Hiljadu pahulja belih ......



Divna tema :heart:

Oh the weather outside is frightful
But the fire is so delightful
And since we've no place to go
Let It Snow! Let It Snow! Let It Snow!

It doesn't show signs of stopping
And I've bought some corn for popping
The lights are turned way down low
Let It Snow! Let It Snow! Let It Snow!

When we finally kissgoodnight
How I'll hate going out in the storm!
But if you'll really hold me tight
All the way home I'll be warm

The fire is slowly dying
And, my dear, we're still goodbying
But as long as you love me so
Let It Snow! Let It Snow! Let It Snow!

Hvala Lily na komplimentu ...pobedila si odmah za dva :heart: :heart::)

Da !,,... tema je predivna i nisi jedina koja je to komplimentirala,
što mi je posebno drago jer sam se trudila da osmislim nešto ...
što će sve romantičare...ali i one koji to nisu ili još "razmišljaju"
da to postanu ...da animira i motiviše na neku kreativnost koja ...
"čuči " u njima... a da toga oni nisu ni svesni. ;)
Nadam se, da će kroz sve nas ova tema dobro >zaživeti <
a vidim da hoće ... i bez obzira na bezrazložne "pretnje" i
ne adekvatna poređenja tema drugarice nam moderatorke...
ja u startu napisah, da se na temi ostavljaju "udrobljeni prilozi"...
To bi zaista bilo lepo .... :) ...a verujem da će tako i biti :)
Hvala na poseti, i nadam se da ćeš nas obilaziti češće :):ok:
:bye:
 
Poslednja izmena:
Nikada nije
toliko puta 
presao covjek koji luta...
jednom sam
jednom bez ikoga
Uzalud je - ja ti nisam drag.
Pao je snijeg
sakrio trag.
pada snijeg - dusa tvoja sja.
Niz ovaj brijeg
plutam sada ja.....


4375378887_8cdc23b966_o_large.jpg
 
Poslednja izmena:
5301028103_8f1e080f2c.jpg



Sve je bijelo, sve je bijelo:

grad i selo, polje, gaj.

Cijelog dana, veče cijelo

svud se blista bijeli sjaj.



Bijela breza, bijela staza,

bijela zvijezda, bijeli cvijet,

bijela brada djeda Mraza,

svud pahulja bijelih let.



Sve je bijelo, sve je bijelo:

bijela rijeka, bijeli brijeg.

Cijelog dana, veče cijelo

tiho sipi prvi snijeg

Gustav Krklec
 
Hvala Lily na komplimentu ...pobedila si odmah za dva :heart: :heart::)

Da !,,... tema je predivna i nisi jedina koja je to komplimentirala,
što mi je posebno drago jer sam se trudila da osmislim nešto ...
što će sve romantičare...ali i one koji to nisu ili još "razmišljaju"
da to postanu ...da animira i motiviše na neku kreativnost koja ...
"čuči " u njima... a da toga oni nisu ni svesni. ;)
Nadam se, da će kroz sve nas ova tema dobro >zaživeti <
a vidim da hoće ... i bez obzira na bezrazložne "pretnje" i
ne adekvatna poređenja tema drugarice nam moderatorke...
ja u startu napisah, da se na temi ostavljaju "udrobljeni prilozi"...
To bi zaista bilo lepo .... :) ...a verujem da će tako i biti :)
Hvala na poseti, i nadam se da ćeš nas obilaziti češće :):ok:
:bye:
Naravno da ću vas obilaziti :) Sneg je prva radost detinjstva. On nas u odraslom periodu podseća na vesele detinje dane,sankanja,grudvanja i samom svojom belinom podseća na nevinost dečijeg osmeha,radost i sreću. Naravno da ga svi ne doživljavaju na takav način ali ovo i nije tema za njih već za nas,romantične sanjalice :)
Još jedan veliki pozdrav i hvala ti na divnoj temi :heart:
 
Animals-Birds-Eagle-in-flight-027378-.jpg


BUDI NEBO A JA ĆU PTICA ..........

