Reči koje pomrače um...

Lexa

Buduća legenda
Poruka
30.368
Mislila sam da, ako ikada napišem roman, centar priče bi bio opis ludila, nečije padanje, pomračenje.
Jedno je slika, lako je nacrtati nešto što i ne mora potpuno da se objasni.
Kakav umetnik može od reči da na nas prenese deo svog i ludila svog lika? Umete li vi?
Da li doživljavate LUDILO kao najveće zlo, kao izbavljenje ili kao jedini izbor?
Ne želim da slušam priče o sivoj i beloj masi. Ne želim da pričamo o medicini.
Da li je ludilo bolest DUŠE?
Da li ste nekada imali sopstveno pomračenje?
Da li su ludi pametni, a svi ostali su ludi?
Da li je bila ovakva tema?
 
Draga prijateljice Lexa,
gde ovde, gde smo svi pametni, neko da prica ili razmislja o ludilu!?!To se sve desava negde daleko, negde na primer u Kini!
Kada bi covek mogao da isprati samo jedan dogadjaj ili neku coveciju radnju do svih njenih krajnjih konsekvencama sa jednom preteranom ozbiljnoscu, on bi
se izgubio u jednom od tih bezdana ili poludeo cak!?!
Nice pise na jednom mestu, da je vec sa sedam godina shvatio, da ga nijedna covecja rec ne moze pogoditi.
Tesko je rekonstruisati, a narocito u celosti neciju lestvicu kosmara(ludilo).To je prvenstveno unikat, jedan individualni pokusaj, da sve tako nazovem.
U toj lestvici sta prvo propada, koje zrtva a ko dzelat je izuzetno tesko pitanje.Verujem da je veliki broj ludila indukovan sa strane sto je veliko zlo.
Mnogi se ovde nece sloziti moj osnovni kriterijum za necije ludilo, da li on ostecuje sebe ili ostecuje drugog(u najmanju ruku bezobrazluk).
Dalje, u tom kovitlacu dizanja, spustanja, padanja, dizanja, ko ne bi ostao lud!?!Moraju se dogoditi snazni destruktivni momenti u zivotu takve individue ili serija srednje jakih da bi sve to dovelo do ludila.
Paradoksalno, vecina ljudi je dosta dugo otporna na neke uznemirujuce dogadjaje u njihovim zivotima, ali ako sve to predugo traje, povecavaju se sanse za nastanak ludila.
Moj drug G. bio rekao za nekog ili neku, "a taj(a) glumi ludilo"(molim nedokazujte mi suprotno)!!!
Za mene bi to bio miks dva filma, Dzekobove lestvice kosmara i Vec vidjenog!
A za Nice-a, pretpostavljam, ludilo bi u danasnjim uslovima bilo tako dekadentno!
Samo nisam razumeo,ono, da li je ludilo bolest Duse?
 
Empedokle:
Verujem da je veliki broj ludila indukovan sa strane sto je veliko zlo...........
...........Samo nisam razumeo,ono, da li je ludilo bolest Duse?
Volela bih da malo pojasniš ono "sa strane". Nesvesnost sopstvenih pogrešnih pretpostavki i fiks-ideja, koja se odražava na štetu drugog čoveka :?:
Da li je ludilo bolest duše? Da, prosto.
Nije baš zavidan broj onih koji veruju u Crkvu, pa, čak, i Boga. Ipak, ogroman broj ljudi veruje u neku materiju, "ono nešto", bla bla, t. z. v. agnostici i slično...
Ako u nama ima više od mesa i krvnih sudova, više od bele i sive mase, da li mentalno bolestan čovek to postaje na nivou onog drugog dela naše ličnosti? Uzročno-posledično?
Mnogi veruju da je tako.
Nedavno sam gledala film o "manično-depresivnoj" osobi. Za tu bolest postoji, jednostavno, lek. Litijum... :D
He, kada bi postojala pilula za sve mentalno obolele :roll:
Koliko je, dakle, ludilo u nama povezano sa našom savešću, gresima, nepravdama, sa našom DUŠOM, poreklom?
 
