Ko je Vuk Karadzic

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Tekst je samo za IGNORE..................
Ovaj tekst je budalaština, na kojega nije vredno ni odgovarati ali zbog čitalaca da nešto kratko rečem;

Kopitarjeve knjige, brošure i ostalo sam našao u Beču i dosta toga pročitao.
O Vuku je pisao sve najbolje. Smatrao ga je za genija, koji poznaje južnoslovensku književnost bolje od bilo koga drugoga.
Preko Vuka su pronalaženi i svi ostali balkanski pisci, pjesnici itd i tako su se promovisali u svijetu, inače se za njih nebi ni znalo.
Miloša Obrenovića su samo koristili da je mnoge stvari finansirao, pošto je bio vrlo bogat i tada je živio pored Beča na svojem velikom imanju.

Vuk je bio najpopularniji čovjek u Beču a i izvan njega u književnim krugovima toga vremena.
Vuk je bio član Berlinske, Bečke i Petrogradske akademije nauka i odlikovan od ruskog, ausrijskog, francuskog i njemačkog cara te
od njihovih akademija nauka.
To nije postigao niti jedan jezikoslovac nikad sa prostora Balkana a i šire.
I posle se nađe neka jebiguza iz BIH da piše te bljuvotine o Vuku kao o nekom nepismenom čobanu i kopiletu i da kaže, da je on srpski mitoman i da su to sve iskonstruisali Srbi mnogo godina kasnije.


Za njega se komotno može reći, da je tvorac književnog jezika kod Srba,Hrvata,Bosanaca i Crnogoraca.
Zato je to danas isti jezik iako ga ova jebiguza i današnji ludi političari dijeli na nekoliko, zbog narečja.

ps.
Navođenje one brojnosti muslimana oko 90% (od 98000 ima ih 77000) u Srbiji je smiješno i drsko.
Nek se autor zapita, kako je onda tih 10-tak % Srba moglo dići ustanak i pobijediti 90% muslimana i Turaka?
Što kaže Šešelj - ako lažeš, onda laži pametno, da ti bar neko može povjerovati.

A za Vukovo porijeklo da je kopile "đetić nepoznatog junaka" je takođe laž:
Evo istine:
Đed mu je bio Joksim Karadžić iz Petnice kod Šavnika. Tu i danas postoje zidine njegove kuće. Radovan Karadžić je rođen neđe 100m od te kuće i on je njegov dalji potomak(nekoliko koljena). Ima Karadžića tamo još 5 kuća(porodica).
Otac Stefan se preselio u Tršić i tamo se rodio Vuk (Vuk Stefanov Karadžić)
 
Poslednja izmena:
Pojavljuju se ponekad neke budale pa pišu svakojake gluposti.

Eto proglase jednog člana svih akademija nauka Njemačke, Austrougarske, Francuske, Ruske za nepismenog čobana i kopiljana.
 
Poslednja izmena od moderatora:
А твой члан свих ових академия йе као био писмен? Па дебил нѣйе знао ни падеже. Нити да се Крушевцу говори србски (а гдѣ има иначе више падежъ него у Тршићу).
Он йе добио чланство тамо као што Обама и ЕУ добише Нобелове награде за мир.
 
Poslednja izmena od moderatora:
А твой члан свих ових академия йе као био писмен? Па дебил нѣйе знао ни падеже. Нити да се Крушевцу говори србски (а гдѣ има иначе више падежъ него у Тршићу).
Он йе добио чланство тамо као што Обама и ЕУ добише Нобелове награде за мир.


Obama je vladar najveće sile na svijetu i njemu se svu uvlače jer ga možda trebaju.

Malome čovjeku iz neke još manje i porobljene zemlje se mnogo teže proslaviti u svijetu.
Zato moraš biti stvarni genije.
Zašto bi sve te najveće svjetske Akademije nauka tako priznavale Vuka i njegov rad?
Kome je to bio interes da nekoga kako ona veli nepismenog čobana proglase članom najveće naučne institucije.
Proglasile su ga jer je dao stvarni i neprocjenljiv doprinos svjetskoj kulturi.
Njegove sakupljene narodne pjesme su prevodili svi najveći pjesnici toga vremena ne iz ljubavi prema Vuku već zbog vrijednosti.