Pа eto ti mаleckа , ,,voli izdаlekа“, а mogli smo izblizа crnokosа i nežnа mojа, mogli smo drugаčije dа smo znаli i dа smo hteli, ili umeli…аli, jа sаm stаri ljubаvni ponаvljаč а ti аkаdemičаrkа i ćerkа аkаdemskih rаdnikа, kojа je volelа poeziju, prozu, pаhulje i Jesenjinа, Preverа, Desаnkine i Brаnkove stihove, i jednog ... čiji je brod u luci stаjаo rаširenih jedаrа….ili je to bio sаmo splаv ?!..
Bilа je zimа, sedeli smo u jednom restorаnu u onoj poznаtoj, dugаčkoj ulici kojа vodi kа onom velikom pаrku... i pili čаj sа rumom. Znаo sаm dа imаm dovoljno pаrа zа čаjeve аli zа rum nisаm bio sigurаn. Nа to sаm mislio dok sаm gledаo tvoje lepe zelene oči i držаo te zа ruku, uvek toplu i nežnu i pokušаvаo iz petnih žilа... dа izgledаm zаljubljen.....
Sа stаrog i olinjаlog džuboksа Prisli me je podsećаo nа nezаborаvnim refrenom ,, Now аnd never " ... Sаd ili nikаd ... štа trebа dа urаdim(?)... а jа sаm kаo nаjveći idiot rаzmišljаo, dа li ću imаti pаrа zа rum i dа li imа smislа, ovu prelepu mаminu i tаtinu ćerkicu voditi u onu moju sobicu u suterenu, kojа je mirisаlа nа predhodnicu, dunje i njene još ostavljene stvаri ?!
Zаtim smo šetаli dok je pаdаo gusti sneg... dа sаm gа zаuvek zаpаmtio.
– Budi nebo, а jа ću pticа, pа ću dа letim po tebi !...– reče ti poetski, а jа sаm te zаgrlio i poljubo po prvi put.
– Budi nebo а jа ću pticа ! …
– Hoću – obećаh tаdа ! …
– I nemoj nikаd dа me ostаviš !!?...
– Kаko može nebo nekog dа ostаvi? – rekoh ...i poljubih te u zeleno oko puno slutnje…
– Može, može – ubeđivаlа si me, dok nešto zаsijа u tvom oku.
Dа li je to bilа istopljenа pаhuljа ili suzа ne znаm, аli nisаm o tome hteo dа rаzmišljаm. Ispod jedne svetiljke dok je sneg vejаo kao lud, ljubio sаm te sаv srećаn, tebe mаlenu, čije su tople usne mirisаle nа čаj i rum.

Eto, to nikаko ne mogu dа zаborаvim, а nаizgled ... to je bilа jednа sаsvim običnа stvаr..... !!
;)

00244545.gif
 
1291564423_Zimsko_jutro_1.jpg



Svanuće je poletelo kao srebrni leptir
snežnom izmaglicom vlažnom
Pevam!
Prozori vire posuti po magli,
raduje me taj svitaj što
ovu usplahirenu zimu
čini obesnom i važnom.

Znam, sumorno je ovo zrno života
u jutru kao i drugom svakom
i ništa me ne pitaj jer
ova me zima čini tako jakom.

Smočile su se moje bose sapletene želje
u milini sočnog vazduha i
nizu proćerdanih u slast pahulja,
pa zar ima nešto od ove zime belje.

Osmeh orošen u ovo hladno svanuće,
provetreni zadah snežnih dana i snaga
koja se radja sa odbleskom ove zime,
gologlavo i zajapureno tvoje ima.

Vihori budnih, na odjek neutoljenih
čeznji i trenje volje tašte,
zapleti zatajenih nemira
pod melemom mašte.

Raduje me taj svitaj,
pobelele bulke ove posrebrene tišine
i ništa me ne pitaj,
pa zar ima nešto srećnije od ove zime.

Svetlana Poljak - Pollakova
 


Htela sam ti u snegu pisati,
al' sam odustala.
Jer ti ne volis zimu
i pesmu nikad ne bi procitao.
Pahuljama sam ti htela
neke rime izrimovati,
ali vetar bi mi
okrnjio pesmu.
Zato ti necu pisati
i necu ti nista reci.
Mozda mi, kada prodje zima
nekako s'proleca,
doleti i nova rima.
Ali do tada...
Ja cu uzivati u pahuljama
koje ti jedva da i vidis.
Jer dok se ne smrznes
Neces znati kako mi je bilo hladno...

???
 
Selo%20u%20snegu%202010%2050x60%202%20000%20.jpg



Јутро је. Оштар мраз спалио зелено лисје,
А танак и бео снег покрио поља и равни,
И сниски, тршчани кров, У даљини губе се брези
И круже видокруг тавни.

У селу влада мир. Још нико устао није,
А будан петао већ, живосно лупнувши крилом,
Поздравља зимски дан и звучним ремети гласом
Тај мир у часу милом.

Ил' кадкад само тек звиждање јасно се чује
И тежак, промуко глас. То ловац пролази селом,
И брже мамећи псе, погурен у поље жури,
Покривен копреном белом.

Свуда је пустош и мир. Ноћна се кандила гасе
А свежи, јутарњи дах, прелеће долине мирне,
И шум се разлеже благ, кад својим студеним крилом
У голе гранчице дирне...

Војислав Илић
 
http://4.***************/-tzriZ3rs2-A/TbiYVJhxCyI/AAAAAAAAAFA/bFXSzuEVLPY/s1600/warm_winter_ii_by_fhrankee-d38dmo1.jpeg
I ako ti kažem da te ne volim, nemoj mi verovati. Ako ti kažem da odeš, ti ostani. Ako te odgurnem, ti me zagrli jače. Ako te udarim, poljubi me. Ako ti okrenem leđa, ti mi ne daj da odem... To se samo razum i srce svađaju. Razum bi te pustio, ali srce te ne da.
Nisam došla da bih ti rekla, kako mogu da živim bez tebe! Mogu.Ali ne želim !
 

How I remember sleepless nights
When we would read by candlelight,
And on the windowpane outside
A new world made of snow;

A million feathers falling down,
A million stars that touch the ground,
So many secrets to be found
Amid the falling snow.

