Na danasnji dan...

Samo si malo pobrkala. Otišao je '90. godine, kad sam se ja zaposlila, a to je bilo pre 23 godine. Prateći konkurse za posao, naišla sam na njegove čitulje u novinama... Tako sam saznala. :(

Jeste, u pravu si. Pre 23. godine je preminuo Neša. Videla sam kasnije, da sam napravila pogrešku. Ali, već je bilo kasno da editujem poruku. :(

Hvala što si me ispravila. :ok:
 
Na danasnji dan sam zvanicno stavila tacku na prvu bitniu vezu. Isto vece izasla sa bivsim, da poravnamo neke stare dugove...bar ja, on je imao druge planove. Naravno, bilo je po mom. A bilo lepo, za oboje...bas, kratko&slatko. :aha:
...i sa sadasnjim sam posvadjana i ne pricamo...
Toliko o ljubavi i danasnjem danu... :heart2:
 
podsetila me drugarica :lol:
na danasnji dan pre 11 godina je svalerka moga svalera poslala svoga muza u deset uvece da mi donese poklon za 8 mart
jedva smo se iskobeljali ko je tu kome sta
a onda sam ja tu ćasu uvalila svekrvi
 
Na današnji dan smo masovno išli u zbeg iz jednog sela u drugo selo jer je drugo selo na većoj nadmorskoj visini, zabačeno je i NATO avijacija nije čula za tu vukohebinu, kao ni za druge vukohebine u kojima sam živela, a neće čuti ni za sve sledeće vukohebine u kojima ću živeti.:roll:Eto...
 
Poslednja izmena:
Сирене су се огласиле, а мој драги кретао на посао, ноћна смена...
Облепила прозоре селотејп траком, ако попуцају, да ми не исеку децу, позвала Хелен и њену породицу да дођу код нас, читала деци ,,Малог принца'' пред спавање, а није ми било свеједно, авиони надлетали и целе ноћи смо звали наше у НС да чујемо како су...
 
Kod mene na TV-u odjavljivali Dnevnik, a bombe padale tik pored moje zgrade, gađali kasarnu. Na Dnevniku ni spomenuli nisu bombardovanje, a na CNN-u su prikazivali bombardovanje Novog Sada, glavnog grada Kosova.:roll:
Brata zovem u Đakovicu u kasarnu, a oni takođe nemaju pojma da nas bombarduju. Tog dana sam prvi put u životu poželela da govna pocrkaju i tada sam se zarekla da me ni usranom motkom nikada neće oterati iz moje domovine.
 
Код нас није било потреса, то је истина, али су авиони окретали тачно изнад нас, некад ми се чинило да ће ми у око упасти кад гледам небо...
 
Ja se tada zabavljala sa momkom iz Sente. Nije imao pojma da su nas bombardovali i sve vreme bombardovanja su ga samo gledali na TV-u i povremeno čuli avione u daljini kako preleću, ali uopšte nisu imali ni uzbune ni bombe. Kao da su u drugoj državi, meni je to bilo neverovatno.
 
A činjenica je da je to nadletanje aviona bilo najgore. Nisam mogla da spavam pa sam nestrpljivo čekala da istovare šta imaju i da odu, samo da opet bude tišina da može da se spava.
Pred kraj je bilo neizdrživo, svaku noć po celu noć su nadletali. A ja sam samo molila boga da ostanem na mestu mrtva, da se ne mučim ako me roknu. I da mi brat preživi dole na Kosovu.
On se javljao iz šume. Popne se na banderu, pa odatle telefonira, pošto su odmah morali pobeći iz kasarne, čim je krenulo bombardovanje.
 
Мој је брат био на Фрушкој гори, у војсци, требало да се скине 23. марта, али му продужили.. И он се јављао кад је стигао, а другог ми брата мобилисали, био негде доле, код Ниша...
Родбина из НС дошла да се склони код нас на неко време, али нису могли да издрже целоноћна надлетања авиона, кажу, лакше је у НС, тамо избацају бомбе, а овде они стрепе...
Ми стварно нисмо доживели ништа ружно, али, тај страх за децу, 78 ноћи..78 милиона им мајки...
 
Sreca pa postoji ovakva tema na Krstarici inace se Srbija ne bi ni setila da je bombardovana.

http://www.nspm.rs/hronika/naslovne-strane-srpske-stampe-na-godisnjicu-nato-agresije.html

Да, пошто смо ,,сами криви'', јер су нам милосрдно помогли да дођемо довде где смо сад..

Ruzno i tuzno vreme...ne ponovilo se. Nije bas "na danasnji dan", ali crni mart, pa ima veze...
...zao mi ga je kao coveka, sto je ubijen, to nije nacin da se bilo sta resi, ali me nervira velicanje lika i dela pomenutog, dok neki "obicni smrtnici" padaju u zaborav...
jer-milicu-rakic.jpg
 

Back
Top