Draga prijateljice Lexa,
ono "sa strane", od strane nekog drugog lica, sto ne da je moguce nego se stalno desava i nije nesvesno od strane drugog nego je najdublje svesno!!!"Ono nesto", sta je to? Neki idol mozda?Nije stvar u idolima vec verovanju, tu je caka.Cak i vera u nauku je vera, dijalektika neke druge vere.
Al ajde sad, necu generalizovati stvar, neka ljudi rade sta god hoce!!!
"Drugi deo nase licnosti"-sve je to puka igra jedne te iste licnosti, jednog bica(koje je materijalno).Al posto ste vrlo mladi ostaje tek na vasem buducem iskustvu da dokaze ili odbaci ove cinjenice o kojima pricam.
Ne bih rekao da za manicnu depresiju postoji jedan lek-litijum, jer bi stvari odavno bile resene, kao i to, ne bi se povecavao broj obolelih od
manicno-depresivne psihoze u savremenom svetu.Inace ne bi bilo da kazem moralno ovde pricati o povezanosti depresije sa ludilom, jer su to osobe koje se najmanje mogu nazvati ludim u jednom strogom smislu.
Ocigledno da je ovde slabo zazivelo Niceovo ucenje o nevinosti postojanja jednog bica,a ne o nametnutoj savesti koja dolazi iz neslobode, a ne slobode!
O kakvim gresima Vi ovde pricate sa 20 godina.To je za Crkvu ili manastir, a Vi kao i milioni drugih mladih u Evropi zivite!!!
Oh, kako je to tesko, ziveti Zivot, uzeti ga pod sopstvenu zastitu, a najveca nepravda je neziveti ga!Kako je lepo biti laganog duha!
Stos je u stalnom samoprevazilazenju, u stalnoj afirmaciji razlike prema ludilu.To stalno samoprevazilazenje je posao dostojan jednog Coveka.
 
Lexa:
Da li doživljavate LUDILO kao najveće zlo, kao izbavljenje ili kao jedini izbor?
Ludilo shvatam kao odraz težnje za rješenjem problema i nesposobnosti pronalaženja istog.

Uslov za ludilo jeste razmišljanje. Onaj koji ne razmišlja ne može poludjeti. Isto tako uslov za ludilo jeste glupost onoga koji razmišlja. Jer, ako se pamet definiše kao sposobnost nekoga da se pronađe rješenje problema, a ludilo kao odraz težnje za rješenjem problema i nesposobnosti pronalaženja istog, poludjeti može samo glupak. Pametan će naći rješenje i samim tim neće poludjeti.
 
Lexa:
Da li su ludi pametni, a svi ostali su ludi?
Pamet i glupost su relativne. Pametan za šta, glup za šta?
Pamet ili glupost se uvijek definišu u odnosu na problem koji je moguće ili nije moguće riješiti. Isto tako jedan isti čovjek može biti i pametan i glup. Pametan za jednu, glup za drugu stvar. Npr. jedan isti čovjek može biti pametan za matematiku, glup za filozofiju.
 
nikola_nk:
Lexa:
Da li doživljavate LUDILO kao najveće zlo, kao izbavljenje ili kao jedini izbor?
Ludilo shvatam kao odraz težnje za rješenjem problema i nesposobnosti pronalaženja istog.

Uslov za ludilo jeste razmišljanje. Onaj koji ne razmišlja ne može poludjeti. Isto tako uslov za ludilo jeste glupost onoga koji razmišlja. Jer, ako se pamet definiše kao sposobnost nekoga da se pronađe rješenje problema, a ludilo kao odraz težnje za rješenjem problema i nesposobnosti pronalaženja istog, poludjeti može samo glupak. Pametan će naći rješenje i samim tim neće poludjeti.

