Zapad odigrao pri raspadu Jugoslavije, što će razotkriti da je Zapad sistematski širio laži o srpskom stremljenju ka Velikoj Srbiji i tako što će razotkriti zločine koje je počinio NATO u agresivnom ratu protiv Jugoslavije i Srbije, u stvari nepobitno pokazati kome je mesto na optuženičkoj klupi.

Milošević je pružio, i to iznova uz pomoć svedoka iz zapadnih zemalja, moćne dokaze da na Kosovu nije pretila nikakva humanitarna katastrofa uoči NATO bombardovanja Jugoslavije 1999 godine. Nije Milošević bio taj koji je gubio proces, već Tribunal.”

U jednom članku gospodin Stajnen piše: „Tužioci su u dugogodišnjem suđenju od ukupno 466 zasedanja izveli protiv Miloševića stotine svedoka, zatrpali ga sa više od pet hiljada dokumenata, a da pritom ništa nisu dokazali. Taj nedostatak dokumentovanog dokaza, to prijateljsko cenjkanje tužilaca sa osumnjičenima koji nisu želeli da svedoče protiv Miloševića da bi im se za uzvrat smanjila kazna, sve to zajedno nije uopšte išlo u prilog suđenju. ‘Obožavaoci Tribunala’ u funkciji izveštača brižljivo su štitili javnost od saznanja da je Milošević pomoću svedoka naneo neverovatnu štetu onome što je od optužbi još ostalo.”



Situacija je postala zaista izuzetno napeta kada je krajem februara 2006. Slobodan Milošević najavio da će za svedoka pozvati Bila Klintona. Na taj način nameravao je da konačno jasno i definitivno dokaže da su Sjedinjene Države vodile ilegalni rat protiv Jugoslavije i svesno bombardovale civilne ciljeve. To su zločini protiv čovečanstva! Ta namera nije samo za NATO bila neprihvatljiva, već i za Tribunal: potpuno bi ga razorila!

Džejms Biset, kanadski ambassador od 1990. do 1992. u bivšoj Jugoslaviji, rekao je: „Uvek sam bio skeptičan prema Tribunalu zato što sam ubeđen da je to instrument pomoću koga Sjedinjene Države i njihovi saveznici maskiraju greške koje su napravili u balkanskoj tragediji. Tribunal služi da se Milošević i srpski narod prikažu kao oni koji su odgovorni za svo zlo koje je zadesilo tu nesrećnu zemlju.”

Ruski general Leonid Ivašov izjavio je: „Slobodan Milošević je jedini bio u stanju da kristalno jasno svedoči o ulozi Sjedinjenih Država u krvavoj dezintegraciji Jugoslavije devedesetih godina – i to potpuno i do najsitnijih detalja. To je upravo ono za šta se on borio dok mu se sudilo za ratne zločine i genocid.” Po mišljenju generala Ivašova, eventualno proglašavanje Miloševića nevinim, imalo bi dalekosežne posledice kako za Tribunal, tako i za NATO i njegove saveznike; zato je i ubijen.

Upravo onda kada mu je odbrana bila u punom zamahu, on u zatvoru umire. Milošević nije imao vremena da misli na samoubistvo. Tačno je da je brinuo za svoje zdravlje, ali je iznad svega goreo od želje da iznese istinu o tome šta se zaista desilo na Balkanu.

On nije imao motiv za samoubistvo, ali je, očigledno, Tribunal imao i te kakav motiv za ubistvo.

NATO, osnivač i finansijer Tribunala, gubio je kontrolu nad slučajem Milošević.



 
- LEK KOJI JE UBIO MILOŠEVIĆA

U upozorenju o štetnosti primene „droperidola“ kod srčanih bolesnika koje je izdala FDA stoji da doza od 25 miligrama ovog anestetika izaziva trenutnu smrt tako što između dva otkucaja srca zaustavi nervni impuls koji srčani mišić tera da se grči.

Usled toga dolazi do pucanja trbušne arterije.

Dakle, čak i da je lekar u tom trenutku bio neposredno pored Miloševića, ne bi mu bio od pomoći.

Interesantno je da ovaj lek desetak minuta posle primene uspava bolesnika, tako da čak i da žrtva nešto oseti, ne može da reaguje jer bukvalno umire u snu.


Autor: Gradiša Katić, Pravda, Vestinet.rs

Droperidol nije anestetik, vec neuroleptik (antipsihotik),koji se cesto koristi u EU, postoperativno, kod mucnine i povracanja, sveze operisanih pacijenata. :lol:
Pre se koristio za neurolepticku analgeziju (sediranje), kod manjih intervencija u kombinaciji sa Fentanylom, redje i sa anestetickim gasom. Danas se koristi se samo post operativno, kao antiemetikum...
 
Poslednja izmena:
Koliko se sećam, tim ruskih experata je posle smrti proveravao obdukcione nalaze , i konstatovali su da je umro prirodnom smrću. Ovi komunci iz Pravde to namerno prećutkuju, kao i postavljač teme.

Doduše , i Ruje su prodane duše...Ako su celu Srbiju ostavili na milost i nemilost NATO aviona - šta ih onda briga za Slobu koji je već bio ispušena muštikla.
 
Poslednja izmena:

Back
Top