Maybe I am falling down.
Tell me should I touch the ground?
Maybe I won't make a sound
In the darkness all around.

The silence of a winter's night
Brings memories I hold inside;
Remembering a blue moonlight
Upon the fallen snow.

Maybe I am falling down.
Tell me should I touch the ground?
Maybe I won't make sound
In the darkness all around.

I close my window to the night.
I leave the sky her tears of white.
And all is lit by candlelight
Amid the falling snow


 
v234869p0.jpg


Stajala na istom mestu, uzalud. Nizali su se prolaznici, neka strana lica, nigde tog osmeha dok joj prilazi u izmaglici radosti. Nije rekao, nista. Znala je, i on zna da stoji sada ovde, sama. Ipak, ostace kod kuce, uspece da stegne zube kada boli, ali nece doci. Znala je kako cesto ide protiv sebe, da pokusava razumom prekriti ranjeno srce. Znala je da nece doci, iz nekih njegovih razloga….. Nije zalila, ne za njim, zalila je za svojim osecanjima koja su izbledela. Cvrsto je obavila krajeve sala oko sebe i krenula. Videla je svoju mrsavu siluetu u izlogu preko ulice i osmehnula se. Ide novi dan, ono sto ima je sadasnjost, da iz nje gradi sutra. A imala je snage i za mnogo vise. I vreo krevet za hladnu zimsku noc.
???
 

ПРЕДОСЕЋАЊЕ

Познала сам те кад снег се топи,
топи, и дува ветар млак.
Близина пролећа душу ми опи,
опи, па жудно удисах зрак.

С нежношћу гледах стопа ти траг,
траг по снегу белом;
и знадох да ћеш бити ми драг,
драг у животу целом.

Познала сам те у звонак дан,
дан пијан, свеж и мек.
Чињаше ми се већ давно знан,
знан кад те познадох тек.

С нежношћу гледах стопа ти траг,
траг по снегу белом;
и знадох да ћеш бити ми драг,
драг у животу целом.

Познала сам те кад копни лед,
лед, док се буди пролетњи дах;
кад дан је час румен, час сетан, блед,
кад сретно се и тужно у исти мах.

С нежношћу гледах стопа ти траг,
траг по снегу белом;
и знадох да ћеш бити ми драг,
драг у животу целом.

Десанка Максимовић

35klbw0.jpg
 
screenshot331590.png



Snežna pesma


Snežna bura se valja i puši

i pahulje vitlaju iz mraka.

Nanovo se zgnezdio u duši

čemer tuge prvih rastanaka.


Davno beše... u večeri ove,

kad mećave započnu letove,

kroz okanca kuće pradedove

zurio je dečak u smetove.


I maštao, dok mećave sneže,

o budućih dana veličini,

kao da svi odgovori leže

tamo negde, u snežnoj belini.


Sljuštila se kora s tog drveta.

Igra maski ne osta mi strana.

Na dvoličnoj pozornici sveta

velikih je i premalo dana.


Na okanca spustila se tmina.

Pradedov dom leta urušiše.

Verujući u bezbroj istina

ni u jednu ne verujem više.


Snežna bura se valja i puši

i škrguta ko paroh na daći:

«Ne nađeš li smisao u duši

nigde drugde nećeš ga pronaći.

Dragoljub Rajić
 
pahulje3.jpg



Visoko iz oblaka sivog i sniježnog
pahulja mala lagano pada
leprša i gleda gdje da sleti
na koji dio malenog grada.

Razgleda stabla,kuće i škole
visoke dimnjake izbjegne lako
izmedu Sniješka i moga nosa
zašto moj nosić izabere bako.

Tvoj nosić je mijesto najljepše na svijetu
gdje može da sleti pahulja mala
zato će baka poljubiti rado
mijesto gdje mala pahulja pala.



Tiha Sjena
 
ra-1.jpg



Opet me ophrvale tuge
netragom gubim sebe.
Ni pahulje ne vrede...
okopniće sneg.
Otkriće da u meni
ima tebe.
Odaje me Sunce,
kad bljesnu u mojim
tvoje oči.

Nema mesta u belini
za ovakve begunce.

U tami tuge sama
u beznadju teškom stojim
bez vatre i plama
biserne suzice brojim.
Čekam da prodje zima
okopne snegovi beli.
I neka te u meni ima,
kad pameti nema,
a srce te želi...

Emina Mančić
 
http://3.***************/-ysaHDbozEeY/Tnd8kpsX1hI/AAAAAAAAAKU/q7hdJNekKIA/s1600/P41.jpg

Tragovi u snegu

Bilo ih je.
Ne mnogo, ali dovoljno da ih se setim.
Da, bilo ih je.
Taman toliko da sam mogla da letim
visoko
raširenih krila.
Tamo gde ranije nisam bila.
Da… Bilo ih je…
Tragova velikih i malih
kula od peska
snova i zvezda palih.
Bilo ih je.
Sad ostaše uspomene.
U magli,
Treperave i snene…
Srećom
i one su deo mene.

Napisala: Tatjana Milic Babic
 

Back
Top