Osim ovog zadnjeg , sa ostalim se slažem.
Ludost nastaje kao nemogućnost kontrolisanja snage razmišljanja i zaključivanja (ima dosta u "mnogo analize dovodi do paralize") i posledica je nedovoljnog razvoja psihologije ličnosti u odnosu na sistem logike (samopouzdanje , nada, poverenje , komunikativnost ne spadaju u pamet ili glupost).

Interesantno je , a u vezi je sa temom , da vera u Boga pomaže prilikom (iz)lečenja ludih (mada je preciznije sa psihičkim problemima) zato što jača veru, nadu, i oduzima vreme za logiku , ako ništa onda kroz molitvu...
 
Tuzni_patak:
...samopouzdanje , nada, poverenje , komunikativnost ne spadaju u pamet ili glupost...
Misliš? Evo jedne priče koju sam na brzinu smislio i koja bi trebala da oslika moj stav o ovome.
Tuzni_patak:
...samopouzdanje...
Treba da izađu na pismeni ispit iz Matematike pametan i glup. Njihovo ponašanje:
Glup: (Hrabri sebe.) Ja to mogu. Učio sam. Trebalo bi da položim. Spreman sam ja. (Opada samopouzdanje). Ipak...možda nijesam. (Pokušava na silu da ga popravi.) Jesam valjda, ili nijesam. Ne znam. Ko zna šta će biti. Spreman sam ja. Spreman. Pametan sam ja. Jesam... Nijesam...-iska ludila.
Pametan: (Ne razmišlja ništa. Zna koliko može da uradi. Nastoji jedino da održi jedan duševni mir koji će mu biti koristan za polaganje ispita.)
Tuzni_patak:
Završio se pismeni ispit. Rekoše im da će rezultati biti kroz tri dana.
Glup: Mislim da sam loše uradio ispit. A učio sam. Zaludo. Biće valjda dobro. NADAM SE da hoće. Daće Bog. Nadam se da hoće. Hoće... Neće... Hoće... Neće... -iskra ludila.
Pametan: Ispit se završio. Rezultati će biti kroz tri dana. Ne vrijedi više razmišljati o tome.
Tuzni_patak:
...poverenje...
Slična stvar kao i sa nadom...
Tuzni_patak:
...komunikativnost...
Glup: Ne znam, ne znam šta će biti... koju ću ocjenu dobiti. Idem do druga da vidim kako je on uradio. Možda mi bude lakše. (Ide do druga. Drug mu kaže da je i on loše uradio. Glupak je na trenutak zadovoljan. Odlazi od druga i nastavlja svoje razmišljanje.) Vidiš, i on je loše uradio. Znači, nijesam ja glup... toliko. Ili možda jesam... Nijesam...Jesam...- iskra ludila.
Pametan: Ispit se završio. Rezultati će biti kroz tri dana. Ne vrijedi više razmišljati o tome. (Ne ide ni do druga. Što će mu to. Kakvog uticaja na njegovu ocjenu imati to kako je njegov drug uradio ispit. Rezultati će biti kroz tri dana. Pitaće će ga, možda, samo iz ljubaznosti.)

U ovom slučaju pametan je onaj koji uspjeva da se izbori sam sobom, a glup onaj koji to ne uspjeva.
Stvar je u tome da se sa razvojem uzmnih sposobnosti pomenuta stanja svijeti (samopouzdanje,nada,poverenje, komunikativnost) gube. Nestaje potreba za njima.
 
nikola_nk:
Pamet i glupost su relativne. Pametan za šta, glup za šta?
Pamet ili glupost se uvijek definišu u odnosu na problem koji je moguće ili nije moguće riješiti. Isto tako jedan isti čovjek može biti i pametan i glup. Pametan za jednu, glup za drugu stvar. Npr. jedan isti čovjek može biti pametan za matematiku, glup za filozofiju.
Pomešao si glupost i ludilo. Ne ludost.
Ne verujem da glup čovek poludi. Samo slab.
 