"Iz grmena velikoga,
lafu izać drudno nije,
U velikim narodima,
Geniju se gnezdo vije"
 
Obama je vladar najveće sile na svijetu i njemu se svu uvlače jer ga možda trebaju.

Malome čovjeku iz neke još manje i porobljene zemlje se mnogo teže proslaviti u svijetu.
Zato moraš biti stvarni genije.
Zašto bi sve te najveće svjetske Akademije nauka tako priznavale Vuka i njegov rad?
Kome je to bio interes da nekoga kako ona veli nepismenog čobana proglase članom najveće naučne institucije.
Proglasile su ga jer je dao stvarni i neprocjenljiv doprinos svjetskoj kulturi.
Njegove sakupljene narodne pjesme su prevodili svi najveći pjesnici toga vremena ne iz ljubavi prema Vuku već zbog vrijednosti.

"Iz grmena velikoga,
lafu izać drudno nije,
U velikim narodima,
Geniju se gnezdo vije"

Pa i ne. VK je veći dio počasti i nagrada dobio zbog Kopitarova utjecaja, u
glavnom, početnom razdoblju. I audijenciju kod Goethea je isposlovala austrijska
kulturna elita- ne može se do stožera njemačke kulture tek tako, pa i s najavom.
Glede 2Hasanaginice"-ona je bila poznata u Europi još od Fortisa, i sa Srbima nema veze. Čak
ni s muslimanima, osim po tematici- spjevali su ju domaći ljudi, Hrvati, katolici ako ćete već.

A ni navodna Goetheova očaranost nije bila bez zadrške. U svom je dnevniku Goethe zapisao,
glede Kaardžićeva posjeta, da se radi o malim nesertnim narodima kojima se poviejst igra, te koji
bi htjeli više no što im je dodijeljeno (v. Nataša Bašić: Vuk.S. Karadžić između jezikoslovlja i politike, 1991.)

Jedino u čemu bih se složio je da su pjesme koje je Karadžić skupljao -a koje su srpske, hrvatske
i muslimanske po postanku, kako koja- na višoj umjetničkoj razini od onih koje je Kačić Miošić ispjevao
u svom "Razgovoru ugodnom", europskoj veleuspješnici koja je kojih 70 godina prije VK-a pokrenula
"iliromaniju" i interes zapada za prostore bivše Yu. To svaki kritik s nješto umjetničke osjetljivosti mora
priznati.

Ali i to uz zadršku: glavni "hit" toga doba bijaše Ossian, plagijat Škota MacPhersona, pred kojim
je Goethe plazio kao pred nevjerojatnim narodnim genijem, bardom iz keltske prošlosti. A radilo se
o običnoj krivotvorini, danas teško čitljivoj, dosadnoj.

I, realno, takva je većina narodne poezije svih naroda- uska, dosadna, ..od Niebelunga do
Vukovih zbirki.
 
Pa i ne. VK je veći dio počasti i nagrada dobio zbog Kopitarova utjecaja, u
glavnom, početnom razdoblju. I audijenciju kod Goethea je isposlovala austrijska
kulturna elita- ne može se do stožera njemačke kulture tek tako, pa i s najavom.
Glede 2Hasanaginice"-ona je bila poznata u Europi još od Fortisa, i sa Srbima nema veze. Čak
ni s muslimanima, osim po tematici- spjevali su ju domaći ljudi, Hrvati, katolici ako ćete već.

A ni navodna Goetheova očaranost nije bila bez zadrške. U svom je dnevniku Goethe zapisao,
glede Kaardžićeva posjeta, da se radi o malim nesertnim narodima kojima se poviejst igra, te koji
bi htjeli više no što im je dodijeljeno (v. Nataša Bašić: Vuk.S. Karadžić između jezikoslovlja i politike, 1991.)