nikola_nk:
Pamet i glupost su relativne. Pametan za šta, glup za šta?
Pamet ili glupost se uvijek definišu u odnosu na problem koji je moguće ili nije moguće riješiti. Isto tako jedan isti čovjek može biti i pametan i glup. Pametan za jednu, glup za drugu stvar. Npr. jedan isti čovjek može biti pametan za matematiku, glup za filozofiju.
Naravno, i to ne jedan, već svi. Ako misliš da generalizujem, pa - generalizujem. Ali, i najveća budala može imati talenat za, recimo, košarku...
(Kad smo već toliko proširili pojam pameti kao i gluposti)
 
Izražena ljudska slabost, ne glupost:
nikola_nk:
Treba da izađu na pismeni ispit iz Matematike pametan i glup. Njihovo ponašanje:
Glup: (Hrabri sebe.) Ja to mogu. Učio sam. Trebalo bi da položim. Spreman sam ja. (Opada samopouzdanje). Ipak...možda nijesam. (Pokušava na silu da ga popravi.) Jesam valjda, ili nijesam. Ne znam. Ko zna šta će biti. Spreman sam ja. Spreman. Pametan sam ja. Jesam... Nijesam...-iska ludila.
Pametan: (Ne razmišlja ništa. Zna koliko može da uradi. Nastoji jedino da održi jedan duševni mir koji će mu biti koristan za polaganje ispita.)
U ovom slučaju glup je, samo, nervozan i nestrpljiv čovek.
nikola_nk:
Završio se pismeni ispit. Rekoše im da će rezultati biti kroz tri dana.
Glup: Mislim da sam loše uradio ispit. A učio sam. Zaludo. Biće valjda dobro. NADAM SE da hoće. Daće Bog. Nadam se da hoće. Hoće... Neće... Hoće... Neće... -iskra ludila.
Pametan: Ispit se završio. Rezultati će biti kroz tri dana. Ne vrijedi više razmišljati o tome.
Ovde za pametnog ima dve dijagnoze: Ili je nezainteresovan i depresivan, ili je kukavica. Ovde je izražena njegova slabost.
nikola_nk:
Glup: Ne znam, ne znam šta će biti... koju ću ocjenu dobiti. Idem do druga da vidim kako je on uradio. Možda mi bude lakše. (Ide do druga. Drug mu kaže da je i on loše uradio. Glupak je na trenutak zadovoljan. Odlazi od druga i nastavlja svoje razmišljanje.) Vidiš, i on je loše uradio. Znači, nijesam ja glup... toliko. Ili možda jesam... Nijesam...Jesam...- iskra ludila.
Pametan: Ispit se završio. Rezultati će biti kroz tri dana. Ne vrijedi više razmišljati o tome. (Ne ide ni do druga. Što će mu to. Kakvog uticaja na njegovu ocjenu imati to kako je njegov drug uradio ispit. Rezultati će biti kroz tri dana. Pitaće će ga, možda, samo iz ljubaznosti.)
Nisi dao loš primer, samo imam problem da prihvatim toliko oštru granicu koju si napravio između nekakve pameti i gluposti.
Da li je glup suprotno od pametan ili inteligentan :?:
Ne, nikako ne bih tako podelila ljude. Suviše je uprošćeno.
Iskra ludila, da, slažem se, ali kao posledica ljudske SLABOSTI, nikako gluposti. Možda misliš da su slabi "budale" pa zato koristiš takav izraz, ako bismo ozbiljno i bez predrasuda govorili o ljudima koji nisu isti kao mi morali bismo se staviti u njihov položaj. I gledati njihovim očima.
 
Lexa:
Iskra ludila, da, slažem se, ali kao posledica ljudske SLABOSTI, nikako gluposti. Možda misliš da su slabi "budale" pa zato koristiš takav izraz, ako bismo ozbiljno i bez predrasuda govorili o ljudima koji nisu isti kao mi morali bismo se staviti u njihov položaj. I gledati njihovim očima.

Ako će te u najkraćem LUDILO JE KARAKTERISANO STRAHOM, bilo paničnim , pa se to stanje zove psihoza bilo strahovima koji su prešli u drugačije oblike duboke psihoze.

-Po mom rečniku suprotnosti su inteligentan-glup i pametan-budala i totalno su neisključivi pojmovi inteligentan i pametan.
-------------------------------------------
-"Slabost" je nemanje snage.Nemanje snage da se izbori čovek sa nevoljom ili psihološkim pritiscima koje sam sebi nameće.Pod nevoljom podrazumevam fizičko dejstvo i strah od smrti. A sve ostalo spada pod psihološke pritiske i pogledajte ulogu koju igra STRAH.
-Strah od smrti, strah od bolesti (redje), strah od posledica bolesti (češće), strah od nelečenja bolesti (najčešće), strah od gubitka svega (obično se misli na materjalno gubitak velike vrednosti),gubitak ravnoteže toka dogadjaja (gubitak posla , gubitak ljubavi),strah od promena, strah od gubitka autoriteta, strah od padanja u hijararhiji društva (strah od poraza, od optužbe,od ismejavanja, od prevare,od otkrivanja).Trudio sam se da ih poredjam po važnosti po kojima utiču na održavanje ludila.

-Ludilo može biti privremeno ili ostaviti velike šokove i potpuno promeniti funkcionisanje logike (zlo dejstvo logike) i izbor polaznih pretpostavki i važnih pretpostavki.Primer za privremeno ludilo je kad se ljudi prete samozapaliti što im se izmešta kiosk u bulevaru revolucije i Ivana milutinovića.

Ako bolje pogledate plavi tekst videćete da su fobije,kompleksi,čak i "normalne" reakcije, stavovi i ponašanja ustvari posledica šokova.
Zato mogu opravdano reći da strahovi urezuju okvire u naše (objektivno) sagledavanje sveta i odnosa, i da je stoga potrebna hrabrost i ludost (u smislu neobaziranja na prirodne i normalne želje i ciljeve čoveka i postaviti svoje ciljeve kontrolisane i neopterećene strahom) i neopterećena duša (crnilom) strahom da bi čovek bio talenat za filozofiju. Potreban je talenat i inteligencija , a i veliki rad. Naravno da se nedostatak talenata zamenjuje pojačanim radom i korišćenjem drugih talenata , ali neke stvari je nekad nemoguće zameniti.

Da li je ludost rezultat slabosti?
Ludost (luda hrabrost i vera potrebna objektivnom posmatranju odnosa i sveta) nije slabost ako ne traje dugo i ako remeti hranjenje svog duha realnim izvorima sreće (svi ciljevi u životu trebaju biti ostvareni, a opet ostati otvoren, stvarno otvoren , a ne hajde da filozofiramo o).
Ludost jeste posledica slabosti, nemanja snage da pojačani hormonalni, psihološki refleks na situaciju snagom volje usmerimo u oslobadjanje (bez obzira dali kreativno ili ne, s tim što kreativno skraćuje vreme tenzije, a ne kreativno donosi opasnost hronične tenzije koja smanjuje snagu i povećava šansu ludilu).

-Ludost je posledica i gluposti da se ne primeti svakodnevno menjanje osobe i neodgovarajuće stanje volje u odnosu na interakciju osobe sa okolinom (osobe koje manje interaguju , ne moraju imati jaku volju, manje stresan život).

-Ludost je posledica i budaline u nama , recimo kada se patriote samozapale , kao posledica razočarenja.