Jedino u čemu bih se složio je da su pjesme koje je Karadžić skupljao -a koje su srpske, hrvatske
i muslimanske po postanku, kako koja- na višoj umjetničkoj razini od onih koje je Kačić Miošić ispjevao
u svom "Razgovoru ugodnom", europskoj veleuspješnici koja je kojih 70 godina prije VK-a pokrenula
"iliromaniju" i interes zapada za prostore bivše Yu. To svaki kritik s nješto umjetničke osjetljivosti mora
priznati.

Ali i to uz zadršku: glavni "hit" toga doba bijaše Ossian, plagijat Škota MacPhersona, pred kojim
je Goethe plazio kao pred nevjerojatnim narodnim genijem, bardom iz keltske prošlosti. A radilo se
o običnoj krivotvorini, danas teško čitljivoj, dosadnoj.

I, realno, takva je većina narodne poezije svih naroda- uska, dosadna, ..od Niebelunga do
Vukovih zbirki.

Evo ga počinje.

 
Glede 2Hasanaginice"-ona je bila poznata u Europi još od Fortisa, i sa Srbima nema veze. Čak
ni s muslimanima, osim po tematici- spjevali su ju domaći ljudi, Hrvati, katolici ako ćete već.

Hrobi, hoćemo li ikada videti tu čakavsku Hasanaginicu?

Miroslav Krleža: "Uz Vukovu stopedesetgodišnjicu"(1937.)
Rođen u Tršiću, imao je izvanredno dobro uho za svoj govor i to je registrirao, što je bez sumnje izvanredno pozitivno, ali otkud bi on bio uzor za jezik svih naroda koji nisu Srbi. Uzmite jezik Hrvata, počev od Istarskog razvoda iz trinaestog stoljeća do crkvene igre oko velikog tjedna (muka Kristova) gdje ima dvanaest ili četrnaest igara s različitih naših otoka, preko dubrovačkih spisatelja koji su štokavski pisali pa do Kačića, zatim do puta Fortisovog po Dalmaciji nakon kojeg on prvi put objavljuje Hasanaginicu.
Objavljuje na talijanskom 1774. u Veneciji Hasanaginicu prema Bajamontiju koji mu je recitirao u čakavštini. Dakle, čakavski nije Vukov jezik, i kad uzmete barokne pisce koji su ovdje pisali, i Antuna Kanižlića i Matiju Petra Katančića i Vida Došena naročito, a dakako još i kajkavce iz osamnaestoga stoljeća - što oni da uče od Vuka? Hrvati govore i pišu jezikom kojim govore i pišu, pišu hrvatskim jezikom.
I najedanput se nameće teza da je Vuk naučio Hrvate pisati.

Fortisova inačica:

Što se bjeli u gori zelenoj?
Al' su snjezi, al' su labutove?
Da su snjezi, već bi okopnuli,
Labutove, već bi poletjeli,
Nisu snjezi, nit' su labutove,
Nego šator age Asan-age.

Nema sa Srbima veze, kao ni jekavica. :roll:
 

Ako se bolest na vrijeme ne liječi prerasta u šovinizam (raspirivanje nacionalne mržnje i propovijedanje nacionalne isključivosti) pa u kolektivnu šizofreniju koja primarno pogađa sposobnost razmišljanja sa otežanom percepcijom stvarnosti. Grčka riječ schizo (podijeliti, pocijepati), znači: podijeljeni razum ili rascjep duše.

veli
Sead ZUBANOVIĆ :rotf:

Oj majko mila, koja je ovo shizophrenia... koje bolesno stanje svesti....

Tuzno je dokle sve coveka dovodi konvertitska kompenzacija kompleksa nize vrednosti.
 
1. Nepravilno postavljena tema.
2. Izvor tvrdnji nije verodostojan.
3. Tekst je vise pristrasna politicka analiza, nepotkrepljena validnim dokazima.
4. Tema je otvorena u cilju provokacije.


attachment.php
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top