-Ludost je posledica i genskih uzroka.
--------------------------------------------
--------------------------------------------
Budizam ima težnju da jača volju , i da budi svest tela istovremeno kada budi i svest duha.
Prečice za večiti život kroz ojačanu volju i svest duha , uz iskušenje tela, pomažu jer ostaje ojačana volja , ali ostaje i potpuno isključen senzitiv tela.

Uz opomenu da jačanje volje nije isto što i jačanje nametanja volje , preporučujem jačanje volje kao preventivu za psihološke probleme. Volja mora biti u skladu sa vašim trenutnim stvarnim (ne deklerativnim , izjavama, kod velikog broja to je podsvesno, "nisam razmišljao") stavovima i stanjem i odlukama. Prva stvar koja jača volju je oduzeti oružje bleferu (nama samima pred sobom),ne odjednom jer verovatno ste nagomilali mnogo , i ne pred svima .
-------------------------------------------------
-------------------------------------------------
P.S. Jaka volja vam ne oduzima bol i tugu usled dogadjaja ,recimo zbog izgubljene ljubavi, ali vas drži u skladu sa samim sobom. Meni odgovara rešenje gde ne gubim mirise života, izbegavam sukobe ali ne i život.
 
?:
evo ja cu da poludim vidis da vec patim od ego tripa, pricam sama sa sobom, a uskoro cu i da ubijam! mozda!
Ne mozes oduzeti nekome zivot kome isti nisi dala.Znam da se salis,ne mislis ozbiljno...ali povezujes ubistvo sa ludilom...sto je istina.Zanimljiva je bila tema o samoubistvu...i to je vrsta ludila.Zanimljiv je odnos Istoka i Zapada:Kad Amerikanac poludi,on otvori prozor i ubija ljude koje vidi na ulici...Kad Japanac poludi,on zatvori prozor i ubije sebe...
 
...cemu ogroman doprinos daje internet.
Salu na stranu,internet je velika tekovina savremene civilizacije.Danas je nezamislivo ziveti bez frizidera,a pre 100 godina ljudi nisu ni znali za tako nesto,i nisu lose ziveli.Danas zivimo bolje.Era informatickog drustva otvara nove vidike,zatvara stare,idemo napred.Problem otudjenja sve vise kuca na vrata.Da li je to korak napred ili nazad?Ne yaboravimo da je o otudjenju govorio vec Apostol Pavle pre 2000 godina.Dalje problem slobodnog vremena.Da li je to doprinelo kvalitetu zivota?Ja mislim da jeste.Sta smo i koliko izgubili?Ne idem u kafanu,sedim kod kuce za kompjuterom i imam drustvo.U svakom trenutku mogu da ustanem od kompjutera i sa zenom da idem u setnju.Da li je to korak napred?Mislim da jeste.Globalno otudjenje?Mislim da jeste.Mozemo pricati sta dobijamo a sta gubimo.Ipak je kvalitet zivota bio i uvek ce ostati u medjusobnoj ljubavi.A nikad nije bilo vise ratova...
Kuda sve ovo vodi?Mozda smo na pragu Orvelovog drustva?Za ili protiv?Ipak smo mi deca svog vremena,jednostavno za drugo nismo ni znali,ali starije generacije sa nostalgijom pricaju o proslosti.Mozda zato sto su oni tada bili mladi?Ko zna kome je bolje,njima nekad ili nama danas.Nego sta ostaje konstanta u toku vremena?Mislim da su vecne vrednosti uvek nile i ostace iste.Menjaju se samo zivotne situacije i okolnosti vremena u kome zivimo.U svetu materijalnog treba ziveti duhovnim zivotom.Danas je veliki izbor i na tom planu.Pa ko voli nek izvoli.Izbor je veliki.Medjutim velika je i odgovornost za taj i takav zivot.Ne zaboravimo koliko je polemike bilo na ovom forumu o problemima vremenog i vecnog.Da li smo napredovali od Sokrata do danas?Mislim da je problem u pojedincu, kako se ko snasao.Sve se menja ali je ljudska priroda i u skladu sa njom i potreba ostala ista.I problemi su vecito isti,ali su takodje i odgovori ostali isti.
 
Iskreno moje mišljenje je da teško neko može predvideti kako će se živeti za dvadeset godina...

Ipak olakšica u predvidjanju je Marksova teza:
Razvoj društva je razvoj sredstava za proizvodnju.
Tako da se već naslućuje da će se uskoro uspostaviti novi proizvodni odnosi koji će biti napredniji (mada se preko advokata i licenci to želi što više usporiti).

Meni je žao što ovde na krstarici , nivo i pristup forumaša odgovara nivou jednog tinejdžerskog chat-a.
Postoje izuzetno kvalitetni forumi na srpskom jeziku , ali su tamo članovi uglavnom profesionalci u raznim strukama.

Odavde bi sledilo da kreativnost razvija duboku misao i odgovornost , kao što i porodica i deca razvijaju zrelost , ako ništa ono iz potrebe (nasuprot tvrdnjama nekih 30+ riba koje tvrde da su sadržajnije i zrelije baš zato što su imale vremena da se posvete sebi, a moje predubedjenje na osnovu daljeg toka govori o dubokom samoubedjivanju)
 
Tuzni_patak:
Iskreno moje mišljenje je da teško neko može predvideti kako će se živeti za dvadeset godina...

Ipak olakšica u predvidjanju je Marksova teza:
Razvoj društva je razvoj sredstava za proizvodnju.
Tako da se već naslućuje da će se uskoro uspostaviti novi proizvodni odnosi koji će biti napredniji (mada se preko advokata i licenci to želi što više usporiti).
:arrow:
Još samo fali da citiraš 11 tezu o F..,pa da elaboriraš

Meni je žao što ovde na krstarici , nivo i pristup forumaša odgovara nivou jednog tinejdžerskog chat-a.
Postoje izuzetno kvalitetni forumi na srpskom jeziku , ali su tamo članovi uglavnom profesionalci u raznim strukama.

Odavde bi sledilo da kreativnost razvija duboku misao i odgovornost , kao što i porodica i deca razvijaju zrelost , ako ništa ono iz potrebe (nasuprot tvrdnjama nekih 30+ riba koje tvrde da su sadržajnije i zrelije baš zato što su imale vremena da se posvete sebi, a moje predubedjenje na osnovu daljeg toka govori o dubokom samoubedjivanju)

A onda na kraju,ne mogu da budem toliki skot,da ne priznam,sjajno (opet po mom ne važnom mišljenju),zaključiš,i ja to potpisujem.(premda pokušavam da vidim da li će se nakon ovih ubacivanja pojaviti onako lepi pasusi, kakve mnogi prave).Patak,vidim da mi ne uspeva,možda bih ja za promenu mogao da povučem,(bar privremeno),sve loše upućeno tebi,pa da te zamolim da mi pomogneš,a onda ko zna..obično prijateljstva i dolaze posle nesporazuma.
 
Citiracu ovu ribu sto je napisala Prozak generaciju:

...

Tu je bila stvar zvana depresija koja nije mogla da se objasni ni na jedan konkretan nacin (da li je veca od kutije za hleb? manja od ormana?)

...


Kod narkomana je olaksavajucaw okolnost bila to sto su imali opipljiv problem. Bilo je potrebno da se skinu s droge...

...

Brizljivo sam se trudila da izbegnem da upotrebim rec ludilo da opisem svoje stanje. Tu i tamo, ta rec mi sklizne s jezika, ali je mrzim. Ludilo je previse glamurozan izraz da bi se njime izrazilo ono sto se desava vecini ljudi koji izgube razum. Ta rec je previse uzbudljiva, previse knjizevna, implicira nesto mnogo zanimljivije od dosade, sporosti, sivila i mraka koji cine depresiju


...



zar ne??????????????
 

Back
Top